u sjenama procvalih magnoljija trešnje već ocvale
prebrzo se događa sve to mogla bi ponekad
napiši mi stih pripreman hladno odmjeren
kaži mi pokaži mi kako biti živ a ne biti sam
usnama me ovlaš dohvati sedef mi ponudi daj
zaboravi sjene i sunčan dan ne ne želim
ciganski su napjevi očima ti namjenjeni daj
mogla bi ponekad jedan onako za san
stih o mački i begoniji i vremenu utrošenom
ono crveno zelenilom okruženo modri san
ovdje u blizini dosta sjena ima oči ti svjetlucave
azurno nebo naravno kosci u lugu
još uvijek podravski motivi naivno zapisan dan
traje li slučajno ni u primisli slučajno
zapisano je to u duši i duši vječnost azur i san