Ovaj post bio je rezerviran za pisanje doživljaja sa koncerta. Nije me previše iznenadilo kada su otkazali u zadnji čas..ipak sam imala karte, i prijevoz i divno društvo i veliku želju. Već drugi puta imam karte u rukama. E Đole, Đole...tvoj najveći fan ti nikad nije bio na koncertu, kako je krenulo i neće, a neki kvazi su bili...i svi imaju profilne s tvojom malenkosti. Gdje su bili dok si bio anoniman za klince iz Hrvatske? Ne razumiju oni ni pola tvojih pjesama, čuju riječi ali ne i značenje. Dobro si rekao, onima kojima treba objašnjavati se ništa ne može objasniti.....ali neka. Zahvalna sam ja na tim kvazi fanovima, zbog njih i dolaziš ovdje. Jednom ću te valjda uhvatiti.
A do tada...
Eh..do tada idem daleko. Prepuna sam emocija..ne znam jesam li tužna ili sretna...oboje sam...kada mislim na odlazak onda sam tužna. Puno dragih ljudi ostavljam iza sebe. Ma lažem, nema ih puno, ali dovoljno da mi bude teško. Već mi fali Tweety... :( Tužna sam zbog razloga i načina na koji odlazimo. Mogle su biti i bolje okolnosti, ne bi se niti malo žalila. Osjećam se otjerano iako se ne tjera mene direktno. Ali kada netko dira osobu koju voliš onda se to i tebe tiče, zar ne?
Kakve su to gluposti da sestra, roditelji, strine, ujaci ovi oni vole više od nekog tamo petnaestog s kojim nemaš nikakvo krvno srodstvo? Kakve su to gluposti da je nametnuta ljubav jača od bezuvjetne?
Ako ja volim neku osobu samo zato što diše kako to može biti manje važno od nečije nametnute ljubavi? Nametnute, da...kako drugačije nazvati kada voliš neku osobu samo jer ti je rod? Kako majka može reći kćerki da mora žrtvovati svoju sreću radi njene? Ne bi li nas roditelji trebali voljeti bez obzira na sve? Pa i kada posrnemo, kada nismo krivi za neke okolnosti, kada smo nestašni, kada namjerno izazivamo...?
Oprostite na ljutnji...upozorila sam vas da su mi emocije pomiješane...sve je došlo tako naglo.
Prije par dana drug A. je nazvao sa Hvara (gdje je radio dobar dio sezone) i pitao može li umjesto planiranog traženja posla u Zagrebu uskočiti Hvar...i bi tako...
Koferi nestrpljivo čekaju u hodniku, svatko je ostavio propisanu količinu suza, poljubaca, osmijeha, zagrljaja....sada bi trebala pokušati zaspati..sutra je naporan dan :)
Lipi moji ostajte mi dobri, dragi i hm...htjela sam napisati pričljivi, ali ovdje se ne priča nego piše, pa sam počela pisati pišljivi ali to ima neko drugo značenje...uglavnom, znate što sam htjela reći pa ostanite takvi...a ja ću se truditi naći načina da vas izvještavam o svemu.. :)
Post je objavljen 29.08.2012. u 03:28 sati.