*Pjesma

31.01.2007.,

II

Dva.
Da jedan ne bude sam.

I.M.

22:53 - K ( 8 ) - * Drž/Nedaj

- Danas je netko pio s mog mednog izvora! – zadrhti planinski covjek u uzasu i bijesu! Okrene se i ode, namjerno naglasavajuci svoju tezinuglasnim hodom po grancicama i suhom liscu, a patuljak koji je bio svemu kriv prevrne se s boka na bok u grmlju i glasno se podrigne.
*Nitko nikad nece saznati zasto sam napisala ovih par recenica, ali me to zabavilo. : )

Ma danas je bio stvarno jedan krasan dan! S tim da pisem ovo tek na sredini dana, jos nije gotov, ali sto mi se lose moze desiti? (kaze Pobjednicki Cvjetic i opizdi ga grom)
Prije nekih par mjeseci je Tvrdi je ustvrdio da meni stvarno malo treba da se veselim. I stvarno...
Danas:
Sijalo je sunce. Na faksu je bilo ugodno (makar sam ustanovila da sam jednostavo preblesava da zivim, tko ide na ispit zaboraveci Index??), polozila jos jedan ispit, s vrlo dobrim. Opet sam nosila neciju ruku na ramenu. Stajala u busu za doma, ali to dozivjela skroz drugacije nego obicno. Stajala sam skroz naprijed, nista mi nije bilo u vidokrugu osim ceste i vidika na planine, i imala sam neki Supermen osjecaj letenja, uz balkanske poskocice ludog ritma. Dobra glazba me cijeli dan nije zaobisla. Dobro drustvo oko mene.
Sto jos čovjeku treba da bude sretan? Ja se stvarno ne mogu sjetiti.
Mogu, ali i taj je kriterij je zadovoljen. Jedem Koexe (bas originalno ime za KEKSE, zar ne?), ceka me cips (ozbiljno sam se primila ovog hranjenja).
I mogu se sjetiti jos neceg. Da mi je ta ruka na ramenu ostala do ... pa da se onda premjesti na drugo. Bi li se vlasnik te ruke protivio, pitam se? : )

Jao, kako sad imam mocan priliv neke bolesne, skoro nicim izazvane euforije! Shvatili ste vec da mi se to ponekad dogadja, neko oslobadjanje viska secera iz jetre po cijelom tjelu + endorfin poludi, i svasta dobrog, i nikako da se na lose skoncentriram, kao da ga nema, tog zla. Da me netko stisne kao krpu poslije pranja, samo sreca bi se cijedila...
Ma okrivit cu godine. Mlada sam jos! ; )
Da! Bas se osjecam mladom, i sve mi po džonu, glavom kroz zid! Pozitiva moja je alternativa. Dosta mi je depresije! Pa proljece samo sto nije tu, a vi nikako da skinete kapute sivila! Cak sam pustila jednom proljetnom sinu da me ljubi. Koliko blogova o nesreci, tuzi, letargiji... koliko tuznih ljudskih prica...
To mi je, u stvari, najveci problem kod tih blogova, znam da citam o necijem zivotu, koji se stvarno desava, pa kad vidim da je nekome tesko, pa je tesko nekolicini njih, pa je tesko skoro svima, to me ubije u pojam.
A zivot je toliko fin! Neki ga jedu kao grožđice, malo po malo, pa jos razvlace jednu dugo-dugo, i dok jedu drugu jos zale za prvom, pa su im unistene sve. A ja jedem kao klinci lubenicu, otkidam velike kriske, guram u usta krupne zalogaje, skupa s kosticama, pojedem skoro do tamnozelenog sloja dok trazim jos, curi mi sok po bradi i prasina se lijepi na šećer na obrazima. Ponekad se zahliknem, ali uglavnom sve prolazi glatko, netko potapsa po ledjima, a znam par ljudi koji znaju izvesti Hajmlihov potez.
Nekima vjerojatno samo fali apetita...

Odoh ucit, i svima zelim dobar tek!

Slusa se: Sigur Ros (hm, Pobjednička Ruza, zvoni li vam to? Pobjednicki cvjetic, moje ime mozda...?), jos uvijek isti album.
Zeli se: malo iskrenosti
Osjeca se: svasta nesto, nekako imam poriv pet zvjezdica nacrtat, ali cu izgubiti na originalnosti.



U tamnoj zimskoj noci, kad se dogadjaju sva cuda i maleni ljudi otkrivaju velike tajne, naci ce se mali svjetionik koji ce znati put, ali ga nikome nece reci. I malena vila koje ce se sakriti pod listom. I šišmiš koji nece izaci loviti. Zato što je ta noc posebna. Noc kada svjetlo svijece ne leluja, pa životinje od sjenki spavaju na zidu. Noc kada vjetar ne pirka nego drijema na kockicama inja. I kada Mjesec nije tuzan nego samo prisutan.
U tu noc prolazi Čovjek s biserom. Poseban biser. Nadoknadiv. Čovjek ide od vrata do vrata i otkida male bisere, kao kapljice zive, i ostavlja ih na pragovima vrata. Svakome dio, a njegov se ne umanjuje. Tebi malo, i tebi malo...
Tako je i meni prije nekoliko dana otkinuo djelic. Maleni biser, kao makovo zrno, kao vrh pribadace. Tako malen da ga jedva vidim i jedva drzim grubim prstima. A meni dovoljan. Cuvat cu ga, Čovječe, obecajem!
Gledaj kako je gotovo smjesan na dlanu. Prevrce se i skaklja mi ruku, pa se smijem. Nece ispasti. Okrugao i blago ruzicast. Hrapav na zub, kako i valja. Malen, ali strasno tezak. I svako malo mu naraste bodlja, prevrne se i ubode me u dlan. Malo krvari pa prestane. Pa me opet zabavlja.
On je sada tu sa mnom. A maticni mu biser, velicine kristalne kugle ciganske gatare (zamisli, koliko je taj tezak!), putuje s Čovjekom. Udje Čovjek u more, stavi biser da se odmara, a sam zagrebe po povrsini vode, pa sjaje mali atomi fosfora. Tako se on odmara.
Pa opet u noć...

Slusa se: Sigur Ros – Agaetis Byrjun
Zeli se: ? - ?što se nudi? - ?
Osjeca se: blago ludilo, navala zenstvenosti, i neka delikatnost



*Danas, tridesetog dana u prvom mjesecu dve hiljade sedme godine, ja, Strankinja Potepuh, sam polozila prvi ispit u zivotu, i zelim izraziti opce odusevljenje svih mojih stanica u tjelu!

Dakle:

Uvod u rusku književnost
Ocijena: odličan (5)
ECTS bodova: 5

Ja sam Centar svijeta. Najumišljeniji centar svijeta svih svjetova. Klanjajte mi se, vi smrtni izbačaji ove naše zemlje koje nije zasluzila da po njoj moje noge gaze! Išla sam ulicom nosem parajuci oblake, a stopalima ne dodirujuci tlo. Nema mi kraja, oduvijek sam i zauvijek cu biti. Sinovi mi vjetri, a kceri potoci. Iz glave mi izlazile dvije duge, jedna nadesno, a druga ravno. Sretale se na sredini.
Uglavnom, divna sam do bola, lako me je prepoznati, ja sam ona sto sja na ulici!

*danas sam brojala: Ovo je moj 66 post, i ako mi se posreci, danas cu zavijati na mjesecnu u drugom ruhu. A ako ce biti transformacije, znaj da dolazim po TEBE!

*Danas sam se umilila: E da, ste vidli deca, kak se komentira! cak sam se malo i zacrvenjela...

*Danas sam se zacudila: Slusajuci cijeli dan samo reggae, pogledam na R.-ov blog, kad ono, Bobby... cudnog li cuda...

*Danas sam se zgadila: Tip iz jedng od mojih proslih postova me pratio, isao za mnom ko fol da kupi pokaz, a kad smo se pozdravljali pitao me kud idem s izrazom u ocima "zasto me ne pozoves sebi?". Idem rigat.

*Danas sam se zgrozila: Moj dragi R. je promjenio nadimak i sad je previse sladak da bude hetero, ali s preruznim nadimkom da zbari ikog bilo kojeg spola. Ja se ne racunam. Da se zove Supa s Rezancima ja bih ga ljubila... uzas...

*Slusa se: King prawn – Someone to hate
*Zeli se: da mi se netko javi
*Osjeca se: ima jedna ruska riječ, Uljotnost, pa si vi znajte.



Hebemti, čekaj malo!?! Miki mi se ne javlja i ja se ne namjeravam javit njoj. Da, takvo sam govno, hebemu, zasluzujem ispriku, i makar znam da cu na kraju popustit, ali si mazat oči krafnama da ce se taj odnos popravit je javno samozavaravanje.
I tako sam ostala bez najbolje prijateljice.
Zgodni i ja se obozavamo kad god se vidimo, a to je nikad. Silno ljubljenje na pet minuta mi ga ne nadoknadjuje. I tako sam izgubila najboljeg prijatelja.
Tvrdi je od osobe koju sam voljela do grča u zelucu postao samo štucaj kad ga vidim, toplina u ocima, i samorazumjevanje recenog. I tako sam izgubila najboljeg prijatelja.
Moram naglasiti da osim najboljih prijatelja nemam nikakvih drugih, veze, nikad povezanosti. Zna se da imam iznimaka. Ali JEDAN COVJEK? Za ljude koji ne kuze: kad volim jednog nema mjesta za drugog, kad volim svoja tri brata, velicanstvene, PAKTOVCE, ne mogu se oni samo zamijeniti Gracijama.
Sjedim na rubu kraha i zalim za ljetom. Moj cetverostrani univerzum. Ja sam im govorila da ce biti ovako, da se necemo vidjeti, da ce me zaboraviti, a oni „Nemoj Daša srat, nece bit tak.“
Jarak...
Fale mi, ovako shebani, ovako hermeticni, s forama koje se stalno vrte, nevjerni, nestalni, ukopani, topli, poznati, meki, najiskreniji lazovi, sinovi jedinci, biseri rasuti...
Za sve koj ne znaju:

*Miki, prvorodjena sestra. Odnos kod kojeg nitko nista ne racuna, koliko sranja ili srece se desilo među nama. Zla slatkica, trn u oku, sestra u najlonkama. Pojava na ulici, moze biti okrutna, brani se rukama i nogama, ima uvjerenja i ne mozes je pokolebati, moja nestalna stijena. Beskrajne kolicine zraka potrosenog na svjece i na razgovor. Znam li sve? Da, znam sve, i nosim to kao medalju. Samo da se ne vidi. Mala buntvnicka srednjoskolska sranja smo dijelili, tisuce kuna na telefonu, dvije namrgođene cure protiv svih u drugoj klupi. Moja potpora za koju samo ona zna da trebam, jedino ja znam da je njezna i delikatna. Ima masku lagane grubosti a pod njom biserje. Za nju se treba potruditi, s njom ne mozes samo tako. Navuci rukavice prije nego sto vadis kolacice iz pecnice! Na ježa me podsjeca, vani bodlje, ali kako slatka tibica! Skup rituala, navika, uvjerenja. Volim je ipak. Ukrocena goropadnica. Propusti sve a sad žnje lovorike. Smijat cu joj se kad je netko slomi, svi mi budemo kad tad ukroceni. Ako sama ne skine maramu crnila, netko ce drugi, bez pitanja.

*Zgodni, srednji brat, na pocetku slatkica na kojeg se gledalo pod tjelesenim, a sad piđama s medvjedicima. On je kao tvrdo kuhano jaje. Malo tvrdja ljuska, a ispod izvor vitamina i minerala. On je empatican, vidi da ti je tesko na milju daleko. Mek je i topao, pogladi kad si gladan. S mokrim pazusima, alternativnim stajalistima, zamrsenom kosom i plavim dlakama na broncanoj kozi. Lijepi. Sve ce uciniti da ti lijepo bude pokraj njega. Ne ekskluzivno, trudi se za sve! Njemu ne kazes „ne“ i on je uvijek „da“. Kava s mlijekom. Vjecno zaljubljen, ima muda plakati al to svejedno ne radi. Ima prava ona koja se u njega zaljubi. Sladak izvana i iznutra. Volim ga ipak. Proziran, a ono sto se vidi je toliko lijepo. Skuplja navike i uvjerenja, a ipak svoj, vidi se to u kriznim situacijama. Sladak kad je nabrusen. Misli da mi je najdrazi od mušaraca u Paktu, i nije daleko od istine, volim vise onog koji mi je u datom trenutku blize. Tesko mi je imati sve njih u istoj prostoriji, preljevam se od zadovoljstva, grcam u njemu, covjek ne smije toliko voljeti...

