Ja sam totalno drukčija od drugih..
31.05.2012., četvrtak
Na put, na put...
|
Plemensko vijeće je odlučilo....nema više sjedenja kod kuće...Dosta je čekanja...stalno neko čekanje... Kofer je spakiran i čeka se vlak...Ne znam odlazim li na 10 dana ili 3 mjeseca...stvarno ne znam, ali se nadam da je ovo drugo..to bi značilo da sam nakon uživancije na moru ostala raditi... Bumo vidli...Do sljedećeg posta ostavljam vam jednu od mojih prvih pjesmica...nekako mi se čini prigodna...Vi nemojte biti dobri, pišite postove i dalje, pazite jedni na druge i to je to...ne volim rastanke... Mama rodi me ponovno Mama rodi me ponovno. U prošlost me vrati.. U stoljeće sedmo kad su se doselili Hrvati. Mama rodi me ponovno. U godine prije Krista dok je Zemlja još uvijek bila čista. Vrati me u vrijeme Esmeralde i Quasimoda kad se za muškarce i žene razlikovala moda.. Rodi me na nekom drugom, čistom mjestu gdje ljudi ne znaju za struju i cestu.. Rodi me ponovno da budem dijete cvijeća, pa da gazim staze umijesto smeća. Ponovno rodi me! Ne znam ni sama kada, ali neka to bude vrijeme kada će se u ljudima opet roditi opravdana nada da će biti bolje nego sada. Rodi me negdje gdje nam neće biti uzaludan rad. I gdje neće postojati suze, bol i glad. Rodi me daleko od potresa, tsunamia i suše. Negdje gdje nema ljudi koji se drogiraju, piju i puše... Odlazim u nadi da ću se vratiti preporođena..... Lijep pozdrav! |
- 11:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #
30.05.2012., srijeda
|
Koliko vas fasciniraju stvari oko vas? Stvari koje svakodnevno koristite? Mene sve fascinira...neki dan sam se opet divila cd-u...kako taj tanki komad plastike može proizvoditi najmilije mi zvuke. Pokazati mi najdraže osobe. Koliko me samo puta rasplakao, nasmijao...Strašno se divim svim izumiteljima. Hrvatska kao jedna mala državica pa imamo takve izume. Gledam ono šugavo potpisivanje pristupnog ugovora. Svi su imali kravate, svi su bili osvijetljeni i pisali penkalom. Pa da čija su ta tri izuma? Imam puno dragih izuma poput radija, igračaka, fotoaparata....ali najdraže mi je penkalo. Slavoljube, brate, hvala ti...ne znaš koliko si me obradovao! Kad se vidimo imaš cugu..  Al stvarno, kad pogledaš...svašta se može s penkalom. Možeš nekome pod satom napisati da ga voliš..i srce možeš nacrtati...(iako mi još uvijek nije jasno zašto se srce tako crta!)...Penkalom možeš nacrtati sat na ruci. Ko mala sam uvijek to radila i fasciniralo me kako je taj nacrtani sat točan barem dva puta dnevno... (moj izum!) Penkalom možeš i rasplakati nekoga...još uvijek čuvam neka pisma i uvijek imaju isti efekt...možda zato što sjećanje na sreću više nije sreća, a sjećanje na bol još uvijek je bol....Penkalom sam napisala prve rime. S njim se ljudi rastaju i sastaju. Od penkala možeš napraviti i pljucu, a od papira male metke...odličan hobi... Jedno zločesto penkalo mi je dalo jedinicu u imenik. Mislim da je to bilo zbog onog prethodnog. Evo da vam dočaram koliko me fasciniraju...  Još nekih 15-20 i eto 500 komada različitih, reklamnih penkala! Moj brat bi išao s mamom u grad i u svakom butiku bi izrecitirao svoju pjesmicu "imate kemijsku za moju seku ona skuplja.." Ciganče moje malo...A nisam ga tražila, zato mi je svako njegovo posebno drago. :)  P.S. Ja želim ovakav kipić, pa ako znate gdje i kako doći do njega dolje imate opciju za komentiranje, pa upišite. :) |
- 11:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #
28.05.2012., ponedjeljak
ratatatata
|
