Messiah ward
..Cijeli dan sam razmišljao kako da napišem negativnu kritiku ( čitaj popljujem) jednoj veeelikoj Kompjutorskoj kući u Zagrebu. Jer to što oni rade je nezamislivo..
Mislio sam da se osvrnem na neke natječaje koji su recimo blago rečeno bili providni s konačnim ishodom, mislio sam pisati o ružnim snovima koji me prate već par dana...Ali ne...To nisam ja..
Ne znam što mi je..
Možda zato što spavam sam..Ili..
(mojaa prva i najdraza sličica) "Zenit"-analogni naravno..
..I hope you're sitting comfortably
I saved you the best seat in the house
Right up in the front row
The stars have been torn down
The moon is locked away
And the land is banked in frozen snow...
..You are a forte of nature, dear
Your breath curls from your lips
As the trees bend down their branches
And touch you with their fingertips
They're bringing out the dead now
It's easy just to look away
They are bringing out the dead now
It's been a strange, strange day...
..We could navigate out position by the stars
But they've taken out the stars
The stars have all gone
I'm glad you've come along
We could comprehend our
condition by the moon
But they've ordered the the moon not to shine
Still, I 'm glad you've come along
I was worried out of my mind
Cause, they keep bringing out the dead
It's easy just to look away
They're bringing out the dead, now
And it's been a long, strange day....
..Dok sam po ko zna koji put gledao ove sličice rađene prije šest godina..svirao je Nick Cave i "Messiah ward"..Nekako mi paše uz ove slike.. Nećete zamjeriti Siddarhti što ga inspirejšn ne puca, što je na rubu nečega što ni on sam ne zna...Što..
Ma pogledajte slike,...prošećite ovim krajevima kojima ja šećem često..Mislima..A u stvarnosti rijetko..
Bit će Vam jasno..
Za kraj..
...Lako je reći jesam..Treba uistinu biti...
You can move up a little closer
I will throw a blanket over
We can weigh all the tears in one hand
Against the laughter in the other
We could be hanging around here for centuries
Trying to make sense of this, my dear
While the planets try to get organised
Way above the stratosphere
But they keep bringing out the dead, now
It's easy if we just walk away
They keep bringing out the dead, now
It's been a long, long day
Long day...Long day....Long day..Long day...
P.S. Ako je nemate downloadajte je..Nick Cave and The bad seeds-"Messiah ward"..
Za preporuku je..
..RITAM GRADA..
..Ili ti subota prijepodne u centru Zagreba..Kako bi je neki nazvali jutarnja "Schpizza"..
Ustao sam se rano jer danas imam slobodan dan. Jutro sam mislio provesti na biciklu samo se nisam odluči Jarun ili centar. Odluka nije bila pogrešna.
Pogledajte zašto:
Dugo nisam šetao centrom, a da je bilo ovako puno događaja i prezentacija u ovo vrijeme. Pozitivno i ugodno sam iznenađen.
Krenimo redom.
Prvo me iznenadila količina ljudi na jutarnjoj kavi..
..Praaazno..
Onda sam se provozao na biku do trga i vidio par većih skupina ljudi...
Aaa tu ste svi...rekoh sebi..
Bilo je tu raznih manifestacija i promocija pa evo nešto od njih:
Od 25.-29.4.2006. u Zagrebu se održava međunarodni sajam graditeljstva-obrtništva-biam-zavarivanje.
Kao promociju sajma trgom je prošao novi vlakić obrađen i ukrašen metalom:
Samu promociju su popratili i mediji:
A i neizostavan dio svake veće fešte u Purgerlandu su i :
Malo dalje prema katedrali je izloženo par veoma vrijednih umjetničkih radova.
Da vidimo o čemu se radi..
Odmah do je bilo nekoliko štandova sa zanimljivom tematikom.
Evo neki od njih:
Povodom dana planete zemlje je održano par tribina i štandova:
Nisam vegetarijanac, meso mi je važan faktor u ishrani, al me oduševljava trud i borba mladih ljudi za neke ideale:
Šetalo je trgom i oko njeg mnogo tzv "faca iz javnog života", ljudi koje su proslavile razne Story super Nove i sapunice, žuti tisak, a i sami mi zanimanjem za njihovim ispraznim osobnostima..Nije mi palo na pamet da ih slikam. Dosta mi ih je po tv, novinama i internetu. Treba samo da izvire iz wc šolje i ugođaj bi bio kompletan. Čast izuzecima..
