..NE PITAJTE ME ZAŠTO....
.
26.05.2006. u 17:16 | 20 Komentara | Print | # | ^PIKČER
Dok sam mislio pisati o današnjim gadarijama..tj dešavanjima, nekoj knjigi koju sam pročitao, riži koja je bila kuhana napola u menzi,a ja mrtav gladan sam sve pojeo za minut i nakon tog jedva dotrčao do wc-a, telefonskom razgovoru koji me diže iz dana u dan..otvorio sam gmail poštu (pošto uvijek imam par otvorenih stranica, tako dok čekam jednu gledam drugu etc)..stigao mi je mejl od ex cimera maros
Pisalo je:
"Djesi cimeru,
evo ti jedna fotka rodnog kraja, pa nek te malo ufati nostalgija... :)"
Siniša Skenderija
Znam,ova Vam slika ne predstavlja ništa, osim gomile sitno prosutih kuća, par zelenih polja i šumaraka koje protresa dašak vjetra..Među njims se jasno vidi i moja..kuća..livade...šumarak..
Nego..
Odo ja popit jednu..
"Bosna"
Ništa,
Samo žubor planinskog potoka
I odsjaj mjeseca
u zjenicama sjetnim
Kad nije čežnja
onda je jecaj.
by:Me
P.S.
Evo i mjestašca odakle ja tipkam (kenjam)...Ušušno ,zar ne??
Danas slušam:
Breathless-Nick Cave
..kreće cirkus..Njemačka 2006..
Austrija-Hrvatska 1-4
Nesto malo detalja..sa utakmice...izvještaje o broju gledatelja..pogocima ionako možete pročitati na svim domaćim i stranim medijima..
i jos..
Za kraj...Balabanov gol snimljen amaterskom rukom, punom emocija..-)) već stavljen na youtube. Za mene je nogomet više od sporta..
Balaban-video!
Pozdrav...Nemam više vremena
I da skoro zaboravih..drugi put slike Beča iz MOG kuta...
BiH kao rijetko do sad jedinstvena,"Lejla" unosi mir
Što je Bosna Hercegovina rekla na Harija i izvedbu "Lejle"(sad će ispast da ga hvalim il ovo ono,al zaslužio je):
Napominjem:Preneseno iz drugog medija!!!
"Hari! Svaka ti hv(d)ala
Piše: M.Šutalo
_______________________________________
MOSTAR - Hari Varešanović nije na sceni u Ateni skidao gaće, nisu se oko njega uvijale polugole plasečice. Glasove Europljana uspio je pridobiti izvrsnom interpretacijom prekrasne balade, dokazujući kao dobra pjesma može izazvati snažne emocije bez prateće seksi ambalaže.
Treće mjesto, i za nas u Hercegovini, da ne govorimo o Bosni bilo je poput prvog. Konačno, Hari je, po glasovima skladetalja, i osvojio prvo mjesto na Eurosongu.
Vjerovali ili ne i mi "Južnjaci" bili smo ponosni i navijali za "našu Lejlu". Nije nas Hari obrukao. Dapače. Bila je to jedna od rijetkih pjesama koju su Europljani mogli slušati i snažno doživjeti zaklopljenih očiju. I žmureći mogli smo vizualizaciju Lejle zamisliti upravo onako kako je ona scenski izvedena.
Lijepo je i to što nas je predstavljao neprepotentni, užasno normalan momak.
Hari je u Atenu ispraćen bez pompe, bez pretencioznih najava kako ćemo pobjediti, kako smo najbolji, s pjesmom koja ne povlađuje eurosongovskim trendovima.
Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kada smo svi bodrili "našu pjesmu".
I zato, našem predstavniku na Eurosongu, što bi rekao Ali G, možemo samo poručiti: Hari, svaka ti hv(d)ala !"
22.5.2006.
Moja malenkost će još dodati link video spota pjesme;LEJLA
I naravno link: Pincom.info
Izvrsni osvrt kao i još mnogo informacija možete naći na :PINCOM.INFO
..Ne ponovilo se..
Kad svi kenjaju o Euroviziji i ja ću..
Veoma draga mi je pljuska Finaca "modernim" metroseksualcima i jebačicama-nazovi pjevačicama,čast izuzecima..
Unaprijed sam znao da će gledanje Eurovizije bit promašena veče,al sam morao biti na poslu do deset,pa reko da zraknem malo i kao uvijek sam zaključio da je to zapravo gomila bačenog novca uzalud.
Sreća što Hari nije pobjedio.Ko bi onda u Sarajevu našao par desetaka miljuna eura za organizaciju, pokraj gladnog naroda. Kako bi onda objasnio penzionerima koji imaju 150 maraka mjesečno da je Eurovizija jedna super priredba i da trebamo biti ponosni što smo dali milijune za nju.
