| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Za divno čudo, vratio sam se. Čitav. Kada sam kretao, rekoh kolegama iz kancelarije da, ako me u ponedeljak nema, to može biti zato što: - sam nabasao na Mladića i njegovo obezbeđenje - auto se raspao u vožnji - zaglavio sam se negde u mraku Bili smo na Povlenu, i obrnuli koji krug po njemu. I lepo mi reče mater pred put, u nastupu roditeljskog defetizma: kud ideš, ima snega gore, evo ni kod nas ispred kuće se još nije sav istopio (oni žive 14 km od centra pa je klima malo planinskija). Ma neeeee, 15 stepeni, otopljavanje, nema više snega - kad ono ipak bi snega gore, i leda i vodurine jer se sve to topilo. Bilo je guranja kola uzbrdo po zaleđenom putu, negde u bespućima, čak sam uspeo da kao svaki iskusni reli vozač upadnem u snegom ispunjen jarak. Auto me je još jednom oduševio, pre svega činjenicom da su se svi njegovi delovi na okupu dovukli nazad kući. Svideo mi se put Valjevo - Kosjerić, idealan za reli vožnju i motanje krivina. Doduše mnogo je lepši noću, po danu se vide silne rupetine kojih noću začudo nema. Hajlajt vikenda, the prase, je bilo solidno, ali ipak u drugom planu. Kad je došlo vreme za ožderavanje, bio sam toliko umoran i prebijen (uglavnom od guranja kola), pa nisam morao da se posvetim pivu i prasetu kako dolikuje. Što me je podsetilo na najbolji predizborni grafit koji sam ikad video (doduše nije bilo potpisa sa imenom partije). Pisalo je: Pivo, pička, prase. Glasajte za nas. Za kraj još jedna lepa stvar ovog vikenda čije ime počinje na P. A to je: spavanje do popodne. |
|
Jučerašnji dan je bio ugodno proveden, ali me je tokom noći spopao sindrom klimakterične domaćice. Pa mi je u 3 izjutra dunulo da perem sudove, i sve u tom stilu. Legao sam u 4, i danas nisam ni za šta. Kao da me krava žvakala i ispljunula. A sad pristigoh sa posla i iz samoposluge i pišem spisak za večeras: - napisati i poslati kreativnih 10 rečenica što sam obećao - spakovati ranac - napraviti sendviče za prvi dan dok prase ne bude spremno, i sendviče da me čekaju kad se vratim - spremiti auto (više stavki, između ostalog nabaciti crevo od iberlaufa da ne dimi onoliko u kabinu) - skuvati ekspres lonac čorbuljka, inače će komponente da propadnu - leći ranije i naspavati se, sutra se putuje E sad ja bih samo poslednju stavku ako ikako može! |
|
Puče zora na Sveto Sretenje usred zime kad joj vreme nije. Granu sunce, sad je pravo vreme da se malo peku palačinke I da se posprema, i da se podmazuje oprema, i da se pakuje ranac za ovaj vikend. U nove avanture, planinske i seoske. Samo da auto izdrži donde i natrag. I da telo izdrži fizičke napore, a potom piće i iće. Super je kad ne moram na posao, kad iznenada padne neki praznik, iako je glup i ne znam mu ime (sveti ustav, sveta državnost i sve tako velelepno). Još da je pao u petak ili ponedeljak, al jebga, you can't have both money and goat (može i koza da posluži, važno je da je rima). Imaju čari i ovakvi predasi u sred sedmice, da se čovek lepo odmori od svakodnevnog izgaranja na poslu. ovaj post posvećujem uspomeni na pok. 29. Novembar |
|
Tjah, evo tog 14.2, Valentinova, odnosno ovde Svetog Trifuna kog iskopaše iz malog mozga. Da li je ovaj praznik u sklopu naše tradicije? Nemamo pojma, za početak se pitam šta bi uopšte bila "naša tradicija". Ne slavim ga. Jednostavno, nisam navikao na njega i nije mi nimalo blizak. Isforsirano kao Srpska Nova Godina. Ili kao 8. mart. Zavisno od raspoloženja i sticaja okolnosti, 14.2. treba da bude svakog dana, ili nijednog. U svakom slučaju, čestitam svima što slave ovaj praznik! |
|
