ej...potpuno te shvaćam kako ti je....koliko dugo sam se ja rezala..koja depresija me pucala prošle godine...to iz fizičke boli prerasta u užitak...i svaka nova kap krvi za sobom baca novu kap sjećanja koje treba nestati...ljudi nisu razumijeli zašto me toliko fascinirala krv na vlastitim rukama...ali ja to i danas osjećam..i nije mi žao što imam toliko ožiljaka po rukama...svaki me podsjeti na to da me život nije štedio i da me bacao i gazio,no ja sam se uspravila...
uvijek digni glavu visoko,neka svijet ne vidi da te život polako ubija...
usput dobar ti je blog.lijepo pišeš.pozzdrav
26.11.2005. (00:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....i tako....
ej...potpuno te shvaćam kako ti je....koliko dugo sam se ja rezala..koja depresija me pucala prošle godine...to iz fizičke boli prerasta u užitak...i svaka nova kap krvi za sobom baca novu kap sjećanja koje treba nestati...ljudi nisu razumijeli zašto me toliko fascinirala krv na vlastitim rukama...ali ja to i danas osjećam..i nije mi žao što imam toliko ožiljaka po rukama...svaki me podsjeti na to da me život nije štedio i da me bacao i gazio,no ja sam se uspravila... uvijek digni glavu visoko,neka svijet ne vidi da te život polako ubija... usput dobar ti je blog.lijepo pišeš.pozzdrav
26.11.2005. (00:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...