Divan dan! Prekrižih još jednu stavku na popisu želja, a to je airsoft. Već treću nedjelju za redom se dogovaramo i uvijek se nešto izjalovi. Prvo ono bajno vrijeme o kom sam ranije izvještavala...pa onda nešto nekom iz ekipe....Ova nedjelja nam je bila zadnja nada, jer draga i drug A. idu na more. Opet je najavljivana kiša za danas. Do 16h nisam provirivala van jer sam se bojala što ću vidjeti. I bolje da nisam gledala...jako kratko je padala kiša....cijela ekipa se pobojala da neče nikada stati. Ja nisam imala takvih problema. Ipak je znatiželja ubila mačku.. :P Mene su morile druge brige. Naime, što god sam dugo čekala i dočekala u večini slučajeva me razočaralo... Probijajući se kroz šumu do odredišta, izbili smo na čistinu s nekolicinom bunkera. Prvi dojam je bio loš. Mislila sam da je to premali i preotvoreni prostor za nas 12.  Na kraju je ispalo taman...trava je bila dovoljno visoka za šuljanje...bunkeri su bili odlični za utaboriti se i imati pregled terena. A opet nije bilo prejednostavno. Zanimljiva je činjenica da su bila 4 bračna para i dva para bez papira.. :P Dogovor je bio da par ne smije biti u istoj ekipi...znači svatko je dobio dodatni poticaj. :) Oprema me oduševila. Da raščistimo nešto...nisam pobornik nasilja, rata...ali oduvijek volim takve igrice. Ne znam zašto...možda baš ti nadobudni koji vole ratovati ne bi bili takvi da se lijepo ispušu na igricama...tko zna... Kako bilo da bilo, COD i GTA su napravili svoje....  Dobili smo i uniforme. Meni je moja stajala ko salivena. Zaštitna maska. M4A1...Podjela na plavi i crveni tim. I borba je mogla početi...  Naravno da sam bila u plavom timu i naravno da je plavi tim pobijedio. Moram priznati da sam u prvom krugu odmah dobila metak u čelo. Ali u sljedeća 3 kruga sam potvrdila onu "strpljen spašen". Fino sam se utaborila i čekala nestrpljive.. :)  Moram priznati da me sada malo bole leđa i zglob, ali mi to neće pokvariti ovaj divan dan! Kakav je bio vaš? :) |
- 01:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #
24.05.2012., četvrtak
Oblačno s čuftama
|
Pljuštalo danas od četiri do pet. Riješilo nebo da potopi svijet... Ipak nije...mada je trebalo... Sve je otišlo u Honduras! Ispred zgrade imamo malo more. Keva traži broj, ne nalazi ništa korisno. Zove vatrogasce. Objašnjava situaciju, a situacija je takva da nam trebaju čizme za ribolov. Pa čak i štap. U onoj močvari nešto bi i upecali. Čika vatrogasac pita kevu koliko centimetara je duboka lokva.. -.-" Nakon što mu objasni da nije riječ o lokvi nego lokvetini, čika vatrogasac ima spremno još jedno pitanje "možete li vi to nekako riješiti?"... Keva je oduševljena! Odgovor je glasio "Mogu, ali pod uvjetom da se slivne vode plaćaju meni!".. Kakvo pitanje takav i odgovor..ha da... Nakon što je izgubio u tom dijalogu, obećaje da će nazvati odgovorne i vidjeti gdje je zapelo. Nije prošlo dugo zove natrag. Javljam se. Misterij je riješen. Cisterna je u kvaru! -.-" Zar grad od 40.000 stanovnika ima samo jednu cisternu? Na moje pitanje kada će popraviti cisternu opet nije znao odgovor, sam se nije sjetio pitati. Možda ipak bude potopa...kako bi to danas izgledalo? Netko je davno odgovorio na ovo pitanje pa ću samo copy-paste.. :) Nakon puno godina opet Bog pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije puno godina učinio općim potopom. I reče Bog Noi: "Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda -300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, tvoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrsti po dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslati ću veliku kišu. "Noi to baš ne bi pravo; ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije. Ali Noa je bio poslušan i obeća da će učiniti tako kako mu je Bog naredio. Nakon šest mjeseci nadviše se tamni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju.. "Noa", povika Bog, "Noa, gdje je korablja?" Noa pogleda u nebo i reče: "Gospodine, budi mi milostiv!" Bog ga opet upita: "Gdje je korablja,Noa?? Noa obriše suze i reče: "Gospodine, što si mi učinio? Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su najprije mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pomutnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt.. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi. Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja treba li korablja vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru. Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen. A onda me nazove jedan drugi državni službenik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište. Zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU. Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam onda u šumi htio kupiti drvo rečeno mije daje zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga bi morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, posjeti me po drugi puta službeni psihijatar. Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli, da će se oni sami pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili oni su stupili u štrajk. Bože, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti? Kako je prolazilo vrijeme ja sam počeo skupljati životinje. U početku je to dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja. Bože, da li je tebi uopće jasno da trebam dozvolu za transport životinja prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali momentalno ne znam što da navedem kao cilj transporta. A da li si ti uopće znao da se primjerice rogate životinje ne smiju transportirati za vremena parenja? A ti znaš da su jeleni skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje. Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i za divlje zečeve.Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uveliko pojednostavnilo čitav postupak dozvole. Jedan od Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i đubre iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema! Tako, Gospodine, ja više ne mogu; sav sam već očajan! Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?" I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo a sunce zasjalo. I na nebu se pokaže prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi. "Gospodine, nećeš uništiti zemlju?" Tada Bog reče: "Nema potrebe. To će učiniti vaša državna uprava." |
- 03:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #
22.05.2012., utorak
Male stvari
|
Ljuta sam na sebe...svake godine čekam festival glumca i što onda radim? Zaboravim! Dopustim da me odvuku neke druge svakidašnje razbibrige... Nije da nije bilo plakata...cijeli korzo i park bili su obljepljeni njima...samo tko je ovih dana smio proći tuda od onih maturanata? Ma dobro, nije da me strah ili da bi sad baš svi na mene navalili, ali ne volim riskirati. Na kraju krajeva nisam ni imala neku potrebu za gradom...robe imam, račune plaća mama, u školu ne idem, na posao ne idem...kave pijemo u stanovima ili u birtiji na drugom kraju grada... Drug A. je imao informaciju da će glumci biti u nedjelju na starim Kunjevcima...to nam je bila zadnja šansa da ih vidimo jer je to bio njihov zadnji dan ovdje. Naravno, i ti planovi su propali. I tako je prošao još jedan festival glumca. Bez mene. Sinoć draga i ja gledamo survivor kada stiže sms. Drug A. obavještava kako je upravo Žarka Potočnjaka uputio u kom pravcu je hotel Admiral.. Mojoj sreći nije bilo kraja. Žarko Potočnjak ili još draže Božo Hajduk. U 5 minuta smo se svi našli ispred hotela. Shvatili da su gore na terasici. Ovi dvoje se stisli kao da idu na audiciju. Nikada mi taj sram nije bio jasan. U redu je biti sramežljiv, ali ne i dopustiti da te to spriječi da radiš stvari koje voliš. Mene, dakle, nije spriječilo. I tako sam sinoć sjedila kraj Tarika Filipovića, Žarka Potočnjaka i Vlatka Dulića! :)) Drug A., draga i ja smo sklopili pakt za sljedeći festival glumca! Morala sam ovo ushićenje podijeliti s vama... :)) P.S. Stari dizajn mi je bio prekreštav i pretijesan. Kao da se skupio u pranju. Ovdje se lakše diše i ne bole oči. :) |
- 12:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #
18.05.2012., petak
Danas sam nešto kreativnije ubila vrijeme...
|
