Marketing
..::Lonely::..
Evo me nazad nakon duže stanke! Muče me ti prokleti megabajti koje potrošim već do polovice mjeseca, a onda pauziram s internetom sve do prvog. Ali to je definitivno najmanji problem od svih koji me muče... Opet se osjećam sam ma koliko bio okružen ljudima... Imam osjećaj da sam samo ukras u tom svijetu. A divnog li ukrasa!
Toliko sam se razočarao u neke osobe da više nikom ne vjerujem. Još uvijek ne mogu vjerovati da su ljudi tako pokvareni da ti dopuste da ih zavoliš i da postanete nerazdvojni, a kasnije te odbace kao prljavu krpu. Zar ne bi bilo lakše odmah u početku reći: "Sorry, ne treba mi prijatelj poput tebe, zbogom!"? Čini se da ne. Čini se da je nekima ipak draže poigravati se tuđim osjećajima. A još je gore kad ti isti tvrde da si upravo TI kriv za to što se dogodilo te to šire u krugu osoba do kojih ti je stalo.
Možda ja previše to uzimam k srcu, možda sam previše osjećajan... Ne znam ni sam! Ali znam da protiv toga ne mogu. I utjehe tipa "Što će ti takav prijatelj" mi definitivno ne pomažu... Kad nekog voliš, voliš ga/ju što god ti napravio/la... Ali neki, po svemu sudeći, ne misle tako. Neki, čini se, jedva dočekaju prvu priliku da te slome.
Post je objavljen 01.11.2006. u 19:25 sati.