četvrtak, 13.05.2021.
Prugica, šumska željeznica
  Iz dolnjeg dijela grada vozio je "vlakić" koji je povezivao mjesnu Šumariju sa dijelovima šuma na brežuljcima Moslavačke gore, a služio je za prijevoz trupaca u dolinu. Kad je vozio u brda vagončići su bili prazni, ili opterećeni samo s jednim redom trupaca, tako da se moglo i nešto drugo prevoziti na njima. Dakle baba je bila žena od kojih 100tinjak kg, ja dijete od 20tak, predškolsko, znam da nisam mogla imati više od 6 god. Dakle pošle smo, baba i ja, do livade, to je zapravo bila čistina, pokraj potoka, čiji tok je pratila "prugica", i čekale da se pojavi mala lokomotiva. Kako je mene bilo strah hoću li uspjeti uskočiti, jer doslovce je trebalo skočiti gore na trupce dok se vlakić kretao! Baba je uvijek prva naskočila i sjela na trupce, a onda me hrabrila da i ja odmah za njom, zapravo povukla me gore. Nisam puno tada razmišljala zašto prvo ona uskače na vlakić, a kasnije mi je sinulo..Naravno u slučaju da meni "pobjegne" i zadnji vagončić, ja bi se u tom slučaju vratila doma i nikom ništa. No ako bi se desilo da baba ne uspije, a da je mene stavila na trupce, tada bi ja otišla sama u nepoznato, to se moralo izbjeći. I tako nas dvije na vlakiću, oko nas izmiću polja, kuće, šumarci, povjetarac nam miluje lica, ja se stiskala uz baku na "opasnim mjestima", ako je vlak prolazio laganim zavojem ili pojurio brže, to mu je bilo moguće samo na ravnom ili na laganoj nizbradici.. Dovezle smo se tako našom lokalnom prugicom do odredišta, sišle s vlakića blizu tetkine kuće, a to nam uopće nije bio problem, jer ona se nalazila na vrlo strmom brežuljku, pa je vlakić ovdje morao jako usporiti. Ostale smo tamo nekoliko sati ( kod tetke u gostima ), a onda smo se vratile po "redu vožnje" koji smo samo mi znale.   dojmovi: - veselje izleta u prirodi sa velikom dozom avanturizma - neopisiva radost i uživanje u događaju, nakon što se prebrodi prvotna nesigurnost i bojazan - uspomena na predivne trenutke koje mi je omogućila "ta maćeha moga tate", ali uvijek ponavljam, meni je bila prava baka jer druge nisam imala Još želim zabilježiti nešto u vezi ove šumske željeznice koja ja opstojala u mojem gradu polovicom prošlog stoljeća. Još i danas postoje ostaci željezničkog mosta na jednom dijelu toka rijeke Kutinice koji teče centrom grada, mada je pruga i željeznica odavno zbrisana s lica zemlje, a trgovinu koja se nalazi u mojem kvartu i danas nazivamo Trgovina kod Prugice. Sjećam se da je još dugo godina prugica sijekla cestu na tome mjestu, no kasnije je pobrisan i taj zadnji trag. Šine su izvađene kad se stavljao novi asfalt. Meni je ostala u živom sjećanju, a kako i ne bi?! Oznake: vožnja vlakićem, šumska željeznica, doživljaj iz djetinjstva |
