nedjelja, 19.11.2006.
Does that make you proud?
Slušao sam pjesmu One of us (Joan Osborne) što me potaklo na razmišljanje. Što ako je Bog stvarno jedan od nas, što ako je Bog netko koga viđamo svaki dan? Ima li Bog ime? I što bi ga pitali da imamo samo jedno pitanje? Kako je to sve čudno. Postoji toliko nerazrješenih pitanja o Bogu i toliko nepravde u svijetu da bi se čovjek stvarno mogao zapitati: Postoji li On uopće? Ako postoji, zašto onda dopušta da toliko djece gladuje, zašto dopušta da nevini stradaju? Stvarno je čudno.
Inače vjerujem u Boga, ali kada mi sve krene krivim putem, dogodi se da pomislim kako On ili ne postoji ili me jednostavno mrzi. Što je od tog istina? Možda ni jedno ni drugo. Možda On uopće nije taj koji je odgovoran za ono što se događa nama, ljudima. Ali zašto su nas onda učili suprotnom? Zašto crkva širi priču da je On taj kojemu se molimo, koji će nam pomoći. Dakle, ako će nam pomoći, zašto nam ne bi mogao i odmoći... Ali, ako uzmemo u obzir da je to ona ista crkva koja traži novce od naivnih vjernika, onda to ni nije toliko upitno. Još jedna stvar koja mi nije jasna, a crkva ju drži bitnom jest ispovijed. Ne vidim razloga da bi ja morao ići govoriti svoje grijehe nekom čovjeku koji također griješi aka svećeniku. Ako nas Bog čuje dok se molimo, ako nas vidi dok griješimo, čut će nas i dok se kajemo za grijehe, a za prenošenje te poruke mi sigurno nije potrebna pomoć svećenika. Glupost!
A onda opet dolazi pitanje: što ako i svećenici žive u zabludi te štuju nešto što nije stvarno? Kako mi vjerujemo u našeg Boga, tako neki drugi vjeruju u Budu, Alaha, grčke Bogove... Kako onda biti siguran koji je/su pravi... Postoji li uopće pravi? I tako se sve vrti u krug.
- 15:30 -
Leave a mark (7) - Waste color - No reason to touch this
utorak, 14.11.2006.
Odlazim
Ponekad neki me ljudi krivo shvaćaju
Zbog nečega što sam rekao ili učinio
Ponekad osjećam da je magla
Zato se ne mogu pomaknuti naprijed
Ali sad sam napokon shvatio
Neki ljudi nisu skloni dogovorima
Ali vidio sam svojim očima kako šire laži
Ne želim živjeti svoj život s previše neprospavanih noći
Nije mi do borbe
Neka dani plove pa što bude
Odlazim danas da nađem bolje sutra
Odlazim danas da nađem bolji san
Odlazim danas da prođe me strah
Odlazim danas jer sutra je novi dan
Tako sam umoran
Stvari koje govoriš odnose me daleko
Tako sam nervozan
Nerviraju me igre koje neprestano igraju
Osjećam da sam shvatio
Nisam kao drugi ljudi
Jer sam vidio svojim očima
Trebaš biti mudriji
Ne želim živjeti svoj život s previše neprospavanih noći
Nije mi do borbe
Neka dani plove pa što bude
Odlazim danas da nađem bolje sutra
Odlazim danas da nađem bolji san
Odlazim danas da prođe me strah
Odlazim danas jer sutra je novi dan
- 22:01 -
Leave a mark (15) - Waste color - No reason to touch this
četvrtak, 09.11.2006.
Laganice
Iako ih ima svaka vrsta glazbe, mislim da su laganice previše podcijenjene. Najveći hitovi češće postanu brze, energične pjesme, a laganice budu tek usputni singlovi, ili su tu samo kako bi popunili rupe na albumu. Tako bar neki ljudi misle. Ali, ja vjerujem da one imaju drukčiji značaj. Kad je pjesma lagana, lakše je slušatelju prenijeti poruku, pogotovo ako se radi o tužnoj laganici. Osjećaji više dolaze do izražaja, te se osoba koja sluša često može emotivno povezati s pjesmom. Govorim iz vlastitog iskustva.
Iako se ponekad pokušavam oraspoložiti vedrijim pjesmama, nekako ipak češče slušam laganice u trenucima kada sam tužan, razočaran ili slično. Možda će vam zvučati čudno, ali u takvim trenucima mi je ponekad dovoljna samo melodija da bi me još više bacila u bed. Ali, naravno, kod nekih su pjesama ipak presudne riječi (*).
