negdje u rana jutra između sna i jave
pojave se uvijek i znam da su prave
pojure kroz misli obučene u plavo
kad otvoriš oči priključi se priključi
davne neke sumnje u staze leptira
gube sjaj u plavo prozirno blijedo
negdje u rana jutra između sna i jave





quaestio

29.04.2013.


 photo 9bedb41f-5f7a-4fbe-a8d9-05e3e795d0fc.jpg
by Boris3hr

koliko još koraka treba da stigneš do vrata neba
u modrini iznad nas na oko sve lijepo izgleda
sjedi li tamo onaj kom sakriti se ništa ne da
čega li sve ima u toj modrini upitam se često

hoćemo li u dubini pronaći odraz neba
uvijek samo taj i taj odgovor mi treba
kojim ćemo putevima krenuti tada
izgubim se u traženju nebeskoga grada


noćas

28.04.2013.




kad noćas mi zatreba tišina
odmak od svega
lamentacije u mol tonalitetu
upali svijeću otvori prozor
srebrnoplavo
trepet i odsjaj u srce nek uđe



 photo 2085a664-3313-42af-b787-6105ffafb6a0.jpg
by Boris3hr

možda varijacije

27.04.2013.



uđem ti u misli zaustavim se vidim
ti me ne vidiš ja te gledam čujem
naročito i iznimno ima značaj
u kojem smo ono možda
brojimo se danima kad jedno smo
bez drugog kada dva ne postoji
a jedan samo u dva opstoji

ima možda
i to jednostavno i lako
to je ono suprotno od teško
i sama kažeš da postoji i možda
da l je možda i dvojba
nije
jedan nije jedan ako nemaš i dva
a onda je to i tri
najljepša je rijeć možda
vidjet ću te sutra pitaš
odgovor je možda
i nije ni ne ni da
a sigurno je
kao što je jedan bez dva
samo jedan
možda



 photo LJUBICASTA.jpg
______________________________________hvala TIXI

MEDVEDGRAD

26.04.2013.


 photo IMG_4046-1.jpg
byBoris3hr

da onda krenemo od Medvedgrada i broja pedeset
čudno kako se godine redaju i ljudi dolaze odlaze
zidine ostaju stari grad i mlada škola a opet

 photo boris.jpg
p e d e s e t ha lijepi broj u njemu sudjelujem
t r i d e s e t p e t sam bio u p e d e s e t
dakle i ja sam gradio tih p e d e s e t
koliko je samo ljepote prošlo hodnicima
proširila se škola pa pred pet godina rekoše
bit će nova a kad tamo što će nova i stara
dobro izgleda sa p e d e s e t kakva stara
mlada lijepo poslijepodne lijepa večer
sutra opet u novih pedeset

 photo jub.jpg
foto by Borivoj Kolar

Neke mačke mog života

25.04.2013.

Da zvale su se Ružica,Tim, Tom, Šarko, Kira, i da ne nabrajam.
Mačka uvijek draga prevarantica, uostalom i psi te znaju iskoristiti.
Punica je bila, uvjetno rečeno, ljubitelj mačaka.
Mačka je uvijek bila sredstvo za zapošljavanje okoline.
Od nabavke hrane za nju(za mačku) pa i za punicu
pa je tako i naš jelovnik bio mesno kvalitetan.
Mesar je nabavljao uvijek kvalitetnu teletinu,
a mačak dobivao bubrege i ostale fuj stvari
i tako do veterinara...Svaki mačak bi stigao s nekog ljetovanja
u Milni i ostao godinama u familjiji. Prvi dolazak u Zagreb
pa kastracija pa debljanje i pomalo divljak u stanu.
Prvih godina bi oni jurcali i skakali do stropa,a kasnije bi se
lijeno protezali. Posljednji je bio Tim taj me je dobrano
zaposlio. Zadnjih pola godine njegova života smo išli svaki
drugi dan na tiskanje analnih kesica na Fakultet.
Ja sam uz sve poslove imao zadatak voziti ljubimca od
trinaestak kila. Pravi merzer. Prvo osam kilometara kroz grad
pa tri na Faks pa natrag i kući ili u školu kako god okreneš
još osam. Punašno stvorenje je znalo da dolazim, čim bih stao
pred zgradu, odmah je bio negdje dobro skriven. Tako smo se mi
igrali skrivača ja puzao po stanu i lovio ga. Hvatao sam ga stručno
za šiju da me ne ogrebe. I pravac auto u kojem se, naravno,
odmah skrivao. Kod faksa bih ga morao izvlačiti i nositi na tretman.
Po tretmanu nisam imao problema elegantno bi se izvalio
na sjedalici kao da ništa nije ni bilo. Na prvom semaforu bi mi
skočio na desno rame (a joj) i tako bismo se vozili do kuće.
Kad ga je konačno trebalo uspavati tu me nisu dobili to sam
pustio pašancu da sredi ne bih zaista mogao još to.

