Siboney

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

11.02.2006., subota

Nikada fotoreporter od mene


Nemam naviku da nosim digitalac sa sobom. Pa i onda kada ga ipak spakujem, toliko razmišljam o motivima i kadrovima, da najčešće ne uslikam ništa. Slično je bilo i sa starim klasičnim aparatom, teškim kilo i po. Po pola leta bih ga teglio, da bi se na kraju ispostavilo da sam ispucao svega desetak slajdova.

Danas sam se vraćao sa Novog Beograda, i na silasku sa Gazele, vidim nešto neverovatno. Dizalica utovaruje neku skalameriju u zgradu Bigz-a, otprilike na drugi - treći sprat. Ceo prozor je izbijen da bi se to ubacilo u zgradu, pa to nije bilo dovoljno, nego je i odvaljeno i poveliko parče zida ispod prozora. Kakav prizor!

Slično je bilo pre nekoliko meseci, kada sam prekasno, slučajno, spazio da džinovska mašinska ruka sa pneumantskom bušilicom umesto prsta mrvi betonske kule koje su dugo stajale nedovršene u Radničkoj ulici, iza stare pumpe. Ostaci betonskog zdanja su, tričetvrt oglodani, sa ogoljenom armaturom, izgledali kao leš one betonske građevine u centru Hirošime.

Još jedan od onih trenutaka što će makar na kratko ostati zapamćeni, a ne daju se tek tako zabeležiti kamerom: današnji letnje-tmurni oblaci u zimskom danu, kratke vejavice, sneg što pada ne liči na sneg nego na sitno izmrvljeni stiropor.

- 14:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>