Siboney

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

08.01.2008., utorak

O mogućnosti beskonačne budnosti


I'm catching up on old unread Dilbert Blog posts.

Umesto da odem da spavam, to jest. Prošle noći sam legao negde posle 4 izjutra. Naredni dan je bio Božić, Hvaljen Hristos, Voistinu se Rodio, ali sutra je Radni Dan, Najebao Sam.

No razlog zašto pišem ovo je što čitam baš ovaj post o mogućnosti nespavajućeg života. Premda obožavam da spavam i smatram krevet svojim najboljim drugom (eno u pozidini čujem njegov glas, zove me tiho: Sibooooniii... dooođiii, to sam ja, tvoj krevet...), ipak, život bez spavanja, ma gde bi mi bio kraj... Pod uslovom da samo ja imam privlegiju ne-spavanja, jer ako smo svi isti, sve bi bilo isto, tih dodatnih sedam-osam sati bi neko drugi pojeo pre mene...

A nekad baš ne mogu da spavam, ležim, slušam komšije, gledam sunce na istoku kako se pomalja....

A šta bih bez snova? Preživeo bih, kao što se može živeti bez toliko toga... Ali snovi daju sve ono što pravi život često ne može: sanjao sam devojku što mi se sviđa (i znao sam da sanjam, ali nisam mario); sanjao sam svog psa kog više nemam... Sanjao sam i čudne gluposti: kao ja u Rusiji, otišao zbog kamena u bubregu, u ogromnoj čekaonici sto za kojim sedi sestra i svi se tiskaju okolo, proguravam se i dajem zdravstvenu knjižicu i govorim na srpsko-ruskom kako sam upravo prijehal iz Belgrada....

Da li je to bilo one noći kada je doktor Živago bio na televiziji?! O bestraga mu glava!

- 01:42 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>