Siboney

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

08.12.2005., četvrtak

Psić od plastelina

Image Hosted by ImageShack.usNisam nikada ranije gledao Volasa i Grumita ali volim plastelinske animacije, a budući da su momci Britanci znao sam da ne mogu biti loši.

Umalo da mi uteknu. Kasnio sam na projekciju pa sam morao da napadnem evropski rekord u hodanju od Londona do Kosmaja (oko 2043 km). A i generalno sam kasnio – još malo pa nestalo, bilo nas je samo troje (i slovima: 3-je) gledalaca u sali. A termini su do nedavno bili odreda dečji – sve nešto između 11 i 15. U to doba se vikendom ne ide u bioskop.

Treba li išta pričati o filmu? Da me je neko upucao posle predstave, garant bih bio najblaženije nasmešeni leš u celoj mrtvačnici (morbidne li kritike). Film vredi gledati iznova i zaranjati u more savršenih detalja i skrivenih fazona. I naći bolji prevod. Na samom početku je launch prevedeno isto kao lunch, i ja napustih nadu da će jezičke igrarije dopreti do mene.

Tražeći bioskop gde se film još prikazuje, na krstarici sam pročitao prikaz filma. Pažnju mi je privukao pasus o muzici:

Za dugogodišnje fanove kratkih filmova o Volasu i Gromitu ne postoji bolja muzika koja prati junake od Jorkširskog tamburaškog orkestra, koji svira kompozicije Džulijana Nota.

Kad mogu Pljevaljski tamburaši, što ne bi i Jorkširski, 'ajd da čujem i to čudo. Od čuda ne bi ništa, jer se ispostavilo da je u pitanju Yorkshire Brass Band, a otkud brass u prevodu postade tambura, pa još jorširska, ostaje nepoznato.

- 00:35 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>