| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Čovjek koji zna zemljopis jutros je, točno u 09:20, pozvonio na naša vrata.Odjeven u sivo modru uniformu koja mu, usput rečeno, vrlo, vrlo dobro pristaje, opremljen alatom i nekakvom pumpom, stigao je u društvu mlađeg pomoćnika sa dugim crnačkim pletenicama. Pozvani su pročistiti naše začepljene ventilacijske cijevi. Neobavještena i shodno tome, potpuno nepripremljena, dočekala sam ih odjevena u preširoku potkošulju i vrećaste narančaste hlače. Ja to zovem «ocvali» look. Gledala sam ga malo šta radi, a on mi je objasnio da bi, da nije došao, uskoro sigurno bilo poplave, jer bi ovo tu bilo ovdje pa bi se ovo tu začepilo, pa bi tu i tu bio prevrevisok pritisak i nejvjreojatnoje tu bi počela curit voda. A to ne želimo. Ne, nikako. Nikakva, kakva već jesam, samoinicijativno postadoh žrtva vlastite rasne inferiornosti. Prvo sam počela izbjegavat očni kontakt, jer je svaki dotadašnji završavao smješkom od kojeg bi se sva zacrvenila i posramila ko šiparica, pa sam postala glupa sama sebi. I konačno sam se pokupila u kut sobe, kao nešto pišem i sva sam nezainteresirana i nedostupna. Koja laž. Bezočna. Onda me dečko priupitao odakle sem, a ja sam odgovorila da sam iz Europe, već naviknuta da ovdje niko nezna za išta osim- ovoga. Onda me dečko pita iz kojeg dijela, a ja kažem «from Kroejša». On klimne glavom i nasmješi se kao da- ZNA. !!!!!!!! Zna! Kako to vodoinstalater, ma koliko zgodan bio, zna, a koledž graduati nemaju pojma? Hm... Zna zato jer je iz dominikanske republike, a tamo ih, jednako kao u kroejši, uče zemljopis. Moje su se zjenice odmah pretvorile u srca. I puče priča... Sa dvanest godina došao je u amerika, i otad tu živi i radi. Neznam koliko je star, al nije star. Taman, rekla bih. Dugo nije bio u rodnoj grudi, deset godina čak. Tamo mu živi još jedino baka, a možda joj ove godine konačno ode u posjet. Onda me pozvao da idem s njim. Ja sam pristala i predložila da odmah krenemo, jer mi se čini jednostavnije da majci ostavim oproštajno pismo. Dok sam pakirala pasoš, kupaći kostim i šlape, on je nastavio pričati. Meni glava skoro otpala od klimanja i nemogu vjerovat kako dobro izgledaju ti mulati, i koji klinac oni ne vladaju svijetom. Bar bi svi plesali, a predsjednici bi izgledali bolje od ovih ružičastih proćelavih, sijedih, pjegavih, razvodnjenih beskičmenjaka, upakiranih u crna dijela... Pita me onda što slušam od glazbe, ja mu nabrzinu pustih neki elektro, skočih na stol i izvedoh slavnu izvedbu «mačke na vrućem limenom krovu». Njemu se svidjelo, pa je izvadio mobitel, uslikao me za uspomenu i usput mi pustio mi neku nabrijanu dominikansku cahgu, i ja opet zaplešem, ovaj put karipski kalypso, pa odlelujam u pravcu juga, tamo gdje je toplo, di alkohol curi iz palme, a lake droge rastu ko korov. Tamo di svi bubnjaju, di se ne vrti sve oko novaca i gdje su ljudi zgodni i puni života. St. Thomas, dolazim! Inače, momak se zove Eric; Radi ko tehničko osoblje u našoj zgradurini. Kaže da mu je to ok, da se (ko i svi uostalom) skroz navikao na amerika i da mu je posao kojeg radi drag, čak i izazovan. Uzrok kvara bio je minijaturni stakleni dupin, najveći iz seta dupina kojeg je stara kupila u napadaju kupovanja slatkih beskorisnih minijaturnih stvari, koje se onda vucaraju po kući i naposlijetku ih vadimo iz ventilacijskih cijevi. Bilo kako bilo, naši su ventili opet čisti, i sve je spremno za novu sezonu Hlađenja. |