Siboney

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

20.04.2008., nedjelja

L' homme qui aimait les femmes

Koliko paralelnih svetova postoji istovremeno a da ne znaju jedni za druge?

Miroslav Tichý was born on 20.11.1926 in Nětčice, a Moravian village in what is now the Czech Republic. As a student of the Academy of Art in Prague, in the late 1940s he embarked on a very promising artistic career, painting and drawing. However, his life changed radically after the Communist takeover. Tichý rebelled, and in the end spent a total of eight years in prison camps and jails. He finds his own freedom elsewhere, as an outsider, off the beaten track – mocked, scorned and ignored. Despite, or perhaps because of, the complete lack of interest and indifference of those around him, despite his cultural and social isolation, in the 1970s and 80s Tichý produced a highly original, formally sophisticated photographic Suvre.


O njemu sam prvi put čitao na LimbicNutrition blogu. Još o njemu ima ovde, ovde i još na puno mesta na Internetu. Možda budemo te sreće da jednom vidimo izložbu njegovih fotografija.

During many years Tichý wandered the small Moravian town of Kyjov in rags, pursuing his obsession with the female form by secretly photographing women in the streets, shops and parks with cameras he made from tin cans, children's spectacle lenses and other junk he found on the street. He would return home each day to make prints on equally primitive equipment, making only one print from the negatives he selected. His work remained largely unknown until 2005, when he was 79 years old.


Tichy’s working methods have little to do with conventional artistic praxis. His camera at the ready, he would observe the daily round of the female population of his native town, in a matter of seconds snapping shots from his hip, and instantly concealing the strange device again. The result of those forays are shots of women at the market, in the swimming pool, at work, in pubs, in the streets and public squares...


Sve o njemu je zapanjujuće. I fotografije, i životna priča, i aparati koje je koristio... I to kako je sada čuven... a šta li su o Miroslavu Tihom mislili sugrađani za njegovog života? Čudak, ludak, klošar, voajer, bludnik? Šta je on mislio? O čemu je sanjao? Da li je ikada prestao da sanja? Da li je bio srećan?

Ranije sam pisao kako bih voleo da imam sposobnost da trajno zabeležim stvari što vidim. Da ih fotografišem tačno onako kako ih vidim, da zabeležim i sliku i atmosferu. Eto, Miroslav Tihi kao da je imao baš to umeće.

- 01:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.04.2008., četvrtak

Ako počiniš prekršaj po članu 226 st. 1.



Ako jednom otvoriš poštansko sanduče
A poštansko sanduče se otvara kasno noćom
Kad se vraćaš mrtav umoran
Zateći ćeš unutra poruku od poštara:
Niste bili danas kod kuće da vam uručim pismo
Dođite čim pre po njega u Palisadsku

Ako jednom odeš u poštu u Palisadskoj
A u Palisadsku se odlazi ranom zorom pre posla
Tamo će te čekati ljubavno pismo iz suda:
Osudili smo te što si onomad vozio alkoholisan
Će ti oduzmemo vozačku dozvolu na tri meseca

Ako planiraš da ovog leta odeš na Durmitor
A na Durmitor je najbolje otići krajem jula ili početkom avgusta
Onda je najbolje da odeš kolima
Jer ko će bre po autobusima da cima hranu za dve nedelje, ranac, šator i vreću za spavanje

Ako na Durmitor planiraš otići kolima
Onda valja da imaš vozačku dozvolu
Ali ako u dozvoli piše da ne smeš upravljati motornim vozilom "B" kategorije
Onda je to kao da nemaš dozvolu

Ako kazna odmah sada postane pravosnažna
A to "sada" znači sredinom aprila
Onda si do kraja jula ponovo na konju
I možeš da ideš gde ti duša ište
Ne čekaj da te policija zove ko zna kad
Već sam idi pravo u policiju
Da ti odmah upišu kaznu u dozvolu
Da to lepo odslužiš pre Durmitora

