petak, 23.04.2021.
Literarni rad
|
ha, sjećanja naviru.. i tako sad sam se sjetila kako sam dobila jednu "književnu" nagradu u VII razr. osnovne: Na satu hrvatskog nastavnica nam je zadala temu; nešto kao sjećanje na mrtve, poginule heroje.. Ja sam napisala nešto gdje se spominje njiva, žito, cvijeće (makovi), učiteljica je moj rad izabrala i poslala u prijateljski grad Zaječar (Srbija), a oni tamo izabrali su taj moj sastavak kao najbolji i tako meni dodijelili Nagradu O.Š. Milenko Brković - Crni iz Zaječara. Nagrada se sastojala između ostalog od jedne knjige ( U registraturi ), čuvam je i danas, na unutrašnjosti korica napisana je posveta na ćirilici A znate što je najsmiješnije od toga svega - najmlađi sin mi, nije učio ćirilicu, i ne razumije što piše na toj posveti, koja je još k tome rukom pisana, a potpis i pečat direktora prijateljske škole iz Srbije Oznake: literarni rad, ŠKOLSKI, osnovna škola, nagrada |
Djed
  Mi smo živjeli odmah pokraj djedove kuća, zapravo bile su spojene dvije kuće jednim zidom. A s djedom je živio drugi sin kojeg je njemu rodila tatina maćeha, stric, strina i moj bratić. No od svega lijepog iz tog sretnog djetinjstva, ostalo je sjećanje na trenutke provedene s djedom na njivi: Sami moj djed i ja, plug s kravskom zapregom, velika prašnjava njiva.. djed je pravio jarke plugom, žureći za kravicom koja je vukla naprijed, a ja sam iza njih išla s kanticom "sjemenskog" krumpira i sadila. Razmak između posađenih krumpira morao je biti koliko je jedno moje stopalo (šestogodišnakinje ). Iako sam odrasla u miljeu malog obrtničkog gradića, koji je u povijesti nastao kao trgovište, jer ovamo su dolazili seljaci iz okolice kupovati razne potrepštine, ljudi iz naše ulice, gotovo svi su bili poljodjelci. Njive su se nalazile na raznim mjestima uokolo, na rubovima gradića. Djed je također bio seljak, a posjedovao je nekoliko takvih njiva uokolo "grada" kao i vinograd, a kod kuće je bila i krava, da se ima vlastito mlijeko. xxxxxxxxx |
četvrtak, 22.04.2021.
Utapljanje
|
Na ovo sjećanje prvog susreta s morem nadovezuje se sjećanje na jedan jako stresan događaj iz djetinjstva, kad sam se gotovo utopila. Dogodilo se prije mog prvog kupanja na moru. Dakle imala sam oko 5 god. Moja starija sestra i ja pošle smo u društvu dječurlije iz susjedstva na kupanje u potoku koji je tekao kroz naš gradić. Djeca i omladina iz čitavog našeg mjesta složili se i napravili na šancu malo veće "kupalište" tako da su načinili "branu" od pijeska i granja, pa je na tom mjestu bila malo veća dubina kako bi nam bilo ljepše za kupanje. Neki su izvodili i skokove u vodu, a hrabriji i vratolomije. Dok je moja sestra ostala na obali ja sam ušla u vodu i kupanac je bio predivan, pravo osvježenje u vrućem ljetnom danu. Ali nisam znala plivati, (tada još). Voda je bila mutna zbog muljevitog dna potoka a i zbog pijeska koji se dizao skupa s muljem. Odjednom osjetih da sam izgubila tlo pod nogama, valjda jer sam upala u rupu koja je nastala zbog izvađenog pijeska, a ja samo tonem.. voda mi je ulazila u usta jer sam zijevala pokušavajući dozvati upomoć. Kad sam se već gotovo počela gušiti osjetim kako me nečija ruka uhvatila za kosu i povukla van.. To je bila jedna odraslija djevojka, inače sportašica iz našeg grada. Spasila mi je život, i to sasvim slučajno. Jer ona se kupala s ostalima u tom šancu, . U jednom trenutku nešto kao da joj je reklo, pogledaj iz sebe; i ona pomisli :nije li ovdje u vodi pokraj mene bilo neko dijete, pa posve instiktivno počne rukama tražiti nešto ispod površine vode kao da hoće uloviti ribu ( voda je bila tako mutna, gotovo neprozirna pa nije mogla vidjeti da sam ja dolje ) i stvarno napipa mene u dubini. xxxxxxxxx Eto to je bilo moje prvo iskustvo kad sam za dlaku izbjegla smrt. Nikad neću zaboraviti ovu osobu koja me u zadnji čas izvukla iz vode i tako spasila od utapljanja. |
