![]() | Marjuška, pčelareva udovica, premda tri godine luda, svakodnevno piše pisma svome sinu. Semjon ih pre- pisuje. Stranice su zabrljane od njegovih ruku umrljane čajnim talogom: "Najdraži moj Vanjuška Sofija Agripina je opet bolesna. Gazda pita za tebe. Drvo je odveć skupo. Hladnoća preuranjena. Sirota Sofija Agripina! Strani lekar joj je dao soli ali Semjon kaže da se njena sveća pred ikonom istopila uoči Svetog Jovana. Bojim se, Vanja. Kada je ona bolesna, gazda voli da zlostavlja tvoju sestru. Ona ne misli ništa zlo. Raž je siva u ovo doba godine. Kada je loše, Vanjuška, odlazim u noć i noć me proždire." Robert Has; Pesme da bi se preživelo leto |