Drug A. je radio u jednom kafiću, a mi smo tamo bile inventar. Uvijek bi se nešto igralo. Bela..remi...whist...mau-mau. Bio je taj jedan stariji čovjek... Polako mi je počeo ići na živce... Jel imam nešto na licu? Zašto tako pilji u mene? Kako svi lako započnemo konverzaciju, u prilog je išlo i to da je drug A. konobar, tako smo počeli pričati s tim nepristojnim starijim čovjekom. Ispostavilo se da je čovjek divna osoba puna dječačkog duha. Piljio je u mene jer sam mu bila poznata. Osam godina nisam bila u šahovskom klubu, u koji me učlanio moj nastavnik kemije i trener šaha (pretpostavljate da sam imala 5 iz kemije...  ), a čovjek me prepozna. I to ne zato što je mene vidio tamo, nego zato što je vidio moju člansku iskaznicu. Prepoznao me sa slike na kojoj imam cca 13 godina. Eto što šah radi mozgu. Stari Bosanac je od tada redovito igrao belu s nama. Vedar čovjek širi pozitivnu energiju i to nas je osvojilo kod njega. Osmijeh. Nisu bile bitne njegove godine. Sa polovicom vršnjaka se ne bi bolje napričala i nasmijala kao s njim. I njemu odgovara naše društvo. Mi ga ne ispitujemo kako i od čega živi. Ne ispitujemo ga zašto nema ženu. Ne zanima nas njegova prošlost... Drug A. je počeo raditi u drugom kafiću. Bosanac se preselio u Borovo Naselje. Danas smo bolja polovica, drug A. i ja imali poslića u Vukovaru. Kako je Naselje između odlučili smo posjetiti našega prijatelja. Kavica u Vukovaru. Obilazak njegova novoga stančića. Šetnjica uz Dunav koji je danas bio naročito brz. Pivce u Naselju. Preporod za nas i njega. Bosanac me još jednom oduševio svojim razmišljanjem i pogledom na svijet. Kada bi svi razmišljali kao on svijet bi bio savršeno mjesto. Njegovo srce ne poznaje granice. Ne pazi čije prezime završava na -ić. Ne mari za materijalno. Živi u 20 i kusur kvadrata. Negov prostor krase dvije šahovske ploče, nekoliko pehara i medalja, slike dragog grada, kazete Whitney, Marilyn, Queen.....I on je sretan čovjek. Prepuna sam emocija dok ovo pišem. Ne znam kako će mi ovaj post sutra izgledati, ali danas mi ima savršeni smisao. Bosanca ne znam tako dobro...pa čak ni tako dugo... Ali ovakve razgovore, šetnje, smijeh...sa svojim djedom nikada nisam imala...nije da nismo imali priliku..... Hvala ti Bosanac za prekrasan dan! Radujem se sljedećem susretu bez vjetra!  |
- 00:49 - Komentari (17) - Isprintaj - #
17.05.2012., četvrtak
Nebuloze moje
|
Danas sam si baš djetinjasta. Nisam razmišljala o ničemu o čemu bi odrasli razmišljali nego baš suprotno… I poput pravog djeteta imala sam malih milijun pitanja, a jako malo odgovora. Točnije niti jedan odgovor. Vi ste mi zadnja nada… Naime, zanima me zašto su igle za eutanaziju sterilne? I zašto je neuništiva crna kutija ustvari narančaste boje? Kada smo kod toga, zašto cijeli avion nije od toga materijala? Zašto ljudi naruče dupli cheeseburger, veliku porciju pomfrita i coca-colu light?  Naročito me zanima zašto kamikaze nose kacige? Kako table s natpisom 'Zabranjeno je gaziti travu' dospiju na sredinu travnjaka? Suncokretovo ulje nastaje od suncokreta, od čega nastaje baby-ulje?  Ako Superman može blokirati metke prsima, zašto se sagne kad u filmu tip na njega baci pištolj?  Zašto ljudi kad su baterije u daljinskom slabe uvijek jače pritišću gumbiće? Kako to da se ovce ne stisnu kada padne kiša. Mama kaže da je susjed umro od kapi, jučer sam bila sva iskapana i preživjela Jesam li ja besmrtna?  Zašto peremo ručnike koje smo koristili nakon kupanja? Zar ne bismo trebali biti čisti u trenutku kad se brišemo njima? Ako želim kupiti novi boomerang, kako da se riješim starog? Zašto se srce crta otprilike ovako <3 kada ni približno tako ne izgleda? Kako zeki dok skače ne ispadnu jaja iz košare? Ima toga još…ali ovo me najviše zanima..  |
- 00:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #
14.05.2012., ponedjeljak
Prijatelji moji ja neću imati s kim ostati mlada ako svi odete...i ovaj će mi život teško pasti...
|
Sjećanja Pila sam sinoć domaću rakiju Uz vatru još rasplamsalu… Bila je noć prohladna… Zvjezdana… Nije bilo glazbe, ni govora… Pila sam sinoć domaću rakiju… I dolazili ste mi u pohode.. Redom.. Onako veseli i bučni, sjetni i … Prolazili ste čitavu večer.. Uz vatru.. A nitko mi nije pričao o … Pila sam sinoć domaću rakiju. Sama u poljima. I nikoga nije bilo da se ogrije. Nikoga da popriča… Nikoga da zapjeva… Pila sam sinoć domaću rakiju I negdje u meni je drhtala pjesma. A vi ste svu noć prolazili… I nitko ni riječi da mi kaže… Školski, znam da si sada tamo gore na asteroidu b 612... Zalijevaj ružu, pazi na ovčicu i puno mi pozdravi maloga princa!  |
- 02:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #
11.05.2012., petak
Nešto..
