| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
I'm catching up on old unread Dilbert Blog posts. Umesto da odem da spavam, to jest. Prošle noći sam legao negde posle 4 izjutra. Naredni dan je bio Božić, Hvaljen Hristos, Voistinu se Rodio, ali sutra je Radni Dan, Najebao Sam. No razlog zašto pišem ovo je što čitam baš ovaj post o mogućnosti nespavajućeg života. Premda obožavam da spavam i smatram krevet svojim najboljim drugom (eno u pozidini čujem njegov glas, zove me tiho: Sibooooniii... dooođiii, to sam ja, tvoj krevet...), ipak, život bez spavanja, ma gde bi mi bio kraj... Pod uslovom da samo ja imam privlegiju ne-spavanja, jer ako smo svi isti, sve bi bilo isto, tih dodatnih sedam-osam sati bi neko drugi pojeo pre mene... A nekad baš ne mogu da spavam, ležim, slušam komšije, gledam sunce na istoku kako se pomalja.... A šta bih bez snova? Preživeo bih, kao što se može živeti bez toliko toga... Ali snovi daju sve ono što pravi život često ne može: sanjao sam devojku što mi se sviđa (i znao sam da sanjam, ali nisam mario); sanjao sam svog psa kog više nemam... Sanjao sam i čudne gluposti: kao ja u Rusiji, otišao zbog kamena u bubregu, u ogromnoj čekaonici sto za kojim sedi sestra i svi se tiskaju okolo, proguravam se i dajem zdravstvenu knjižicu i govorim na srpsko-ruskom kako sam upravo prijehal iz Belgrada.... Da li je to bilo one noći kada je doktor Živago bio na televiziji?! O bestraga mu glava! |