Ja sam posvetio još par sličica ljudima koje ne primjećujemo ili ih zapravo rijetki primjete, a tu su oko trga svaki dan. Dođu, šetaju, sjednu i odu. Svako od njih s vlastitim brigama..
Njeg i nije pretjerano zanimala gradska vreva..
Nakon naporne vožnje i slikanja mislio sam popiti sok od cjeđene naranče. Došo' ja do kafića pitam koliko je, kad ono 20 kn.
Neka hvala, kupio sam sok u trgovini, a ostatak dao gospodinu koji se poželio slikati:
S tržnice..
On je prosio ispred HNk, a žena je gatala okolo. Jedva sam se otrgnuo, pošto gatanja mrzim..
Obratite pozornost nekad i na ove ljude..
Za kraj:
POZDRAV UZ :"NEKA MI VJETAR S JUGA OSMJEH VRATI NA LICE"..
Kako smo odrastali III
Juče je sestra imala rođendan. Sjetio sam je se (vi bi rekli normalno), al činjenica da nas ima malo više u obitelji bi rekla da i baš nije crnjak ako zaboravim nečiji Birthday...
Sjećam se kad je jednog toplog dana došao zet (njen tadašnji dečko) i donio mi Dinamove novine. Bio sam očaran velikom naslovnicom sa grbom u lijevom kutu ( tada još sa šahovnicom i zvijezdom). Bio sam mu zahvalan do neba. Kad su došli kući s novim Yugom igrao sam se u dvorištu sa svoja tri najbolja prijatelja klikera.
Ja, Z. I. i B. Smo bili tijekom ranog djetinjstva nerazdvojni. Nešto kao stado malih nestašnika, koje su stare tetke i babe ganjale po selu zbog obranih trešanja ili ranih krušaka. Zajedno smo čuvali krave, sakupljali romane, kada bismo imali novaca kupili bi polovnu erotiku od starijih momaka( nismo znali baš pravi razlog, al smo vidjeli da to svi rade). Svako jutro nam je nečija mama ili baka mazala šnite kruha sa pekmezom ili domaćim maslom (što je za nas bila poslastica). Jedino pred mrak, kad bi se suton spuštao na sed selo, kad bi kokoši već legle u svoje ćumeze mi bi išli svako svojoj kući radujući se novom danu koji ćemo provesti smišljajući novu glupost.
I tako smo i taj dan već par sati bili zadubljeni u igrariju s klikerima, ja već pomalo žalostan jer sam izgubio najdražeg "porculanca", a B. Sretan jer je pokupio skoro sve naše klikere.
Kad nas je vidio zet kako igramo htijući se prisjetit svojih dana il ko zna čeg je pitao možel igrat s nama klikera.. Mi smo bez razmišljanja pristali i nakon par partija izgubili sve klikere.
Z. je otišao kući plačući, nakon par minuta se vratio s djedom koji je galamio kako je ovaj mogao biti bezobrazan i odnijet sve klikere.
B. je ćutke napustio dvorište i nije ništa rekao, a I. se rasplakao i otrčao kući grcajući se u suzama.
Naravno da smo par sati nakon toga dobili sve klikere natrag.
Kad bi čuvala krave pekli bi krompire i mladi kukuruz koji bi krali po okolnim livadama. Jednom nas je jedan stariji čiča uhvatio i pošteno namlatio. Ja sam prošao najgore jer me dohvatio par puta s zelenom kukurskom po ledjima. Nakon par sati našli smo se ispod lipe i spremali mu strašnu osvetu. Odluka je pala da mu zapalimo plast sijena koji je bio na obližnjoj livadi. Svi smo se jednoglasno složili, samo je Z. Najviše okolišao. S pravom.Kad smo otkriveni, najviše je dobio od svih nas. Nosio je u po ljeta mjesec dana duge majice i hlače.
Bilo je takvih priča i dogodovština milijun, svaki dan je bio po nečemu običan..
"Nebo nad Vitezom"
Slikao ja običnim Zenitom, 1999..