Hari kojeg inače ne volim je imao pristojnu pjesmu, i raspon glasa za popizdit i jedini je zaslužio klap klap, s Armencima pod ruku..Vidi se da je Joksimović imao prste,al pjesma ima elemente sevdalinke, zaštitnim znakom stare Bosanke pjesme. Sevdalinke žive i desecima godina nakon nijihvog nastajanja..
Voditelji što su se javljali su bili od cara do šadrvana, pamtit ću kreativno javljanje Nijemca s konja, a prvi od njih je svakako "Šveđanin" Jovan...Pa to je najjače bilo, još ga se sjećam od prošle godine kad je svršavajući na "Lane moje" i Joksimovića rekao :"And twelve points goes Za Srbiju i Crnu goru".Srbija do Tokija!
A koreografije i scenski nastupi..He to je priča za sebe..
Nego da Vam dam jednu pjesmu s koreografijom koja unatoč tom što su je godine pregazile ostaje IN.-))
Nancy-video
Uživajte u divnom nedeljnom danu, a ja ode crnčit za kompjutor. Crnac jednom, crnac forever.
..O ljudima, o vukovima, o postovima..
Jedan stari mislilac i pisac je rekao : "Čovjek je čovjeku vuk". Dok sam bio na početku gimnazije, kao sanjar s ružičastim naočalama, dok sam upoznavao širim vidokrugom svijet oko sebe, tražio sam često smisao te rečenice i nikada se nisam mogao načuditi kako je mogao dobri stari misilac tako fulati..Čuj vuk,jebote?
.............................
Ovih su udarna tema prepucavanja blogera glede da Vincijeva koda, stava crkve, stava nas naspram toga, stava onog pored, pa stava ovog iza, stava onog preko puta i onog što stoji na tržnici i cupka na nogama. Evo ide jedna teta s kišobranom,sad cu je zaustaviti i pitat šta ona misli u vezi tog??
Još trebamo pitat kokoši iz kokišinjca šta njima ne valja u svemu tom pa da i one prokokodaču..I još kad pročitam neke kvazi recenzije istog.
Dođe mi u istom trenu i da se smijem i da plačem.
Pročito sam knjigu, pogledao sam film, nisam to nikome rekao, evo sada stavljam te dvije stvari u editor i znate šta ću vam reć:
"Kao prvo, crkva je ispala glupa što je kao branila sve to, jer je napravila reklamu za badava holivudskim siromasima.
Film je dobro ukompnirana zbrka povijesnih događaja, umjetnika i priče oko koje se vrti cijeli svijet! Ko je zapravo Isus?
Knjiga je po meni nastavak izdavanja priručnika a la Coelho i Alkemičar, na koje su svršavale Alka Vuica, poneki nogometaš i sponzoruše (čast izuzecima). I naravno "pametna" Amerika.
Sjećam se ko juče kad sam na preporuku čitao Alkemičara i došao do famoze rečenice:"Ako nešto poželiš, cijela se Zemlja uroti da to dobiješ". I ta je misao kao promijenila svijet!!Opet bi il plako il se smijao! Ljudi pa dajte, šta sam ja ili bilo ko od Vas dobio u životu , a da se nisam pomučio bar duplo više nego je trebalo?
Znate koliko će "Kod" trajati? Dok ne dođe sljedeća s još "sablasnijim dokazima" i urotama protiv "onog" ili "ovog"! Takve stvari su napisane na stotinama strana, a težina im iznosi miligram. Kao deset kila perja, kad ga vidiš s deset metara u ogromnoj vreći, ne znajući što je, rekao bi to pet ljudi neće podignuti, kad ono..
...................................
Ja sam uvijek za demokraciju, pa ko voli nek izvoli. Al poštujmo druge. Vrijeđanja su prizemne stvari.
..................................
Mislio sam još nešto napisati i o postovima, al je to u nekoj sličnoj varijanti napisala tija
pa ne bi želio da nam zbog nekih podudarnosti u mišljenju ne bude predbacivano da kopipejstam..-))
............................
Večeras idem piti. Vjerovatno sam. D.S.O. hvala na pozivu za karaoke, al imam dubok glas, ko iz bureta,svi bi se razbježali kad bi zapjevo, a i svojim raspoloženjem ne bi baš uveseljavao okolinu..tako da..mahni ekipi il ko već ide..
Narode:"Carpe diem! I život!"
...Dan kada se zamislim...
