It was a cold and windy night

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi

Blog.hr

Free Hit Counter

lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)

-------------

...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

25.02.2007., nedjelja

Gde je pivo?
Eno ga u kolima.
Koje da uzmem?
Ono koje nije zamrznuto.

Od svih mogućih dana ove blage zime, izabrasmo najhladniji da se se malo mlatimo po prirodi, spavamo po šatorima, roštiljamo i tako to. Duvala je vetrina neopevana, koja je na ionako niskoj temperaturi stvarala utisak da je minus beskonačno.

Kad smo se kasno uveče vratili u logor, vatrica je gorela svetložutim plamenom, kao plamen iz brenera. Stomaklija i poluzaleđena koka kola – fantastična kombinacija. Rešili smo da odustanemo od roštilja, ma ko će da pije pivo po ovoj hladnoći, dodaj još malo drva pa idemo... pa još malo drva... more odoh ja po pivo (srećom bilo je u tečnom stanju)... pa još piva... i na kraju na odličnom žaru smlatismo i ćevape, jebeš vetar, ovo je život...

Po običaju sam spavao u kolima, koja su se tresla na vetru. I šatori su se tresli. Pred jutro sam izmerio minus pet u kolima. U vreći za spavanje – toplo... milina.

Volim svoju vreću, evo ima preko dvadeset godina kako sam je kupio, i još se drži. Kupio sam je od Poljaka, beše valjda pedeset dolara. Postoje stvari koje imaju trajnu vrednost, mnogo pre ove vreće sam zapamtio i zavoleo detalj sa vrećom za spavanje glavnog junaka iz "Za kim zvono zvoni".

Razvlačili smo se tako do pola deset, srećom bilo je sunčano. Zaledila se voda po flašama i čuturicama, mleko u kolima se takođe zaledilo. Da bih smutio neskafu morao sam da se ogrebem za mleko od kolege iz drugih kola. Njemu se nije zaledilo jer je cele noći palio motor i grejao se, posle se jedva dovukao do civilizacije sa praznim rezervoarom.

Neskafu mutim na hladno, pijuckao sam je dok sam se pakovao pored kola, u neko doba je počela da se ledi... krcka pod zubima, jal je šećer, jal je ledić, ma super je, samo dok je sunca i dok su rukavice na rukama suve.

Na kraju, kao i obično, šok povratka u civilizaciju, kad pogledaš okolo ko bi rekao gde si bio i šta si radio pre dvadeset čeitiri sata. Miris dima u odeći i crveno vetrom opaljeno lice još neko vreme podsećaju na vikend.

...
And the clouds are high in Spanish mountains
And a Ford roars through the night full of rain.
...

- 23:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>