| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Sanjam letnje veče, vedro nebo (La Nuit américaine ), neko društvo razbacano sedi na zemlji. U neko doba svi ležu da spavaju, gde se ko zatekao, na prostirkama, poneko u prostranim šatorima, bez prekrivača, toplo je. Tu sam ja sa psom, krupnim, kratke tamne dlake, zatupaste njuške. Mlad, ali se drži mene, zna da sam mu gazda. Pas i ja se premeštamo, ležimo čas ovde, čas tamo, on se naslanja na mene, topao je, ili leže uz moju glavu. U jednom trenutku čujem kako mi govori - probaću ovde da legnem - pa leže u neki nemoguć pseći položaj, na nizbrdici, preturiće se sigurno. Kasnije nas neko tera, budimo se pored nekih ljudi, u polusnu smo zabasali u njihov šator. Izlazimo, blam. Odjednom stojim, budan, pored mene je simpatična devojka, podseća me na jednu koju znam. (Digresija: izem ti san ili film bez ženskog lika, uostalom ne kaže se tek tako "devojka iz snova".) Nije prošlo mnogo, mi se već grlimo i ljubimo. Da li ste se igrali sa malom decom tako da ona stoje na vašim stopalima, držite ih za ruke, i onda tako zajedno teturavo "hodate"? E tako ona stoji na mojim stopalima, okrenuta ka meni, zagrljeni se teturamo. Potom hodamo niz neku stazu, odjednom prepoznajem: Starigrad na Hvaru, gde je moj deda imao vikendicu, spuštamo se do mesta gde je vezan čamac. Ulazimo u čamac, odvezujemo ga i isplovljavamo. Tek je svanulo, more je mirno, ravno poput ulja. Klizimo tiho ka izlazu iz zaliva, ploveći uz obalu. Krajolik više ne liči na Jadran i starigradski zaliv. Svetlo je i toplo je, apsolutna tišina, oblaci su niski, beli i gusti. Obale su strme, kao u nekom fjordu, i mi plovimo dalje ka pučini. |