opetkyra photo kira02.jpgby Boris3hr
Kyra

Prije sedam godina unuka je dovukla neku prljavu macicu koja je
ostala u Milni izbacili je Francuzi na obalu. Prvo ju je morala vratiti
gdje ju je našla, ali drugi dan me obrlatila, i sad kupanje i čišćenje
stvorenja da bude civilizirano.47 buha sam uspio na toj maloj
istrijebiti. Frontlain je genijalna stvar. I oprana maca je to poslijepodne
zasjala u punome sjaju.

 photo rea0003.jpgby Boris3hr
Rea

Rea baš nije bila zadovoljna,ali je pazila
da ne bi možda pala s balkona,obavještavala me odmah kad je bilo
opasno a maca se igrala iz,zahvalnosti valjda,njenim repom.
Ta je maca sada šefica u kčerkinoj zbirci (ima ih još dvije).


 photo buba001.jpgby Boris3hr
gospar Buba


Jedan vragoljan je stigao s Anamarijom avionom iz Dubrovnika
(šverckomerc) u torbi. Gospar uličar se dobro snašao ali je u susjedstvu
progutao otrov i jadan stradao.
Sada mace ne smiju van,ali ni Tiha ne smije k njima u goste čeka
uvijek u autu.
Bio je još jedan milnarski Mrvica bijel ko snijeg plavih očiju (pokupio
ga ja) plakao je tri dana u grmlju pa sam se smilovao.
Uzeo ga sinov prijatelj, a onda nam je tata veterinar rekao da je to
slijepi mačak (plave oči) a kretao se kao da vidi.
Jadnika je auto pregazio.





Toga ljeta čitao sam Malog princa poslije
U Šeferovoj prizemlje lijevo par koraka od ulaza
A onda je bilo i prije čitanja žuto žito
Oči plave i crveni pomidori za večeru šalša
Svirala je šansona Becaud i društvo probrano
Viđam te a ne vidim i ne čujem prošlosti gdje si
U mojim molitvama plavim očima plavijim noćima
Koraci u gluho doba riječi riječi riječi gdje sam
Ljubavna pjesma dvije gitare čekanje čekanje
U noćima te poznajem kad gubiš se neodređena
Neopredjeljena izabereš tišinu a nema je nema te
Pričaš priče neprovjerene u proljeće plavi cvjetovi
Tražiš boju u očima u noćima punog mjeseca
Mišliš sve je tvoje jer plavi su kažeš proljeće
Tko će ti zvijezde s neba skinuti srebrom prekriti
Toga ljeta čitao sam Malog princa poslije
U Šeferovoj prizemlje lijevo par koraka od ulaza
A onda je bilo i prije čitanja žuto žito
Oči plave i crveni pomidori za večeru šalša

Protuletje

23.04.2013.


 photo trg.jpg(by Boris3hr)

gda su tu gospon Ferdo z autlinom prišli
je cimer bil Ferdinand Budicki
pak posle je Tivar
pak onda Varteks
a denes i Miler piše
za Tihu tu dobrih koščic ima
sega još tu stoji
kak bi pucice lušne bile
a jas pak mam numeru
vu vulici Ferdinanda Budickog


 photo mica.jpg(by Boris3hr)

majhni maček si malo poluknul
gde se Tiha odsmucala
ne ve on da je ona zmenom
na livadu zišla


gdjekad photo gdjekada.jpg(by Boris3hr)

a tam pak
malo oče malo neče
onda kapne jena kaplica
onda vetrek popuhne se zmeša
tak ti je to v protuletje
na livadi žuto cvetje
plavega več ni
ampak je nekam odišlo
se razme
ja tebe nis pozabil

samoća

22.04.2013.


