Pregled posta

..Jedno jutro,ja,hladna stolica, 2 tetke,i nabujala Sava..

Dan je počeo kao i većina u tjednu kad sam prva smjena. 05:00 i mobitel započinje jutarnju svirku koja me zadnjih dana izludjuje. Nisam ranoranioc, niti osoba koja pati od korištenja ranih (čitaj nastranih) fizičkih aktivnosti (sometimes samo-), niti me ikad želudac probudio rano ujutro da ga popunim. Jednostavno tako počinje moj radni dan.Sve bi bilo i donekle okej da u tramvaju nije hladna stolica pa mi se guzica smrzne u 30 minuta vožnje i tako da se veoma brzo rasplinu misli o snu, zamijene ih misli tipa: "Kako se malo ugrijati"?
Uvijek sebi ujutro kažem: "Kretenčino jedna obuci jaknu, šta ima veze štoš je poslije nosit na rukama i što će biti toplo, vidi te sad,treseš se ko prut! Al ne nisam se još do sada poslušao. Najteže nam je s nama samima izgleda...

No dobro sve bi nekako preživio da nisam bio primoran slušati dvije djevojke (u daljnjoj priči tetke), koju se stajale točno pokraj mene u tramu. Ovako je otprilke tekao njihov razgovor(čitaj galama uz hihotanje) u 5 i kusur..
-"Čuj, nisam ti rekla jutros sam se digla u 4,znaš kaj mi se desilo? Sinoć sam zaboravila nalakirati nokte. Kosu sam oprala a nisam je isfenirala, i još sam morala staviti hidratnu kremu za zaštitu"...
-"Znaš ja lakiram nokte uvijek dok Štef gleda dnevnik, tada ne znam kako ubiti pol sata i vrijeme iskoristim za noktiće. A znaš kaj mi je rekao? Da su ovi crvene boje višnje seksi.Hihihi".
-"A moj voli onu suknjicu na volančiće, znaš onu što si je prepravljala kad sa smršala, pa čekam priliku da ugrije sunce pa ću na ulicu s njom"..
-"Znaš kaj stara, probala sam juče onaj pojas za mršavljenje, onaj "sauna", grije oko struka,nemrem vjerovat za dva sata mi se čini da sam izgubila"..
Nisam čuo koliko kilograma jer me već polagano dotukla ova priča u pet i frtalj, hm, idealan događaj da već dan krene malo ukrivo. Nisam osjetljiv, al žene pa pet je sati!!!!
Krenuo sam prema kraju tramvaja do automata za poništavanja karata i nageo se malo na njeg, malo na prozor dok je tramvaj upravo prelazio preko mosta nad Savom i stao na sredini..
Kroz prozor se vidio grad u svjetlu,tmurna i hladna rijeka obasjana žutim svjetlima. Sava je nadošla, već je kišilo negdje prema njenom izvoru u Sloveniji, pa se već izvila iz korita, isprekidano i tanko, na prepade, kao bršljan po zidu...
Rano jutro, mutna Sava obasjana gradskim svjetlima, tramvaj koji stoji na mostu me podsjetiše na priču koju sam nekada davno pročitao, a vrati mi se u misli baš sad 3.4.2006. u pet i kusur, u nekom tramvaju,negdje u Zagrebu na nekom od mostova Save..

Grčki bog Šume Pan je godinama i godinama lutao svijetom u potrazi za djevojkom, idealnom ženom koja bi vladala carstvom sjene,polja, šumskih proplanaka, oronulih panjeva, divljači i gustiša, te se zaljubio u prelijepu šumsku nimfu po imenu Saringa. Međutim, kako i sami znamo nimfe su poznate kao veoma prhka i plašljiva bićenca, pa je i prelijepa Saringa bila prestravljena i uplašena golemom Panovom ljubavlju. I bježala je tako od Panove sjene kroz šume i šume, prešla planine i doline, bjelogorične šumarke i duboke hladne listopadne šume sve dok nije stigla do obale rijeke. Na obali velike rijeke je sjela, onako sva jadna, znojna i iscrpljena i počela je plakati. Svojim jecajima i suzama je probudila uspavanog boga rijeka koji se trgnuo i i ugledavši je mladu i isrcpljenu sažalio se nad njom. Ona ga zamoli da je pretvori u trsku koja je izvirala pokraj obale cijelim riječnim tokom kako bi se zauvijek smirila, a još ipak malo uživala u ljepotama ovog svijeta koje su prolazile niz rijeku. I tako Saringa, plašljiva kakva je bila, zamijeni Panovu ljubav i prijestolje šumske boginje trskom, postade trska koja se vijorila pokraj obale.
Nakon nekoliko tjedana bjesomučne potrage za Saringom, Pan je takođe umoran od dugog bjesomučnog traganja i nesretan zbog neuzvraćene ljubavi došao do obale te rijeke.
Nemajući više snage, a ni volje za traganjem podigao je sebi šator pokraj obale rijeke, i svako malo je prilazio obali, lovio ribu i pravio frule kojima je svirao pred počinak tužaljke.Frule kojima je svirao je pravio od trske.Tako je nakon par godina ne znajući dohvatio i trsku Saringu i svirao s njom cijeli život. Kažu legende da šum koji dolazi iz borove šume dok puše vjetar ( a koji je malo bar meni strašan) jest zapravo Panova pjesma i melodija..

..Zanimljivo je da dok sam nekad prepričavao priču ljudima, nikad nije na mene ostavljala isti dojam, a i osobe kojima sam pričao reagirale su na različite načine..
Eto pa da je podijelim i sa vama nevidljivim, ali ne manje važnijim dijelom okoline..
Na kraju, hvala tetkama! Da sam ostao sjediti na stolici prespavao bi put do posla kao i svako jutro kad se dignem prije neg pijetlovi zapjevaju..I ko zna kad bi prenio ove misli na papir, pardon blog..
Do čitanja..




Post je objavljen 03.04.2006. u 19:00 sati.