Putevi su nam se razišli krajem osnovne. Ja sam otišao u gimnaziju, Z. u ekonomsku, B. postao lokalna mecena i gazda kafane, sa dvajest i kusur godina, dvije konobarice iz Srbije, malim djetetom i velikim trbuhom te praznim mozgom. Kažu da je u dugovima i da rijetko spava.
Z. je kući, polaže ispite, izlazi s curom i to je to. Nema pretjerane ekipe ni bančenja, kao ni kontakta sa nama. Uvijek je bio najpovučenije od nas.
I. je već godinama u kocki, traženju izgubljene ljubavi, razapeti zmeđu volana kamiona i lokalnih kafana, svaki dan glava u torbi,misli u daljini, a cigara među već požutjelim prstima.
Ja sad u Zg, još uvijek student, usto i radim..Neko bi reko tražim se..Ne znam..Valjda..
Ne izlazimo zajedno, nismo popili piće već godinama, jednostavno su nam se prijateljski putovi razišli kada su počeli počinjati oni životni. U kojima su se donosile bitnije odluke i gdje su bivale bitnije prekretnice Zna li netko pravi razlog? Ja ga nikada neću dokučiti....
Sličice Bosne
Danas sam konačno slobodan pa sam malo više vremena posvetio fotošopu. Predstavljam vam slike Bosne iz malo drukčijeg kuta od onih koji ste do sada imali vidjeti..
Kao što kaže stara ofucana izreka: "Slika vrijedi više nego tisuću riječi".
Napomenut ću samo da me za svaki od motiva veže neka priča, koju ću jedno po jednu možda nekada prenijeti i na blog. No o tom, potom..
Za kraj, pogledajte slike u većem formatu jer ostavljaju bolji dojam. Mislim ako želite, of "course"..
Eto...
"Ponekad se pitam gdje završavaju putovi tvojih misli?"
"Proljeće"
Duboko u porama livada i brežuljaka.Malo je mjesta na svijetu gdje vas mami miris ljubičica, ali onih divljih..
"Slika koja mami osmijeh"
Ovaj cvjetak kod nas poznat po imenu jagorčevina je godinama bio igračka pastira. Naime kad ga blago izvučeš iz korijena, i pušeš lagano u njeg kroz lučić,on pušta melodične zvukove.
"Tko nije drvo razumio prvo,
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio,
i shvatiće kad-tad
da ne zna što je hlad"
"Zub vremena"
Nekada su se mještani tukli oko pedlja zemlje oko ograda. A danas to izgleda ovako..
Što ti je čovjek..
"Stara staja"
Zadnji magarac u selu je živio upravo tu..
Bože kad je to bilo??
"Veranda"
Sada pusta, a prije glavno mjesto za odmor, kavenisanje, tračanje prolaznika..
"Kalvarija i Vlašić u pozadini"
Kalvarija sa crkvom sagrađenom početkom 20.og stoljeća na temeljima starokršćanske bazilike. Inače po i okolo samog brda je nađeno mnogo tragova koji datiraju iz doba Rimljana.
Vlašić u daljini-planina iznad Travnika s najvišim vrhom od 1974 metra nadmorske visine, danas omiljeno izletište.
"Kamena kuća"
U kojoj je živjela jedna veoma draga,siromašna osoba.Nje više nema.
Kuća pripada općini.
Netko to od gore vidi sve...
Na kraju..moja malenkost sa starom rajom...))
(Neispavan od hodanja, žderanja i "blagog" opijanja)
...da ne mislite da sam stvarno OTIŠAO...
Neću puno pametovati već ću Vam poslati jednu misao koju sam danas iznova pročitao, i opet me stresla kao prvi put..
Možete govoriti ovako, onako, ovaj lik je premekan, previiše unosi osjećaje, prekićast, budala, naivni Bosanac, sere o romantičnosti , kakva ljubav, danas je ljubav u mišićima i novčaniku, ovako -onako..al jbga...thats me..
...Želiš li loviti ljude, stavi na udicu svoje srce,tek tada će zagristi..
....Jedan iskren cmok svima kojima nešto znače ovi nekad pomahnitali tekstovi..Sličice Bosne uskoro dolaze..samo da ih obradim u fotošopu nemam vremena ovih dana..
....Uglavnom živ sam..Što bi reko moj ex cimer maros još uvijek se zimi grijem, a ljeti znojim..
...Još sam sretan što postojim,..
...pišem pjesme,zvezde brojim..
...(neki će reć:" ja budale")...