Ako odeš u Policiju u Ljermontovoj
Gde si svakako morao otići
Stići ćeš tamo po kišnom danu
Kao što su kišni dani na otocima
I poslaće te na šalter broj deset
Gde čekaju one poput tebe
Tamo će ti reći da si uzalud dolazio jer presuda još nije pravosnažna
Nego da odeš do suda u pisarnicu
Da ti napišu klauzulu o pravosnažnosti

Ako odeš u sud u Timočkoj
A u Timočkoj sude alkoholičarima za volanom
I zakucaš na vrata pisarnice i kažeš "klauzula..."
Odmah će znati zašto si došao
Jer tamo vazda dolaze taki očajnici
Poslaće te u neku sobu na drugom spratu
Da ti napišu to što išteš

Ako se popneš do sobe na drugom spratu
Završićeš brzo jer tamo se ne čeka
Reći će ti da rok za žalbu još nije istekao
Te je najbolje da dođeš iza prvog maja.
To što ti potpisuješ da se odričeš prava žalbe ne znači ništa
Jer teoretski i policija ima pravo da se žali
Mada svi znamo da se to neće desiti.
Slegnućeš ramenima i klimnuti glavom
I pitati: "A znate li koliko traje dok me redovnim putem ne pozovu iz Ljermontove"

Ako pitaš koliko će proći dok te policija ne pozove
A policija nikada ne zaboravlja da pozove
Reći će ti da se čeka oko dva - tri meseca
A ti ćeš se baš tada pakovati za Durmitor
Jer za tako složen put valja na vreme početi pripreme

Ako se zamisliš i sabereš dva i dva
A dva i dva su nekad četiri a nekad nekoliko
Shvatićeš da je najbolje da lepo odeš na Durmitor
Ili gde već budeš išao jer negde moraš otići
A kad se vratiš čekaće te pismo od policije
Jer takvo pismo uvek nekog čeka

Ako sve bude kao što si zamislio
A znaš dobro da tako nikad ne biva
Ovog prolećaš bićeš slobodan da voziš gde hoćeš
Mada biti slobodan nije dovoljno
Slobodu treba iskoristiti

A ako blagva nikne krajem avgusta
Da bi je baš ti ubrao
U jednom šumarku iza Golubca
Uzalud će čekati na tebe


- 15:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.04.2008., ponedjeljak

Getting things done


Možda je u pitanju prokrastinacija, iza koje stoji odbijanje da se stvari preuzmu u svoje ruke? U svakom slučaju, već 5 i kusur godina živim u zamalo ali ipak - nedovršenom stanu. Neke sitne stvari su ostavljene za kasnije, a to kasnije nikako ne dolazi.

Već sam spominjao da u te sitnice spada ogledalo u kupatilu. Već pet godina se brijem pomoću ručnog ogledalceta – igračke, pa svako malo odem na posao delimično obrijan. Poviše lavaboa je umesto bločica velika betonska površina, tu treba složenom tehnologijom montirati ogledalo tako da bude u nivou sa okolnim pločicama. A iznad svega je ostavljen prostor za kupatilske ormariće u koje treba montirati halogena svetla.

I tako pet godina razmišljam da li će se ogledalo odvaliti sa sve podlogom, ako ga zalepim direktno na zid (betonska podloga u stvari nije beton nego loše umešan lepak za pločice), a ako ga šrafim - čime da šrafim, kako i čime da isfugiram prostor do pločica, da li podlogu prvo da tretiram nekim učvršćivačem, i kojim... A tek ormarići iznad – kako da ih montiram a da na bušim pločice, jer šta ako ih budem razmontirao jednog dana? Konsturkcija X, nacrt Y, vešanje Z. Plan A, plan B. Pera Kojot, ACME.

Nekim ljudima je 5 godina dovoljno da završe postdiplomske, magistarsku i doktorsku disertaciju sa sve istraživanjem i obradom rezultata. Meni je toliko vremena trebalo da dođem do genijalnih rešenja za ormariće, ogledala, spušten plafon u wc-u viđen za tavanski prtljažnik...