*Tvrdi – tvrdi orah, najnejasniji, zvala bih ga misteriozan da rijec nije predugacka. Ne voli cokoladu. Ne voli ruznocu. Ne voli nikog. Voli planine i vukove i zlobu. Plemenit je i ponosan, ima moje postovanje, autoritetan mi je. Ruza urasla u vlastito trnje. Ne da se čitati, sve je u hijeroglifima, ali sam dovoljno dugo u tom Egiptu ta to sve pročitam. Pjesnik. Prvi se sprijateljio s Balaševićem. Nikog ne voli, pa jadna ona koju ce zavoljeti, utopit ce se u njemu, silnom visku koji se stvorio. Citam ga i cita me, rjetki primjerak poznavanja Prave Prirode Stvari. Nikad otkrivena granica vremena koliko mozemo sjediti bez rijeci i svejedno imati buran razgovor. Kontekst s tri podkonteksta ijednom subtemom. Skrto cuva sve za jednog covjeka. Skupilo se dosta. Ipak ga volim. Hladan je i vreo u isto vrijeme, lijep i rugoban, umirujuc i zastrasujuc, a ja volim dvojnosti, sama sam dvojna.

I nek si vi sad mislite da sam plagijatorica, da prelako mijenjam misljenja, da sam dvolicna. A nisam, samo sam neodlucna, i misljenja ne mijenjam, samo ih imam vise odjednom. Ja ih i volim i izluđuju me u isto vrijeme.

*Tri moja brata*

- Pupačić

Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile
moju sliku.

Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i s njim su sjekle potoke.

Radovao sam se sebi.
Imao sam braču.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
Moj brat, moj brat i moj brat.



Slusa se: neki miks kojeg mi je spržio Zgodni prije... sto godina cini mi se
Zeli se: ovo ljeto natrag, samo tih par tjedana, ili bar da ih sve vidim, kavu s mlijekom...
Osjeca se: uzasno jadno, djevojcica koja cak ni sibica nema.




*Samo da prvo izbacim neke svoje frustracije.
Lutajuci predjelima blogova, nasla sam toliko ucmalih, pretencioznih izbljuvaka umisljenih, kvaziintelektualnih, nabrijanih, nadobudnih ljudskih mutanata, koji se ne mogu nametnuti nigdje drugdje nego na blogovima jer ih nitko drugi nece saslusati u pravom zivotu, da je to strasno. Sve je to zakamuflirano pateticnim intelektualizmom, ali bojim se da sam ih prozrela. Nabacati hrpu prekompliciranih recenica, za ciji se nepostojeci smisao moras namuciti da natuknes, moze svaki idiot, a moras i biti idiot da kupis takve pizdarije.
Uzasno me svrbe prsti da objavim par (posebno jednu osobu) imena, ali necu. Oni se probijaju kroz ovu scenu sa dosta velikim uspjehom, posebno ona (zensko je), i ja im ne namjeravam ranjavati ego. Samo se nadam da kad i ako ce citati ovaj post osjecati prozvanima (prozrenima).
Mozda i ja pisem sranje od bloga, ali se bar ne razmecem imenima, podacima i postignucima, jer ih, kao prvo, ni nemam dovoljno da se pravim, a kao drugo, pisati samo o tome, to je uvreda intelekta svakog citatelja. Moje postignuce je dignuti se iz kreveta svako jutro i nakon proslusane cijele ruske komercijalne diskografije prezivjeti dan s osmjehom.
A jos moram nadodati da me manje izlude takvi blogovi, koliko komentari takvih blogera. Imaju potrebu skratiti sve svoje ambicije na nekoliko recenica koje se uopce ne odnose na komentirani post nego na njih same. Njihova nadutost u instant obliku. Grozomorno.
Sto je najbolje, nadju se jos veci idioti pa na takve osobe stave link da bi, toboze, imali link na „intelektualni, visokoprosvjeceni“ blog, pa da im samima malo njihovog kredita sjedne na racun.

*Dosta o tome, evo prave teme
Cijelim bolesnim nizom klikova sam naisla na K I O-ov blog. Nacula sam o njemu i prije, ali sam ovaj put stvarno odlucila procitati bar taj jedan moust risent post... I nakraju procitala skoro cijelu arhivu, zalijevajuci se suzama smijalicama i grcajuci pokusavala suzbiti hroptaje da mi starci ne upadnu i ne upitaju me za moje mentalno stanje. Graktala sam kao retardirana hijena, s jednom rukom na ustima a drugom brisuci suze jer mi se sve zamaglilo od njih. Tako se fino nisam nasmijala od... danas ujutro, kad je Bojan napisao za pet ruskih pjenika: Jesenjin, Ljermontov, Puškin i Jevgenij Onjegin. I jos me smrtno ozbiljno pita na kavi, koja dijela taj tip napisao. Skoro sam izdahnula, nisam mogla slinu gutati od smijeha, pa mi je na pod kapala. Mogao je za petog napisati Leteći Čilim! Bas me u zadnje vrijeme love takvi smjehovi, to je valjda zato sto se druzim s mnogo pozitivnim ljudima. Kazu da je pet minuta smijeha kao 600 trbusnjaka. Zato i jesam ovako vitka...

Kad smo vec kod linije. Jucer sam se vracala od R., mrtva umorna, neispavana, s muslukfiberom u svakom misicu. A jos prije nego sto bih dosla doma sam terbala skrenuti kod jedne male i dati joj kratke instrukcije iz kemje, ima neki test, sta vec, i eto, mora se ici hitno kod nje, pomagati. Tamo sam isla kao na streljanje, mrtvo mi se nije dalo. Bilo je vec tri popodne, a ja jos nisam nista jela... Usla sam u kucu kao prikaza, kad šmrkljivka kaze „Oces torte?“. Srce maleno, anđele, dođi da te poljubim! Cokoladna torta je puno bolje od niceg. I dok ja jela tortu, ode malecka, ljubićica malena, i donese pare unaprijed! Jao, zlatno dijete! Ja cu si odgojit kćerku da bude isto takva (samo ona tortu nece nudit naokolo, to je za vlastite postrebe, hvala lijepa!)! I uglavnom, dok je ona razbijala kasicu-prasicu da sakupi tih 50 kuna, ja sam vidjela vagu do frižidera i odlucila iskusati srecu. Rekoh unaprijed da cu oduzeti kilu i pol za marte. Al kad sam stala na vagu, shvatila sam da su marte u stvari dio mog tijela, i da je to mojih bogom dana kila i po. Naime, na moju visinu od 181 cm, teska sam (s martama, dakle) 55 kilograma! Sokirala sam samu sebe. Od sad sam na dijeti, i to srcanoj, a sastoji se od toga da jedem dok god mi kuca srce. Vidljiva logika, zar ne? Tebam li napominjati da mi i sad iz čvalji kaplje čokoladom zasicena slina? Moram dobiti sveukupno deset kilograma da bih mogla donirati krv! Malo dignuti tlak za donaciju nece biti tesko, malo kave i to, ali kad me vide ovako postnu, mislim da ce mi reci da se klonim donacije >iceg< do slijedece prestupne... A to ne zelimo, zar ne? Ipak sad imam osobnu, pa moram darovati krv, kao svaki pristojni i zdravi građanin RH.
Idemo svi u Petrovu tri!

Imam pitanje: KAKO DA DOBIJEM >>DESET<< KILOGRAMA?

*Samo još nesto: dok ja idem jednim smjerom, imam osjecaj da netko skrece. Najavljujem postavljanje ograda na put.

Slusa se: Stadium Arcadium – RHCP – Hard to concentrate (Mars album)
Zeli se: da imam klorofil, zivot bi mi bio laksi
Osjeca se: zderem cijeli dan pa uzasnu nadutost i strah pred staroslavenskim
*Jedu se: Tortille



*Jos malo pa cu se prepustiti razvratu Libertinea, pa biljezim ono malo cednih misli sto se nisu u stahu pred bludnikom sakrile.
Hrana. Čaj. Šetnjica. Maca moja.
Ok, to je to, nemogu se vise sjetiti. A maca mi i nije bas nesto cedna. Kurva Necista. Sece pred vratima i ispusta riku Tarzana s grloboljom, zeli izaci van. Ne smije. Kurva Sodomska. Nije kao sve normalne macke, nece sjediti u krilu ni maziti se. Jeftina Kurva.
Prizor. Lezimo i mazimo se (ponekad dopusti). Zagleda mi se u lice, pridigne se i pocne mi lizati celo. Jezik joj hrapav. To nije normalno, tako fino mirise, po nekoj vuni, nekom cistom starom đemperu. A na to (moj favorit), iz usta joj mirise po poluprobavljenoj macjoj hrani. To najvise volim i tako mi je smjesan taj miris, kao, fina gospođica, dama plave krvi, olicenje gracioznosti, a iz čvalji joj zaudara kao iz najgore kanalizacije, napoj iz srednjeg vijeka. Zelenooko crno cudoviste.

*Libertine*
- otrov za zene –
*If he turns honest coming into my orbit, I'm not the molitious planet I have hoped.

Grof od Rochestera zivi zivot Freudova Tiranina. Pije više nego što zaslužuje, ševi više nego što pije, živi više nego što može podnjeti. Zavidimo mu cak i kad je na samrtnoj postelji sa sifiliticnim nosem, kožom i očima. Najljepši je kad groteskno šepa sa dva štapa usred Parlamenta, ili urinira bez vlastite volje. Što je to sa ljudskom prirodom da je privlači sve što je inteligentno i destruktivno? Njegova ljubav, kao i ponasanje, je upitna, trazi odgovore na svoja pitanja u ekstremima ponasanja i razmisljanja. A opet, ima šarma cak i kad skace u blato svojeg posjeda ili glumi doktora-vrača-šarlatana. Oprastamo mu, kralj mu oprasta, oprasta mu zena. Svi. Zato jer ih on na to moze natjerati. To je ta moć, ne sila kao u Bernarde iz pretproslog posta. Tu se zlo dijeli na privlacno i tupo.
*Moć je svojstvo pojedinca da kod drugog izazove određeno mišljenje, djelovanje ili ponašanje, a da taj drugi to prihvaca kao vlastiti izbor i volju.
Ta opsjednutost ljudi zlom, izopacenoscu, onostranim, pokvarenim, divljim, ona me vjerojatno najvise fascinira od svih ljudskih „ljudskosti“, mozda jer sam joj i ja podlozna, i to u znatnim mjerama. Kad ja kazem nekome da je zao, iz mojih usta je izasao kompliment. Ali zasto, ni meni samoj nije do kraja jasno. Nemam cak ni teorije. Da li je vas ikad privukao netko svojim cinizmom, negativnoscu, nihilizmom? Je, vidim vam to u ocima. Ali zasto, ne znate?
Pokunjena, vracam se svom, najmanje zlom krevetu na svijetu.

Slusa se: šum kompa i zveckanje moje narukvice.
Zeli se: znati
Osjeca se: Strasna pospanost.