...još sam onaj isti vetropir...
...dan koji je trebao biti lijep...
...Došao sam jutros iz Bosne.
...Isrcpno cjelonoćno putovanje s povremenim zastajkivanjem u Bosanskim klisurama i kafančurinama, kao i hrkanje jednog kvazi gospodina odmah u busu iza mene, te neumjesno podrigivanje starije gospođe koja je kupila burek u 12 naveče u Travniku i tamanila ga pred mojim mamurnim prije bi rekao izdisajima nego uzdisajima nije smjelo pokvariti niti smanjiti pozitivne dojmove koje sam ponio sa sobom iz rodnog mi kraja, zabilježene opisima u mojim mislima i srcu, te na Nikonu koji sam nedavno kupio..
...Sličice šarenih krajolika u Bosni, tek procvalog proljeća, starih trošnih kamenitih kuća,drvenih verandi, moje vesele face će još određeno vrijeme ostati kod mene na Pc-ju..Kako bi se reklo , sačekati neka bolja vrmena..
...One su vedre, svijetle i nasmijane..A ja se sada ne osjećam tako..ČAK naprotiv..
...Jer dan ipak ne završava najsretnije..
...Da da..
...Ne pitajte ni kako ni zašto, ni odakle ni kamo, al tonight vam je SIDDARHTA negdje drugdje....neću koristiti druge fraze ni pojmove..
...Dosta mi ih je..Kao i pisanja..Po prvi put gubim onaj osjećaj da želim završiti napisani post...
...Večeras samo, i hope..
...Odlazim..
"..Ne pitaj me nikad više..
...Zašto neven ne miriše,
...ne sjećam se,
...to je priča duga.."
"..running over the same old ground..
...What have we found?..
...The same old fears.."
..kiša uber alles..
..Ugasi TV, vidiš da te truje,
Pristojnog čovjeka natjeruju da psuje,
A onda će opet kao Hitler, Causescue,
S polozaja pasti uz larmu i tresku...
Cijelo popodne sam prespavao,probudio me mobitel i jedan pozivčić..Poslije tog sam opet usnio pa me probudio stomak i glad.Na brzinu sam sebi skuhao jaja,kupio sir,mladi luk i jogurt poručkio sve to skupa, pa opet krevet..I tako prođe dan..Čini mi se da bi uz kišu mogao samo vegetirati. I tako danima..
Imao sam ideju za jedan very interesting postić,al će to pričekati neka vedrija vremena. Pošto sutra idem u Bosnu za Uskrs ( malo meze i rakije) običaj mi je da se kući držim dalje od virtualnog života. Odmora malo neće škoditi ni u tom pogledu..Joj ova Tracy Chapman me uspavljuje..
Ništ narode večeras sam ko medvjed pred zimski san..
Poseban osjećaj prolazi kroz tijelo kad se pred blagdane spremam na put kući..Koliko sam puta samo pakirao kofere seleći se iz gradova u gradove, prelazeći kilometre daljine, neizvjesnosti, da bi se uvijek iznova vraćao na isto mjesto??
He što ti je čovjek..
..Petak, sunce, sladoled, Grički top, Van Gogh, ja..
Jutro nije naglašavalo da će današnji prijepodnevni dan biti pa blago rečeno drukčiji. Namjeravao sam se ustati oko osam i po, popiti kavu, namazat šnitu margarina,sačekat da Cimeri odu, pa da sjednem za kompjutor i skinem neke slajdove..Za učenje..(da dobro ste pročitali počeo sam učiti, znam taj glagol duugo nije bio korišten na mom blogu)..
Ustao sam oko devet i po, otišao do kuhinje gdje me zapljusnuo blagi osjećaj kiseljenja ustajale hrane (fuck opet su suđe ostavili neoprano). Onako pospanom i gladnom mi je razina želučane tekućne počela blago rasti. Osjećao sam je kako se penje uz ždrijelo, preko grkljana do repa jezika. Vidim ja vrag odnio šalu pa trč' na balkon ufatit malo zraka. Kiša je srećom prestala, vani se pomolio lijep sunčan dan..Malo sam zastao na balkonu dok mi nije bilo lakše, razina tekućine se polako vraćala na prijašnji nivo ( ko' Jablaničko jezero kad puste branu pa voda teče)..
