| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Kolega bio u Pragu na nekoliko dana, pitamo kako je bilo, kaže - i lepo i tužno. Okej, znamo šta je lepo, ali šta je bre tužno kog đavola? Kaže, tužno je gde smo mi u svoj toj priči... Kaže, Česi su očajni jer njihov premijer ima mnogo mlađu ljubavnicu, dobio dete sa njom, napustio porodicu. E kukala im majka, serem im se na očajanje, neka se menjaju malo sa nama pa da vide šta je pravi očaj, tuga i nesreća. (Posle vidim na netu da je vest malko bajata, a ljubavnica ne samo da baš i nije maloletna, nego i nije toliko strašno mlađa od njega. Podržavam u svakom slučaju. Neka cveta tisuću cvetova!) --- Još jedna vest koja se takođe malko ubajatila, ali me se dojmila: Na Kubi je ukunuta zabrana korišćenja mobilnih telefona običnom pučanstvu! Super, mislim se, dok pokušavam da se setim ko me je to ložio kako je na Kubi do jaja jer nema nepismenih a zdravstvena zaštita je naprosto fantastična. --- Tipsarević pobedio onog Šveda. Bila sveža vest kad sam počeo da pišem post. |
|
Hvala oče, hvala majko, hvala gospodine Samaranče! Hvala Lari što je na Yahtici objavila (prenela) ovaj recepat za pesto od sremuša. Subotom se ide na pijac i ostale kupovine, pa sam se na kraju tog dana malo poigrao po kuhinji. Svoj pesto i lešnik nisam blenderisao, nego sam naseckao nožem. Malo je zametno na taj način sitniti lešnik ili orahe, ali je bitno za raznolikost ukusa i spontanost u tanjiru. Umesto parmezana sam narendao neki ovčiji kačkavalj. Opaska: lešnici lako pregore, budite budni kod tiganja! Čim pišem ovaj post jasno je da sam oduševljen rezultatom. Preporučujem ovaj recepat svim poštovaocima i ljubiteljima belog luka, uz napomenu da ne čekaju, proleće i sremuš neće još dugo biti tu. Malo ovdi, malo ondi, put me je (ponovo) naneo do jedne od najsvetlijih tačaka mog interneta, do stranice Spice pages Gernota Katzera. Tu ima iscrpnih podataka o začinima, i još iscrpnije priče o njihovoj etimologiji. Ne znam šta više volim od ta dva. Naravno, otišao sam na deo o sremušu. Ispostavilo se da sremuš nema veze sa Sremom ili nečim lokalnim. Reč je nama (a izgleda i Rusima, tamo se kaže Cheremsha) stigla sa istoka, naravno preko Turskog: Yabanî sarimsak je "divlji luk". A kada se na Spice pages pogleda etimologija belog luka, eto iste reči sve do Tadžikistana i Uzbekistana. Volim kada vidik puca dalje od granica mesne zajednice, kada otkrijem da me šaka zeleniša što se oseća na beli luk spaja sa dalekim zemljama. |
|
Prolazio sam večeras kroz park baš kada su se okupili vlasnici pasa. Njihovi kerovi su se igrali i lajali, jurili su jedne druge u krug, praveći osmice. Stao sam pored i gledao ih, najviše jednog malog terijera koji je jurcao poput zeca. Jedan od lajavaca se odvojio od gomile, od silne sreće dotrčao do mene, lajući: hajde i ti da se juriš sa nama! Ma ko si ti, kuče jedno - pitam ga i pružam ruku da me onjuši. --- Pirinač ne može da se skuva ako neko ne stoji pored šporeta. Ostavio sam ga da se sam skuva; sada se ceo stan oseća na zagoreli pirinač. --- Sutra: pravac bioskop |
|
Priča za laku noć: Indijanci se vraćaju... |
![]() Aspirin protect 100 mg Sant-E-Gal vitamin E 150 mg Vitamin C 500 mg Beviplex kompleks vitamina B Kondroin plus Glukozamin sulfat 250 mg, Hondroitin sulfat 100 mg |
|
Oprostite, ne mogu da kopam po literaturi, osloniću se samo na krhko sećanje. Verovatno je to Kundera pisao, možda je i Hrabal, no priča ide otprilike ovako: kada su Rusi okupirali Čehoslovačku, pripovedač nije mogao da oprosti svojoj babi što, za razliku od svih ostalih, ni pet para nije davala za ruske tenkove. Dok su svi bili izbezumljeni zbog okupacije, baba je pričala o sasvim desetim stvarima, glavna briga joj je bila bašta, što voćke nisu cvetale kad je trebalo ili tako nešto. Tek mnogo kasnije je pripovedač shvatio mudrost koja se tu krila: Rusi će doći i proći, postoje trajnije i važnije stvari... ili tako nekako. Hm, ne znam da li bih oprostio babi. Lako je praštati trideset godina kasnije, ali u tom trenutku... Šta ja radim? Živim život, koliko god bilo moguće. Lepim pločice, pokušavam da zapalim garažu, kuvam ručak. Hteo bih da pišem o vitaminima, o kučetu koje se doselilo ispred moje zgrade, o devojci što radi na šalteru za registracije i vozačke dozvole. Živim život dostojan Kunderine babe, a u meni tinja Jan Palah, hoće da eksplodira. Onaj moj kolega što je bio frapiran kad je saznao da koleginica uredno godinama glasa za radikale - e taj kolega pre neki dan komentariše kako će "Amerikanci da izaberu majmuna za predsednika". Đavo mi ne da mira, ne mogu da oćutim, on kaže "pa, da, pre neki dan bilo na televiziji kako šimpanze i crnci imaju potpuno iste šake, zar ti to nisi primetio". Ja se uozbiljio, ćutim, on mi kaže: "Ne razumem, šta hoćeš da kažeš, objasni molim te!". A kolega je inače sjajan čovek, zaista, uprkos ovome. Mislim da ne shvata šta priča. Ne shvatam ni ja. Pitam se na kojoj sam se planeti odjednom probudio. I još takvih utisaka ima, gomila, i iz prve i iz druge ruke. Poznajem jednog skinhedovca, mladog sprskog nacistu, bio one noći ispred američke ambasade. A inače zaista je sjajan lik, vaspitan, iskren rodoljub, duhovit. Danas pijem pivo sa njim - sutra će me iz gomile možda baš on mlatiti zato što ne nosim Koštunicin bedž, target oznaku, davidovu zvezdu. Kruna svega, danas čitam ovo: Sombor: "Bojkot hleba od Albanaca". Ovo je pravo lice Srbije. Da, ako neko nije ukapirao: TO je pravo lice Srbije, države gde sam se rodio i gde živim. Od takve države je pobegao ko god je mogao, otcepio se ko god je mogao, po takvoj Srbiji je pljunuo po ko god je mogao. I ja bih isto učinio. To bi za sada bilo sve. Uprkos velikom jedu i velikim rečima, ja ne sedim buljeći u jednu tačku i ne premećem stalno u glavi šta je sve rekao Velja Ilić. Sinoć sam uspeo da odgledam film Aki Kaurismakija, "Čovek bez prošlosti". Zaspao sam sa osmehom. Kako bi bilo lepo probuditi se kao bolji čovek, bez sećanja na bilo šta iz prošlosti, živeti život iz početka. (Zadatak za domaći: gde je park Monrepo i zašto je ova pesma popularna u Finskoj?) |