pitaju me gdje si traži bjeloglave na Cresu kažem
u šumi četinara krasnoj dva su (bolje pogledaj)
izoštri vid i ne muči me zelenim predjelima
ono more znam kamen šuma i san



u Saxu nočas pitanje je palo pjevao je napjev tvoj
ono o očima prekrasne i tako to ne znam ja više volim



dve gitare Aznavoura slušam to odavna i umiranje tako dolazi
i čovjek ode a ti ćeš meni neke teorije o rosenkavaliru poljupcima
što ti ga ja znam i plete se u plavoj sumaglici noć i dan
i sve što čuješ na klaviru polako odlazi kao ti na izlazu
gubi se u rano jutro zagrebačkim ulicama šetam sada sam

ALKOHOLNA IZMAKLICA verbum ludum

21.04.2013.


 photo P1020763.jpg
(foto by Boris3hr)

od prijatelja do ne prijatelja u tri koraka
alkoholna izmaklica glavobolja surogat
Picasso forma koja faza bilo koja
bez imalo muke doviđenja glavobolja
alkoholna izmaklica kojim redom nebitno
nestalo u prijevodu starih latina moji
mea mecum uvijek u misli zaborav traži
alkoholna izmaklica protjera prvog koji naiđe
krivog noć bez sna i glavobolja jasna
od prijatelja do ne prijatelja u tri koraka
zamisao da se skrati put informatička je smicalica
grižnja savjesti novi trag ma ne znam koji joj je vrag
alkoholna odmaklica bez crnoga vina bijeloga pogotovo
jegermaister ni u kome slučaju udisanje alkoholnih para
krivoj procjeni nepoželjni su prijatelji koji žele pomoći
i onda naravno slikajmo se s tobom da se slikam
nema šanse u kadru da u centru nisi ni potrebna
malo desno malo lijevo ili u kutu ili postrance
i postaneš središte centar svijeta priča ide dalje
pojavljuješ se posred kadra povečavam te
zaustavljam se na oku detalj u centru vidim se i ja
ili detalj usne sjajne blistave ljubavi samo ti
u centru svijeta alkolna izmaklica odmak od pozitive
u očima med se zanjihao magla sumaglica nestaješ



nogice2 photo P1020762.jpg
(foto by Boris3hr)

Nemo creditum

20.04.2013.




toliko o prijateljstvu vedrim danima i osmijehu
kamen ti pored srca leži u prividu naravno nestaje
prizemljenje zbog priče koja nije priča poigraš se
olako izbacujući riječi kao igramo se pogodi tko sam
gradio sam kule u pješćanoj oluji igra na krive karte
i sad u samoći sam posvećen samome sebi oltare drugi grade
umišljaj često urodi plodom pogrešnoga slijeda
ono nazad a ne naprijed korak po korak kako li se zvala
bezimena u oluji latice nježne lete kovitlaju suludu igru zaigrale
plava zvijezda ili plavo nebo misliš neću vedrini se pokloni
sasvim bistro sasvim jasno gitare zvuk mjesečina smiraj dana
posloženo razbacano umjetnički prirodno trag u tragu



i nakon svega pogled na
PRIČE IZ DAVNINE
https://www.google.hr/search?q=pri%C4%8De+iz+davnine&hl
=en&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=DrxxUcDgE-
Si4gTfhYCQBQ&sqi=2&ved=0CFcQsAQ&biw=1400&bih=870

IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ PRIČA O SEBI:

19.04.2013.



Ogulin mi je rodno mjesto,
a 18. travnja 1874. dan mojega rođenja.
Naobrazba moja sastojala se,
osim dvaju Javnih razreda, u privatnoj obuci.
Prvi svjesni osjećaj, koji je u roditeljskoj kući u meni nastao,
bila je Ljubav za hrvatsku domovinu i za onaj
široki zanosni pojam slavjanstva, kojemu je ova ljubav, jezgrom.

 photo Ivana-Mazuranic-kao-cetvero.jpg
Ivana Mažuranić kao četverogodišnja djevojčica 1878.


Preselivši moji roditelji g. 1882. u Zagreb,
povećao se još ovaj dojam i svi ostali
dojmovi roditeljskog doma svakidanjim
boravkom u kući moga djeda,
pjesnika i bana Ivana Mažuranića.

 photo U-kuci-Ivana-MazuranicaJur.jpg
kuća u Jurjevskoj 5 u Zagrebu

 photo U-nosnji-1888.jpg

četrnaestgodišnja Ivana Mažuranić u hrvatskoj
narodnoj nošnji godine 1888.