Nakon nekoliko trenutaka buljenja prema limenkama (zgrade iz doba socijalizma u N.Zagrebu.Divan pejzaž, inspirativan.) pogled mi zastade na sušilu (ili ti žici) za veš.
"Aaaaaaaaaaa"!!Omiljena posteljina mi je pala na blatnjavi pod pored roštilja koji smo koristili zadnji put nekad u jedanaestom mjesecu. I nismo ga očistili. Sad se pepeo pomiješao sa nijansama plave boje dekoriranim srcima i oblačićima...Neko će biti tužan..
Vratio sam posteljinu u kupatilo na ponovno pranje, popio kavu koja mi je danas bila rijetka kao crnački znoj (nikakve rasne predrasude nemam da se razumijemo) i odlučio skoknuti do centra. Već se dvae'st dana dogovaram s nekim ljudima u vezi posjete Klovićevim dvorima radi izložbe tzv "Haaške škole". Volim slikarstvo, volim općenito umjetnost, Van Gogh je okej, ali mi ime Haaška škola na prvi pogled nije mirisao. Ne znam, možda neki nesvjesni politički razlozi. No dobro, nećemo o tome.
I tako nakon što su propali neki dogovori za posjet muzeju odlučih krenuti sam. U biti samom je i najbolje, pomislih u sebi imat ću više vremena da se posvetim nekim djelima.
Jutro nije baš prometno u gradu stigao sam do centra 14 icom veoma brzo. Prolazeći pokraj Vinceka, videći da nije prevelika gužva odlučih se uzeti par kugli na kornetu. Nisam neki sladoledžija, al prazan Vincek u ovo vrijeme je kao poklon na dlanu. I tako idem ja uz stepenice prema Starom gradu, a u mislima negdje oko dalekog nam Juga (a zašto li samo), ližem sladoled i penjem se uz stepenice uživajući u mislima, sladoledu i suncu. Začuh neku graju male djece ispod Griča, vidim proljeće je opasno odškrinulo vrata, pupoljci se javljaju na drvećima kao i poneka ptičica, a s njima dolaze i ekskurzije u Zagreb. I nešto oni odbrojavaju kao jato pilića, ori se cijela okolina:
"Deeevet, osaaam, seeedam, šeeest, peeeet, čeeetiri, triiiii, dvaaaaa, jeeeeeedan..I Buuuuuuuuuuummmm!!!
Opali Grički top u podne tako jako da se zavibrira zrak okolo a ja se trznu i strese od straha, a kornet sa sladoledom od čokolade pade točno na moju duksericu...
Fuuuuuuuuuck!!!!! 
Osta ja na stotinu i nekoj stepenici gledajući prazan kornet na podu,kugle pokraj njega i smedju mrlju koja je lagano curila niz sivu majicu.
-"Kako ću sad na izložbu? Ko zadnja seljačina sam, majke mi!!! Ne znam pojesti ni dvije kugle sladoleda šetajući uz stepenice. A još sam pazio da se ne pokapam. Al uvijek mi se to desi. Kad najviše pazim".
Osvrnuh se oko sebe i mahinalno vidjevši da nema nikog u blizinu otkopča majicu i sakrih je u obližnje žbunje.
-"Nisam normalan",- pomislih.
-"Al šta ćeš?- govorila je druga polovica mene, "Neš se valjda vraćat kući zbog prljave majice"?
I tako nastavih do Klovićevih dvora s majicom kratkih rukava koja bajdvej ima malu rupicu točno na stomaku. A svidja mi se jako, al ko će znat da ću morat ovu drugu skidati??
Na ulazu mi rekoše da mogu preko mobitela dobiti ulaznicu za 10 kn (umj 30 kn), tj. ako primim jedan MMS koji oni naplate 10 kn. Ha konačno nešto pozitivno danas.
Na izložbu kao izložbu se ne želim previše osvrtati jer ipak nisam stručnjak da bi mogao konkretno nešto reći o pojedinoj slici, al opći dojam je-"Srednja žalost".
Na gotovo svakoj Tv, radio, novinskoj ili usmenoj reklami se forsirao Van Gogh, a od njega samo tri slike, od kojih je "Vaza s cvijećem" jedina koja ima "ono nešto" na prvi pogled bilo laika ili iskusnog kritičara. Druga njegova slika je "Portret", a treća "Ptičje gnijezdo".