Nemam naviku da nosim digitalac sa sobom. Pa i onda kada ga ipak spakujem, toliko razmišljam o motivima i kadrovima, da najčešće ne uslikam ništa. Slično je bilo i sa starim klasičnim aparatom, teškim kilo i po. Po pola leta bih ga teglio, da bi se na kraju ispostavilo da sam ispucao svega desetak slajdova. Danas sam se vraćao sa Novog Beograda, i na silasku sa Gazele, vidim nešto neverovatno. Dizalica utovaruje neku skalameriju u zgradu Bigz-a, otprilike na drugi - treći sprat. Ceo prozor je izbijen da bi se to ubacilo u zgradu, pa to nije bilo dovoljno, nego je i odvaljeno i poveliko parče zida ispod prozora. Kakav prizor! Slično je bilo pre nekoliko meseci, kada sam prekasno, slučajno, spazio da džinovska mašinska ruka sa pneumantskom bušilicom umesto prsta mrvi betonske kule koje su dugo stajale nedovršene u Radničkoj ulici, iza stare pumpe. Ostaci betonskog zdanja su, tričetvrt oglodani, sa ogoljenom armaturom, izgledali kao leš one betonske građevine u centru Hirošime. Još jedan od onih trenutaka što će makar na kratko ostati zapamćeni, a ne daju se tek tako zabeležiti kamerom: današnji letnje-tmurni oblaci u zimskom danu, kratke vejavice, sneg što pada ne liči na sneg nego na sitno izmrvljeni stiropor. |
Ima toliko znakova, pokazatelja, tragova – ali ne, ono što je očigledno to prolazi mimo, nezapaženo; jedino suptilni znaci bivaju uočeni. Na primer, tek kad primetim da današnja omladina ne razume ništa kad pomenem Leticiju Kastu, gledaju me belo, nemaju pojma ko je to. Ili kada posle kraćeg razmišljanja skontam da devojke u koje blenem mogu, tehnički gledano, kćeri da mi budu (da ne bude zabune - radi se o mlađim punoletnicama, u ranim dvadesetim). Reakcija je udaranje šakom u vlastito čelo i rotiranje glave levo-desno.Ah, Leticija, one and only! Kakva figura, kakav pogled! I love your lips And I love your legs I love your eyes Baby you got style I love your clothes And I love your smile I love you, I love you I love you while You don't even look at me And I go crazy For all the women That I never had I sing my song Of Love &Hate I hate the boys Walkin' by your side I hate my dreams They're not satisfied I hate me, babe, For being too shy I hate you I hate you I hate you while You don't even look at me And I go crazy For all the women That I never had I sing my song Of Love & Hate You neighbour's sweetheart You magazin girl You striptease bird From the underworld You sweet sixteen You little dames You late thirties Sweet japaneses Ornella Muti Si jolie mademoiselle Vous etes ma folie Vous etes si belles For all the women That I never had I sing my song Of Love & Hate For all the women That I never had I sing my song Sé que nunca fuiste mía, ni lo has sido ni lo eres Pero de mi corazón, un pedacito tú tienes, tú tienes, tú tienes, tú tienes y con los celos, los celos, los celos, a mí el corazón me arde, me arde I love your body Baby you got style You fly so high When you're passin' by It makes me laugh And it makes me cry Makes me want to die When there's no reason why For all the women That I never had I sing my song Of Love & Hate Sing my song Mano Negra Love and Hate |
|
1. Dok sam išao na posao, vidim policajski auto, oblepljen nekim papirima, sa uključenom rotacijom. Kasnije ga vidim ponovo, i čitam: nezavisni sindikat policije, da branimo i služimo (ili nešto slično). Danas prave protestnu šetnju. Sviđa mi se to, svejedno da li se radi o lošim ili dobrim policijotima. Mali korak ka normalnijem društvu, u kom će cvetati hiljadu cvetova. 2. Na vestima rekoše da su za danas najavljeni protesti ispred ambasade Danske u Sarajevu. HA! 3. Jutros rano me zove drug, kaže imam lošu vest. Presekoh se. Kaže ništa od kuglanja, izbacili nas. Ma idi bre u kurac šta me štrecaš. Kažu da smo se ponašali nesportski, mastili slike, bacali kuglu sa ramena, polivali se pivom, i uopše da smo jedne svinje i da nam kao takvima nije više dozvoljen pristup u lokal. |
Oh blimey, how time flies. Sadly I am reaching the end of yet another year so it is birthday time. I am sorry to inform you that I am entering into the fifth decade. Which means that I have fircih (vierzig) jahren sprtzen in der duppen. p.s. svejedno, i dalje sam mlađi od Breda Pita :) |