antun rocci - ročić
"Plac Teramona visze tiela Maertve Gljubavnize"
/tekst je prepisan prema roccijevom izvorniku/
"Netom tmaste mrák od nochi
Otok bjesze vas prikrijo,
Na kám poznan u samochi
Teramon se je posadijo.
K morru svoernut zenizami
Sabavgljasce misli svoje,
U predagnu i pohlepami
Kuscja slatke nepokoje.
Sad bo zjeni svu gljubjenu
Plivajuchi prichi k kraju
Sad se strasci da izgubjenu
Morski váli prikrivaju.
Noch - se izmaknu nu szamani
Er k gnem Marra ne dohodi,
Sumgnech dajom ko ne brani
Soerce sljedit u slobodi.
Do tri nochi joh szaludu
Izglediva preda i ceka,
Mislech koju zgodu hudu
Da ono jadnik ne doceka.
Nu kad trecchiom Zora bjéla
Var góraje zdrák pruszgila,
Vidi u zcjalih moertva tjela
Trup, vodaje kogh nanjila.
Soerze muje jur smoerznuto,
Trudi jadnik occi svoje,
Dok zazpozna da iszmetnuto,
Tjelo onoje svje Gospoje.
Tad voerh moertve gljubovnize
Pada groszne ronech susze,
I k'gnom svoje zdrzchech lize
Ovakose tuzcit uze:
Gdjessi ah duscjo gdje premila
Gdje lipoto moja izabrana,
Kojateje joh zanjla
Jur nemilos s'ovieh stranâ?
Sascto u morskom nije pjenni
Venere ti pomoch dala
Sascto tuzenu nijete menni
I ovog puta sacjuvala?
Sascta Vila koja od morra
Kieh kragliza ljepas'bila,
Iz dubokogh' nje ponora
Pucinate iszbavila?
Totsu za svegh occi tvoje
Satvorene mom gliubavi?
Toli za svegh me gospoje
Ljepos rajska menne ostavi?
Ah prokleta plav kom morre
Put Lopuda brodiosam,
Proklet i cjás kadar dvore
Tvoje i tebbe vidiosam.
Sascto od tiela duscju prije
Nije, negh' tebbe, rastavilo?
Niete ostavit viku necju
Er nas zaman smoert razstavi
Srechjan bitchju tvu nesrechju
Pridrzchiti k'nam gljubavi.
Kad sdrzceni na ovem svjeti
Udes kleti ne dopusti
Da moscemo vech szcivjeti,
Neghme tuzcna i jadnaopusti.
Sliedichute molla moia
Erme bolles priuzima
Od tvog duha duscja moia
Razdielitse nikad njma
To govorech na tli pada
Voerh Marrina moertva tjela
Svoerscen gorke od boli i jadda
Kogh'mu smoertje gne doniela".
Post je objavljen 24.06.2006. u 23:32 sati.