U moru svakodnevnih obveza, prožetim stalnim razmišljanjem o sebi, okolini ,mome ovdje i sada, raznim tematikama od kojih vas kao i mene zaboli glava pobjegao sam na tren u svoju mračnu sobu, prisilno zatamnjenu zbog pokvarenog svjetla, zatvorenih roletni koje je također načeo zub vremena..
Došao mi neki film pod ruku da ga pogledam.
I krenu procedura:" Ubaci film, pišaj, donesi nešto za jest, neke grickalice, etc..I pali kompjutor!!
I evo netom nakon završetka filma ja sam tu gdje jesam, pred sobom,blogeditorom, Vama potencijalnim čitateljima prepun razih emocija koje buje u meni..
Osjećaj između moje sreće i tuđe nesreće, nešto kao kad piješ Tequilu: "Lizneš sol i ujedeš limun, da bi osjetio prikrivenu i fino umotanu slast alkohola."..
Neki će misliti da sam kroner..Ma neka misle šta hoće..
Temeljen na izazovnom romanu Johna Le Carrea (koji mi je došao do ruku) u kojemu pisac u beletrističkom obliku obznanjuje svoja temeljita istraživanja o skriveno organiziranim zlodjelima današnje farmaceutske industrije ( koja je na reklamama umotana u veselu i vedru propagandu o zaštiti pokusa nad životinjama, a kamoli ljudi), "Brižni vrtlar" tematski je i idejno hvalevrijedan društveno-politički podsjetnik koji svraća pažnju na poremećene vrijednosti svijeta u kojem živimo.
Radnjom u "suvremenoj" Africi- Keniji, film prati događaje vezane uz bračni par kojega čine mlakonja- britanski diplomat Justin i njegova mlada (24 godine) supruga aktivistica Tessa koja pokušava nesebičnom željom i htijenjem isblajhati već pocrnjele horizonte u Africi.
Oboje završavaju tragično, ali se cijela story oko otkrivanja farmaceutskih podlih radnji na siromašnom puku otkriva, što mi daje blago slatkasti okus "Holly" thrilera, ali je puno jači ostao osjećaj promiješan "srećom i zadovoljstvom" življenja u tzv. normalnom svijetu gdje se mogu okupat kad poželim, pojest kiflu i bananu kad sam gladan i popiti čašu vode ako me uhvati žeđ i bar trenutnog žaljenja onih koji to nemaju..
Slika s neta
Koliko često razmišljamo o takvim ljudima?
A ima ih na milione!
Koliko zapravo cijenimo svoj prosjek? Ili kako neki kažu zapadnoeuropsku ispodprosječnost? Mi smo kao neka rupa!
Koliko tog materijalnog nam je potrebno da bi ujutro nenaspavani i neumivena lica ustali, stali pred ogledalo i rekli sami sebi ili Svevišnjem ako u Njeg vjerujemo: E hvala Ti, baš sam zadovoljan sobom!"
Neću pametovati ni predikovati al eto rade emocije..I glazba i film i priča su još jedan od vlakova koji prolaze pokraj nas i voze teškim već zahrđalim vagonima jadnu ljudsku sudbinu, a mi na stanici, odmičemo se daleko da nas ne bi zapljusnuo val koji vlak ostavlja za sobom..Peremo ruke, ko Poncije Pilat! Ne, mi ne pripadamo tome svijetu!
I još jedna s neta(ne voim to radit al moro sam)
Jedna poslovica kaže: "O kako je teško sjećati se lijepih dana u nevolji.."
Poslije filma sam prvi put ostao zureći zamišljeno u ekran i gledajući negdje kroz slova,zapravo imena i prezimena raznih kostimografa, aranžera ko zna čeg u Afričku pustinju nošen turobnom i sjetnom glazbom filma. Po prvi put sam film gledao do kraja zadnjeg čovjeka čije se ime našlo na popisu..Jedan od rijetkih filmova u kojima sam zaboravio grickalice, a bile su tik do mene..Ne mogu grickati dok se na ekranu prikazuje ljudska sudbina..Jbga..Štaš sad..
Ovo je trebalo biti ko neka recenzija ili prijenos misli, dojmova, o filmu, a ispalo je..Ma ko zna..
A film? Film je trebao biti uvod za hrkanje popraćeno podrigivanjem grickalica. Ništa od toga.
"Botanički vrt"-Nikon Coolpix,svibanj 2006
Dan je sunčan, bez oblaka na zidu, a Sunca nigdje nema. Ne dopustite da se ovako skrije "Vaše" Sunce. Iziđite. Otkrijte se!
"Ma ništa posebno"
U zadnje vrijeme često objavljujem fotografije u postovima.
