Marketing
Idi idi nesanice da ne vidim tvoje lice...
Što radite kada ne možete spavati?
Od malena sam bila noćna ptica. Volim okriviti mjesec za to. Ako utječe na plimu i oseku, kako neće na mene malu, ta što sam ja spram oceana...?
Uz to sam presvestrana tako da uvijek imam nešto za raditi. Bilo da je to pisanje posta, prebrojavanje penkala i ostalih kolekcionarskih zbirki, švrljanje po bilježnici, igranje rekvizita, čitanje knjiga, vježbanje, gledanje serija, pisanje pjesama.... Sramim se priznati, ali ovo zadnje sam nekako zanemarila. Nemam inspiraciju. Što je čudno jer se baziram na socijalnu poeziju, a barem u današnjoj situaciji mogu izvuči nešto.
I uz sve to i još dosta aktivnosti meni je dosadno. Dok sam išla u školu sanjala sam kako ću jednoga dana moći samo ljenčariti po cijele dane. Bez većih obveza. Odbila mi se u glavu ona stara pazi što želiš... Godinu dana živim iz dana u dan. Gotovo mi je svaki isti. Buđenje-spremanje sobe-čišćenje krletke-kuhanje kave u svega 20 min. Ispijanje kave uz blogove do ručka. Kava kod frenda na poslu uz remi ili belu. Večera. Survivor.
Nijanse su u međuvremenu.
Kako je napisala Agatha "Teško je imati toliko vremena za razmišljanje."
Živim u malom gradiću gdje se može dobiti posao samo u kafićima. Od toga je svaki drugi teška birtija, a plaća je u svakom petom. Nije baš najbolji posao za curu.
U godinu dana skupila sam pravu malu zbirku odbijenica. I da je sve bilo pošteno već bi radila. Ali čistačica je opet uvalila svog zeta.... Da me nije sram radila bi na baušteli, ali bojim se da niti ne primaju cure.
I tako...u svakom slučaju lakše je kada se sve to zapiše (koliko se god nesuvislo činilo).
Tweety se meškolji na prečkici, bart još uvijek nije navukao hlače, podsjetnik u knjizi je na istoj stranici već tjedan dana, sve je tako tiho...pokušajmo zaspati.
Post je objavljen 03.05.2012. u 02:01 sati.