Siboney

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

31.01.2006., utorak

Ravno do dna. No escape.

Utorak mi je shocking day.

Pravo s posla idem na svoju grupu – na grupnu psihoterapiju. Ponekad naporno, ali mi prija, i zbog toga je utorak dobar, jer znam da radim nešto dobro za sebe. Sat vremena posle toga se sastajem sa svojim starim društvom, u kome se igrom slučaja (život je veliki zajebant) nalaze i X i njen saputnik (interni naziv: naslednik). E tu nastupa ono što devojci sreću kvari – ne umem da se postavim prema njoj (ili njima dvoma). Prošlo je vreme kada mi se želudac okretao, onako baš fizički, ali i dalje imam osećaj nelagode kada su oni u blizini. Nekako mi je gadno.

Da prestanem da se pojavljujem u tom društvu – ne dolazi u obzir. Bilo je dana i meseci kada nisam mogao da dolazim, ali sada – hej, to je moje, ne dam. Ne dam ti više svoje krpice!

I tako, večeras sam ranije nego obično otišao iz kafane, nisam odjednom imao živaca da ih sa drugog stola slušam njihove glasove, ni da mi uleću u vidno polje.

Šok, tuga, depresija – to sam prebrodio, poricanja se nešto ne sećam, ostao je bes. Negativne emocije koje neće stići tamo gde su upućene. A to sve đuture ne valja. Koči me. Smeta. Eto, večeras sam sreo jednu simpatičnu devojku, i umesto da mislim o tome – opterećujem se ovim stvarima.

Ne znam da li bi bilo bolje za mene da je sudbina udesila da ih ne viđam uopšte. Da li bih lakše sve zaboravio? Ili lakše potisnuo? Da li je ipak bolje što se stalno suočavam sa svim tim? Da li je osećaj gadnoće legitiman, ili ga ja veštački hranim utorkom uveče ne bi li večno izigravao žrtvu? Bem li ga, puno pitanja, štogod da je, iz ove kože se ne može.

Eto otkud ponekad utorkom napišem čudan post.

p.s.

umesto ... (ovde bih umetnuo ceo spisak lepe ali trovačke muzike) ... prija čajić, keksić i Animal Collective - Banshee Beat (opetovano se zahvaljujem dobrim ljudima što šeruju dobru muziku)

- 23:52 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>