Na ovo sjećanje prvog susreta s morem nadovezuje se sjećanje na jedan jako stresan događaj iz djetinjstva, kad sam se gotovo utopila.
Dogodilo se prije mog prvog kupanja na moru.
Dakle imala sam oko 5 god.
Moja starija sestra i ja pošle smo u društvu dječurlije iz susjedstva na kupanje u potoku koji je tekao kroz naš gradić.
Djeca i omladina iz čitavog našeg mjesta složili se i napravili na šancu malo veće "kupalište" tako da su načinili "branu" od pijeska i granja, pa je na tom mjestu bila malo veća dubina kako bi nam bilo ljepše za kupanje. Neki su izvodili i skokove u vodu, a hrabriji i vratolomije.
Dok je moja sestra ostala na obali ja sam ušla u vodu i kupanac je bio predivan, pravo osvježenje u vrućem ljetnom danu. Ali nisam znala plivati, (tada još). Voda je bila mutna zbog muljevitog dna potoka a i zbog pijeska koji se dizao skupa s muljem. Odjednom osjetih da sam izgubila tlo pod nogama, valjda jer sam upala u rupu koja je nastala zbog izvađenog pijeska, a ja samo tonem.. voda mi je ulazila u usta jer sam zijevala pokušavajući dozvati upomoć. Kad sam se već gotovo počela gušiti osjetim kako me nečija ruka uhvatila za kosu i povukla van.. To je bila jedna odraslija djevojka, inače sportašica iz našeg grada. Spasila mi je život, i to sasvim slučajno. Jer ona se kupala s ostalima u tom šancu, . U jednom trenutku nešto kao da joj je reklo, pogledaj iz sebe;
i ona pomisli :nije li ovdje u vodi pokraj mene bilo neko dijete, pa posve instiktivno počne rukama tražiti nešto ispod površine vode kao da hoće uloviti ribu ( voda je bila tako mutna, gotovo neprozirna pa nije mogla vidjeti da sam ja dolje ) i stvarno napipa mene u dubini.
xxxxxxxxx
Eto to je bilo moje prvo iskustvo kad sam za dlaku izbjegla smrt.
Nikad neću zaboraviti ovu osobu koja me u zadnji čas izvukla iz vode i tako spasila od utapljanja.
Post je objavljen 22.04.2021. u 11:36 sati.