Marketing
..Petak, sunce, sladoled, Grički top, Van Gogh, ja..
Jutro nije naglašavalo da će današnji prijepodnevni dan biti pa blago rečeno drukčiji. Namjeravao sam se ustati oko osam i po, popiti kavu, namazat šnitu margarina,sačekat da Cimeri odu, pa da sjednem za kompjutor i skinem neke slajdove..Za učenje..(da dobro ste pročitali počeo sam učiti, znam taj glagol duugo nije bio korišten na mom blogu)..
Ustao sam oko devet i po, otišao do kuhinje gdje me zapljusnuo blagi osjećaj kiseljenja ustajale hrane (fuck opet su suđe ostavili neoprano). Onako pospanom i gladnom mi je razina želučane tekućne počela blago rasti. Osjećao sam je kako se penje uz ždrijelo, preko grkljana do repa jezika. Vidim ja vrag odnio šalu pa trč' na balkon ufatit malo zraka. Kiša je srećom prestala, vani se pomolio lijep sunčan dan..Malo sam zastao na balkonu dok mi nije bilo lakše, razina tekućine se polako vraćala na prijašnji nivo ( ko' Jablaničko jezero kad puste branu pa voda teče)..
Nakon nekoliko trenutaka buljenja prema limenkama (zgrade iz doba socijalizma u N.Zagrebu.Divan pejzaž, inspirativan.) pogled mi zastade na sušilu (ili ti žici) za veš.
"Aaaaaaaaaaa"!!Omiljena posteljina mi je pala na blatnjavi pod pored roštilja koji smo koristili zadnji put nekad u jedanaestom mjesecu. I nismo ga očistili. Sad se pepeo pomiješao sa nijansama plave boje dekoriranim srcima i oblačićima...Neko će biti tužan..
Vratio sam posteljinu u kupatilo na ponovno pranje, popio kavu koja mi je danas bila rijetka kao crnački znoj (nikakve rasne predrasude nemam da se razumijemo) i odlučio skoknuti do centra. Već se dvae'st dana dogovaram s nekim ljudima u vezi posjete Klovićevim dvorima radi izložbe tzv "Haaške škole". Volim slikarstvo, volim općenito umjetnost, Van Gogh je okej, ali mi ime Haaška škola na prvi pogled nije mirisao. Ne znam, možda neki nesvjesni politički razlozi. No dobro, nećemo o tome.
I tako nakon što su propali neki dogovori za posjet muzeju odlučih krenuti sam. U biti samom je i najbolje, pomislih u sebi imat ću više vremena da se posvetim nekim djelima.
Jutro nije baš prometno u gradu stigao sam do centra 14 icom veoma brzo. Prolazeći pokraj Vinceka, videći da nije prevelika gužva odlučih se uzeti par kugli na kornetu. Nisam neki sladoledžija, al prazan Vincek u ovo vrijeme je kao poklon na dlanu. I tako idem ja uz stepenice prema Starom gradu, a u mislima negdje oko dalekog nam Juga (a zašto li samo), ližem sladoled i penjem se uz stepenice uživajući u mislima, sladoledu i suncu. Začuh neku graju male djece ispod Griča, vidim proljeće je opasno odškrinulo vrata, pupoljci se javljaju na drvećima kao i poneka ptičica, a s njima dolaze i ekskurzije u Zagreb. I nešto oni odbrojavaju kao jato pilića, ori se cijela okolina:
"Deeevet, osaaam, seeedam, šeeest, peeeet, čeeetiri, triiiii, dvaaaaa, jeeeeeedan..I Buuuuuuuuuuummmm!!!
Opali Grički top u podne tako jako da se zavibrira zrak okolo a ja se trznu i strese od straha, a kornet sa sladoledom od čokolade pade točno na moju duksericu...
Fuuuuuuuuuck!!!!! 
Osta ja na stotinu i nekoj stepenici gledajući prazan kornet na podu,kugle pokraj njega i smedju mrlju koja je lagano curila niz sivu majicu.
-"Kako ću sad na izložbu? Ko zadnja seljačina sam, majke mi!!! Ne znam pojesti ni dvije kugle sladoleda šetajući uz stepenice. A još sam pazio da se ne pokapam. Al uvijek mi se to desi. Kad najviše pazim".