Je li to zbog blagog naginjanja k toj vrsti hobija (da ne kažem umjetnosti), nedostatku vremena i inspiracije da napišem nešto novo, možda vrućine,ili čežnje za dragim bićem il nešto peto stvarno ne znam al ćete trpiti moje fotke još određeno vrijeme..
U moru čudnih stvari koje mi se dešavaju u zadnja dva dana (osim prolivenog gulaša juče na ručku na poslu,srećom malo prije nego je direktor došao i plaćanje istog ) je i jutrošnji poziv jednog pisca na promociju njegove knjige.
Kopipejstat ću njegov poziv koji sam dobio na mail:
"Dragi prijatelji, suradnici, kolege!"
"Nakon uspješne ZERO-promocije u Megastoreu 4. svibnja, mnogi od vas javili su mi da
iz raznovrsnih razloga nisu mogli doći pitajući hoće li biti još jedno predstavljanje knjige.
Radostan sam što sam u prilici odgovoriti pozitivno te vas obavijestiti i o drugoj promociji
moje nove knjige ZERO (dramska trilogija: Gola Europa, Ground Zero Aleksandra, Plaidoyer po pički).
Druga promocija, zapravo književna večer, održati će se u Booksi, u četvrtak 18. svibnja u 20h.
Bilo bi lijepo, bilo bi fantastično, kada biste svojim dolaskom uveličali ovo pomalo jubilarno
slavlje (moja 25. objavljena knjiga). O detaljima izvolite pogledati osnovni info na booksa
Istinski se veselim svakom iskrenom pozivu od osoba koje žele objavljivanjem svojih djela pridonijeti sveopćoj kulturi u našim sredinama gdje ona iščezuje, al me svakako ime u potpisu, a to je MILKO VALENT blago rečeno začudilo.
Bio sam prisutan na nekoliko čitanja dotičnog gospodina, poslije istih sam ostavljao svoje dojmove na blogu (koji su bili izričito kritički negativni prema spomenutom piscu). Jednostavno mi se gadi njegov stil pisanja, način izražavanja njegovih seksualnih, političkih, vjerskih ili sveopćih životnih stavova-tj način u kojem omalovažava i pogrdno vrijeđa ljude koji ne misle kao on. Možeš misliti drukčije, živjeti drukčije, pisati drukčije, ali vrijeđati one koji ne misle kao ti svakako nemaš pravo.
Istini za volju čovjek je objavio dvadesetčetiri knjige i ovo mu je dvadesetpeta, kaže jubilarna, al gospodine ipak kažem jedno veliko NE.
Kao nekakav pisani trag ili dokument kojim bi potkrijepio svoj negativni stav prema tom čovjeku sam mislio staviti jedan od njegovih tekstova, al ne želim da mi blog bude bilokakva reklama njegovih "umnih tvorevina".
Zato hvala na pozivu, i doviđenja, zapravo Zbogom!!!
Za kraj jedno pitanje za Vas:
"Jeste čitali nešto od Milka Valenta i kakvo je vaše mišljenje glede njegovog stila pisanja i izražavanja?"
P.s.
Jel tko ide na nešto od predloženog-))???
Dinamo-Hajduk
Ovaj put slike bez previše komentiranja!
Slike sa utakmice Dinamo-Hajduk. Atmosfera kakva se i nije bas predvidjela na komentarima blogera.
Sport ipak ima nešto "ono"!!
Uživajte ako vas zanima, ako ne odmah na iks!!!
Istok
Nebo se plavi..
Sepre
Baklje, neiskorjenjive kod nas
Mirni Zapad
Dinamo u akciji
Još malo travnjaka
Torcida u tragovima
Još malo Torcide
Vatromet za kraj i feštu
Eto laka Vam noć narode. Usput sad znate još jednu od mojih opsesija!Nogomet! Ko bi reko ko bi li se nado, a?
..The big tjedan..
Bez naslova (ili da stavim) !!!!
Ponedeljak
Puna glava. Prazna vreća. Od prepucavanja. Napucavanja.
Čudnih misli. Lažnih obećanja.
...............................................
Utorak
Dinamo! Hajduk! Reprezentacija!
Hrvatska! Thompson! Daj pušku,bombu!
Ajmo U rat!
Ne to ipak ne ide uvijek skupa!
A lopta?
Ljudi pa igra se lopte!!!!!
...............................................
Srijeda i naslovnica bloga
Čudni ljudi došli na binu,
probili nam naslovima marginu.
..Čitam jedan comment kaže:
Nisam jebo al sam čito,
Bog te mazno ja meraka!!!(jadniče)
I konačno nađoh smisao
takvih blogova!
U stvari jebeš smisao,
ko pita za smisao!
Bitno je da si in! A ne out!
.................................................
