Ja sam totalno drukčija od drugih..
29.08.2012., srijeda
C'est la vie...
|
Ovaj post bio je rezerviran za pisanje doživljaja sa koncerta. Nije me previše iznenadilo kada su otkazali u zadnji čas..ipak sam imala karte, i prijevoz i divno društvo i veliku želju. Već drugi puta imam karte u rukama. E Đole, Đole...tvoj najveći fan ti nikad nije bio na koncertu, kako je krenulo i neće, a neki kvazi su bili...i svi imaju profilne s tvojom malenkosti. Gdje su bili dok si bio anoniman za klince iz Hrvatske? Ne razumiju oni ni pola tvojih pjesama, čuju riječi ali ne i značenje. Dobro si rekao, onima kojima treba objašnjavati se ništa ne može objasniti.....ali neka. Zahvalna sam ja na tim kvazi fanovima, zbog njih i dolaziš ovdje. Jednom ću te valjda uhvatiti. A do tada... Eh..do tada idem daleko. Prepuna sam emocija..ne znam jesam li tužna ili sretna...oboje sam...kada mislim na odlazak onda sam tužna. Puno dragih ljudi ostavljam iza sebe. Ma lažem, nema ih puno, ali dovoljno da mi bude teško. Već mi fali Tweety... :( Tužna sam zbog razloga i načina na koji odlazimo. Mogle su biti i bolje okolnosti, ne bi se niti malo žalila. Osjećam se otjerano iako se ne tjera mene direktno. Ali kada netko dira osobu koju voliš onda se to i tebe tiče, zar ne? Kakve su to gluposti da sestra, roditelji, strine, ujaci ovi oni vole više od nekog tamo petnaestog s kojim nemaš nikakvo krvno srodstvo? Kakve su to gluposti da je nametnuta ljubav jača od bezuvjetne? Ako ja volim neku osobu samo zato što diše kako to može biti manje važno od nečije nametnute ljubavi? Nametnute, da...kako drugačije nazvati kada voliš neku osobu samo jer ti je rod? Kako majka može reći kćerki da mora žrtvovati svoju sreću radi njene? Ne bi li nas roditelji trebali voljeti bez obzira na sve? Pa i kada posrnemo, kada nismo krivi za neke okolnosti, kada smo nestašni, kada namjerno izazivamo...? Oprostite na ljutnji...upozorila sam vas da su mi emocije pomiješane...sve je došlo tako naglo. Prije par dana drug A. je nazvao sa Hvara (gdje je radio dobar dio sezone) i pitao može li umjesto planiranog traženja posla u Zagrebu uskočiti Hvar...i bi tako... Koferi nestrpljivo čekaju u hodniku, svatko je ostavio propisanu količinu suza, poljubaca, osmijeha, zagrljaja....sada bi trebala pokušati zaspati..sutra je naporan dan :) Lipi moji ostajte mi dobri, dragi i hm...htjela sam napisati pričljivi, ali ovdje se ne priča nego piše, pa sam počela pisati pišljivi ali to ima neko drugo značenje...uglavnom, znate što sam htjela reći pa ostanite takvi...a ja ću se truditi naći načina da vas izvještavam o svemu.. :) |
- 03:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #
12.08.2012., nedjelja
Poklonjenom konju se ne gleda u zube...ali.. :)
Ne znam kako napisati ovaj post da ne ispadnem odvratna osoba, ali nema veze. Znam se ja isprsiti i na svoj račun...nije problem..  Naime, prije malo više od 2 tjedna dnevnik.hr slavio je šesti rođendan i tom prigodom su napravili nagradnu igru. Ništa specijalno, napraviti kreativnu fotku dok čitate njihov portal. Kako ionako stalno fotkam odlučih poslati. Nisam se pretjerano trudila u kreaciji, ali sam kasnije shvatila da nitko nije. Ljudi su mislili da je kreativno uslikati monitor sa otvorenim portalom i to je to...ajde bilo je nekoliko zanimljivih, ali nikako kreativnih. Kroz par dana stigla je obavijest da smo Tweety i ja osvojili poklon paket. :) Raduju me te reklamne sitnice, ne znam zašto. Možda jer se ne mogu kupiti... Bio bi red da vam pokažem i tu nagrađenu fotku. :) Pozer mali, čim vidi fotić obustavlja sve radnje pa ga nisam mogla uhvatiti kako gleda u monitor. :P  Znam da se sada pitate kakve su ostale bile ako je ova nagrađena pa ću vam udovoljiti i u tome. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dnevnik-hr-slavi-6-rodzendan-i-nagradzuje-upravo-vas.html Eto vam link pa pogledajte. Ništa posebno. Zanima me koja je fotka osvojila prvu nagradu, ali nisam uspjela spojiti nagrađeno ime ni sa jednim od potpisanih fotografija. Sumnjivo... Iskreno, lagala bi kada bi rekla da se nisam nadala prvoj nagradi, ali samo zbog činjenice da kad god se natječemo nadamo se pobjedi. Što se same glavne nagrade tiče sigurno bi ju prepustila nekom drugom. Ja sam se radovala poklon paketu. Kao što već znate, kolekcionar sam penkala i bila sam sigurna da će taj poklon paket sadržavati penkalu, blokić, privjesak, majicu...nešto od toga. Evo što je došlo.  Zašto se žalim ako je došla majica? Zato što je majica M veličine. Još bi nekako i uspjela stati u majicu da je iole rastezljiva, ali nije. Mogli su makar pitati za veličinu. Možda bi nekome dobrodošla M, a dobio je L... Javite se ako se prepoznate!  CD neću ni komentirati... I eto..sada ispadam nezahvala, a samo sam htjela penkalicu i blokić.. :D |
- 03:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
08.08.2012., srijeda
GDJE NESTAJE „NAŠ“ GRAD VINKOVCI?