Kod ostalih slika u većini slučajeva pored nezaobilaznih realističnih prikaza životinja (preovladavaju krave), su prikazane vjetrenjače, seoski i prigradski pejzaž.
"Vaza s cvijećem" (1886)
Osim Van Goghove "Vaze" najviše me se dojmila slika Willema Roelofsa "Duga".
"Duga"(1875)
Dugu sam gledao iz nekoliko kutova petnaestak minuta i nisam se mogao nadiviti nijansama boja i koloritom koji je načinjen spajajući dugu s ostatkom nebeskog svoda. Kad je gledate iz lijevog kuta čini se da osim te duge vidite još par slabijih obrisa iste. Fenomenalno.
Ostatak. Prosjek neki. Samo razvikano.
Čudna i smiješna okolnost je da sam na izložbi sreo starog poznanika koji je takođe bio sam. Kad me je vidio blago se nasmijao, uhvatio me za rukav i povukao u jednu od polutamnih, slaboosvjetljenih soba.
-"Vidi ove kako je dobra" .-pokaza mi u kut sobe.
-"Ma koja, šta ti je nemoj me čupati"-uzviknuh i otrgnu se.
-"Ma ova u ćošku",pokaza mi na kut sobe i siluetu koja sjedi.
U kutu je sjedila jedna djevojka, jedna od nekolicine čuvara slika koji su se vrzmali po cijelom muzeju.
-"E nisi ti normalan"!!-rekoh mu."I na ovakvim mjestima u glavi ti je samo jedno. Ne mogu vjerovat. Idem, idem. Taman sam završio"-rekoh i okrenuh se ka izlazu.
-"Ajd ajd ja sam tek došao"-reče on i nestade u sljedećoj prostoriji..
Vraćajući se usput sam pokupio duksericu koja je bila još i blatnjava, izgleda da ju je netko snimio pa obrisao blatnjavu obuću..Al ajd koliki sam baksuz dobro da je u komadu,opraće se.
U trgovini na Ilici sam kupio jeftine cvike a la Štulić, dobio vrećicu ( U Zagrebu kad kupiš žvaku teta ti da vrećicu, još malo pa ću spavati na njima koliko ih imam) u koju sam stavio majicu i sjeo nazad u tramvaj..
I to je to... Nothing special..Blesav dan..tj do podneva...zato ostatak dana ležim u sobi ili sjedim kraj Pc-ija. Da se ne bi desio još koji baksuzluk..
Pozz...us nezaobilaznog Pink Floyda i nešto kao:
..How I wish, how I wish you were here..
....We're just two lost souls swimming in a fish bowl,
....year after year,
....running over the same old ground..
....What have we found?
....The same old fears,
wish you were here..
..Jedno jutro,ja,hladna stolica, 2 tetke,i nabujala Sava..
Dan je počeo kao i većina u tjednu kad sam prva smjena. 05:00 i mobitel započinje jutarnju svirku koja me zadnjih dana izludjuje. Nisam ranoranioc, niti osoba koja pati od korištenja ranih (čitaj nastranih) fizičkih aktivnosti (sometimes samo-
), niti me ikad želudac probudio rano ujutro da ga popunim. Jednostavno tako počinje moj radni dan.Sve bi bilo i donekle okej da u tramvaju nije hladna stolica pa mi se guzica smrzne u 30 minuta vožnje i tako da se veoma brzo rasplinu misli o snu, zamijene ih misli tipa: "Kako se malo ugrijati"?
Uvijek sebi ujutro kažem: "Kretenčino jedna obuci jaknu, šta ima veze štoš je poslije nosit na rukama i što će biti toplo, vidi te sad,treseš se ko prut! Al ne nisam se još do sada poslušao. Najteže nam je s nama samima izgleda...
No dobro sve bi nekako preživio da nisam bio primoran slušati dvije djevojke (u daljnjoj priči tetke), koju se stajale točno pokraj mene u tramu. Ovako je otprilke tekao njihov razgovor(čitaj galama uz hihotanje) u 5 i kusur..
-"Čuj, nisam ti rekla jutros sam se digla u 4,znaš kaj mi se desilo? Sinoć sam zaboravila nalakirati nokte. Kosu sam oprala a nisam je isfenirala, i još sam morala staviti hidratnu kremu za zaštitu"...