Četvrtak
Dangubljenje.
................................................
Petak
I opet vikend!
Ko onaj tamo!
Ko onaj anamo!
I onaj iznad njega, i onaj koji si juče vidio!
Ajmo se opit, ajmo se napit!
...............................................
Subota
Vezana za svadbe.
Noćas majko ženiš svoga sina ženiš svoga sina
ženiš svoga sina
Nek ti bude u srcu milina u srcu milina u srcu milina
u srcu milina
..Svi se redom veseljaše majka najviše
aj doveli joj "džul" nevjestu
džulom miriše..
Juha s kokošinom, sarma, punjene paprike,
pita,
krmetina, ko ima para za tele il janje
kolo, rakija, harmonika,
jebi ga da se običaji ne gube.
................................................
Nedelja
A jebote jesam se ubio,
a jesam se razbio.
A kako sam mamuran!
Ma ko će na misu opet me glava boli!
Ajmo na pojednu,
tamo baštu stavili da vidiš kooka kako šetaju!
...................................................
na kraju
Pita mene jaran,
bolan,što će ti kultura vidiš da te niko ne čita??
Ja mislio tiš doć do brojke od četrest?
odma malo komentara
Reko ja njemu:
Ako je komentar mjerilo
ako je komentar mjerilo
ako je komentar mjerilo
ma nek sve ide u p..materinu!!
A ja odo s ovoom slikom ka zapadu hahah
"Idemo ka zapadu"
..kako i ponedeljak može biti zanimljiv..
Sinoć, nakon nekoliko tjedana izbivanja posjetio sam, dobro nam poznati klub Mochvaru povodom "Dana kratke europske priče u Zagrebu".
Nakon dosadnog tjedna i mlotnog vikenda konačno sam bio na društvenom događaju koji zaslužuje sve pohvale u organizacijskom smislu, a i po odabiru gostiju..
Nabrojaću samo neka imena od mlade generacije pisaca iz Europe:
Helen WALSH (UK); Anne ENRIGHT (Irska); Daniel ODIJA (Poljska); Emil HAKL (Češka); Maike WETZEL (Njemačka); Borivoj RADAKOVIĆ (Hrvatska);Etgar Keret(Izr) Milko VALENT (Hrvatska)..
Jedino ovaj zadnji mi nije baš po mjeri zbog kontroverznog i egotripno bolesnog načinju pisanja kojim bi privukao čitateljevu pažnju, u čemu je i uspio al u negativnom kontekstu. No dobro, ukusi su različiti.
Ime koje ću zacijelo zapamtiti i koje sam upisao prvo na Googleov pretraživač kad sam došao kući je svakako Etgar Keret jedan od najpriznatijih Izraelskih pisaca današnjice. Pristupačan u pričama, pojednostavljenim do najniže stepenice, odmjerenim pripovjedanjem prikladnim za svako uho svojim pričama unosi iznimnu težinu i prepoznatljivost.O njemu ćemo sigurno još čuti.
Pitao sam ga poslije je li prevođen u Hrvatskoj, na što se on zahvalio na zanimanju te rekao da nije, al da će uskoro biti. Što reći još za mladića koji je odrastao u velikoj obitelji, ima sestru koja je ultraortodoksni Židov i ima jedanaestero djece, brata ljevičara i anarhistu koji visi po strogim Izrelskim policijskim postajama, a on, on se svemu tome smije. Pozitiva.
Usput dao je intervju u Jutarnjem pa evo vam link ako vas zanima:
Jutarnji.hr
Etgar Keret
Još jedna od generacije mlađih pisaca koje ću spomenuti je Britanska književnica Helen Walsh (1977). Prije početka službenog dijela veoma nasmijana, komunikativna i pristupačna, a u službenom dijelu intrigantnom pričom i tvrdim engleskim je doslovice ostavila bez daha sve prisutne slušatelje. Gospođica s burnom biografijom i britkim stilom je već prevođena na jedanaest jezika, svaki tjedan kaže da je u drugoj državi, voli pivo (Stella) i kao rođeni građanin Liverpoola mrzi Beatluse. Nevjerovatno. Zar ima i takvih?
Helen Walsh
Borivoj Radaković ("Virusi"), "naše gore list", je bio takođe jedan od onih sa "prstom gore" nakon čitanja. Na početku se odmah ispričao zbog neprevedenog teksta na engleski, te je pozvao one koji ne razumiju hrvatski da prate njegove gestikulacije i ton glasa te pokušaju na taj način dokučiti priču.
Inače docimer koji je bio sa mnom sinoć njegov veliki je fan njegovih pismotvorina.
