UN TEMPO
24.06.2006., subota
|
antun rocci - ročić "Plac Teramona visze tiela Maertve Gljubavnize" /tekst je prepisan prema roccijevom izvorniku/ "Netom tmaste mrák od nochi Otok bjesze vas prikrijo, Na kám poznan u samochi Teramon se je posadijo. K morru svoernut zenizami Sabavgljasce misli svoje, U predagnu i pohlepami Kuscja slatke nepokoje. Sad bo zjeni svu gljubjenu Plivajuchi prichi k kraju Sad se strasci da izgubjenu Morski váli prikrivaju. Noch - se izmaknu nu szamani Er k gnem Marra ne dohodi, Sumgnech dajom ko ne brani Soerce sljedit u slobodi. Do tri nochi joh szaludu Izglediva preda i ceka, Mislech koju zgodu hudu Da ono jadnik ne doceka. Nu kad trecchiom Zora bjéla Var góraje zdrák pruszgila, Vidi u zcjalih moertva tjela Trup, vodaje kogh nanjila. Soerze muje jur smoerznuto, Trudi jadnik occi svoje, Dok zazpozna da iszmetnuto, Tjelo onoje svje Gospoje. Tad voerh moertve gljubovnize Pada groszne ronech susze, I k'gnom svoje zdrzchech lize Ovakose tuzcit uze: Gdjessi ah duscjo gdje premila Gdje lipoto moja izabrana, Kojateje joh zanjla Jur nemilos s'ovieh stranâ? Sascto u morskom nije pjenni Venere ti pomoch dala Sascto tuzenu nijete menni I ovog puta sacjuvala? Sascta Vila koja od morra Kieh kragliza ljepas'bila, Iz dubokogh' nje ponora Pucinate iszbavila? Totsu za svegh occi tvoje Satvorene mom gliubavi? Toli za svegh me gospoje Ljepos rajska menne ostavi? Ah prokleta plav kom morre Put Lopuda brodiosam, Proklet i cjás kadar dvore Tvoje i tebbe vidiosam. Sascto od tiela duscju prije Nije, negh' tebbe, rastavilo? Niete ostavit viku necju Er nas zaman smoert razstavi Srechjan bitchju tvu nesrechju Pridrzchiti k'nam gljubavi. Kad sdrzceni na ovem svjeti Udes kleti ne dopusti Da moscemo vech szcivjeti, Neghme tuzcna i jadnaopusti. Sliedichute molla moia Erme bolles priuzima Od tvog duha duscja moia Razdielitse nikad njma To govorech na tli pada Voerh Marrina moertva tjela Svoerscen gorke od boli i jadda Kogh'mu smoertje gne doniela". |