*Ja sam otrov za udavace... nadoknada
27.01.2007.,
*Jos malo pa cu se prepustiti razvratu Libertinea, pa biljezim ono malo cednih misli sto se nisu u stahu pred bludnikom sakrile.
Hrana. Čaj. Šetnjica. Maca moja.
Ok, to je to, nemogu se vise sjetiti. A maca mi i nije bas nesto cedna. Kurva Necista. Sece pred vratima i ispusta riku Tarzana s grloboljom, zeli izaci van. Ne smije. Kurva Sodomska. Nije kao sve normalne macke, nece sjediti u krilu ni maziti se. Jeftina Kurva.
Prizor. Lezimo i mazimo se (ponekad dopusti). Zagleda mi se u lice, pridigne se i pocne mi lizati celo. Jezik joj hrapav. To nije normalno, tako fino mirise, po nekoj vuni, nekom cistom starom đemperu. A na to (moj favorit), iz usta joj mirise po poluprobavljenoj macjoj hrani. To najvise volim i tako mi je smjesan taj miris, kao, fina gospođica, dama plave krvi, olicenje gracioznosti, a iz čvalji joj zaudara kao iz najgore kanalizacije, napoj iz srednjeg vijeka. Zelenooko crno cudoviste.

*Libertine*
- otrov za zene –
*If he turns honest coming into my orbit, I'm not the molitious planet I have hoped.

Grof od Rochestera zivi zivot Freudova Tiranina. Pije više nego što zaslužuje, ševi više nego što pije, živi više nego što može podnjeti. Zavidimo mu cak i kad je na samrtnoj postelji sa sifiliticnim nosem, kožom i očima. Najljepši je kad groteskno šepa sa dva štapa usred Parlamenta, ili urinira bez vlastite volje. Što je to sa ljudskom prirodom da je privlači sve što je inteligentno i destruktivno? Njegova ljubav, kao i ponasanje, je upitna, trazi odgovore na svoja pitanja u ekstremima ponasanja i razmisljanja. A opet, ima šarma cak i kad skace u blato svojeg posjeda ili glumi doktora-vrača-šarlatana. Oprastamo mu, kralj mu oprasta, oprasta mu zena. Svi. Zato jer ih on na to moze natjerati. To je ta moć, ne sila kao u Bernarde iz pretproslog posta. Tu se zlo dijeli na privlacno i tupo.
*Moć je svojstvo pojedinca da kod drugog izazove određeno mišljenje, djelovanje ili ponašanje, a da taj drugi to prihvaca kao vlastiti izbor i volju.
Ta opsjednutost ljudi zlom, izopacenoscu, onostranim, pokvarenim, divljim, ona me vjerojatno najvise fascinira od svih ljudskih „ljudskosti“, mozda jer sam joj i ja podlozna, i to u znatnim mjerama. Kad ja kazem nekome da je zao, iz mojih usta je izasao kompliment. Ali zasto, ni meni samoj nije do kraja jasno. Nemam cak ni teorije. Da li je vas ikad privukao netko svojim cinizmom, negativnoscu, nihilizmom? Je, vidim vam to u ocima. Ali zasto, ne znate?
Pokunjena, vracam se svom, najmanje zlom krevetu na svijetu.

Slusa se: šum kompa i zveckanje moje narukvice.
Zeli se: znati
Osjeca se: Strasna pospanost.

02:26 - K ( 1 ) - * Drž/Nedaj