Prvi susret s morem
  doživjela sam sa 6 godina, a bilo je to za boravka u Rijeci. Mama je povela mene i stariju sestru, dok je njmlađa ostala kod kuće s tatom. Krenule smo vlakom, iz našeg gradića preko Zagreba, rano ujutro još za mraka, a kad se razdanilo i sunce već obasjavalo Kvarnerski zaljev, prvi put sam ugledala to divno veliko plavetnilo koje se u daljini spaja s nebom. Nikad neću zaboraviti prvo kupanje u bistroj, mirisnoj i slanoj vodi.. Nećete vjerovati plaža se nalazila u centru Rijeke, negdje u blizini Delte, danas je tamo neka industrijska zona..No neću se sada upuštati u analiziranje čistoće primorskih gradskih plaža. Ali sigurno se sjećam kako je onda tamo bilo prekrasno, čisto more, plaža posuta bijelim šljunkom, prepuna domaćih kupača, ali i turista. Osim dojma što je na mene ostavilo more; neizrecivo je opisati doživljaj susreta s ljudima iz drugih krajeva domovine i svijeta.. Jedna obitelj iz Slovenije, otac, majka i dvoje djece koji su se dolazili kupati na tu plažu imali su sa sobom foto-aparat, pa kako su više puta bili u našoj blizini tako su i nas uslikali, a kasnije nam i poslali fotografiju poštom.. Zanimljivo i nezaboravno za mene također je ostalo u sjećanju prvo penjanje uza Trsatske stube. Kako nismo imale mogućnosti ostati više od tri dana, mama nam je našla smještaj u privatnoj kući na vrhu trsatskog brijega, jer je htjela da upoznamo i naše najstarije Marijansko svetište. Kako u ono vrijeme još nije vozio gradski autobus na Trsat, jedini način hodanja do plaže bio je stubama, koji je naravno bio vrlo naporan kad su uzme u obzir nadmorska visina, ljetna žega i brojnost stepenica. A djeca kao mi mogu biti jako lijena ako im nešto nije interesantno činiti, jer nije zabavna igra. Ipak meni nije uopće bilo teško to uspinjnje, nakon kupanja jer je nopisivo koliko radost mi je priuštilo prvo kupanje u moru, ali i sve ostalo što sam prvi puta doživjela u Primorju. Zanimljivo mi je bilo, a na to nam je mama skrenula pozornost, kako su tamo (na Trsatu) postojali mali ograđeni vrtovi s povrćem i cvijećem, a mi smo se čudili kako biljke mogu uspijevati na tako škrtoj zemlji punoj nekakvih kamenčića, crvenoj kao kod nas na ciglani, i još po takvoj vrućini, o suši da i ne govorim. Onda nas je mama "educirala" i ispričala nam da je primorska klima blaga i kako ovdje nema velike zime i smrzavice kao kod nas, ovdje mnoge biljke, kao i različito grmlje i raslinje ostaje zeleno preko čitave godine, a mi smo se divili, jer smo navikle da je doma sve drugačije.. xxxxxxxxx pojmovi vezani uz sjećanje na prvi boravak u Primorju: -plavo more -lovor, ružmarin ( zimzelene biljke ) -vrtovi različiti od onih u zavičaju - ljudi iz drugih područja - sunce, plaže, novi grad, barke, riba, vrelina kamena -stare građevine (Trsatske stube, i toranj sa satom stare gradske vijećnice a koji nije vezan uz sakralni objekt) Oznake: prvo kupanje u moru, putovanje na Jadran, s majkom i sestrom |