|
Budi ponosan Teške, pogrdne riječi nemilosrdno šamaraju zrak. Nije lako predrasude priječi. U srcima vlada mrak. Zadrte ljudske oči ne vide od ogledala dalje. Konzerva im kretanje koči. Instikt krive podatke šalje. Hramovi svijeta šire sramotu. Nečastivi je kriv za sve... A onu istinsku dobrotu zamagljenim očima ne vide. Mržnja ljubav guši. Prava nisu svima ista. Religija vjeru ruši. Velika je crna lista! Jedna stara koja nikako da izađe iz mode..  |
- 18:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #
06.05.2012., nedjelja
COLONIA AURELIA CIBALAE
|
Pomislili bi da je grad koji kontinuirano živi već 7000. godina neka metropola i prevarili bi ste se. To su moj Vinkovci. Mali gradić na istoku Hrvatske. Vinkovci su melem za oči, čistilište za dušu i raj za arheologe. Gdje god zaboli lopatu može se naći dokaz da su zaista jedan od najstarijih gradova u svijetu. Nedavni arheološki nalaz nadmašio je Seusovo blago! Sadrži preko pedeset srebrnih zdjela, tanjura, vrčeva, čaša i žlica. Pojedini primjerci su pozlaćeni. A osiguranje je toliko da bi pomislili da je Carla del Ponte došla u Vinkovce. Od važnijih pronalazaka treba spomenuti i najstariji indoeuropski kalendar Orion. Datira iz 2600. godine p.n.e. Kalendar je i osnovni motiv nove pješačke zone. Ne moram napominjati da je bio kod nas samo nekoliko dana dok nije otišao „samo“ na restauraciju u Zagreb…mislim da je sada negdje u Francuskoj…  Stari Rimljani su znali reći kako u svom carstvu imaju rijeku koja dopodne teče na jednu stranu, a od podne na drugu. Naravno, misli se na Bosut koji ponekad tako mirno teče da i najmanji vjetar može promijeniti njegov smjer toka. Vinkovački kolodvor kroz povijest je bio jedan od glavnih čvorišta za bivšu Jugoslaviju, a sada i za današnju Republiku Hrvatsku. Koliko to koristimo i cijenimo govori činjenica da surađujemo s Talijanima dok naše skuplja prašinu.. Moram priznati da sam se vraški potrudila naći neki podatak o čuvenoj vinkovačkoj lampi, ali sve što sam dobila je ona stara „gori lampa na srid Vinkovaca, dođi diko bit će poljubaca…“  O vinkovačkim jesenima stvarno ne treba puno pričati. Mislim da nema osobe koja nije čula za njih. Toplo preporučam svima koji nisu doživjeli tu manifestaciju da dođu i vide kako su to činili naši stari.  2 godine sam bila u Zadru i jednom prilikom su me kolegice od doli uhvatile rugati znamo li mi Slavonci plivati. Tu sam se ja malo zamislila i došla do zaključka da su nas u školi krivo učili. Naime, jednom prilikom smo učili da je lakše plivati u slanoj nego u slatkoj vodi. E kako mi u Vinkovcima imamo Bajer, Banje i Bosut ja sam se malo opustila i pomislila da sam dobar plivač, tako da kada sam sva nadobudna uskočila u more (da ne kažem u vodu pa da se svi nakostriješe :D ) dobro da sam živa ostala. Mogla sam se utopiti u toj slanoj vodi. J Kada smo kod Banje bilo bi šteta da ne stavim i tu sliku. Do prije dvije godine ne bi, ali sada su je pravo uredili.  Da ne bi pomislili da jadni nemamo ni jednu drugu lokaciju pa se svi moramo naguravati ovdje spomenuti ću i izletište Sopot. Jubito je prepun videa o neobičnim prijateljstvima među životinjama. Čimpanza posvojila patku, pas doji tigriće…ali to nije ništa spram onoga na Sopotu. Sva ta priroda, ravnica, rijeka, trag prošlosti daju neki poseban ugođaj i djeluju tako opuštajuće kako na ljude tako i na životinje. Stoga na Sopotu možete vidjeti divlju svinju, kozu i magarca kako u stopu prate jedno drugo.  Moji Vinkovci. Tako perspektivan mali gradić. Koliko je samo kvalitetnih ljudi othranio. Od Kozaraca, Runjanina, Šerbedžije, Cimeše, Matakovića, Bareta, Vanje Drach, Relkovića, Radauša, Šokčevića, Bošnjaka i do sutra tako. No nešto ili netko nas koči. Svakim danom je to sve očitije. Kome to smeta ovaj mali gradić? Ako ste se sada poželili ravnice, dođite u Vinkovce! :) |
- 14:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #
03.05.2012., četvrtak
Idi idi nesanice da ne vidim tvoje lice...
