toliko o prijateljstvu vedrim danima i osmijehu
kamen ti pored srca leži u prividu naravno nestaje
prizemljenje zbog priče koja nije priča poigraš se
olako izbacujući riječi kao igramo se pogodi tko sam
gradio sam kule u pješćanoj oluji igra na krive karte
i sad u samoći sam posvećen samome sebi oltare drugi grade
umišljaj često urodi plodom pogrešnoga slijeda
ono nazad a ne naprijed korak po korak kako li se zvala
bezimena u oluji latice nježne lete kovitlaju suludu igru zaigrale
plava zvijezda ili plavo nebo misliš neću vedrini se pokloni
sasvim bistro sasvim jasno gitare zvuk mjesečina smiraj dana
posloženo razbacano umjetnički prirodno trag u tragu
i nakon svega pogled na
PRIČE IZ DAVNINE
https://www.google.hr/search?q=pri%C4%8De+iz+davnine&hl
=en&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=DrxxUcDgE-
Si4gTfhYCQBQ&sqi=2&ved=0CFcQsAQ&biw=1400&bih=870