Eto..kao što sam i najavila, počelo je rušenje rodne kuće Ivana Kozarca. Lokalni poduzetnik (kako su ga mediji nazvali) naglasio je da kuću želi obnoviti i napraviti spomen dom. Kuća je uz Bosut, a cesta uz koju se nalazi nije prometna, stoga kuća nije u toliko lošem stanju. Definitivno nije toliko kritična da je treba rušiti da bi se "obnovila". Taj lokalni poduzetnik je dobro poznat cijelim Vinkovcima i okolici...malo tko ima lijepu riječ za njega. Vrlo je vjerojatno da će na mjestu kuće Ivana Kozarca niknuti još jedna njegova trgovina. Dobar marketinški potez, to moram priznati. Krnjaš pati od kroničnog nedostatka trgovina i ukoliko ljudi ne budu složni u bojkotiranju iste ovaj potez će se i više nego isplatiti. A ljudi neće bojkotirati trgovinu. Ostaviti će pokoji komentar na cijelu priču, malo popljuvati tog poduzetnika i sa nestrpljenjem iščekivati otvorenje da više ne moraju pješačiti do grada po svaku sitnicu. Ah..ni za to ih ne mogu kriviti...valjda... Sada ću prepustiti riječ mlađoj sugrađanki koju ne poznajem, a koja me razveselila više nego pola sugrađana koje poznajem. Lijepo je znati da nas ima još. Poštovani gospodine Gradonačelniče, rođena sam Vinkovčanka i, iako imate mnogo više životnog iskustva u ovom gradu nego ja, veže me velika ljubav za naš prekrasan grad na Bosutu. Čitavši knjigu "Vinkovački spomenar" dojmio me se Vaš uvodni govor na početku knjige, a posebno dio: " Svi mi koji volimo Vinkovce, na spomen njegova imena osjetimo kako nas ispunjava neizmjerna toplina i radost, a kada o njemu govorimo ili pišemo, ne možemo sakriti blagi osmijeh na licima i ponos u grudima.. Vinkovački spomenar dolazi na svijet da bi osvježio i očuvao naše kulturno nasljeđe, da bi prošlost pretočili u sadašnjost i prenijeli je budućim naraštajima u budućnost. Posebnost ove knjige, na kojoj želim zahvaliti uredniku, jest u tome što je pokazao da povijesni ostaci i građevine našega grada ne mogu biti sami objektom našeg romantičnog sanjarenja ako nisu svjedoci života već davno minulih generacija koje su nam ostavile nasljeđe koje su brojni Vinkovčani u ovoj knjizi pretočili u svoja sjećanja i uspomene.. Vjerujem da će brojni gosti koji budu čitali ovu knjigu Vinkovce upoznati kao grad otvorena srca, grad neponovljive ljepote koji uvijek posjetiteljima s ljubavlju daruje dio sebe. " Čitajući Vaše riječi iz 2008.godine poistovjetila sam se s Vašom ljubavlju prema našim malenim Istočnim vratima Hrvatske kao bivša gimnazijalka i studentica kulturologije te osoba koja posebno divljenje gaji prema našim Vinkovačkim piscima i pjesnicima upravo zbog poziva da nastavim njihovim stopama. I osjećam da me nešto prekida u mojem svakodnevnom pisanju, jer mi po mislima grebe ironija i zapitkujem se, gdje je nestala Vaša ljubav prema mojem i Vašem, “našem“ gradu, Poštovani gospodine Gradonačelniče? Pozivate se na očuvanje kulturne baštine „našeg“ nepresušnog izvora tradicije, a u isto vrijeme ste dopustili rušenje kuće slavonskog prosvjetiteljskog prozaika Matije Antuna Reljkovića, također ličnosti čije ime s ponosom nosi znamenita Vinkovačka gimnazija, temelj znanja i tradicije. Jeste li i Vi pohađali Vinkovačku gimnaziju? Jer tamo nas ne uče da uništavamo i rušimo svoje, već da to isto čuvamo i poštujemo. Nije li dovoljno što je Reljković u svojem djelu “Satir iliti divlji čovjek„ opomenuo buduće naraštaje i njihovu nemarnost prema Slavoniji, ali nama očito ni to nije bilo