Malovoljni moj ljubljeni je ostao u krevetu, a ja se morala sama na predavanje. Pravda je ostala spavati s njim, zato i je bila poledica i skoro sam se poskliznula. Pitanje je, bih li bila ovako neodoljiva kad bih sepala zbog umjetnog kuka?
Osebujan prvi ispit u zivotu. Sastavak na ruskom. Sjedim, razmisljam kako da bolje formuliram neku recenicu, imam neke umjetnicke slobode, kad vec vladam jezikom... I poduprem si glavu s rukom. Kad ono, rukavi majice i veste, ruka, sve mirise na R.. To je bilo skoro nelegalno. Imala sam vremena, pa sam razmisljala malo o mirisu. I skuzila da je nekako malo... cvjetni (?!). Čestitamo, upravo ste osvojili pošandrcalu Sibirku! Uz nju dolazi i utjesna nagrada, pistolj s jednim metkom. Strašno kreativna nagrada, mozete sami izabrati cilj!
Dobila sam pet iz sastavka. To je da mi pad na staroslavenskom jače ori. : )
Trpanje cajem, jednom, dva puta. Pa sam odhebala jezicne. Ne trebaju mi. Ne na ovakav divan dan!
Stajala sam na stanici, i... znate onaj osjecaj kakav vidite na mackama kad spavaju pred kaminom, napola obmotane vunom iz klupka, dok im iz usta jos smrdi po nekoj ribici iz akvarija? Uspjela sam odvuci taj osjecaj iz kreveta, staviti ga u prazan hod na predavanjima i upaliti opet na toj stanici. Tesko se opustam, ali mi je uspjelo. U autobusu sam ostala u sakou, da se grijem sjedeci na suncanoj strani, makar sam znala da ce mi biti zima kad izadjem. Stavila sam ruku preko ociju, da mi sunce ne udara, ugnjezdila se u salovima i suknjama i vestama, kao pile; muzikičica... i vratila se... i brojila linije na cesti... 86984... Neki to zovu meditacijom, ali ja vise ne : )
Sad si dopustam takve stvari. Mozda postajem hedonisticom. Prije je bilo glupo sjati u busu, a sad sam promjenila pojam gluposti. Inace, smatram da definicije nista ne vrijede. Em se uvijek nadje iznimka, em su tesko pamtljive. Ljepse mi je reci da je bog „nesto lijepo“ nego da je vanljudsko bice s opcim vremenom postojanja. To daje mogucnost postojanja mog boga.
A sad sunce zalazi. Ali snijeg nece padati. Plavkast je u sumraku, a ja ruzicasta kod radijatora, nikako da se zagrijem.
No uglavnom, ajde, tornjajte se s kompa, lijep je dan, ajde setati ili nesto. Prokreativa moja je alternativa!

Slusa se: Chicherina – Naedine
Zeli se: čaj i jedno pet cigareta.
Osjeca se: citaj ono s mackom.



Razina snijega se dize, razina kazalista nas dize. Samo se ne dize gospođa Alba. Nju muce mnogi demoni, a ona muci svoj kceri. Jer sto ce one udate? Ona vise nije. Ona je stračara na vrištini s puskom. a njene kceri su svijeze. Kazu da osobine preskace generaciju. Pa tako i one vole polja, vole, vole polja, kao baka. I udati se zele. Da u njihovim kucama bude pjene, bijelih glava njihovih i djece. Udaja je toplina, udaja je utjeha drukcija od one u sestrinom narucju. Sestre-ubojice. Ako se udaju, nece se raspasti kao njihova majka, nece ih prozdrijeti vatra koja ih zdere od stopa do usta. A Bernarda je vec čađa.
Ona nijece ulogu muskaraca, ulogu njihovih tjela koja su stegnuta kao plast sijena.
A nijekati nesto ne znaci natjerati nesto da ne posoji.
Pa si je nasla muskarca. Isusa Krisa. Bludi nad njime molitvama bez donjeg rublja.
Jer na nju ne ceka Pepe na prozoru. Makar je jedina zena koja smije ostati na tom prozoru dulje od jedan ujutro. Do after dark.
Ne dolazi joj s gitarom i ruzom u zapucku.
Na pocetku me bunila odsutnost muskaraca u drami. Ali muskarci su stalno bili prisutni, kao pelud ljeti. Vibracije i nihova sloboda.
Pepe dolazi njenoj kceri u svjezoj, zelenoj haljini boje apsinta. Ljubomora je zeleno cudoviste.
Uloga muskaraca u njihovom zivotu je uloga snijega za ulicne svjetiljke, da se njihova svijetlost moze penjati.
I grbava sestra, i sestra koja pati na nazale, i dvije ovcice, zele Pepea, zeteoca, propovjednika, a moraju sjediti u metalom optocenoj kuci s Djevicom Marijom na vratima. da ih njihova majka moze pokopati u djecjoj odjeci.
Smjesno mi je kako ce pokopati u tom ruhu samo onu sestru koja je imala Pepea na sjenu.
Zasto da ima ovce i zavidnice kad moze imati apsint? Pa da se opije kao sesre pjesmom zeteoca i Magdalena tracevima.
Jedina u predstavi osoba u bijelom je baka. Ona se zel udati!!! I otici u Betlehem i zeti, u polja. Kretati se, disati hoce!
A ona je luda, zar ne?
Zatvorimo je.
I upucajmo Svjezinu.
Pa da majka sretna bude.
Kako je tako zla zena imala tako puno djece?

*moram priznati da mi je uvjek najgore bilo gledati predstave/filmove u kojima su bili takvi likovi. Zla, tupa, uporna sila. Sila, ne moc. Kao termit. Tako me je fiktivna Bernarda ukiselila. Drka na svoj kriz i po srcima svojih kceri.
prolazi kroz zivot kao sjekira, a ne noz.

Mislim da sam se previse uzivjela. Ne volim se tako uzivljavati. Pustm predstavu da se uvuce, nagnem se narijed da mi je samo ona u vidokrugu, i onda zavrsi.
Kraj me stvarno iznenadio. Jer je dosao. Pa kako to sad odjednom? Zli reziser. Stvarno sam bila pod utiskom da to jos nije to. Da ima jos.
hm..pitanja.
Da li je covjek s giarom bio Pepe?
Je li se B. ikad nasmijala?
Tko ce se uspjeti spasiti iz te kuce?
Da li se spasila Svjeza, makar smrcu? Ne vjerujem u takav spas.
Mislim da sam se previse uzivjela.

Slusa se: sto god R. pusti, dakle, ne mogu izdvojiti nista dobro.
Zeli se: malo sam pospana, malo mi je zima al sad ci se uvuci u krevet.
osjeca se: ovisi sad dal postoji slovo lj ili ne...


Imam vremena razmisljati samo do 6. Poslije toga samo strebanje. Automatsko i zatupljujece. Ja nisam vise pametnica koja lovi sto joj treba na nastavi. Mozda i jesam, ali za to treba biti prisutna na nastavi. Barem duhom.
A ni tih dva sata mi nisu bas nesto premalo, misli mi otisle na pauzu. Ili na gablec. U stvari, ne, s obzirom na mene, najvjerojatnije su na pišanju. Ili s njim...
Predosjecanje sutrasnjeg kraha. Predosjecanje vikenda provedenog u cetiri zida moje sobe, u drustvu samo sintagmi i imperfekta. Predosjecanje dosade.
Prestrasno.
A mozda sam stvarno prenapeta. Ok, zanemarite ovo mozda. Ja sam baterija na punjenje s zalijepljenim gromobranom na vrhu. A grom nece u koprive, trazio izricito mene. Zato i je takvo sranje od vremena na ulici. Sve znam.
Znam, znam sve. Citam ovo kao zutu stampu. Zar krecem tim smjerom? Laskam si da je bas suprotno.
I ne mogu vratiti istom mjerom. To je mozda tup kukavicluk. Sa zanemarenim mozda.
Bradu gore, prsa naprijed, uvucen trbuh, naprijed! Na krovu u zoru... : )
Sta ce covjek sve napraviti za rimu?
Idem. Vec je 15 do sest.
Petnaest minuta da... da mi se misli vrate s gableca. Ili, ako bolje promislim, s obzirom na to da su >moje<, vjerojatno su na pišanju. Ili s njim. Hm, ako su s njim, nece se vratiti tako brzo. :)

i jos samo nesto, navodim stvar koja mi je unistila dan i zbog koje sam u jarku (odnosno nije samo zbog toga, ali start je bio tu):

Cetiri sata lovili lisicu u vrticu
Protuprovalni alarm u vrtići "Vjeverica" na Mihaljevcu preksinoc je upozorio na neobicnog uljeza -lisicu koja je kroz prozor nasla put do kuhinje vrtica.
Prvo su reagirali zastitari koji su osigurali mjesto, zatim su osigurali mjesto, zatim je dosla policija, a onda su pozvani lovci. Kako prenosi Jutarnji, cetiri sata kasnije nesretna zivotinja pronadjena je sklupcana u pecnici gdje je nasla zaklon. Lisica je usmrcena i predana strucnjacima iz Veterinarskog fakulteta, koji su ustvrdili da nije bila zarazena bjesnocom.


Sluša se: muzika neka.
Zeli se: R.
Osjeca se: nesto kao... kao da su me zabetonirali, onaj crni cement, i s njega se isparava.



Malo sam mozgala oko toga, zasto mi neki dani traju 24 sata, a da u njima istinski VALJA samo sat vremena. Na ranu od mine nalijepiti djecji flaster s medvjedicima... ili, jos bolje, koalama...
Za šankom u Dnevnom boravku. Strebam lingvistiku, posljednje dorade pred kolokvij, pusim nazicanu cigaretu. Čajek grije. Svira neki kvazi bend, ludo dobru stvar, mrdam nogicom, dobro mi je. Glupav konobar trazi paznju. Tko trazi taj nadje, kazem ja i pustim ga da dalje trazi. Toplo je, vani kisa, unutra je toplo, a vani je kisa, a mene nije briga jer je vani toplo... Fino...
Odjednom, pocne me cmaljit nesto hladno i mokro po obrazu. Je li to osveta konobara? Je li to basist SSO, koji me prepoznao jer sam pjevala s njima jednom? Jel to pas lutalica?
U neku ruku i je. R., glavom i bradom. Najdrazi odgovor. : )
O cemu se pricalo? Nemam pojma. Bezobrazna sam pa ne pratim razgovor dovoljno. Čovjek dobije neka prava kad izgubi tlo pod nogama, kaj ne? I moglo me se skupljati žličicom po podu, ili kako vec skupljaju rastopljeni sladoledi i maslaci... Jedino skupila malo prisebnosti da obranim cast Miki, a i to slabo. Opet mi ne vjeruje. C c c
A kazaliste u cetvrtak? Moze, zasto ne. A stvarno, zasto bi bilo ne? Kad meni cak i ime sa „Da“ pocinje?
I skroz luda...
Trk kroz hodnik i zakasnjenje na kolokvij. Briga me, upala na drugu grupu, poljubac mi obraz grije, a Iva mi kaze da sam iritantna vec sa svojim uber-osmjehom. Opet cigareta... Pa zar opet? Ovisnica...
Prvi potpis u Indexu. Cudan skroz.
I kazu da ce biti snijega, a ako Kalifornija ima snijeg, moze i Hrvatska, makar oni imaju vise slova.
Opet bulaznim. Ja to ne namjerno.
Pardon. : )

Slusa se: lagani šum kompa.
Zeli se: ovaj >sat< vremena me buni. Zasluzujem vise.
Osjeca se: *****



Hm... ajde dobro, čokoladoljupci svijeta, posvecujem vam ovaj post!
Povijest cokolade poprilicno svi znate, a ako jos nekog posebno zanima neka se sam obrazuje, nisam vam ja Gugl. Ja bih vise istaknula onu psiholosku vrijednost cokolade, koju svi znate da ima. A sama vrijednost se moze istaknuti vec samom kolicinom proizvoda iz/sa cokoladom. Na kraju krajeva, sve one cokoladice koje su prenatrpane orasima, vaflovima, karamelama, nugatima, mlijekom, zitaricama i tko zna cime sve ne, zovu se cokoladice. Onda imamo pudinge od cokolade, pjenice, eurokreme, torte... Kakao vlada svijetom pa su tako u Indiji razvili gorivo koje se proizvodi od ljuske ljesnjaka, jer je ima u tolikoj kolicini od proizvodnje cokolade, da bi se bez problema mogli svi prebacit na to gorivo.
Koliko je depresija i peemesova izljecila? Kad te napuste prijatelji, rodbina i svi ostali, nece ti pomoci susjed, nego barem malena kolicina cokolade u ustima. Pod dekom, dok grcas u suzama, slatki osjecaj totalne zamagljenosti smedjim endorfinima je ono sto te vraca u normalu. Sorry psihijatrima koji mozda ovo citaju, ali oni postaju dosta nepotrebni pored kakaa. Takodjer je dosta depresija i prouzrocila. Nedjelja navecer, ne radi nista u okrugu od 5 kilometara, a ti znas da jedino sto te trenutno moze izljeciti je barem kockica, ma pola kockice milke (makar mi nije najdraza milka, navodim je kao primjer).
Dok su bomboni djecja zabava, cokolada je odrasli slatkis, ne samo zato sto ima afrodizijska svojstva, nego sto, po mojem misljenju, treba ipak malo stasati da bi se u potpunosti uzivalo u cokoladi. Vec po boji mozemo zakljuciti, da ovo nije tutifruti bulšit na stapicu, nego nesto sto ima puno vecu vrijednost.
Unaprijed se moram ispricati svima koji ce citati ovu listu. Stvar je u tome da pored sve te silne kolicine cokolada na trzistu, nitko ne moze imati isti ukus. Mozda vam se moje cokolade nece svidjet, ali ja cu probati dokazati da i one valjaju. Sve u svemu, morate se slozit da nije bitna vrsta, jer najfinija cokolada je kad odgrizes pol table cokolade i, u nemogucnosti zvakanja, cekas da ti se bar dio otopi, dok iz cvalja curka takak mlaz sline, pa vrsta postaje manje vazna.
Dakle...krecemo!