-"Znaš ja lakiram nokte uvijek dok Štef gleda dnevnik, tada ne znam kako ubiti pol sata i vrijeme iskoristim za noktiće. A znaš kaj mi je rekao? Da su ovi crvene boje višnje seksi.Hihihi".
-"A moj voli onu suknjicu na volančiće, znaš onu što si je prepravljala kad sa smršala, pa čekam priliku da ugrije sunce pa ću na ulicu s njom"..
-"Znaš kaj stara, probala sam juče onaj pojas za mršavljenje, onaj "sauna", grije oko struka,nemrem vjerovat za dva sata mi se čini da sam izgubila"..
Nisam čuo koliko kilograma jer me već polagano dotukla ova priča u pet i frtalj, hm, idealan događaj da već dan krene malo ukrivo. Nisam osjetljiv, al žene pa pet je sati!!!!
Krenuo sam prema kraju tramvaja do automata za poništavanja karata i nageo se malo na njeg, malo na prozor dok je tramvaj upravo prelazio preko mosta nad Savom i stao na sredini..
Kroz prozor se vidio grad u svjetlu,tmurna i hladna rijeka obasjana žutim svjetlima. Sava je nadošla, već je kišilo negdje prema njenom izvoru u Sloveniji, pa se već izvila iz korita, isprekidano i tanko, na prepade, kao bršljan po zidu...
Rano jutro, mutna Sava obasjana gradskim svjetlima, tramvaj koji stoji na mostu me podsjetiše na priču koju sam nekada davno pročitao, a vrati mi se u misli baš sad 3.4.2006. u pet i kusur, u nekom tramvaju,negdje u Zagrebu na nekom od mostova Save..
Grčki bog Šume Pan je godinama i godinama lutao svijetom u potrazi za djevojkom, idealnom ženom koja bi vladala carstvom sjene,polja, šumskih proplanaka, oronulih panjeva, divljači i gustiša, te se zaljubio u prelijepu šumsku nimfu po imenu Saringa. Međutim, kako i sami znamo nimfe su poznate kao veoma prhka i plašljiva bićenca, pa je i prelijepa Saringa bila prestravljena i uplašena golemom Panovom ljubavlju. I bježala je tako od Panove sjene kroz šume i šume, prešla planine i doline, bjelogorične šumarke i duboke hladne listopadne šume sve dok nije stigla do obale rijeke. Na obali velike rijeke je sjela, onako sva jadna, znojna i iscrpljena i počela je plakati. Svojim jecajima i suzama je probudila uspavanog boga rijeka koji se trgnuo i i ugledavši je mladu i isrcpljenu sažalio se nad njom. Ona ga zamoli da je pretvori u trsku koja je izvirala pokraj obale cijelim riječnim tokom kako bi se zauvijek smirila, a još ipak malo uživala u ljepotama ovog svijeta koje su prolazile niz rijeku. I tako Saringa, plašljiva kakva je bila, zamijeni Panovu ljubav i prijestolje šumske boginje trskom, postade trska koja se vijorila pokraj obale.
Nakon nekoliko tjedana bjesomučne potrage za Saringom, Pan je takođe umoran od dugog bjesomučnog traganja i nesretan zbog neuzvraćene ljubavi došao do obale te rijeke.
Nemajući više snage, a ni volje za traganjem podigao je sebi šator pokraj obale rijeke, i svako malo je prilazio obali, lovio ribu i pravio frule kojima je svirao pred počinak tužaljke.Frule kojima je svirao je pravio od trske.Tako je nakon par godina ne znajući dohvatio i trsku Saringu i svirao s njom cijeli život. Kažu legende da šum koji dolazi iz borove šume dok puše vjetar ( a koji je malo bar meni strašan) jest zapravo Panova pjesma i melodija..
..Zanimljivo je da dok sam nekad prepričavao priču ljudima, nikad nije na mene ostavljala isti dojam, a i osobe kojima sam pričao reagirale su na različite načine..
Eto pa da je podijelim i sa vama nevidljivim, ali ne manje važnijim dijelom okoline..
Na kraju, hvala tetkama! Da sam ostao sjediti na stolici prespavao bi put do posla kao i svako jutro kad se dignem prije neg pijetlovi zapjevaju..I ko zna kad bi prenio ove misli na papir, pardon blog..
Do čitanja..
