ponedjeljak, 17.02.2025.
SUBOTA
Mračna ura prekriva nebesa, ulicom odjekuje neka vrlo poznata muzika, a žamor metastazira u tupe zvukove visokih potpetica. Vlasnice našminkane osmjesima sa torbicama čija veličina zavire u beskonačnu dubinu proživljenih izlazaka.
Uspomena toliko teških da ih jedva mogu i vući.
Polako se približavaju tamnim vratima iza kojih se krije sjaj fluorescentnih reflektora i oslikanih zidova.
Strah hrli na lice, ali na pola puta do facijalne ekspresije predomisli se i uz tjelesno zagrijavanje srećom postaje. Ruke se uz lagani stisak sklapaju i dolazi do rotacije. Do rotacije žene koja sa svojim idealnima željnim zabave kupuje poglede anonimnih promatrača koji očarani prizorom pokušavaju izvaditi komadiće stakla iz prethodne bitke sa tim istim idealima.
No, opijum je toliko jak da ni opiranje ne pomaže, ali ovo nije teatar.
Ovo je tango dobra i zla, napasti i mira. Život na rubu granice razuma i totalnoga ludila.
Požuda koja se u zraku osjeća nije hranjiva, otrovna je i spremna je ubiti.
Ubiti ideal žene ili ubiti anonimnog promatrača? Ubiti princip ili najgore, moral.
Krvavi ples koji mami pa zatim progoni i zatvara u ponavljanje potkrepljeno lošom odlukom.
No, ideal se ne da, vuče, opire i grize.
Traži svjetlo i malo pjenušavog šampanjca, traži ruku oko struka i sinkroniziranu energiju, hladnu glavu i toplo srce.
Traži ono što mu anonimni promatrač ne može pružiti. Nezahvalan je i sebičan i ne može biti ispunjen malim i površnim stvarima kada zna koliko vrijedi i koliko je moćan. Zna kolika mu je cijena i sigurno zna sa kojim iznosom tko raspolaže.
Bježi od smiješnih iznosa i u svoj toj agoniji zabija se u snažna leđa čiji okret prelazi u topao pogled elektriciteta koji raspolaže svotom iskrenosti i povjerenja. Iako su ostali možda imali više za ponuditi ovaj je jedini bio točan, a i dovoljan.
Ali, tko zna, to je samo jedna subota!
Oznake: Kolumna
- 23:25 -
utorak, 05.12.2023.
Biseri u tami
Volim bisere, volim njihov sjaj, volim sjaj koji oni u mojim očima izazivaju, a pogotovo volim one koje se na nebu nalaze. One koje mi upućuju pjesme i izmamljuju osmjehe jer nekako kad pogledam u nebo čini se kao da je sve uredu i da sam na sigurnom, a čovjek može sve kad se sigurnim osjeća.
Nekada pomislim da sam i dijete koje je očarano vlastitom maštom sjaja i da ne vidi mrak. A ja onako ispijam koji gutljaj martini bianca iz kristalne čaše dok u pozadini na gramofonu Sinatra svira. Naslonjena na prozor promatram mjesec uz lagano njihanje kukova.
Ali on mi se smije, drago mu je. Drago mu je kako uživam u tišini u vlastitom predivnom miru. Kao da sam jedina, posebna i previše svoja. I sve je filmski i sve je graciozno, a vrijeme je stalo i ostala sam samo ja. Praveći im društvo, naslonjena na jedan od svih svjetskih prozora.
Oznake: Kolumna
- 00:32 -
nedjelja, 29.10.2023.
Stanovnik vremena
Gladujemo jer se površnošću hranimo. Prazni smo jer za dubinom ne tragamo. Opravdanja su bila, takva je sezona. Ali od kad je sezona postala godina, a godina dvije dok nije postala stil života. Prokleti ljudi i njihovi novi trendovi. Promjene i ne zadovoljstvo. Pohlepa.
Tužno je to kako sve želimo mijenjati, kako ne znamo biti zahvalni i ponizni i kako samo želimo još. Imamo primarni cilj i nije bitno preko koliko leđa moramo gaziti kako bi ga ostvarili. Pa nisu ovo više svjetski ratovi. Tek se sada hranimo mrvicama zla. Nečijim koji ih je prosuo i nekima koje sami prosipamo. Čudan je ovo svijet mračnog doba i ljudi sjena. Prekrivenih laži i vapajima za sretnim vremenima.
Smiješni smo jer smo isti oni mi ta sretna vremena lopatom u zatiljak pogodili, stavili u sanduk i sahranili, ali ipak nismo zaboravili ostaviti cvijeće i zapaliti svijeću. Rekla bih kajanje, ali ne. Površnost ne zna za kajanje i nikada neće znati. Površnost je crv u jabuci, otrov u kaležu posluženo „voljenoj osobi“. Barbarizam, a ne život. Prvi korak samouništenja, a zadnji je jasan. Preživjet ćemo sami mi stanovnici vremena koji nismo vezani ni za tlo ni za more, a pogotovo ne za ljude.
Oznake: Kolumna
- 00:10 -
nedjelja, 22.10.2023.
...
U nekom drugom životu ili možda čak svemiru voljela bih da mi još uvijek kuhaš prvu jutarnju kavu. Voljela bih da je kasna jesen gdje su grane gole, a naše duše tople. I da mi jedini dohod jeze prouzrokuju tvoje neočekivana ruke na mom struku. Voljela bih vratiti one izlaske gdje nakon boce dobrog vina i dobrog društva kucam tebi na vrata koja mi otvaraš raščupan i pružaš mi ulaznicu da skupa uplovimo u mirnu luku.
Znam se uhvatiti u vrtlogu misli gdje mi je tvoj stan predstavljao cijeli svijet. Toliko misteriozan, a toliko moj. Bio mi je dovoljan i tvoj stol uz kojeg bi nekada objedovali kad bismo slavili bitne datume, a i one malo manje jer u realnom svijetu među realnim ljudima nismo ni mogli biti svoji. Imao si i taj neki glas koji sam slušala bolje od razuma. Toliko znanja koje sam od tebe ukrala i besramno ih zakopala i daljnje koristila. Nisi svjestan da si tokom godina od ovog djeteta napravio ženu, iako tebi moje zelenilo nikada nije ni smetalo. Izgradio si snove i želje te mlade žene. Izgradio si strast, bijes, a i kajanje. Kajanje jer te želim pustiti ,a ne znam kako. Vidiš, malo te i proklinjem jer me baš to nisi naučio. Ostavio si to za svoje malo kasnije, a da me uopće nisi ni pitao za moje jer si mislio da se tvrđave tako lako ne ruše. Ali tu našu tvrđavu sama sebi rušim, svakim danom uklanjam kamen po kamen i stavljam ih sebi na srce i tako hodam obećanim gradom i čekam trenutak da se srušim. Doduše, malo sam i ljubomorna jer ti ni ne znaš koji se ratovi odvijaju u meni, u mojim patnjama dok te gledam i dok se mislim koja mi najbolja solucija. Vrijedi li ostati do kraja i boriti se za nešto u što više ni sama nisam sigurna što je točno. Na putu na kojem je prosut šljunak, a ja hodam bosa.
No, možda jednog dana i dođe naš kraj, kad više ne budem imala mjesta pohranjivati kamenje na srcu, kada tvrđavu srušim do temelja ili pak kad od bola više ne budem u mogućnosti hodati. Možda ću ti onda sasuti dušu i pustiti te. Pomilovati te po lici i reći :“Hvala ti, ali vidimo se u nekom drugom životu.“
Oznake: Kolumna
- 17:41 -
Komentari (62) - Isprintaj - #