*Top lista cokolade

*Peto mjesto je uvjerljivo zauzela... obicna mlijecna cokolada bez icega. Ona je kao Aspirin, mora biti prisutna u svakom domacinstvu i kutiji prve pomoci. Izdvajam Milku, jer od obicnih mljecnih je ta ipak najbolja. Nema nista da se kaze o njoj, ona je kao tip iz susjedstva, cijelo vrijeme se tu negdje mota, ali tek kad ode u vojsku ili odseli, skuzite da vam je strasno sladak i da bi dali sve samo za jedan griz... ok, sad nije jasno jel ja o momku ili o slatkisu. Pa da se zna da u susjedstvu imam samo gerijatriju. A kad sam u krizi za cokoladom, ne razmisljam o vrsti, nego samo o njoj.
*Cetvrto mjesto... samo jednu razinu navise. Milka s cijelim ljesnjacima. E, tu vec olako zagrebamo u hedonizam. Inace, imam dosta cudne tehnike jedenja vecine hrane, ali ovo je cijeli ritual. Ima dva nacina. Prvi je jednostavan do bola. Natrpat cim vise te cokolade u usta (tu dosta pomazu one velike kockice kakve su kod milke), tak da ti na nos izlaze baloni sline, sazvaces to sve i gotovo. Uzitak je naravno velik, ali sve se moze bolje uraditi. Od te tehnike se razvila druga, malo kompliciranija. Cekas da se cokolada otopi, da se okusni pupoljci udave u cokoladi, da se zasite okusom, i taman tada ostaju samo ljesnjaci, na tu zasicenost poklopiti njihov okus zvacuci ih nemilosrdno i brzo. Tako se dobiva neki overloud, puna usta svega, svijet postaje u rekordnom roku ruzicast i divan, droga! Ja volim Milku s cijelim ljesnjacima! : )
*Trece mjesto. Da se odmah razumijemo, ova Milka je tako nisko na listi zbog toga sto se vise ne prodaje. Nisam sigurna da li se sjecate ove cokolade. Bio je to Milkin Limited edišn. Daaaa... to je bila cokolada! Zamislite ovo: sloj cokolade, pa sloj vafla (ne keksa niti tvrdog vafla kao u napolitankama, nego neki polumeki vafel, malo vlazan) a na to je isao sloj... pa recimo kreme od ljesnjaka. Jer nije bio nugat. Izmrvljeni ljesnjaci s kremom od kakaa, malo se jos osjecala zrnasta struktura ljesnjaka, ali su vec poprimili malo okusa cokolade. I na vrhu je, naravno, bio jos jedan sloj, debeo kao prst, cokolade. To nije bio obican prehrambeni proizvod, to je imalo dusu, prije nego sto bi isla jest To, imala sam cijele pripreme, tusiranja, uredjivanja, sve po spisku! : ) Ta je cokolada vodila ljubav s ustima, oralno samozadovoljavanje ako ocete. U stvari, kad sad ovako pogledam, i dobro da je vise ne proizvode. To je imalo cijeli spektar dozivljaja i okusa. Bila je malo hrskava, malo kremasta, malo obicna, ne preslatka, razni slojevi su se razno topili, okus ljesnjaka koji svi znamo, dobio je neki drukciji okvir... Podigla je letvicu toliko da ju je samo ona mogla preskociti, a preskakala bi je svaki put. I kupila bih trecu tablu po redu, ali opet je okus bio nov i neponovljiv. Iznenadjivala je i tjesila. Kako mi fali... : ( Di sam stala? Aha...
*Drugo mjesto. Malo mijenjamo proizvodjaca i prelazimo na Lindt. A ni oni nisu bez grijeha. Ako je trece mjesto bio mlad i vatren ljubavnik koji vas kupuje izgledom i slatkorijecivosti, ovo je jedan stariji gospodin koji zna sto zeli i kako to dobiti. Cokolada sa 65% kakaa.
Zreo okus cokolade, s nekakvim osvjezavajucim efektom, sjajne izvedbe, topi se u ustima, malo gorkast, ali taman da izazove, ne prenagla gorcina. Jede se u malim zalogajima, i u stvari je jedini na mojem popisu od kojeg nece te dobii veci uzitak ako natrpate puna usta ko vepar. To vam je jedna fina cokolada. Volim gorke cokolade. Kontrast gorcini daje lagan kremast okus maslaca kojeg Lindt dodaje u noralnom izdanj a ne kao prah ili jos neko cudo masovne proizvodnje. Lijepo izgleda, lijepo se ponasa, kulturna, kavalirska cokolada, Bečka skola.
*Evo ga, dosli smo do prvog mjesta. I sad si vi ocekujete da ce biti neka snobovska cokoladetina. Ne. Ova cokolada mi ima i dosta sentimentalne vrijednosti, bila mi je najdraza jos u Rusiji. Fina moja cokolada, s grožđicama i lješnjacima. Inace, mrtva ne mogu pojesti grožđicu, gade mi se na kvadrat, ali ovdje mi pase opet kombinacija svega i svaceg. Cokolada je takva kakva je, fina i nema se tu sta reci, zar ne? Opet, grožđice joj daju neku novu, žvacljivu razinu, malo vocne arome, ali sve to na suptilan nacin. Nema tu eksplozija okusa, nego neka pokretna traka uzitka. Opet, ljesnjaci su hrskavi i s grožđicama daju neki totalno sumski dozivljaj. I tako su opet ukomponirane sve stvari koje volim, i hrskavost, i zvakanje, i jednostavno otapanje cokolade. Vocno, ali ne prevocno, slatko, ali ne preslatko. Cokolada koja je napravljena za mene.

Mislim da cu sada uzeti laganu stanku od pisanja o prehrambenii proizvodima, ne zato sto vise nemam sto za reci, nego zao sto to vise ne mogu podnjeti. Vracam se svojim debilnim i depresivnim, pateticnim temama.

Slusa se: Garik Sukachev – Strast
Zeli se: jao, mir u svijetu i da plivam s dupinima
Osjeca se: afterglou



Sad sam trojedina s krevetom i piđamom. Nema mi spasa vise. Kako sam mogla tako ga ignorirati, moj krevet? Grozno. Mozda zato i je tako hladan? Ja sam njegova kcer razmetna.
Nisam nista zivo napravila. Nista nisam naucila. U transu sjedim pred kompom, prozdiracem mojeg slobodnog vremena, piskaram bez veze i slusam muziku. Mozda dobijem koji gram? A ne, kazu da nam mozak istrosi 60 % secea, a moj je istrosio danas i vise. Obrazovala sam se, ali ne u vezi s faksom nego u vezi drugih stvari. Ipak moram sudjelovati u razgovorima, ne? Jeste li znali da za postati vampir nije potrebno loviti pravog primjerka i molit ga da vam posise krv, i jos da bude toliko ljubazan pa da malo svoje, nego samo morate pociniti samoubojstvo, ali prije toga nagovoriti nekog da vam pusti macku ili psa da vam predje preko groba. Buduci da je moja macka kraljica znatizelje (ja sam princeza), ona ce i ovako preci. Bas je draga. Uostalom, ovo s pravim vampirima moze biti opasno, mogu me prozvati vjesticom pa bi imala posla s inkvizicijom. Navodno jos djeluje, a ako sam ikakve srece, onda ce mi momak biti jedan od utjecajnijih ljudi tamo, pa bih se jos i mogla izvuc za svoja necista dijela. Dobro je imati veze posvuda, kazem ja i stara poslovica koju sam upravo izmislila.
Al kad se infiltriram u drustvo pravih vampira, onda cemo tek istrazivati granice iskoristavanja ljudi! Da, to ce biti vremena. Znaci, ako vam se za jedno mjesec dana ucini da niste sami u sobi, a u predjelu vrata osjetite ugodno/jezivo lickanje, molim bez panike! To je samo dio mojeg novog drustva, ili ja, glavom i bradom. Vidite da se zdusno pripremam za tu karijeru, ove price i to.
Tako je u sklopu mojih priprema i nocno bdijenje koje rado prakticiram, pa eto vidite da sm i sad budna.
U stvari lazem, to je samo zbog jeftinije tarife.
I sad mi je sve jasno samo jedno ne. Odkud smrad zelja u mojoj sobi?! Je da jedem u sobi, ali zelje nije bilo na meniju kojih tjedan dana... Da se nije mozda nesto ukiselilo? : )
Ovo je prestrasno. U stvari sam tako nekako raspolozena... Lakomisleno, eto, dobro da imam Anica pa mogu potraziti pravu rijec.
I o svacemu sam razmisljala. Na primjer, ako R. moze jesti limune s korom, onda, bogami, i ja mogu jesti Bronhije s omotom! Tako i ucinih. Izvodi: plastika je neprobavljiva i nesažvačljiva, ali je mnogo zabavna. Papir, kad je u kombinaciji s alu-folijom poprimi karakteristike plastike. Bronhi, ako je malo stariji, moze vas kostati ne samo plombi, nego i trajnih zuba, a ako imate klinca ili klincezu koji imaju viska mlijecnih zubi onda zasto ga/ju muciti koncima na kvakama vratiju? Jednostavno dajte djetetu bombone, spojite korisno s ukusnim! Maleni ce uzivati.
Jos sam skuzila da je secer droga (tko se osjeca prozvanim, neka) i da Slatka tajna moze biti ne samo ukusan zalogaj nego i hebeno hladno oruzje. Kraš, kako te nije sram?! Kad izradjuju te bombone (Za cuclanje? Za sisanje? Koji je pravi izraz?), moraju paziti da ima se u njih ne uvlace oni hebeni mjehurici zraka, jerbo kad se bomboni konzumiraju, onda oni dobivaju ubojite rubove i svaki put ostanem bez pola jezika i da ne spominjem svoje velare.
Takodjer, pepermint, kad ga zagrizes, ima osjecaj neke plastike. To je zanimljivo.
Dakle, mogli ste pretpostavit, ovo je sve bila uvertura u

