a sad ću opisati jedan događaj kakav se inače ljudima usijeće u pamćenje kao jedan od najveslijih, ali ja sam tada doživjela, veliku "traumu", to je nešto što spada u događaje iz najranijeg djetinjstva... nešto jako smiješno, ali istinito.. Bilo ja to na svadbi moga strica Ćire (nadimak). On je mlađi brat mojeg tate i živio je u susjednoj kući s djedom, kao što sam već rekla. Meni su bile 4 godine, možda koji mjesec više. S obzirom da je u našoj novosagrađenoj kući bila velika prostorija namijenjena za stolarsku radionu, a djed i njegova druga obitelj živjela još u starom čardaku, odlučili su kako će se svatovi održati u našoj kući. Sve je to bilo normalno i prihvatljivo, ta mi smo se viđali svaki dan, voljeli smo našeg stricu, očekivali ga da se vrati iz JNA, i kad se vratio ubrzo se odlučio i oženiti. Ali evo što ću vam ja ispričati... Sjećam se ko danas, velikog mojeg plača, strašnih suza, i dernjave, tako da me nisu dugo mogli smiriti.. Dakle ovdje su bile uobičajene svakojake ludorije koje bi prijatelji priredili mladoženji, i to su manifestirali tako da bi upali usred pira, kad je bilo najveselije.. Nekoliko tih fakina kostimirali su se u Smrt sa kosom,Magarca i vodiča i oni su upali u našu kuću i kaao da će odvesti strica, MOJEG STRICU,k tome su i svi svatovi glumili, prihvatili igru kao da će odvesti mladoženju, i tak je to potrajalo, to natezanje, svi se uskomešali, dograbili ovi mog strica.. Kad sam ja udarila u dernjavu, plač, kričala sam, ne dam ga , ne dam ga, uzeli su moga stricu, ja ne znam ni sama šta je moja mama poduzela, ali za badava je bilo sve smirivanje, uzalud su mi dokazivali kako to nije prava Smrt, kako su to "maškare.. tek kada su izašli van nakon što su morali pustiti strica, jer nije im uspio "štos" nakon moje velike dernjave..tek tada sam prestala plakati.. no meni je bila pokvarena fešta, ono hopsanje, ples, muzikaši, sve mi je to izgledalo kao neka velika parodija, ostala sam oprezna stalno pogledavajući na vrata da se one strašne "prikaze" slučajno ne vrate" dojmovi- sjećanje na svadbu moga strica: - prvo veliko uzbuđenje zbog povećanje familije - prekrasna mladenka, moja buduća strina bila je jako lijepa djevojka tamne, bujne kose, tip grčke boginje - vjenčanica nije imala klasična obilježja, bez vela, samo tokica na glavi, kostim svijetlo bež boje, s ne predugom suknjom, sve je to meni izgledalo moderno, kao u američkim filmovima - a onda one "strašne" prikaze, Smrt sa kosom, "nepozvani gosti - poslije sam opet voljela takve običaje i budalaštine, jer imala sam iskustvo koje sam osjetila na vlastitoj koži, nitko me više nije mogao prevariti ni zastrašiti, kakvi Krampusi i vragovi Oznake: stric, svadba, smijeh i suze |