Dan je pravi jesenji
a ja imam susret s generacijom osmoškolaca od pred 25 godina
kod Tomice sam bio 1999. godine u Udinama
i tada su nastale ove pjesme
Jutro rano jesenje u Udinama
ulica pusta drveće žuti u tišini
biciklisti prolaze
capuccino novine talijanske
crnkinje na autobusnoj stanici
balkon otresanje posteljine
neviđen gledam
stanica putovanja Venezia
Don Juan
zar ljubavi ima u osmjehu
( što je to)
stići treba uhvatiti vlak
pomisli vrijeme je
ulica novine bicikli crnkinje
u Zagrebu jutra nisu takva
capuccino ne valja kod Pere
Vratiti se treba u Udine
Vivaldi
Četiri godišnja doba
ručak
traženje
Godine idu prestižu vrijeme
u srcu mojem stvaraju dileme
kako prijeći ulicu široku i dugu
zaboraviti stranu onu neku drugu