*Top-lista slatkisa prema Strankinji

Prvi i definitivni vodja je stari dobri impregnirani secer s mentom. Ubio me grom ako se sjecam proizvodjaca, ali se bomboni daju nabaviti u svim vecim i dakle kvalitetnijim trgovinama (tko kaze da velicina nije vazna?). Ti bomboni su jednostavno slatki s laganim buketom mente i imaju zanimljivu teksturu, nekako se tope i „urusavaju“ istovremeno. Nisu bas nekog atraktivnog izgleda, kao tablete su, ali ako vec netko pati na izgled neka ih poslaze kao mozaik pa srka sa stola, sta vam ja mogu.
Volim jednostavne okuse, i ovo je kralj.
Drugi je, da da, pogodili ste, Slatka tajna. I to Multivitamin. Sto se tice vitamina, mislim ti bomboni nisu ni lezali blizu vitaminima, ali jesmo se dosli ljeciti njima ili kvarit zube?? Jako mi se svidja agronomski oblik (koji se u novoj verziji izgubio, dvaput ih bilo sram), okus je fenomenalan, i boja ne djeluje previse umjetno. Sto ne znaci da nije umjetna. Ali vrhunac kod tih bombona je punjenje! Ako razgrizes bombon na pocetku, cim se nasaso u ustima, onda si doslovno ubio sav uzitak. Bit je u tome da se bombon cim dulje zadrzi u ustima, zato sto je punjenje nekakvo... tempirano, uglavnom, nakon nekog vremena u ustima postane meko, slatko, vruce i opcenito, strasno privlacno. Da,da, to vam je ta Slatka tajna!
Na trecem mjestu... Mozda ispadnem snob, ali trenutno mi sline cure kad se sjetim onih Haribo bombona za zvakanje, s okusom marelice. Posuti su limunskom kiselinom i prema tome ne trebate biti genije da skuzite da su strasno kiseli ali su ujedno i jako slatki, jako rastezljivi... Samo malo da odem popit vode... Da. I imaju zanimljivu konzistenziju, nekako kad ih malo sises (to je vec za ljude sa strasnom samokontrolom, ali imate srece da je vasa Strankinja olicenje samokontrole, tko ne vjeruje, neka se sjeti silovanja, mig-mig) onda budu podatni pod jezikom, kojim se, ako stisnes bombon uz nepce (koje je u ekstazi od cijele ove liste), naprave neke cudne brazde, koje uopce nisu odbojne. Iz njih se izljeva okus doticnog bombona i nepce pada u nesvjest. Cijeli bombon, koji je velicine kovanice pet kuna, sposobna sam razvlaciti deset minuta.

Ok, dosta, mislim da se ova lista ne smije nastavljati, jer mi doma nema nista slatko, a vec ovako slinim kao mazga na zegi.

*apdejt: majka se ponudila da mi skuha puding! Dobre li zene!

Slusa se: DDT-To je sve
Zeli se: kruha s vodom, sta mislite?!
Osjeca se: bolje




-„Vidiš ovo? Ne, to nije prava stvarnost. Da je prava, ne bi se kosila sama sa sobom. To su dvije stvarnosti. Jedna se bori s drugom, a druga je prva prema prvoj i bori se s njom. Prava stvarnost je indiferentna, jer je prava pa je nista ne moze poreci. Nju samo mozes ignorirati, ali to je ne dira. Ona je negdje drugdje, najvjerojatnije negdje gdje je nikad ne bismo trazili, u nama. Tko zeli kopati sam po sebi? Treba proci kroz slojeve prva dva privida, a oni se bore sami sa sobom pa je mogucnost i da nas ozljede. Nitko ne zeli ozljede. Zeli se proci kroz postojanje cim manje okrznutim. A zaboravlja se da se slobodnim padom prolazi kroz okolinu najbrze i najcisce. Ljudi se boje pustiti i pustiti druge. Mozda se boje da ih padaci ne povuku sa sobom? Kad te netko vuce, kad ne padas sam od svojeg skoka onda je moguce da zapnes u prvoj ili drugoj kvazistvarnosti. A kad smo vec kod toga, onda nitko nije ni ispitao do kraja ni prvu ni drugu, pa se boje ljudi i njih. Ljudi su tri trecine straha a jedna trecina ludila. Ali ne onog zbog kojeg ljudi skacu ili istrazuju, nego onog koji im ostaje od prolaska privida kroz njih.“ – reče Djevojčica i Genije napokon zašuti i malo promisli. Onda upita:
-„Ima li nesto za zaštitu u padu?“
-„Da“, rece smeteno Djevojčica, digne se na prste i šapne nesto Geniju.


*Ne vjerujem u ljudsku glupost.
*Vjerujem u ljudsku dobrotu, savjest i dobar odgoj.

Slusa se: DDT
Zeli se: jos kriska sira
Osjeca se: osjecaj ispunjene duznosti.



*Iza visoke planine - DDT

Iza visoke planine,
Iza jesenje kise,
Iza hladnog ugljena,
Iza gladnog ognja,
Iza nevjernog puta,
Iza izgorjele trave,
Tamo gdje je pala strijela,
Visnja, noc je zamela;
Iza mlijecne rijeke,
Pred gomilom snijega,
Otrovnim Mjesecom,
Svjetionicima vatri;
Iza polarne zvjezde
I prozracne vode,
Gdje su Perun i Svarog;
I smeđ, brzi Horus
Nosi na pladnju zoru.
Gdje je od agata svijet
I ljubav odmara,
Gdje ni boli, ni lazi,
Gdje je druga zemlja;
Zagrli me i reci,
Dotakni me i reci:
"To sam ja."


*Lou - ni mrtva
*R. - volim te
*ostali - koji ostali? :)

Slusa se: zacudo, bas ova pjesma
Zeli se: jos krisku kruha
Osjeca se: bolje





...Zavukavsi se natrag u sumu i nezadovljno se otresavsi od mirisa mahovine i prasine, krenula je prema izvoru povratnog zova. Namjeravala je zaobici dolinu kroz sumu, preci rijeku koja ju je sjekla po plicaku i uspeti se na goru sa suprotne strane, na koju je pucao pogled s cistine na kojoj je upravo bila. Sama odlucnost, bez potrebe za snom, vodjena nagonom i potrebom, krenula je u sumu koja kao da je predosjecala da ide nesto jace od nje pa je stisavala svoje nocne zvukove. Ali Zvijer se nije namjeravala zamarati sitnim sumskim stvorovima ovu noc. Imala je dug put pred sobom i trebala je nesto sto ce je stvarno zasiti, i, prvenstveno, na cemu ce potvrditi svoju lovacku vjestinu.
Prosavsi kroz sumu na koju je tako navikla, dosla je na obalu rijeke. Obala je bila siroka, pokrivena sitnim bijelim pjeskom koji je lagano svjetlucao na mjesecini. Pritajila se na sudaru sume i plaze gdje je tlo je bilo prekriveno sikarom i promatrala.
Na obali su se odmarali Nomadi. Neki su spavali u prikolicama, a neki uz zar nekad velike logorske vatre.Svojim osjetlivim nosnicama je nanjusila lagani miris vina. Mrzila ga je. Oslabljivao je um i snagu njenih protivnika i oduzimao zabavu.
Promatrala ih je s prezirom i cula lagano hrkanje. Podsjecalo ju je na roktanje svinja. Stala se niz vjetar da je ne nanjuse psi i krenula prema logoru. Pse je nasla na kraju logora kako spavaju. Nije se mogla ne nasmijati ljudskoj gluposti. Prisla je spavajucim psima i stala se iznad najblizeg. Nije ju cuo. Nije mogao, pjesak je neutralizirao neostojeci zvuk njenih sapa s uvucenim kandjama. Razjapila je ralje i obujmila njima psecu njusku tako da su joj zubi bili na milimetar do nje. Pas je osjetio njen vruc dah, i otvorio oci. Sklopila je celjusti i bernardinac je ostao bez pola glave. Trenutacna smrt bez zvuka. Ponovila je to sa svakim sljedecim psom, obavezno pricekavsi da otvore oci, zeljela je vidjeti strah i bespomocnost u njihovim ocima. Trebala ga je, hranila se njime. Pred zadnjim psom je na tren zastala. Onjusila ga je. Bila je to skotna kuja. Shvativsi ironiju, dvostruko je uzivala skoncavsi taj nepotreban zivot.
Zavrsivsi s psima, krenula je prema dvonoscima. Opet je onjusila zrak. Zenke s mladuncadi su bili po prikolicama dok su muzjaci, bazdeci po fermentiranom vocu bili ti koji su spavali oko toplih zeravica. Prvo je ubila slabilje, na svakom iskusavajuci novu razinu bezvucnosti. To je nije ni zabavilo. Nemajuci nadredjenog, sama je sebe iskusavala i cak ju je smetala vlastita nepogresivost i time, nedostatak iznenadjenja i uzbudjenja.
Stavsi pored debele grdosije koja je najglasnije hrkala malo je stala razgledati ga. Sa skorenim ostacima hrane po licu i rukama, debelim obrazima koji su sjali u svinjskoj masti i glupim osmjehom, izgledao je gotovo odvratno.
Shvatila je da joj je dosadno. Da treaba zaciniti stvar. Onjusila je debelog i zagrizla mu vrat osjecajuci kako joj ocnjaci prvo upadaju u salo podbraka pa u arteriju i ispustila duboko rezanje koje je preraslo u zavijanje. Covjek je poceo glasno hroptati dok mu je iz vrata sikljala krv (stvarno kao svinja, pomislila je), malo se pridignuo i izgubivsi ravnotezu od nedostatka krvi i zbog alkohola u njoj, srusio se u vatru podigavsi oblak iskra koje su mu zapalile bradu i obrve.
„Pocetak!“ proslo joj je kroz glavu i, vidjevsi muskarce kako skacu i hvataju dugacke nozeve s pojasa, prozme je snazno uzbudjenje, ludilo krvi, cak su je lagano zaboljele oci od prebrzog rasirenja zjenica.
S urlikom su se bacili na nju, prekrivsi je. Okrenula se i zbacila ih sa sebe, proderavsi usput potrbusnicu jednog od nomada i izbacivsi mu crijeva koja su imala boju makova na svijetlosti vatre koja je sada gorjela jace zbog debelog koji je sluzio kao gorivo.
Lako je odbijala njihove, upravo smjesne napade, trgajuci im udove i prelamajuci im kraljeznice kao slamke. Zabavljala se. Gutala je komade mesa s jos uspravnih Nomada, koji su sada vec polako shvacali bespovratnost, ali bilo je prekasno. Vihor krvi, ostrica i kandji se polako stisavao, i na kraju se stisao do kraja. Lagano uzdihana, pluca su joj radili kao mjehovi.
Primjeti da neki covjek pokusava pobjeci do sume. Obradovala se kao mace polumrtvom misu, i nastigla ga u trenu snazno grabeci sapama s zagrijanim misicima. Skocila mu je na ledja, zrusivsi ga na tlo i strgavsi mu rame. Proorao je brazdu u pjesku licem i ostavio krvav trag. Sklopila je celjusti i od lubanje napravila kasu koju je liznula par puta.
Okrenula se. Promatrala je svoje djelo. Miris alkohola je zamijenio miris krvi i znoja. Ne njenog. Smirila se, i krenula natrag prema logoru. Usla je u svaku prikolicu i pojela najmladje.
Prosla je nekoliko stotina metara prema smjeru struje i usla u rijeku. Ispirala je tragove tudje krvi, znoja i smrada sa sebe. Pustila je da ih voda nosi. Bila je neprimjetna u crnoj vodi. Uzivajuci jos malo, krenula je plivati prema suprotnoj obali.

Hm... mozda zavrsim ovu do kraja... svidja mi se. Da li se isplati?

Slusa se: Bajaga – godine prolaze
Zeli se: malo krvi za pod zub
Osjeca se: poriv, pohlepa, pohota, potreba, ponos, poremecenost, požuda, po... ne znam vise.