Upravo na moj 18. rođendan god. 1892. vjenčala sam se s
drom. Vatroslavom Brlićem ml., odvjetnikom u Brodu na Savi,
poslije narodnim zastupnikom na hrvatskom saboru.

 photo IBM-i-VB.jpg

100 godina Hlapića

18.04.2013.


 photo hlapic-uvod-knjizi-1913.jpgivana photo ivana.jpg
početak knjige ********************* Foto by Boris3hr

Ivana Brlić-Mažuranić je napisala
1913 vratila sam se dječjem svijetu i napisala knjižicu
>>Čudnovate zgode šegrta Hlapića<<.
Postanak ,»Hlapića» vezan je uz naše divno vinogorje u blizini Broda,
noćnu oluju i veliki crveni kišobran pod kojim sam tik uz moje bure za
kišnicu ugledala nemilog gazdu i bucmastog nasmijanog opančarskog
šegrta jasnih, čestitih i veselih očiju.
Ganuta umiljatim likom malog šegrta otvorila je moja mašta odmah
širom svoja vrata,a majstor Mrkonja i mali Hlapić našavši se u tolikom
i tako zgodnom priboru izgradili su vlastoručno pripovjetku.

I pošao je Hlapić u svijet da razgazi čizmice, a uz put se u 7 sela i
7 carevina uputio, i danas još upućuje «djecu sitnu i bradatu na
jedina dva načina spasa i održanja: na rad i poštenje.»

izbor iz photo naslov.jpg

Hlapića sam čitao jednog davnog Božića
Dobih ga u šestoj godini života
Lijepi dar da ti se ureže u sjećanje
Hlapić, Gita, Bundaš i plava zvijezda


mnogo godina kasnije povedoh unuku na premijeru filma


KLINCI S RIBNJAKA "Hlapićeva pjesma" (Čudnovate zgode šegrta Hlapića)



snovi

17.04.2013.





u sjenama procvalih magnoljija trešnje već ocvale
prebrzo se događa sve to mogla bi ponekad
napiši mi stih pripreman hladno odmjeren
kaži mi pokaži mi kako biti živ a ne biti sam
usnama me ovlaš dohvati sedef mi ponudi daj
zaboravi sjene i sunčan dan ne ne želim
ciganski su napjevi očima ti namjenjeni daj
mogla bi ponekad jedan onako za san
stih o mački i begoniji i vremenu utrošenom
ono crveno zelenilom okruženo modri san
ovdje u blizini dosta sjena ima oči ti svjetlucave
azurno nebo naravno kosci u lugu
još uvijek podravski motivi naivno zapisan dan
traje li slučajno ni u primisli slučajno
zapisano je to u duši i duši vječnost azur i san


LJUBAVNA

16.04.2013.





hoćeš li jednu ljubavnu želiš li zaista poslije ponoći
rano jutro skoro će uz gitaru i umilni glas pjevača
zamijenit ću ga najbolje da ti ja zapjevam noćas
tebi to i onako nije važno bez značaja zaboravljeni
napjevi što sam ih nudio samo tebi onih davnih godina
ti si sadila ruzmarin u mirisna jutra pripremala svatove
postoji li to uopće danas vremena su se promijenila
i ti si nekako drugačija čemu se uopće trošiti
rastrošno bi bilo izgovoriti ono volim te u rana jutra
osami i tišini na prstima se približavaš paziš da te ne vide
pogled u daljinu kroz mene usmjeren što li se to tamo događa
nemiri i niz pitanja sve svodi se na ljubav da li nam ne dostaje
jutrom obično želja se pojavi a tebe nema ljubavi





