ponedjeljak, 07.11.2005.
Gotovo je...
ne zelim te vise...
nemam potrebe za tobom...
nemam nadu za nas...
nemam zelju za onim sto je bilo...
samo zelim da zaboravim...
sve sto je bilo...sve sto si ikada rekao
sve sto si ikada ucinio...sve sto sam uz tebe prozivjela...
zelim da nestanem...da istopim sve osjecaje...da ih izbrizem
iz svog bica...a sa njima i tebe...kao da te nije bilo...kao da nas
nije bilo...
ali bilo je mnogo toga...bilo su mnoge druge...djevojke...lazi...tajne...
ja sam barem bila iskrena...a ti nisi imao hrabrosti cak ni za to...
zasluzila sam sve ovo...zbog onog trenutka kad sam pozeljela da osjetim
koliko me volis...zato sto sam zeljela da ti pripadam...da budem tvoja...
a sada jesam...postala sam tvoja...i time sam se ubila...
sama sebe...a ti si samo dodao rijeci na plocu...
kako sam bila glupa...kako sam glupa jos uvijek...jer...
opet sve ostaje isto...nista se nije promjenilo...
jos uvijek ostajem tvoje kuce koje te slijepo slijedi...
a sada vise nista...samo ona tupa praznoca...razocarenje...
i ipak ne shvacam kako si mogao...ili bar zasto...
imao si sansu da odes...dala sam ti dovoljno razloga za to...
pogotovo jos kazes da ih ima 1000 drugih sto su bolje nego ja...
a ako jesu...zasto onda ne odes...sta nas tako jebeno tesko veze
da nemozemo nastaviti svoje zivote...
vise nemam nikoga...potpuno sam sama...slomljena...bezosjecajna...
i postat cu hladnokrvna...i time ubiti onaj mali ostatak koji ti neces uspjeti...
stoga...zavrsit cu ga za tebe...
ali nakon svega...
ne, ne mrzim te...
i kao uvijek...
i ovaj put ti sve...
sa slatkim osmijehom
sve oprastam...
p.s. poceli su opet izlazci do 3-4 ujutro...alkohol...i bog zna sta jos...
- 21:28 -