Boli me jako... glava me boli toliko da me bole i usi i celjust i ocne jabucice...
A dan je tako obecavao, dan je trebao biti dobar i ja sam trebala dobar dan. Ja sam mogla sve. A sad mogu samo ispustati zvukove tek rodjenih macica.
Ja sam samo stakor, obican stakor...
U stvari, ne cudim se. Dan se ispunio prije podneva pa se nije naslo nista osim da me se ispuni glavoboljom...
Odhebala sam jezicne, odhebala sam sve. Vodila sam Zveki na caj, odvukla je na taj caj. Sladila se umjetnim medom, sladila se drustvom i taj stari bla bla bla se uvukao. Reklamirala sam osmjeh. Promovirala srecu. Da...
*tuk tuk tuk
Na put! Na put! Put pod noge, treba ici do Maksimira, treba podici njen mobitel, treba posjetit njenu mamu, treba disati! Taj zrak vani, svjez je kao prvi poljubac, sunce sija, vjetar ispire!!! Da, treba ici, treba izaci!
Izasli smo. Malo tramvaj, malo pjeske, malo po oblacima. Bola sam svoje stkljave noge u plocnik i sunce je bolo mene u glavu. Probadala sam dan.
*tuk tuk tuk
Pokupljen mobitel je istjerao nas iz trgovine. Opet zrak, opet gibanje.
A kad ono, Tvrdi!!! Divan Tvrdi! „Pa nismo se vidjeli od prosle godine!“ i socan zagrljaj. Baterije samo sto ne eksplodiraju, dosta pozitive, prestanite! Divan Tvrdi.
Kako si? Dobro je... Sutra kazaliste? O, da. Nesto dobro? S Velicanstvenima ne moze biti lose. Istina. Rjetka. Nisi se osisao, lazove! Znam. Vidimo se, djecace. Vidimo se, zlato.
*tuk tuk tuk
Kao djed Bozicnjak i Snjesko Bjelic /: )/ na steroidima. Ja to biš... U kavanu! Zveki ima oci i jagodice mamine a donja polovica lica joj je neodredjena. Sjedosmo. Izvadih cigaretu, stavih je medju usne, prinesoh upaljac...
* -TUK TUK TUK
- Naprijed... Tko je?
- Galvobolja, dušo, glavobolja.
...i uvukoh sivi oblak smrti u sebe. Tanka opna katrana mi se obavila preko mozga i zavukla se u vijuge. Ako nije cigareta bila kriva, onda je bila prekidac koji je pokrenuo lavinu...
Bol.
Kao trebali smo ic do nje, bez veze, da si skratim vrijeme dok se ne budem trebala naci s R. (mmmm, R.). I cak smo i krenuli. Vec na Trgu bana sam bila samo sjena onoga sto sam bila prije nekih 15 minuta. „Idem ja doma!“. Z. malo iznenadjena, al sama potrcala na jedanaesticu. A meni u glavi... Nered. Zar opet? Da. Rezala sam zrak. Kao noz maslac. I bol je rezala mene. Hard core Zrinjevac, pa cak i Tomislav je bio nekako ostar. Tocno sam osjecala kako se na meni nakupljaju tanki slojevi prasine, jedan po jedan po jedan. Sunce je sada bolo u oci, jedino je vjetar ostao nekako cist. Jedva sam prezivjela pothodnik. U slojevima se skupljalo, prasina, bol, prasina, bol.
Ne znam kako sam dosla doma, ne sjecam se. Bilo mi je krivo zbog R., bilo mi je zao same sebe, bilo mi je zao sto nisam opet vratila prof knjigu. Boljela me glava i ljevak koncentracije mi se odmah suzio. A za bolom uvijek slijedi nered.
Bilo mi je zao zbog svega, nekako sam se osjecala uzasno krivo, zbog nesporazuma, nekih glupih, debilnih >nesporazuma<. I zbog R. (jucer i danas) i Kraljice (posrnule) i svih kojih sam se mogla sjetiti. A i jos uvijek mi je. Stakor je trebao misju rupu da se zavuce. Morala sam se zavuc doma. Dovoljno dobro.
Nazvao R. Najdraza verzija njegovog glasa (ona pospana, hrapava i duboka) mi je raskolila mozak na pola. Vidimo se sutra, jelda?
I sad sam zavucena s Kafetinom u zelucu, makar to svi znaju da mene glava boli rjetko, skoro nikad(ovo mi je mozda terca glavobolja u zivotu) , al kad me boli onda me boli bez odstupanja.
Ja sam samo obican stakor.
Ja sam prozor koji je zaglavio.
Ja sam Kartaga koja se sama razara.

Ovaj cijeli post je sheban, al i ja sam. Neka stoji kao spomenik jednoj sugavoj osobi i jednom sugavom danu.

Slusa se: DDT
Zeli se: zabost si tehnicku u bedro da mi skrene pozornost
Osjeca se: sugavosugavosugavo



Zamislite da vam je prislo jedno trogodisnje dijete (meni sa mojih 19 ne bi odgovorili) i pitalo vas: „Zasto su ljudi zli?“. Eto vam pitanja za milijun novaca iz Monopolija. Nije pitanje koliko su ljudi zli, nego iz kojih razloga. Zasto rade stvari koje rade? Gluposti pitam, rade ih zato sto jedino za sto ih boli dupe je kako da se osvete ili da izbace frustracije iz sebe. Pa su u tom prosjeku oni koji potiskuju negativu sami ispali negativci. Dobra logika, nema sto. Superiska, dva palca u zrak!
Vendeta prevladava, kad sam pitala zasto se mora prepucavat umjesto da netko popusti, napali su mene da sam slaba. Pamtim sve, dame i gospodo, i raste vam racun kod mene. Samo sto ga ja necu nikad naplatit. Pljujem vam u lice gramzivo. Dopizdila vam moja naivnost? E, a meni je vasa osvetoljubivost! Vise nije ni to, nego pojedinac prema tudjim postupcima prosudjuje sto sam smije radit, umjesto da svoju pamet ukljuci. Zlo se uzima zdravo za gotovo. A ja ga ne uzimam nikako! Imuna sam na vas kao na vodene kozice, prebolila i vise bolovati ne namjeravam! Rusko govno vas je odhebalo da znate kako!
Ne zamjeram, ne ljutim se, ne svadjam se i ne gledam mrko. Jedino pušit ne mogu prestat.
Ma sve k vragu. Cak i sad, kad sam na vrhu Everesta, moram se to pitat i bit po jarcima. Navika? Nije.
Nisu cak ni jarci, vise neki đepovi nereda, popiknem se pa upadnem.
Tako ti je, R., kad se ne vidimo jedan dan. : )
Fališ mi, pa mi se uvlace svakakve misli u mozak. Nisam ih zvala, upadnu sami kao moljci u lijep ormar, pa se muvam s njima, promatram ih ko tuka govno. I nikako da ih istjeram do kraja, potrošila sam svu lavandu, a ti me pitaš o cem razmisljam. Fališ mi toliko da mi fališ cak i kad sam s tobom, jel to ima neki smisao? Ne namjeravam stati na loptu, šutnula sam je van igrališta, neka pase. Skacem u mutnu vodu na glavu s otvorenim ocima u bez rezerve zraka.
Toliko...

Sluša se: Petlove
Zeli se: u planine
Osjeca se: *****



Ako ja polozim staroslavenski i fonetiku ruskog, ne samo da sam najpametnija osoba koja je ikad zivjela na ovoj planeti, nego cu i protrcat gola po Trgu bana vristeci „Spasite kitove!“.
Svasta...
Ferdinand de Saussur, prokleto ti ime bilo, dabogda nikad ne strunuo... mada mislim da si bio dovoljno kaznjen apsolutnim nedostatkom drustvenog zivota. U stvari ne, nijedna kazna ti nije dovoljna.

Bas se pitam, kako je bilo u srednjem vijeku, kad jos nije bilo toliko svakakvih otkrica u svim sferama, sto su ljudi ucili?

„Djeco, da ponovimo, Zemlja je plosnata. Izracunajte njenu povrsinu, ako znamo da je bog svemoguc a kornjaca koja drzi Zemlju ima brzinu sto hvati u okretaju pjescanog sata. Ivice, ako se ne prestanes vrpoljiti, zavrsit ces na lomaci! Kuga te pojela!“
„Ispricavam se, Merline, necu nikad vise“, rekao je Ivica, a kad se ovaj okrenuo, stavio mu stakora u tajice.
Najednom, kroz prozor uskace Robin Hood (par curica vristi i od uzbudenja i preuskih korzeta pada u nesvjest), grabi zgođušnu asistenticu i odlazi kroz isti taj prozor. Merlin ozivljava onesvjestene otopinom amonijaka i plamenog daha turske nemani, a pustolovni Ivica krece za Robinom, nadajuci se da ce ga ovaj primiti u svoju druzinu kao pomagaca u kuhinji, jer ga doma ne hrane bas previse, a i dosadno mu je ovdje.
Trcati kroz sikaru za gordim atom Robina nije poslastica, ali je Ivica ocelicen svakodnevnim utrkivanjem s krokodilima u jarku s vodom oko tvrdjave, a i konj je malo previse opterecen Robinom koji se ugojio preko praznika. Asistentica isto nije bila bez grijeha, da ne racunamo da joj pojas nevinosti ima nekih 50 funti.
Tako stizu u skroz-naskroz tajno skroviste Robina. Ivica je nabacio lice provjerenog tata koji nije vesla sisao. Primjetivsi ga i, ocjenivsi njegovu brzinu, odlucnost i apsolutnu nepismenost, druzina ga prima sebi kao pocasnog skupjaca konskih dlaka iz repa koje su potrebne za veselog gudaca, fratra Tooka, koji je ujedno i kuhar, dimnjacar, zvonar i švelja.
Nakon par dana vrijedno odsluzenih u krađi od bogatih i poklanjanju siromasnima, Ivicu je napokon nasao Merlin i odvukao ga za svjeze probuseno uho (za razbojnicki look) natrag u tvrdjavu gdje se morao ispricati svim curicama za neugodnosti pojedinacno.
Trebam li napomenuti da su curice, kojima su vec propupali mazohisticki porivi zena, totalno pale na novu reputaciju Ivice, koji je nakon toga dobivao toliko ljubavnih pisama koliko dobije Heri Poter kad treba ic u Hogvarts? Upala malome sjekira u med...

Tko misli da sam prolupala, neka zna da nije jedini.

Slusa se: DDT
Zeli se: natrag u koljevku
Osjeca se: strah pred usudom



Nekoliko stvari o R. na R:

* Radoznao
* Rajski
* Raskošan
* Rastrošan
* Raščupan
* Raznolik
* Ražen
* Realan
* Recipročan
* Rjedak
* Rječit
* Romantičan
* Rumen (bez veze, al mi se pridjev jako sviđa)

Sluša se: SSO
Želi se: Da malena Anja ozdravi, ili da joj barem bude bolje, malena, ja navijam za tebe!
Osjeća se: umor(jaki) + zadovoljstvo


*{something special just for Lou}
Stara moja, ne namjeravam ti sad solit pamet,jverujem da smo to vec obavili. Pa i niti se ne poznajemo dovoljno da sad ja tebi, onako s visoka, kazem „Zaboravi plavušu“, jesam bezobrazna, ali ne dovoljno. Samo ti sad radim drusvo, sada kad si sama, pa da nisi sama.
U svakom slucaju, imam samo zelju naglasiti svoj zivotni moto, koji je poprilicno defektan, ali funkcionira. „Sve ce biti u redu“. Jednom kad ih upoznas, upitaj Velicanstvene koliko sam im puta to rekla. Oni nisu vjeravali, ja jesam i sad pogledaj situaciju. Da ti pomognem - dobro mi je. Ma znas, nije sad najgore, odnosno, moras se sjetiti da ce biti jos M. Po mojim saznanjima, vec ih je dosta i bilo. Onda, ako znas da nije bas jedinstven, nije bas to neka poslastica, imat ga, zar ne?
U stvari, bas sam te jos i prije htjela pitati dva pitanja. Prvo je, zasto ti njega volis? Odnosno, koje su mu kvalitete? Prema tvom misljenju, naravno. Dal mozes uprjet prstom bar na tri stvari koje su ti ono, vrh svijeta?
Drugo je, sto bi ti s njim kad i ako ga dobijes? Odnosno, jel ti njega zelis samo zato sto ga nemas, ili to ipak nije opsesija nego ljubav?
Smatam da je ljubav nesto cisto. To onda iskljucuje onu tvoju da bi ti s njim bilo sto. Jer to je prljavo. Pa zena si, ili sve ili nista! Jednom nam je prof iz glazbenog rekla da zena ima pravo na dvije stvari: predomisliti se i postaviti ultimatum. Mislim da moja prof iz glazbenog nije bila glupa zena. Nemoj pristat na bilo sto. Hebes sto sad nemas osim njega nikog „posebnog“. Bolje sama nego u losem drustvu, ne?
Nego, kako je bilo vani? I jelda da je divno vrijeme i da cemo jednom, kad bude dobro vrijeme ici na Sljeme i zapit se da se mozemo kotrljati niz padinu, poput mog Žagara koji je sad na skijanju?
i dali je moguce poloziti jezicne vjezbe nama, obicnim stranim smrtnicima?
I jelda da je lijepa noc?
Ljubim te u tjeme garavo!