Borivoj Radaković
Za kraj ću reći da je voditelj večeri Roman Simić-Bodrožić svojom jednostavnošću, opuštenošću umotanom u kulturno domaćinstvo i gostoprimstvo prema piscima, zaslužio velike pohvale. Na bini s crnim Tomislavom u ruci i "Štulićevskim" engleskim je širio opuštenu atmosferu (što je u nekim književnim krugovima nezamislivo), a i u neformalnom druženju je bio pristupačan kao i pisci s kojima si mogao popričati, popiti pivo, razgovarati u opuštenoj atmosferi (najveća pohvala upravo zbog toga). Na početku je malo zakazao tehnički dio večeri, ali Romanovom hitrom reakcijom i to je popravljeno.
Usput, preporučio bih njegovu knjigu, jer je odlična, a i pomoći ćemo mladom intelektualcu u otplaćivanju tek kupljenog stana u gradiću 20 ak kilometara od Zagreba..koliko toliko..))
P.S.
Večeras su na repertoaru u Mochvari još neki pisci:
(Eric FAYE (Francuska); Eric CHEVILLARD (Francuska); Vitaliano TREVISAN (Italija); Etgar KERET (Izrael); Arnon GRUNBERG (Nizozemska); Senko KARUZA (Hrvatska); Milana VUKOVIĆ RUNJIĆ (Hrvatska); Empar MOLINER (Špan)) i na završetku koncert grupe TRIANGULIZONA, upad je džaba, pa ako me ko do 20 h pročita a u Zagrebu je i večeras nema što pametno za raditi nek svrati do Trnjanskog nasipa.
Čini mi se da su u srijedu neki od njih i u Rijeci. Pa eto ko je iz Rijeke nek se raspita ako ga zanima.
Pobliže o tome na :Mochvara.hr
Piramida Sunca u Bosni
Okrznut skoro svakodnevnim pitanjima kolega sa posla, fakulteta, raje iz lokalnog birca što mislim o tzv "Piramidi Sunca" koja se navodno nalazi u Visokom, dakle oko 50-ak kilometara od mog rodnog grada Viteza odlučih par redaka posvetiti tome fenomenu.
Bosna i Hercegovina je država koja je stoljećima bila razlog (ako ne glavni onda sporedni) ratova koji su se vodili u i okolo nje i puna je pisanih, slikanih i drugih spomenika kulture.
Neću ići previše u širinu s nekim povijesnim činjenicama i spomenicima koje, vjerujem, većinom znate ( iz opće kulture), al bi svakako napomenuo da je po srednjoj Bosni otkriven ne mali broj tragova stare Rimljanske civilizacije iz doba oko 2000. godina prije Krista. Konkretno mjesto u kojem živim je jedan od važnijih arheoloških nalazišta ostavštine tzv. Rimskog naselja "Bistua Nova" gdje su lokalni mještani godinama kopajući po vrtu ili temelju kuće pronalazili novčiće, posuđe, čak je nađen i brončani mač za kojeg se smatra da je upravo iz razdoblja od oko 2000. god prije Krista.
I sam sam bio vlasnik jednog novčića s likom Rimskog Cara na glavi, a u pismu je bila oslikana i veoma dobro vidljiva krava.
Posvuda po BiH su razasuti stećci-grobovi, a danas spomenici kulture ( u okolici Stoca, ostatku Hercegovine i po cijeloj srednjoj Bosni).
"Stećak"
Zatim ćuprija na rijeci Drini koja datira takođe iz doba Rimljana, a koja je postala poznata po knjizi našeg Nobelovca Ive Andrića.
Centar Sarajeva i brojne džamije po njemu a i cijeloj Bosni (Travnik-tzv. vezirski grad) su svjedoci utjecaja Islamske kulture i tragova Osmanlijske vladavine (od 500 godina) koja je ostavila trag po cijeloj Bosni.
Po brežuljcima Bosne možete naići na živopisne samostane u kojima već 700 godina žive franjevci i svojom stoljetnom prisutnošću čuvaju drevnu kulturu Bosne ( neki od njih Fojnica sa svojom bibliotekom, Guča Gora-koja je rušena u 2.om svjetskom ratu i u musl.-hrv. sukobima u srednjoj Bosni).
Travnička šarena džamija i rodna kuća Ive Andrića u blizini su uz samostan u Gučoj Gori jedno od najposjećenijh mjesta kulture u srednjoj Bosni.
"Stara Bosanska kuća"
Ako vas slučajno put navede prema Bosni posjetite neko od ovih mjesta i osvjedočite se vidljivim tragovima civilizacija koje su iza nas.