|
Što radite kada ne možete spavati? Od malena sam bila noćna ptica. Volim okriviti mjesec za to. Ako utječe na plimu i oseku, kako neće na mene malu, ta što sam ja spram oceana...? Uz to sam presvestrana tako da uvijek imam nešto za raditi. Bilo da je to pisanje posta, prebrojavanje penkala i ostalih kolekcionarskih zbirki, švrljanje po bilježnici, igranje rekvizita, čitanje knjiga, vježbanje, gledanje serija, pisanje pjesama.... Sramim se priznati, ali ovo zadnje sam nekako zanemarila. Nemam inspiraciju. Što je čudno jer se baziram na socijalnu poeziju, a barem u današnjoj situaciji mogu izvuči nešto. I uz sve to i još dosta aktivnosti meni je dosadno. Dok sam išla u školu sanjala sam kako ću jednoga dana moći samo ljenčariti po cijele dane. Bez većih obveza. Odbila mi se u glavu ona stara pazi što želiš... Godinu dana živim iz dana u dan. Gotovo mi je svaki isti. Buđenje-spremanje sobe-čišćenje krletke-kuhanje kave u svega 20 min. Ispijanje kave uz blogove do ručka. Kava kod frenda na poslu uz remi ili belu. Večera. Survivor. Nijanse su u međuvremenu. Kako je napisala Agatha "Teško je imati toliko vremena za razmišljanje." Živim u malom gradiću gdje se može dobiti posao samo u kafićima. Od toga je svaki drugi teška birtija, a plaća je u svakom petom. Nije baš najbolji posao za curu. U godinu dana skupila sam pravu malu zbirku odbijenica. I da je sve bilo pošteno već bi radila. Ali čistačica je opet uvalila svog zeta.... Da me nije sram radila bi na baušteli, ali bojim se da niti ne primaju cure. I tako...u svakom slučaju lakše je kada se sve to zapiše (koliko se god nesuvislo činilo). Tweety se meškolji na prečkici, bart još uvijek nije navukao hlače, podsjetnik u knjizi je na istoj stranici već tjedan dana, sve je tako tiho...pokušajmo zaspati.  |
- 02:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Srpanj 2013 (1) Svibanj 2013 (1) Travanj 2013 (1) Prosinac 2012 (1) Studeni 2012 (1) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (2) Kolovoz 2012 (3) Srpanj 2012 (5) Lipanj 2012 (5) Svibanj 2012 (11) Travanj 2012 (4) Ožujak 2012 (1) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O meni
Kada bi vam i rekla nešto o sebi ne biste mi vjerovali.. Malena Zatvorila si se u sobu zakljucala vrata sama protiv svijeta kao ptica bez jata s tugom kao Werther zbunjena od zivota tijelo ti je mlado a, dusa k'o da je stota Sjedim pokraj tebe pa ti brisem suze ramena ti se tresu dok minute sporo puze Digni glavu sreco znas li koliko vrijedis snagu nosis u sebi a, to nikada ne blijedi Ne brini se nista sve ce doci na svoje oni sto te danas gaze sutra te se boje gdje god podjem ja u mislim nosim tebe malena gledam te a, vidim sebe To sto te muci nije vrijedno paznje upoznati ces ljude iskrene i lazne al' vjeruj u sebe i slijedi taj put koji vodi te do sna malena ista si ja Ref. Malena, iz kojeg si ti svemira i zasto te sve nervira sva si puna nemira Malena, iz kojeg si ti svemira ne daj da te nervira to te zivot trenira Svoje tajne bi skrila da ih niko ne dira samoca je sigurnost u njoj trazis malo mira a, slobodu sanjas jer je daleko k'o svemir duboko, duboko uvuk'o se nemir I kad mislis da pucas i kad bjezis daleko i kad mrzis svakog ko je ikad rek'o da je sve to igra obrisi suze ne daj da iko dostojanstvo ti uzme U tebi ima snage makar sumnjas kad padas i doci ce jednom sve cemu se nadas sto zelis je sreca a, pred njom si slijepa kad nisi za sebe za koga si lijepa I to sto te boli zalijecit' ce vrijeme onaj ko te voli pojavit ce se iz sjene uzmi lijepu rijec ka srcu al' istrpi udarac to sto ruzne rijeci slome zalijecit' ce poljubac |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||