možda mi je stalo do tvojih pisama s namjernim previdom
i ništa u govoru da se pokrene bez privida
ulica žuta od maslačkovih cvjetova
najava slučajne lepršave igre leptira tebi poklonjene
ništa nije slučajno tko će ti objasniti
srce i srce tugu nosi duboko negdje skrivenu
nisam ja obično kažemo osmijeh mjesto boli nudimo
izokrećemo postojanje naših stanica brojimo dane
pjesnike iste možda čitamo i ne priznajemo
Jutra s različitih prozora dočekujemo zore sasvim različite
ti se plimi priklanjaš brodove u luci pobrojavaš
meni vlakovi prolaze zeleno u dolini pamte
u modrinu odvoze nije isto modro u zelenom
Isto nije isto zeleno u modrom to nas sputava
u jutrima kroz prozor pogledam nema te
znam stojiš mi u mislima izlaziš suncu i moru okrenuta
gdje li sam to ja zastao ništa se ne mijenja riječi slažemo
papir ne treba pismo i onako ne bi čitala zamorne riječi
posložene šljunku i tvojim petama namjerno





ne bih danas rasprave vodio tko je kome i kako
ponoćne pjesme u dvorcu strave pisao gavran
ili kako je rekao noć i nikad više i tintu prolio
pa crno se krvlju izmješalo ljubičastom proljepšalo
otmjeno nekako svršetak korote najavio osmijeh
malo leda i tišinu boje meda lice poljepio
nezgrapni jahači vješto ljepotu izokretali negdje tamo na osami
na gradini u rana jutra ni more se prepoznati nije moglo
ti si uporno tvrdila da povratak bilo kakav u zori opstoji
nije to ništa kad svijeće pred jutro dogore modrina se nazire
povijest ili sada u obratu bivanje tijek obrnuti redoslijed
ne bih danas rasprave vodio tko je kome i kako

NEBULA

13.04.2013.




Ponad grada u zvijezdama srebro prosipa
u moru odraz traži doziva me kraljice
ti vidiš sve sa dvora trubadura svoga
more da sam da ti pjevam dilema
kao kava šal neki ili čizme samohodke
pa riječ da tražim sjećanje da osnažim
more nisam a ni mornar neki da zaplovim
panonsko me napustilo pa sad lutam
čekam zvijezde da se dogovore
opet kiša krupne kapi bubnja ječi
nebula siva posta još jednom
kiše mi je dosta

Bienale u Zagrebu

12.04.2013.




nisam našao Moniku
slušao sam je danas u intresantnijoj izvedbi

'L'Arlesienne

11.04.2013.





Između pisma i pisma vrijeme prolazi
To je ono umočiš pero gušće naravno
Otepeš crnilo i pišeš kraljice (koja si od četiri)
Imam asa u rukavu (da snovima povjerujem)
U mraku bolje vidiš Mozart te očekuje
Klavir naravno crno bijelo uvijek igramo
Komu da vjerujem mačku ili psu
Mačak u kući pas pred vratima krivo raspoređeno kraljevstvo
Sad pišem ja a ti se odmaraš znam što ćeš odgovoriti
Čekaš i odgovaraš uvijek pitanjem kao da neznaš odgovor
Proljetna kiša na prozoru mi očitava tvoje signale
Ono malo zelenog sa smeđim očima kad se suncu okreneš
To je ono iza Alpa negdje provjereno samo da dovršim
Izađeš na tren puštaš da te čekaju biseri iz Arla stižu
Nije sve izgubljeno modro je nebo opet nad Zagrebom
Između pisma i pisma vrijeme prolazi






zahtjevaš kišu rominjavo tihu i Mahlerovu Devetu
što još
sivilo beznađe u tunelu
to mi nudiš i prolazak naplačuješ
imaš li što bolje u danu tako mračnom maglovitom
Rijeku ne vidim ni more ne prepoznajem
a tako je lijepo počelo azurnim djelićem neba
pa duga dah da ti zastane boje boje na dohvat ruke
sve to u pjesmu strpati još i strahopoštovanje napomenuti
teško da bih mogao
duga me zaslijepila progutala
kroz nju proći
mogu li
jesam li pogodi bljesak mi u očima

 photo za-Rijeku2.jpg
by Vjeran (mobitel)danas Rijeka-Zagreb - vina još nema

imaš li ti neki san

09.04.2013.