Moj izbor najlijepših, a ujedno i najtužnijih laganica bio bi ovakav:
- s područja pop glazbe:
Shakira - Tu, The One
Christina Aguilera - Hurt *
Kelly Clarkson - Because Of you
Natasha Bedingfield - White Horses
Anastacia - Heavy On My Heart
Nelly Furtado - All Good Things *
Celine Dion - All By Myself
- ostale vrste:
Within Temptation - Our Farewell
Evanescence - My Immortal
3 Doors Down - Here Without You *
Zanima me koji bi bio vaš izbor i što općenito mislite o laganicama.
- 22:35 -
Leave a mark (22) - Waste color - No reason to touch this
subota, 04.11.2006.
Cipele i Anastacia
Hello svima! Evo pošto su mi mnogi govorilida pišem uglavnom pesimistične postove, pokušat ću dokazati suprotno. Danas (subota) sam se probudio u pola 10... Jel možete to vjerovat? (oni koji me poznaju vjerojatno i ne). Ali imao sam opravdan razlog. Išao sam u grad (Napokon - rekla bi moja stara) tražiti neke cipele, jer ko što moja stara kaže - "Zima je, ne možeš više hodat u onim tankim patikama!" I tako sam jutro proveo obliazeći sve moguće trgovine u Osijeku koje prodaju cipele (pa čak i one di imaju samo patike :) Već u početku sam zagrizao za jedne Sketchersice, ali ne bi stara bila stara da nije počela kenjat. Naime, bile su joj presvijetle. O, Bože dragi, zar je to toliko bitno! Njoj, izgleda, je! Ali nakon nekih 2 sata traženja, ipak smo uspjeli napraviti kompromis, te sam dobio par koji se sviđao i njoj i meni (iako ja još uvijek patim za onim Sketchersicama)... Cijena im je 800 kuna (Caterpillar) tako da sam se začudio što je stara pristala na to. Ali, neka... Bolje za mene... Tražio sam sliku po netu, ali nisam baš uspio naći točno takve, ali je nešto slično ovima. (OK, čini mi se da su moje malo niže, ali nema takve slike)
Onda sam kasnije doživio još jedno iznenađenje. Nakon petomjesečne potrage u CD Shopu, napokon su dobili Anastacijin DVD - Live At Last. Nitko sretniji od mene! Dupli je DVD te sadrži koncert i posebne dodatke (spotove, making of tour, neobjavljene spotove, čak ima i isječaka s prošlogodišnjeg koncerta u Puli!)... Iznenadio sam se kako žena iskreno pjeva... Svojom zahvalom fanovima što su bili uz nju dok joj je bilo teško (rak dojke) i pjesmom Heavy On My Heart me stvarno dirnula... Nikad si neću oprostiti što nisam bio na koncertu. Mogu se jedino nadati da će još koji put doć u Hrvatsku. Ali bar sam vidio svoju najdražu Shakiru o čijem ću koncertu pisati u jednom od slijedećih postova (valjda).
- 19:34 -
Leave a mark (7) - Waste color - No reason to touch this
srijeda, 01.11.2006.
..::Lonely::..
Evo me nazad nakon duže stanke! Muče me ti prokleti megabajti koje potrošim već do polovice mjeseca, a onda pauziram s internetom sve do prvog. Ali to je definitivno najmanji problem od svih koji me muče... Opet se osjećam sam ma koliko bio okružen ljudima... Imam osjećaj da sam samo ukras u tom svijetu. A divnog li ukrasa!
Toliko sam se razočarao u neke osobe da više nikom ne vjerujem. Još uvijek ne mogu vjerovati da su ljudi tako pokvareni da ti dopuste da ih zavoliš i da postanete nerazdvojni, a kasnije te odbace kao prljavu krpu. Zar ne bi bilo lakše odmah u početku reći: "Sorry, ne treba mi prijatelj poput tebe, zbogom!"? Čini se da ne. Čini se da je nekima ipak draže poigravati se tuđim osjećajima. A još je gore kad ti isti tvrde da si upravo TI kriv za to što se dogodilo te to šire u krugu osoba do kojih ti je stalo.
Možda ja previše to uzimam k srcu, možda sam previše osjećajan... Ne znam ni sam! Ali znam da protiv toga ne mogu. I utjehe tipa "Što će ti takav prijatelj" mi definitivno ne pomažu... Kad nekog voliš, voliš ga/ju što god ti napravio/la... Ali neki, po svemu sudeći, ne misle tako. Neki, čini se, jedva dočekaju prvu priliku da te slome.
- 19:25 -
Leave a mark (9) - Waste color - No reason to touch this