Osvrnuh se oko sebe i mahinalno vidjevši da nema nikog u blizinu otkopča majicu i sakrih je u obližnje žbunje.
-"Nisam normalan",- pomislih.
-"Al šta ćeš?- govorila je druga polovica mene, "Neš se valjda vraćat kući zbog prljave majice"?
I tako nastavih do Klovićevih dvora s majicom kratkih rukava koja bajdvej ima malu rupicu točno na stomaku. A svidja mi se jako, al ko će znat da ću morat ovu drugu skidati??
Na ulazu mi rekoše da mogu preko mobitela dobiti ulaznicu za 10 kn (umj 30 kn), tj. ako primim jedan MMS koji oni naplate 10 kn. Ha konačno nešto pozitivno danas.
Na izložbu kao izložbu se ne želim previše osvrtati jer ipak nisam stručnjak da bi mogao konkretno nešto reći o pojedinoj slici, al opći dojam je-"Srednja žalost".
Na gotovo svakoj Tv, radio, novinskoj ili usmenoj reklami se forsirao Van Gogh, a od njega samo tri slike, od kojih je "Vaza s cvijećem" jedina koja ima "ono nešto" na prvi pogled bilo laika ili iskusnog kritičara. Druga njegova slika je "Portret", a treća "Ptičje gnijezdo".
Kod ostalih slika u većini slučajeva pored nezaobilaznih realističnih prikaza životinja (preovladavaju krave), su prikazane vjetrenjače, seoski i prigradski pejzaž.
"Vaza s cvijećem" (1886)
Osim Van Goghove "Vaze" najviše me se dojmila slika Willema Roelofsa "Duga".
"Duga"(1875)
Dugu sam gledao iz nekoliko kutova petnaestak minuta i nisam se mogao nadiviti nijansama boja i koloritom koji je načinjen spajajući dugu s ostatkom nebeskog svoda. Kad je gledate iz lijevog kuta čini se da osim te duge vidite još par slabijih obrisa iste. Fenomenalno.
Ostatak. Prosjek neki. Samo razvikano.
Čudna i smiješna okolnost je da sam na izložbi sreo starog poznanika koji je takođe bio sam. Kad me je vidio blago se nasmijao, uhvatio me za rukav i povukao u jednu od polutamnih, slaboosvjetljenih soba.
-"Vidi ove kako je dobra" .-pokaza mi u kut sobe.
-"Ma koja, šta ti je nemoj me čupati"-uzviknuh i otrgnu se.
-"Ma ova u ćošku",pokaza mi na kut sobe i siluetu koja sjedi.
U kutu je sjedila jedna djevojka, jedna od nekolicine čuvara slika koji su se vrzmali po cijelom muzeju.
-"E nisi ti normalan"!!-rekoh mu."I na ovakvim mjestima u glavi ti je samo jedno. Ne mogu vjerovat. Idem, idem. Taman sam završio"-rekoh i okrenuh se ka izlazu.
-"Ajd ajd ja sam tek došao"-reče on i nestade u sljedećoj prostoriji..
Vraćajući se usput sam pokupio duksericu koja je bila još i blatnjava, izgleda da ju je netko snimio pa obrisao blatnjavu obuću..Al ajd koliki sam baksuz dobro da je u komadu,opraće se.
U trgovini na Ilici sam kupio jeftine cvike a la Štulić, dobio vrećicu ( U Zagrebu kad kupiš žvaku teta ti da vrećicu, još malo pa ću spavati na njima koliko ih imam) u koju sam stavio majicu i sjeo nazad u tramvaj..
I to je to... Nothing special..Blesav dan..tj do podneva...zato ostatak dana ležim u sobi ili sjedim kraj Pc-ija. Da se ne bi desio još koji baksuzluk..
Pozz...us nezaobilaznog Pink Floyda i nešto kao:
..How I wish, how I wish you were here..
....We're just two lost souls swimming in a fish bowl,
....year after year,
....running over the same old ground..
....What have we found?
....The same old fears,
wish you were here..
Post je objavljen 07.04.2006. u 20:37 sati.