Katalizator je bilo izvesno privremeno oduzimanje vozačke dozvole. Šta ako poželim da sređujem stan, a ne mogu kolima da dovučem materijal? Radeći pod presijom, brzo sam presekao, smislio genijalna rešenja, premerio, naručio, i na kraju pretvorio stan u magacin, sa iskrojenim pločama univera, lesonita, kartonom pločica...

Sreća pa sam blizu posla (selili smo firmu u novi kraj) našao finu radnjicu sa šrafovskom robom i alatima (preciznije: burgijama).

I tako sam za protekla dva vikenda napravio ormariće, razradio genijalno rešenje za vešanje i nivelaciju, sve uklopio da savršeno pasuje, osmislio metod izdizanja cele skalamerije bez potrebe za dodatnim parom ruku (ok, ipak sam malko ušino leđa na kraju, nije mala stvar dizati X kila univera opruženim rukama balansirajući na merdevinama)... Kakva sreća kad je sve iz prve savršeno leglo na svoje mesto! Kao kad sam položio Elektroniku I kod Caje! Kao kad je Kolumbo ugledao kopno! Posle 5 godina planiranja konačno sam video ormariće kakvim sam ih zamišljao!

Ostaje još da izbušim rupe za halogena svetla i sprovedem žice do trafoa. I da dočekam akontaciju i naručim univer za vrata ormarića, boje: specijalne. Danas me je dočekala u sandučetu čestitka od poštara, da čim pre odem do poštanskog ofisa i podignem neko ljubavno pismo, najverovatnije iz suda.... u zadnji čas!

A ostale stvari.... treba žuriti polako... Prvo sam se šalio, a ponekad se plašim da li je istina da ću pandrknuti onog dana kad budem rekao: E sad sam sve sredio kako sam hteo!

- 22:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.04.2008., petak

Šta dalje?


Akcioni plan iz dva dela:

1 - locirati svako drvo duda u okolini
2 - čekati kraj jula


- 16:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.04.2008., četvrtak

Nebo od olova


- i glava od bolova
- i kola od volova
- i čaše sa stolova
- i čizme iz Borova

Ovo na kraju ispade opis post-svadbarskog ambijenta. Ostavljam to za neki scenario. Glavni junak se budi u rečenom ambijentu, ispod stola ili tu negde, nema nigde žive duše, nema pojma ko je i otkud se tu našao. Luta njivama (važan detalj: zemlja je suvkasta i blato se ne lepi), dok oko njega duva topao, mastan vetar, oblaci nisu toliko niski i ne nose kišu, ali su ipak olovno sivi i njihove donje strane su jasno definisane, opipljive. Kako opisati topao vetar filmskim jezikom? Glavni junak nije žedan, usne mu nisu ispucale, nema nikog kome bi rekao: "u bre, ala je topao ovaj vetar". To je film u kome se ćuti, sve je rečeno muzikom, i slikom koja slobodno može biti crno-bela. Oblaci mogu biti sivo-plavi.

Čemu ova lupetanja? Samo sam u pauzi do sledećeg smislenog posta hteo reći da mi je sve potaman dok idem na posao i udišem topao vazduh. Nije hladno, nema kiše, šta još poželeti? Puno toga, ali počnimo od onoga što je tu.


- 16:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.04.2008., četvrtak

Consumul excesiv de alcool dauneaza grav sanatatii


Image Hosted by ImageShack.us


Ima stvari o kojima (više) ne pričam (toliko kao ranije), zato što su to stvari koje bi trebalo da sam "prevazišao", "ostavio za sobom", "savladao". Bojim se da se to ne očekuje od mene, da bi bilo patetično i jadno, slabo i razočaravajuće ako priznam da ima nečeg što me boli i nečeg za čim čeznem...

- 23:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>