Ok, R., neka ti bude... Makar ja svoju stafetu ne prosljedjujem, nego je spremam na policu. Kao prvo zbog toga sto su moji prijatelji ujedno i tvoji, kao drugo, jer sam sebicno djubre pa cu je staviti na policu i promatrati na miru.
Ok, 5 stvari koje se ne znaju o meni...

1. U stvari sam podvojena licnost, a skuzila sam to tako da stalno imam „bogat unutarnji dijalog“. U njemu sam sama sebi opreka, i to Darja Daši. Pobjedjuju kako kad, al u zadnje vrijeme vise Darja, sto Dašu zbunjuje jer je navikla na pobjedu. Izvlaci se govoreci da skuplja snagu.

2. Znam i volim plesti. Redovito imam manjak vune doma, inace bi imali svi po paru vunenih carapa, salova rukavica i opcenito krpa. Naucila me Majka pre sto godina, pa sam se izvjestila. Kad mi sve dojadi, pletem kao masina, po redak u minuti (to je inace kao brzo). Super, super stvar.

3. Opterecena sam svjetskim zagadjenjem. Ne kao prosjecan gradajnin, nego me stvarno tisti Cak i sad, kad je vrijeme PREKRASNO, ja ne mogu ne razmisljati kako se ledenjaci tope, ja to osjecam, osjecam kako nas ozonski omotac kopni, vidim sve te bakterije kako se razmnozavaju jer ne umiru od hladnoce kako bi trebale. Prokleta moja struk, da to sve ne znem, ne bih se ni opterecivala.

4. Ok, ovo znaju neki, ali ukratko, ja sam ovisna o ruzicastoj boji. Ne onoj pink, nego bas njezno rozoj, kakva su Dumbove usi. Miffi ruzicasta. Flamingo ruzicasta. Dodje mi kao on jedem skampe do kraja zvota pa da budem isto rozna. Ljudi se snebivaju kad dodju u moju sobu (u stvari, mozda je to i zbog nereda), imam ruzicaste zidove prosarane sa svjetlo sivom.

5. Najjaci kompleks koji imam/imala mi je zbog visokog cela. Zato i imam kratku kosu (to i zbog frizerkinih ruku), da si izbijem gluposti o kompleksima iz glave.

Toliko...

I za kraj, mali savjet: ako ste pripiti, nemojte davati instrukcije /iz kemije/ mladim narasatajcima, koji nisu zasluzili vidjeti kako kolutate ocima, mastate o krevetu i glumite da ste sasvim trijezni dok vam smrdi iz usta po pivi i podupirete glavu da ne zvekne o stol.
Pusa svim mojim novim citateljima! A starima jedan duboki naklon. Nekima cak i poljupci... pa tko se osjeca prozvanima, neka, ljubim ih svejedno.

Slusa se: Sick Swing Orchestra
Zeli se: Spavanje. San. Da se DZ iz jezicnih sam napravi.
Osjeca se: pa bolje nego jucer, u svakom slucaju... ne mogu ja dugo u bedu bit...



Neispavana i zbunjena. Z(a)brinuta i opustena. Zado(bez)voljna. Sve sam to ja. Pitam se, da li se vidi...
Pa mozda i ne...
Sad sam opet na klackalici, svakodnevno po petsto promjena. Ne volim tako ovisiti.
Kao, nista mi ne fali, osim te nekakve obrane, koja u stvari ni ne smije bit prisutna, ali se covjek tesko navikava na promjene, hell yeah.
Idem se zaliti ledenim tusem, ako netko nadje bolji nacin prociscavanja misli, molim javite!
Previse ih ima, a mozda se daju isprati...

Slusa se: John Frusciante, sve po redu
Zeli se: cistoca
Osjeca se: tjelo me izdaje a mozak radi kao parna lokomotiva na steroidima



Ponekad se cak i ja divim svojoj gluposti. Ponekad prelazi granice dobrog ukusa, ali uglavnom me dobro nasmijava, posebno kad malo razmislim o svojim postupcima i kad me upravo fascinira koliko sam mogla neke stvari bolje napravit. To cak nije ni glupost nego neka sporost. Ima na svijetu bistrih ljudi, a ja sam skroz naskroz mutna. Ako iskustvo dolazi s godinama, da li bistrina dolazi s desetljecima? Pa eto, vec sam nacela drugo i nikako...znaci da ne dolazi. Dozivotno sam osudjena na samu sebe. Sto opet nije tako lose.
U stvari, samo me zabavlja promatrati sebe kako odrastam. Hebeno dugotrajan proces, ali nadasve zanimljiv. Pitam se da li se i Majka ovako zabavila... mislim da ne. : )
Da li vjerujete da negdje na svietu imate dvojnika? Ja cvrsto vjerujem da ne. Nije to samo moja umisljenost (nije umisljenost nego samoljublje, ima razlike), nego smatram da su ljudi rezultat utjecaja svoje okoline i bunta protiv dijela te iste okoline. Ne znam da li ce se kolege studenti psihologije sloziti sa mnom. Utjecaj je nehotimican i spontan, ti si sad u ovom svijetu i nema ti druge nego funkcionirati u njemu, makar to znacilo totalnu nefunkcionalnost. Onda je tvoja funkcija nefunkcionalnost. Bunt protiv okoline je pak hotimican s nazivnom nakanom. Znak odrastanja, jer sve vise poznajemo sebe i time mozemo odrediti kojem djelu svijeta cemo se pobuniti.
Tako je svijet na mene utjecao tako da govorim, tusiram se i koristim kompjuter. Pobunila sam se pak dijelu glazbe (ne slusam ono sto ne zelim), dijelu razmisljanja (mislim da su skinsi retardirani rudimenti, kad su u pradoba trebali nekoga da se baca pod mamute da ga uspori), i jos hrpi dijelova ovog mog okruzenja. Mislim da je to na neki naci i obrambeni mehanizam, jer kad ne bi odbacila dijelove okoline, bila bih preplavljena njenom sveobuhvatnoscu.
i tako, dodavanjem i oduzimanjem sam stvorena (divna) Ja, jedinstvena i neponovljiva. Riđojs!
Ok, sad se fakat vidi da sam zagrizla na Bitija... sramim se i posipam se pepelom.
Freud, du bist mein Freund!

Bjezim dok nisam zaglibila jos dublje.
: )

Slusa se: Rusko-židovske poskocice
Zeli se: leda na celo
Osjeca se: lazna skromnost



Dajem otkaz kao dnevno bice, šišmiši mi se oduvijek dopadali. Zajedno cemo ciktati na nocne leptire i sisati im sokove očerupavši krila.

Sad imam savrsen kontrast. Do mi se tijelo doslovno raspada na skoro svim aspektima, nema kosti, misica, organa koji ne boli ili koji ne boli al bude, mogu vam reci da je moja famozna izmucena psiha vise nije tako izmucena. I dok srkam krem juhu od gljiva, i dok ljegam na krevet kao da je pun stakla, i dok mi kuk izvodi udaraljkasku simfoniju na najmanji pokret, svejedno se osjecam dobro. Izvanredno dobro.
Muke mi se svele na one stvarno banalne, pa mogu spavati jer mi je krevet napola prazan, i sad mi je dvostruko zima u njemu, pa mi netko fali vec nakon par minuta sto se rastanemo, pa mi je cudno hodati bez nekog kao oslonca (stalno skrecem na desno)...

*Imate pravo pogadjati tri puta tko. Ma tko ce vas cekati...
RIDVOTOCKAPLEJUSKLICNIKDEVETSTOOSAMDESETIŠEST!
Bas taj. Kako niste od prve pogodili? C c c... a mislio bi covjek da ste inteligentni, kad ste vec duhoviti... znaci, ipak tu nema neke veze : )

Ali to nisu ni muke, to je samo sastavnica jednog lijepog proljetnog dana (zaletio se da nas posjeti na brzinu, pa natrag u proljece).

A ja zujim na krevetu obmotana kilogramima deke, a ipak nije dovoljno teska. I kao toplo je, al nije bas ta temperatura, i kao zabavljaju me ljudi oko mene, pa opet nije to njegovo drustvo. I jedva gledam i pricam i razmisljam, al nije to samo od umora.

Sad cu se uvuci u ono sto sam nekad zvala udobnim krevetom, a mi se vidimo sutra.

Laku noc

Slusa se: Billys band – Chocolate Jesus
Zeli se: Hocete abecednim redom, vremenu postanka ili po vaznosti?
Osjeca se: Što vas uopce briga? : )



Kad mi se jednom misli prestanu roiti
Kao djeca na vrtuljku,
Svijet nece biti kaleidoskop kakav je sada
Nego red poslozenih domina.
I tak onda cu povuc boga za bradu
Staviti soli na rep sudbini
I natjerat je da naguzi Fortunu.
A sada mogu samo puštati boje naokolo
Kao probusena tuba tempere
I glupo se smijuljiti odrazu u ogledalu.
A sta mi fali?
Vise volim vatromet nego japanske vrtove,
Pa mozda pustim srecu
Da se sama na sudbini iskali.

Slusa se: Cheiyya cheiyya (previse puta)
Osjeca se: poriv da pobjegnem u Indiju
Zeli se: cigareta, vidite da od nikotinske krize pocinjem bulaznit



Pricam ja tako s Tvrdim preko emesena jucer/danas po noci kad ono post od R... Osim sto sam se raznjezila, dobih inspiraciju, pa eto:

La Bananahomme – superjunak za kojim cijeli svijet luduje jer je on pravi odraz modernog doba u kojem su svi u nedoumici. Tako je i on u nedoumici da li da bude pozitivac ili negativac. Na kraju cemo mu presuditi da li je jedno ili drugo.Slovi kao najveci istrebljivac arahnoida u ovim krajevima, trga tim bespomocnim bicencima nozice i jede ih za dorucak pomijesane s neskvikom i bananama. Tajno oruzje protiv neduznih skorokukceva mu je supersonicni vrisak, kojeg koristi ako nema nijedne najlonske vrecice u blizini. Ceka da mu se neprijatelj popne na lice, omami ga vriskom i tako bespomocnog polako udavi u vrecici. Najdraze su mu one prozirne tako da moze promatrati posmrtne muke malca. Tu vam je jasno da se u ovom Junaku naseg doba krije sadisticka crta duse.
Klanja se Svetom dvojstvu Pizze i Cigarete iako se krsti kao ateista. Mada je glumio da je samo na svijetloj strani Dvojstva, nikotinska privlacnost je ipak bila prejaka pa je popustio i dao njoj u zrtvu svoja pluca. Nije bas srce kao kod Asteka, ali ajde... Muvaju se i glasine da je posjecivao kucnog boga Tomislava... nije potvrdjeno. Nas junak nije bez misterije.
Ne napada on samo bica nizih vrsta! Ne ne! On jos zavodi male strankinje. Nema mu drazeg nego nanjusiti neku Ugrofinku, Sibirku, Litvanku, ma svejedno, bitno da nije odavde i odvuci je u svoje mracne odaje, zahipnotizirati ih Balasevicem i... Nitko ne zna... malo ih se vratilo zivih, a one koje su se vratile odmah su se povukle u svoje zemlje polaznice i nismo ih mogli ispitati. Samo smo naculi o nacinima kako ih jos zahipnotizira. Dakle, zavlaci ih u svoju jazbinu i tamo im ljubi uho dok ne svisnu, onda ih trpa cokoladom da se utove i same posluze kao obrok. Jos ispusta kilograme iskrica iz oka dok se smije, radi smjesne zvukove nosom, plese guzom na Zeko i potocic, prica price za dugu noc, mazi i drzi rukom oko ramena.
Tko onda moze zamjeriti jadnicama sto su pale na tako prljave trikove? Ne samo da im mi ne mozemo zamjeriti, nego mu ne mogu zamjeriti ni one! Umjesto da se nadure, one se voze doma s ispucanim usnama, laganom vrtoglavicom i debilnim osmjehom prate slijed ulicnih lampa. Da. Nemaju nista protiv sto im se kisa slijeva niz facu i sto umjesto ljudske glazbe slusaju obicnim smrtnicima mrske ljigave pjesmuljke. Da,da. Totalno prihvacaju svoju buducunost propale alkoholicarke i debele ovisnice o slatkisima (u koje ubrajaju i njega). M-hm, a-ha, oh-yeah, da-da.
Eto, sad kad imamo sve cinjenice, dajemo presudu:
La Bananahomme je stopostotni negativac!
Ten pojnts!

