| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Gde je pivo? Eno ga u kolima. Koje da uzmem? Ono koje nije zamrznuto. Od svih mogućih dana ove blage zime, izabrasmo najhladniji da se se malo mlatimo po prirodi, spavamo po šatorima, roštiljamo i tako to. Duvala je vetrina neopevana, koja je na ionako niskoj temperaturi stvarala utisak da je minus beskonačno. Kad smo se kasno uveče vratili u logor, vatrica je gorela svetložutim plamenom, kao plamen iz brenera. Stomaklija i poluzaleđena koka kola – fantastična kombinacija. Rešili smo da odustanemo od roštilja, ma ko će da pije pivo po ovoj hladnoći, dodaj još malo drva pa idemo... pa još malo drva... more odoh ja po pivo (srećom bilo je u tečnom stanju)... pa još piva... i na kraju na odličnom žaru smlatismo i ćevape, jebeš vetar, ovo je život... Po običaju sam spavao u kolima, koja su se tresla na vetru. I šatori su se tresli. Pred jutro sam izmerio minus pet u kolima. U vreći za spavanje – toplo... milina. Volim svoju vreću, evo ima preko dvadeset godina kako sam je kupio, i još se drži. Kupio sam je od Poljaka, beše valjda pedeset dolara. Postoje stvari koje imaju trajnu vrednost, mnogo pre ove vreće sam zapamtio i zavoleo detalj sa vrećom za spavanje glavnog junaka iz "Za kim zvono zvoni". Razvlačili smo se tako do pola deset, srećom bilo je sunčano. Zaledila se voda po flašama i čuturicama, mleko u kolima se takođe zaledilo. Da bih smutio neskafu morao sam da se ogrebem za mleko od kolege iz drugih kola. Njemu se nije zaledilo jer je cele noći palio motor i grejao se, posle se jedva dovukao do civilizacije sa praznim rezervoarom. Neskafu mutim na hladno, pijuckao sam je dok sam se pakovao pored kola, u neko doba je počela da se ledi... krcka pod zubima, jal je šećer, jal je ledić, ma super je, samo dok je sunca i dok su rukavice na rukama suve. Na kraju, kao i obično, šok povratka u civilizaciju, kad pogledaš okolo ko bi rekao gde si bio i šta si radio pre dvadeset čeitiri sata. Miris dima u odeći i crveno vetrom opaljeno lice još neko vreme podsećaju na vikend. ... And the clouds are high in Spanish mountains And a Ford roars through the night full of rain. ... |