Jedna idilična slika iz najranijeg djetinjstva ostala je u mojoj duši vezano uz život s djedom: Mi smo živjeli odmah pokraj djedove kuća, zapravo bile su spojene dvije kuće jednim zidom. A s djedom je živio drugi sin kojeg je njemu rodila tatina maćeha, stric, strina i moj bratić. No od svega lijepog iz tog sretnog djetinjstva, ostalo je sjećanje na trenutke provedene s djedom na njivi: Sami moj djed i ja, plug s kravskom zapregom, velika prašnjava njiva.. djed je pravio jarke plugom, žureći za kravicom koja je vukla naprijed, a ja sam iza njih išla s kanticom "sjemenskog" krumpira i sadila. Razmak između posađenih krumpira morao je biti koliko je jedno moje stopalo (šestogodišnakinje ). Iako sam odrasla u miljeu malog obrtničkog gradića, koji je u povijesti nastao kao trgovište, jer ovamo su dolazili seljaci iz okolice kupovati razne potrepštine, ljudi iz naše ulice, gotovo svi su bili poljodjelci. Njive su se nalazile na raznim mjestima uokolo, na rubovima gradića. Djed je također bio seljak, a posjedovao je nekoliko takvih njiva uokolo "grada" kao i vinograd, a kod kuće je bila i krava, da se ima vlastito mlijeko. xxxxxxxxx |