Spomenuo bi Kraljevu Sutjesku sjedište posljednje Bosanske kraljice Katarine koja je od Osmanlija prognana u Vatikan gdje je i umrla (djeca su joj oteta i poturčena), zatim Jajce grad kralja Tomislava, Tvrđavu Vranduk koja i danas svojom siluetom nad rijekom Bosnom kao da tjera neželjene poglede ka unutrašnjosti.
Samostan u K.Sutjesci
Ovi, a i mnogi drugi spomenici razasuti po Bosni i Hercegovi su dokazani primjeri prijašnjih kultura i civilizacija koje su milom ili silom dolazile na tlo ove brdovite zemlje.
Zašto ovo pišem??
Htio sam vam prenijeti jedan sićušni djelić dokazanih tragova prošlosti.I zato što se po medijima, pisanim i virtualnim provlači teorija o Piramidi Sunca koja se nalazi u Visokom (za koju ste vjerujem svi čuli).
Gospodin Semir Osmanagić, samouki arheolog već mjesecima uvjerava bosanskohercegovačku, a i svjetsku javnost o postojanju Piramide i razvijene civilizacije čak i prije Egipatske i civilizacija Maja.
Za detaljniji pregled i informaciju o istom ću vam dati link službene stranice piramide pa ako vas zanima pročitajte par redaka, pogledajte par sličica i prosudite sami:
PIRAMIDA SUNCA
Za kraj ću iznijeti i moje skromno mišljenje glede toga.
Stati ću ipak na stranu arheologa i znanstvenika s Univerziteta u Sarajevu koji odbijaju takve teze i jasno negiraju postojanje piramide.
Semira vidim kao avanturistu i osobu koja je već sada uspjela zaraditi na tezi o postojanju piramide. Sama činjenica da je knjigu i razradu postojanja piramide napisao prije nego li je vršio istraživanje govori o tome.
Svaki čovjek u BiH pa i ja bi svakako volio da je to istina, jer bi to bio odličan turistički i marketinški proizvod koji bi vjerujem uz gostoprimstvo dobro upakirali turistima. U moru poslijeratnih budalaština i teorija koje piju vodu dok je ne nestane, nažalost svrstavam i ovu.
A narod,ko narod, uvijek će prihvatiti teoriju koja i nije baš realna, da bi bar malo izišli iz današnjeg sivila i razmišljali o tome kako je nekada zaista tu bila civilizacija, a ne pećine i ljudi s toljagama.
....Post o postovima...
..Ili ti kako na Blog.hr sve više završavaju žutotiskovne teme..
Ponukan sve češćim promoviranjem žutotiskovnih tema a la da se Madonna pokenjala u nekom parku ili da je Seve promijenila boju laka za nokte ili kako je ljudima teško shvatiti da su poznata lica s TV ekrana teško privikavaju na njihova buljenja u iste odlučih napisati ovaj post.
Poznato nam je svima da u "svemiru" blogera na našem dragom Blog.hr ima mjesta i za fanove Madonne i za fanove Severine (mada mi se više povraća od takvih kopipejstovanih natuknica), nezaobilazne su seksualne avanturice raznih cvjetića i naoko pristojnih djevojaka iz susjedstva, zatim ispovjesti manje osvjetljenih medijskom svjetlošću polovica nekih nam "dragih" estradnjaka, do onih već frapirajućih tinejdžerskih blogova koje ja u razgovoru sa samim sobom zovem "E supač ti je blog, posjeti moj". Ali me već lagano počelo živcirati to da takve stvari sve češće osvanu na naslovnici. Sad će meni opet netko reć:"Daj koji ti je k.. čitaj što ti se čita i pusti druge na miru"!!!
Ali ne, dići ću glas protiv takvih jer ne želim da se Blog.hr koji je na početku bio na neki način alternativa Iskonima, Indexima, raznim portalima i 24-satima preko noći što bi se reklo "šapatom"( ko što je Bosna pala 1473.) postane kao oni. Bez namjere da uvrijedim te stranice, ali one su postale oaza jebačina "poznatih i priznatih", zlostavljanja, žutotiskovnih skandala i pričica "rekla- kazala". Tu i tamo se objavi neka udarna vijest koja je naravno skinuta s neke svjetske medijske kuće. Lik nama svima dobro poznat objavi Sevin pornić i umisli i sebe i nas da je novinar( da nije žalosno bilo bi smješno).
"Kosa mi se diže na glavi i strašno me ljuti kad vidim da idioti postaju cjenjeni ljudi"(B.Štulić)
Kad ste zadnji put pročitali na internetu neki autorski novinarski uradak koji je stvarno bio profesionalan, do srži objašnjen, a svakako ne kopipejstan?
Gdje je tu novinarstvo, spisateljstvo ili nazovite to kako već hoćete?
