| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Ne naravno, nije. To je samo naslov knjige iz biblioteke Reč i misao, crvene knjige koju sam čitao pre dobrih dvadeset godina i koja mi je bila draga skoro kao Životi pesnika. Ponovo sam uzeo da je čitam. Crno nije moja omiljena boja. To je bela. Moji zidovi su beli, čisti i prostrani, mogu biti podloga za bilo koju sliku, ali su prazni, na njima nema ničega. |
|
Davno sam sebi kupio onu psihodeličnu lampu u koju se metne mala sveća, a odgore nalije malko vode i par kapi mirisnog ulja, pa sveća gori i svetli i greje onu vodu, senke se bacakaju, a ulje isparava i miriši. To malo ulja od pomorandže što sam imao odavno je zaboravljeno i usahlo. Ali ovih dana mi je palo na pamet da poradim malo na svom wellnesu, da pokušam da svom stanu dodam i neki drugi šmek osim mirisa kuvanja, i povremeno biobella, emsala i ornela. Zaređao sam po radnjama i našao gde sve ima tih ulja. Kupio sam opet bočicu pomorandže, i jednu bočicu cimeta. Bila je dovoljna samo jedna kap. To nije jedan od onih naizgled zaboravljenih mirisa, koji se iznenada vrati i sa sobom donese gomilu izgubljenih sećanja. Ovo je oduvek poznat miris spokoja. Sa radošću se vraćam sa posla, da bih otvorio vrata i udahnuo trag toplog slatkastog mirisa. |