dovoljno. Kao da već to nije silovito čupanje korijenja tradicije našega staroga grada, ispravak, najstarijeg grada u Europi, nego zatim slijedi i rušenje kuće Ivana Kozarca koja očito nije dostojna da bude pod zaštitom, a vjerujte, da je potrebno, Vaša kuća bi bez ustupka dobila takvu „privilegiju“! Pitam Vas, jeste li i Vi potpisali peticiju protiv rušenja našeg kulturnog blaga, očito po nekima hrpu starih cigala, jer tko je bio Ivan Kozarac, samouki seljak koji je seljačkim poslovima zarađivao tek toliko za snop svježeg papira i svijeća da bi zabilježio svoje „črčkarije“? Zapitajte se jesu li samo „stare šokačke ulice“ u kojima je pukom sreće ostala još koja stara kućica naših Vinkovačkih književnika(očito ne još zadugo) koji su obogatili svoj grad svojim zlatnim klasjem riječi ostavljajući svoj ponos, malene i dragocjene Vinkovce natopljene svojim potomcima Vama kao Gradonačelniku, zapitajte se jesu li samo one počele blijediti i čeznutljivo nestajati ili se to događa i s Vašom dužnošću i ljubavlju prema ovom gradu i njegovoj baštini? Pričate i pišete o brojnim ljepotama koje naši gosti mogu vidjeti, ali pitam ja Vas, što je sljedeće na repertoaru, zločin i masakr nad kulturnim dobrima sa porukom dobrodošli u Vinkovce, hrvatski grad koji se ne srami uništiti ono što u njemu zaista vrijedi, jer što je grad bez ljudi koji žive u njemu bez osjećaja osnovnih usađenih vrijednosti kulture. Kako da mi sami i grad gostima darujemo dio sebe, kada će svi dijelovi nas i Vinkovaca uskoro biti porušeni u sramotni zaborav. Valentina Stantić |
- 14:37 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Srpanj 2013 (1) Svibanj 2013 (1) Travanj 2013 (1) Prosinac 2012 (1) Studeni 2012 (1) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (2) Kolovoz 2012 (3) Srpanj 2012 (5) Lipanj 2012 (5) Svibanj 2012 (11) Travanj 2012 (4) Ožujak 2012 (1) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O meni
Kada bi vam i rekla nešto o sebi ne biste mi vjerovali.. Malena Zatvorila si se u sobu zakljucala vrata sama protiv svijeta kao ptica bez jata s tugom kao Werther zbunjena od zivota tijelo ti je mlado a, dusa k'o da je stota Sjedim pokraj tebe pa ti brisem suze ramena ti se tresu dok minute sporo puze Digni glavu sreco znas li koliko vrijedis snagu nosis u sebi a, to nikada ne blijedi Ne brini se nista sve ce doci na svoje oni sto te danas gaze sutra te se boje gdje god podjem ja u mislim nosim tebe malena gledam te a, vidim sebe To sto te muci nije vrijedno paznje upoznati ces ljude iskrene i lazne al' vjeruj u sebe i slijedi taj put koji vodi te do sna malena ista si ja Ref. Malena, iz kojeg si ti svemira i zasto te sve nervira sva si puna nemira Malena, iz kojeg si ti svemira ne daj da te nervira to te zivot trenira Svoje tajne bi skrila da ih niko ne dira samoca je sigurnost u njoj trazis malo mira a, slobodu sanjas jer je daleko k'o svemir duboko, duboko uvuk'o se nemir I kad mislis da pucas i kad bjezis daleko i kad mrzis svakog ko je ikad rek'o da je sve to igra obrisi suze ne daj da iko dostojanstvo ti uzme U tebi ima snage makar sumnjas kad padas i doci ce jednom sve cemu se nadas sto zelis je sreca a, pred njom si slijepa kad nisi za sebe za koga si lijepa I to sto te boli zalijecit' ce vrijeme onaj ko te voli pojavit ce se iz sjene uzmi lijepu rijec ka srcu al' istrpi udarac to sto ruzne rijeci slome zalijecit' ce poljubac |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||