Volim bisere, volim njihov sjaj, volim sjaj koji oni u mojim očima izazivaju, a pogotovo volim one koje se na nebu nalaze. One koje mi upućuju pjesme i izmamljuju osmjehe jer nekako kad pogledam u nebo čini se kao da je sve uredu i da sam na sigurnom, a čovjek može sve kad se sigurnim osjeća.
Nekada pomislim da sam i dijete koje je očarano vlastitom maštom sjaja i da ne vidi mrak. A ja onako ispijam koji gutljaj martini bianca iz kristalne čaše dok u pozadini na gramofonu Sinatra svira. Naslonjena na prozor promatram mjesec uz lagano njihanje kukova.
Ali on mi se smije, drago mu je. Drago mu je kako uživam u tišini u vlastitom predivnom miru. Kao da sam jedina, posebna i previše svoja. I sve je filmski i sve je graciozno, a vrijeme je stalo i ostala sam samo ja. Praveći im društvo, naslonjena na jedan od svih svjetskih prozora.
Post je objavljen 05.12.2023. u 00:32 sati.