Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sitnice-za-zivot

Marketing

Danas sam nešto kreativnije ubila vrijeme...

Drug A. je radio u jednom kafiću, a mi smo tamo bile inventar. Uvijek bi se nešto igralo. Bela..remi...whist...mau-mau.
Bio je taj jedan stariji čovjek... Polako mi je počeo ići na živce... Jel imam nešto na licu? Zašto tako pilji u mene?
Kako svi lako započnemo konverzaciju, u prilog je išlo i to da je drug A. konobar, tako smo počeli pričati s tim nepristojnim starijim čovjekom. Ispostavilo se da je čovjek divna osoba puna dječačkog duha. Piljio je u mene jer sam mu bila poznata. Osam godina nisam bila u šahovskom klubu, u koji me učlanio moj nastavnik kemije i trener šaha (pretpostavljate da sam imala 5 iz kemije...smijeh), a čovjek me prepozna. I to ne zato što je mene vidio tamo, nego zato što je vidio moju člansku iskaznicu. Prepoznao me sa slike na kojoj imam cca 13 godina.

Eto što šah radi mozgu.

Stari Bosanac je od tada redovito igrao belu s nama. Vedar čovjek širi pozitivnu energiju i to nas je osvojilo kod njega. Osmijeh. Nisu bile bitne njegove godine. Sa polovicom vršnjaka se ne bi bolje napričala i nasmijala kao s njim.
I njemu odgovara naše društvo. Mi ga ne ispitujemo kako i od čega živi. Ne ispitujemo ga zašto nema ženu. Ne zanima nas njegova prošlost...

Drug A. je počeo raditi u drugom kafiću. Bosanac se preselio u Borovo Naselje.

Danas smo bolja polovica, drug A. i ja imali poslića u Vukovaru. Kako je Naselje između odlučili smo posjetiti našega prijatelja. Kavica u Vukovaru. Obilazak njegova novoga stančića. Šetnjica uz Dunav koji je danas bio naročito brz. Pivce u Naselju. Preporod za nas i njega.

Bosanac me još jednom oduševio svojim razmišljanjem i pogledom na svijet. Kada bi svi razmišljali kao on svijet bi bio savršeno mjesto. Njegovo srce ne poznaje granice. Ne pazi čije prezime završava na -ić. Ne mari za materijalno. Živi u 20 i kusur kvadrata. Negov prostor krase dvije šahovske ploče, nekoliko pehara i medalja, slike dragog grada, kazete Whitney, Marilyn, Queen.....I on je sretan čovjek.

Prepuna sam emocija dok ovo pišem. Ne znam kako će mi ovaj post sutra izgledati, ali danas mi ima savršeni smisao. Bosanca ne znam tako dobro...pa čak ni tako dugo... Ali ovakve razgovore, šetnje, smijeh...sa svojim djedom nikada nisam imala...nije da nismo imali priliku.....

Hvala ti Bosanac za prekrasan dan! Radujem se sljedećem susretu bez vjetra!




Post je objavljen 18.05.2012. u 00:49 sati.