Kraljice noći u zamku tvom riječi se roje
Ponavlja se u refrenu uvijek uvijek isti san
Mrak na tvojim stazama krijesovi u pozadini
Kako to izgleda na onoj strani (intriga me muči)
Zvuk violina i gitare glas crnobijele tipke
Ponavlja se u refrenu uvijek uvijek isti san
Krešendo prema jutru rog engleski bubanj huči
Pa onda glas i gitara ne dam se i neću
Ponavlja se u refrenu uvijek uvijek isti san
Ono što nije a jest ono što jest a nije i tako dan po dan
Pričali su neki vidjeli te kažu kose raspletene ispred dvora
Kraljice noći u zamku riječi se roje
Aureola neka slijedi pokret tvoj i smijeh
Ponavlja se u refrenu uvijek uvijek isti san



NOVE SLIKE OD SUBOTE

andrea2 photo andreja2.jpg
foto-mobitel by Andreja Yust

andreja photo andrea1.jpg
foto-mobitel by Andreja Yust

bilo nam je lijepo

08.04.2013.


michaela photo 524355_126747124185051_558744169_n.jpg

Klaudija je autor ovih fotki s mobitela
drugi se još nisu javili

 photo eeffd192-24c0-429d-8aa4-ec109071fd5c.jpg

 photo 80e0f0ae-775b-4213-b047-ab46bfe90bb4.jpg

 photo 6feec036-7640-46f2-ba89-6c243781abf7.jpg


a gdje su ostali???????????

idu godine

07.04.2013.

Dan je pravi jesenji
a ja imam susret s generacijom osmoškolaca od pred 25 godina
kod Tomice sam bio 1999. godine u Udinama
i tada su nastale ove pjesme




Jutro rano jesenje u Udinama
ulica pusta drveće žuti u tišini
biciklisti prolaze
capuccino novine talijanske
crnkinje na autobusnoj stanici
balkon otresanje posteljine
neviđen gledam
stanica putovanja Venezia
Don Juan
zar ljubavi ima u osmjehu
( što je to)
stići treba uhvatiti vlak
pomisli vrijeme je
ulica novine bicikli crnkinje
u Zagrebu jutra nisu takva
capuccino ne valja kod Pere
Vratiti se treba u Udine



Vivaldi
Četiri godišnja doba
ručak
traženje


Godine idu prestižu vrijeme
u srcu mojem stvaraju dileme
kako prijeći ulicu široku i dugu
zaboraviti stranu onu neku drugu






pripremaš li ti to mene na obrat neki
gdje da te čekam u sivim danima
izgubljenim suncem u ruševinama ljubavi nedorečene
da li smo bili ili ne slučajnost u tužnoj kiši
isprali smo sve što je trebalo i čisti postali
hladnoća mi kosti nagriza ognjište si ugasila
brišeš li ti to noć i zvijezde vatromet nama u čast
slavoluk pobjedi podignut rušiš na odlasku
zaista ili šališ se okrutno
u ratu uvijek zablude pobjeđuju
vrati se početku i mislima da upališ krijes
da san nije san da dan nije dan da srebro u srcu ostane




 photo P1040645.jpg


jutro nam Sunce donese
jezero obasja azurno modru ponudi
livada pozelenila u rosi
Tiha se glasno od veselja natrčala
i gle
sivo se izgubi iz sjećanja
tužni tragovi smijehom poraženi





Izgubih se u brojanju vremena
lijepih nogu još ljepših vlasnica
na vjetrometini ljepote i sna
poluskrivena u srcu ostaješ
pripitomljuješ me polako ali sigurno
(za Malog Princa dovoljno)
ja i onako nisam igrač u vremenu

možda bih (kako to stvara višeznačnost)
slučajnosti kad pobrojiš zapisane su
oduprijeti konačnosti teško je
ponad svega ti ostaješ
nema čuda postojiš

opet D-mol

03.04.2013.




ispračaj jedino siguran je
i noć i dan
sve ostalo privid ima
te postaje konačne ostave nam sjetu
crno i bijelo ništa ne mijenja
strane nismo mi birali
život je san
da sam ptica pomislim često



tiha i ja photo tiha_i_ja.jpg

Spet se igra snegec pri jezeru tam v Zagrebu
Na vuheka se legne onak tu sedi
Igral bi se kakti Tiha
Gda ona snegec primeti ponori
Ni to šala vu aprilu
Huncut pravi livadicu v belo obleči bi štel
gdo zna morti i bu
ajncuga zimskega bum oblekel
nigdo me nebu za nos vlekel






Ponoćni napjevi pjesma trubadura
Daleka jeka davnih dana
Od stoljeća do proljeća
Nanovo i iznova pjesma
Nema te tamo gdje budim se
U modrini u visini koraci zaboravljenih napjeva
Leut ili lira važno je da svira

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>