
| Marjuška, pčelareva
udovica,
premda tri godine luda,
svakodnevno piše pisma
svome sinu. Semjon ih pre-
pisuje. Stranice
su zabrljane od njegovih ruku
umrljane
čajnim talogom:
"Najdraži moj Vanjuška
Sofija Agripina je
opet bolesna. Gazda
pita za tebe. Drvo
je odveć skupo. Hladnoća
preuranjena. Sirota
Sofija Agripina!
Strani lekar
joj je dao soli
ali Semjon kaže da se njena
sveća pred ikonom istopila
uoči Svetog Jovana. Bojim se,
Vanja. Kada je ona bolesna,
gazda voli da zlostavlja
tvoju sestru.
Ona ne misli ništa zlo.
Raž je siva
u ovo doba godine.
Kada je loše, Vanjuška,
odlazim u noć
i noć me proždire."
Robert Has; Pesme da bi se preživelo leto
|
|