Blog.hr je mjesto gdje se skupljaju ljudi koji pišu slobodno, bez ičijih natuknica, vlastito ( ma kako drugi razmišljali o tome), nekad manje ili više kvalitetno, ali originalno.
Žalosno je ako postane prenosnik već objavljenih i ispranih kvazi informacija.
Mađarska 2000,Zenit analogni iz busa slikano
Otprilike kao ova šuma mi izgedaju takvi postovi. Naizgled ljepi, ali zapravo svi isti i bez imalo duše i posebnosti. Zar vam nije draža gusta, teško prohodna šuma gdje je svako drvo drukčije, možda ne savršenog oblika, ali svoje?
Pustite ljudi Renatu Sopek da na miru snima vremenske prognoze, Severinu da se jebe s kim hoće, Tatjanu Jurić da šeta s prijateljicama, Židaka da čita novine bez da ga itko slika iz prikrajka te zato osvane na naslovnici.
Ili lik uhvati Jergine "čupe" s leđa za kafanskim stolom i misli da je napravio posao stoljeća.
Ma sličnih primjera ima milion.
Znam da su seksualno orijentirani postovi većini zanimljivi, ali su dostupni na svakom koraku.
Imate ih po javim Wc-ima, kupeima lokalnih vlakova, osnovnim školama. Svugdje. Ne moraju zato svaki drugi postovi nekih blogerica gdje se opisuju njihovi "intimni" doživljaji po parkiću, autu, kokišinjcu završiti na naslovnici.
Za kraj moram reć da me za ovaj post nadahnuo nedavno objavljeni post enfant terible koji je srećom završio na naslovnici. Blogerica je napisala već puno sličnih kvalitetnih tekstova, te na svoj vlastiti način iznijela nam živote i djela poznatih ličnosti. Ne ovih "instant" poznatih koje danas vidimo, a ujutro su zgužvani u korpi za smeće, nego onih koji i stoljećima nakon njihovog života svojim djelima ostaju prisutni među nama.
Neka bude više tekstova gdje se može nešto naučiti, korisno pročitati, usvojiti, a nekima i nasmijati.
Nemam ništa ni protiv ostalih postova, ali ih dozirajte na malo manju dozu.
Javne osobe ovdje, javne osobe tamo, javne osobe ovamo, javne osobe kako sjede u parku, pa prebace nogu preko noge, pa poprave zub, promjene boju jakne..
Ma sami ih dižemo u zvijezde iako ih je devedeset posto za Delete..
Eto tako!!!
Pozdrav!!
...Prvi maj..
Nakon gotovo neprospavane noći (čitaj ubijanja tekilom s docimerima) i kišovitog prijepodneva, poslijepodneva na poslu, večeri u kojoj sam trčao do zadnjeg Fast fooda ne bi li kupio sendvič i pojeo konačno nešto, a lik mi pred nosom zatvori i kaže:"Kraj radnog vremena, pravimo obračun!" (možda je bio na praksi u Japanu) bi trebao napisati vedar post.
Neću spomenuti kako sutra, na zvanični praznik rada moram raditi drugu smjenu. Sreća u nesreći pa je radila benzinska preko puta, te sam se opskrbio čipsom i s par limenki piva.
Koliko? Ma nije bitno..
Nego, da vas ne mučim sa svakodnevim sranjima i "bullshitovima" iz života koje proživljavate i svi vi, samo možda na nekoj drukčijoj razini posvetit ću par redaka današnjem danu.
Svi znate kako i gdje je nastao praznik rada, te da se u komunizmu veličao i vrednovao kao danas u najmanju ruku Božić.
Valjda je komunistima Bog bio lopata. I srce. I ruka.
B(l)ože sačuvaj!!
Osim parkiranih starih Yugića 45 i 55, par oronulih spomenika Titu i partizanima iz doba Yuge nam je ostalo veličanje prvog maja i par ovakvih građevina u svakom kvartu:
(danas uslikano)
Ovo je zgrada iz vremena Jugoslavije koja leži na jednoj od prometnijih ulica u Zagrebu. Njen unutrašnji dio je oronuo,takav kakav jeste, vidite ga sami.
A vanjski, koji gleda na ulicu i ljude je totalna suprotnost. On je sređen i našminkan, kao šminkerica pred subotnju špicu.
A tako vam je i u životu. Pa vi sudite po vanjštini.
Laka noć i sretan Van prvi maj uz:
..Domovina naša je rodila
hiljade i hiljade junaka,
jedan od njih delija
to je moj komšija Avdija.
Nije bio on niti bombaš,
nije bio on niti sportista,
sve što je imao od oružja
To su:Srce, ruke i lopata..