P.S. ovo mi je četrdeset i četvrti post! četiri mi je inace sretan broj, pa RIĐOJS!
Slusa se: Daleka obala
Zeli se: k vragu sve, dajte R.!
Osjeca se: frrrrrr...



Razmisljajuci o svom bioritmu, zakljucila sam da ga nemam pa sam time izgubila temu, pa sam zato razmisljala o necem drugom. Ostala sam u istoj branši.
Pitanje dana: koji mi je superjunak najdrazi?
Tesko je odluciti se s obzirom na ogromnu gomilu superjunaka i hrpom supermogucnosti koje oni imaju. Naravno, jedan mocan kriterij mi je i vanjski izgled, karizma, inteligencija, naposlijetku i humor koje moraju imati kad odbrusi svom neprijatelju uz pozdravni vritnjak.
Odlucila sam ostati u otprilike vodama najpoznatijih superjunaka, dakle, ne ubrajam Superhika i Superkau te njima slicne (makar mi je ona strasno simpa). Pa krenimo dakle. Ocijene od 1 do 7, sedam mi je sretan broj a i 2007. je pa eto... 1 je za totalnu odsutnost karakteristike, apsolutni neprolazak, dok je sedmica ispunjenje mojih snova, steta sto nositelj stvarno ne postoji. Posto nisam citala vecinu stripova, pod karizmu ubrajam i karizme glumaca koji je utjelovio doticnog. Ali ako jesam, to ce mi biti okosnica. Abecednim redom:

Betmen- da nije njegovog neodoljivog crnog privlacnog šarma, on bi bio poprilicno jadan superjunak buduci da uopce nema nikakvih moci. Sve sto radi radi pomocu njegovih spravica, koje si moze priustiti jer ima gro para. Sto mu je jos jedan ogroman plus. Ima gro para, ima plave oci (u pravog betmena ubrajam samo Majkla Kitona, koji ga je prvi i najbolje glumio), muzevnu vilicu...
Takodjer, budi nam majcinske osjecaje kad pati zbog staraca. Tako je samozatajan i misteriozan da se pozelis uvuci mu u psihu i promatrati malo. Zivi u onoj glomaznoj kucerini sam s onim batlerom (khe khe, meni tu nesto ne stima : ) ), ne zeli zensku (zbog ceg zenske njega zele jos i vise), a po noci trazi nevolje u svom sadomazo kostimicu koji istice njegove plave oci i sto je jos vaznije guzu koju zelis posrkati na slamku kao rastopljeni sladoled od jagode.
Ne samo da se na njega lozi cio svijet nego jos i najseksi andergraund macka – zena-macka. Sto mu je jos jedan plus. Ne znam zasto. Inace mislim da se treba malo razvedriti. I dat nogu onom Robinu koji ne sluzi apsolutno za nista, jadan je, klinjo neki z Zapresica, odbjegli cirkusant, ima neke crvene cubice i sav je tetkast. Gadi mi se. I zena-sismis je za drek, glumi je ona odvratna zenska, a sama po sebi je bezveze jer bi se po zdravoj logci morala smuvati s betmenom, a naravno nece jer on nije pedofilcina, i ispada ko neka sestra mu, plus nosi one jadne stikle i skidam joj kapu kak moze trcati u tome.
Bodova: 5,99

Derdevil – evo jednog superjunaka kojeg mi nije unistila nikakva gluma, samo imam pozitivne misli jer je Derdevil – zakon, brate! Imam par stripova. Njega isto muce mnogi demoni, ima onaj seksi zabrinut izraz lica, superuski najlon-koza-lateks kostim zagasite boje burgundca, dva rozica i skroz je naskroz mljac! Njemu je treba umrla skoro pa odma, ode konkurencija, plus. Krece se poput macke, corav je ko sismis a vidi sve (mijau!).
Jos mi se dopada to kaj njegov nadimak nije izveden iz neke zivine, nego je Sotona (frrrr). Ima neke neprijatelje, neprijatelj je sam sebi... uglavnom, ovo je jedan primjer uberkarizme. Tambs ap! Cak ni JADAN Ben kako-sam-ruzan-i-jadan-zasto-me-je-majka-rodila Aflek nije unistio svojoj antiglumom ovog komada. Kiss kiss kiss... Devile, imas moj broj? A ne, zauzeta sam... hm... : / ajd, dobro...
Bodova: 6,1 (izgubio dosta zbog izbora gumca kojeg ne mogu probavit)

Iks-men – znam da ih je hrpa, zato stavljam ih sve pod jedno ime. Ali inace su mi mrak nad mrakovima, gro su mi dobri, imaju jedno tristo sukoba i kombinacija za sukobe. S ljudima, medju sobom... imaju hrpu PRAVIH super moci, prolaze kroz zidove, disu vatru, lete, zacijeljuju, ubijaju, ciste, kuhaju, peru, peglaju... niko ih ne moze jebat ni pol posto, reziseri to skuzili tek kasnije pa su ih suprostavili jedni drugima. Je da mi je crv u savrsenoj torti iksmena ona nazovi-glumica Heli Bobica pokvari apetit svaki put kad je vidim, ali onda mi pogled padne na Hjua Đekmena i vrati mi osmjeh na lice. Ok, izgleda sasuseno u zadnjem nastavku, ali je inace u stripu VUF VUF AUUUUUU!! Valjda su ga iscrpili silni mjuzikli na Brodveju, al moram priznat da bih i to rado pogledala... Hju, ti si moj idol! Btw, super kandje.
Moj osobni favorit medju njima je, pogadjate, Volverin, ali i super-puper seksi-da-se-zadavis mjau-mjau-mjau komad Mistik. E, ona je apsolutno zasluzila posebno mijesto u ovome svemu, al nemam strpljenja za to. Inace, zena je PLAVA, ima zute okice izdajnicke, ocajno je zla, savitljiva ko guja, ima ful zanimljivu teksturu koze i divnu sposobnost da ako ti slucajno, nedaj boze, dosadi taj luk, promijeni apsolutno sve na sebi.
Bodova: inace 5,2, ali za Mistik posebno 6,99. Mora vise pricati i ubijati. Bar u filmu...

Spajdermen – ja malog ne kuzim. Evo, znam da cu unistit mnogima raspolozenje (ok, ne bas mnogima jer me ti mnogi ne citaju), ali ja ne razumijem poantu spajdermena. Ko prvo, ima premutav kostim. U stripu jos ajde-de ali u filmu je totalno los. Ne slaze mi se sa nicim, ne mozes se pritajiti u kostimu koji vristi „Ja sam demode!“. Usto, pervise mi je patetican, i ako mislite da referiram na film, varate se. U stripu je smrt ujka malog Pitera razvucena do zla boga, nema kraja. Me previse se bavi sobom, previse mi je djetinjast, ima premutavu naviku da svaki put kad odvali neprijatelja izgovori nesto debilno poput „Ha, nahranim te stopalom!“. Ima super odlicne negativce u stripu, ali je u filnu to sve nekako jadno...
Ma necu ni pisati vise o malome luzeru, ko ga hebe. Samo cu jos reci da je Tobi Magvajr jos dodatno unistio iovako poprilicno klimav lik. Mali mi je skroz los...
Bodova: 2, zbog silne ekipe koja ga voli, a i ok mi je nacin njegova kretanja.

Srebrni letac – priznajem da znam jako malo o njemu, ali moram ga uvrstiti ovdje jer kad sam se raspitivala kod Senseia oko superjunaka za ovog je upotrijebio ubojitu recenicu: „On ti je sav srebren jer je pun energije a dolazi iz nekog dalekog svemira, dakle iz Strmca.“ He he...
Gledala sam crtic s njim (sa srebrnim letacem, ne sa Senseiom) i bio mi je onak, jer je bio Ž kategorije. Ali inace, stvarno je Srebren, sve sto dotakne pretvara u zlato jer je gola energija, surfa medu svemirima na svojoj dasci i opcenito je dosta mastovit.
Bodova: 4,5

Supermen – trebam li ista reci? On vam je jednostavno super! Moje misljenje o supermenu se nece tako lako promijeniti. Ako nekog zanima, moze procitat bivsu recenziju. Zasto mislim da je tako super? Zato sto je jednostavan. Jer je jednostavno super decko. Ima najelegantniji nacin kretanja, i kad bih mogla birati, ne bih htjela letjeti nikako drukcije od toga. Bez viskova, krila, sprava, neznam ni ja cega. On jednostavno leti. On je izvor stereotipa i time je sve sereotipe pobijedio. On je kao mlijecni sladoled sa slagom i visnjom na vrhu, kakve mozete vidjeti u Pleasantvillu, odise starinom, rokenrolom i djuboksima. Makar u stripu zivi u recimo 80-ima ili u kasnim 70-ima, meni on daje dojam vremena jos prije toga. On je genialan jer je postavio standarde. Klark, skidam kapu, superfosilu!
Bodova: 6

Šedoumen – on je isto tata-mata medju junacima, kao prvo jer je stariji od njih svih (film i strip je nastao prema radijskoj emisiji), kao drugo jer unatoc svojoj sposobosti da se pretvori u sijenu upotrebljava stari dobri Magnum, kojeg bi Frojd protumacio kao ocit falusni simbol i ja bi se morala sloziti sa starim seksualno ugrozenim djedicom.
Jos ga glumi jedan od brace Boldvin, ne znam koji jer ni neznam koliko ih ima, al mi je cisto privlacan. Ima dobru obleku, za razliku od skoro svih ostalih junaka, nosi baloner i sesir mojih snova. Opcenito, on je pojam profinjenosti i isto izlucuje taj osjecaj staine. Film mi je bio JAKO dobar, i uopce ne nalazim mane covjeku Sjeni. Korektan Superjunak.
Bodova: 7

Evo, gotovo. Pobjednik je, kao sto vidite, Derdevil Ozeni-me! kao prva pratilja i Šedoumen Budi-moja-voda-ja-sam-sada-vatra kao pobjednik. Ako netko ima film na devedeu ili diviksu, javite. Ako se netko sjeti jos nekog superjunaka, javite, ja cu ga ubrojiti.
Da odma napomenem, najbolji Superantijunak mi je definitivno, bez konkurencije, Ketvoman. Mozda jednom napisem odu toj ... nema rijeci...

Slusa se: Azra, Mokre ulice, Ista slika od Rundeka...
Osjeca se: ma nista, mala bol u ramenu ako cemo bas musti
Zeli se: Izac iz kuce... lijep je dan...



...
„ -Još je tu?
- Da, još je tu.
- A sad?
- I sad i sad...
- Još je...
- Da još je tu.“
...

Sluša se: Striptiz u pozadini
Zeli se: Bas nista. Fizicke snage da odem na reprizu, al nisam svemoguca.
Osjeca se: , malo boli (+ , zna R. zbog cega, nije bitno, ignor, muving on...)