*Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu, a ja sam selica pa ih ponekad sretnem u letu...
29.01.2007.,
Hebemti, čekaj malo!?! Miki mi se ne javlja i ja se ne namjeravam javit njoj. Da, takvo sam govno, hebemu, zasluzujem ispriku, i makar znam da cu na kraju popustit, ali si mazat oči krafnama da ce se taj odnos popravit je javno samozavaravanje.
I tako sam ostala bez najbolje prijateljice.
Zgodni i ja se obozavamo kad god se vidimo, a to je nikad. Silno ljubljenje na pet minuta mi ga ne nadoknadjuje. I tako sam izgubila najboljeg prijatelja.
Tvrdi je od osobe koju sam voljela do grča u zelucu postao samo štucaj kad ga vidim, toplina u ocima, i samorazumjevanje recenog. I tako sam izgubila najboljeg prijatelja.
Moram naglasiti da osim najboljih prijatelja nemam nikakvih drugih, veze, nikad povezanosti. Zna se da imam iznimaka. Ali JEDAN COVJEK? Za ljude koji ne kuze: kad volim jednog nema mjesta za drugog, kad volim svoja tri brata, velicanstvene, PAKTOVCE, ne mogu se oni samo zamijeniti Gracijama.
Sjedim na rubu kraha i zalim za ljetom. Moj cetverostrani univerzum. Ja sam im govorila da ce biti ovako, da se necemo vidjeti, da ce me zaboraviti, a oni „Nemoj Daša srat, nece bit tak.“
Jarak...
Fale mi, ovako shebani, ovako hermeticni, s forama koje se stalno vrte, nevjerni, nestalni, ukopani, topli, poznati, meki, najiskreniji lazovi, sinovi jedinci, biseri rasuti...
Za sve koj ne znaju:

*Miki, prvorodjena sestra. Odnos kod kojeg nitko nista ne racuna, koliko sranja ili srece se desilo među nama. Zla slatkica, trn u oku, sestra u najlonkama. Pojava na ulici, moze biti okrutna, brani se rukama i nogama, ima uvjerenja i ne mozes je pokolebati, moja nestalna stijena. Beskrajne kolicine zraka potrosenog na svjece i na razgovor. Znam li sve? Da, znam sve, i nosim to kao medalju. Samo da se ne vidi. Mala buntvnicka srednjoskolska sranja smo dijelili, tisuce kuna na telefonu, dvije namrgođene cure protiv svih u drugoj klupi. Moja potpora za koju samo ona zna da trebam, jedino ja znam da je njezna i delikatna. Ima masku lagane grubosti a pod njom biserje. Za nju se treba potruditi, s njom ne mozes samo tako. Navuci rukavice prije nego sto vadis kolacice iz pecnice! Na ježa me podsjeca, vani bodlje, ali kako slatka tibica! Skup rituala, navika, uvjerenja. Volim je ipak. Ukrocena goropadnica. Propusti sve a sad žnje lovorike. Smijat cu joj se kad je netko slomi, svi mi budemo kad tad ukroceni. Ako sama ne skine maramu crnila, netko ce drugi, bez pitanja.

*Zgodni, srednji brat, na pocetku slatkica na kojeg se gledalo pod tjelesenim, a sad piđama s medvjedicima. On je kao tvrdo kuhano jaje. Malo tvrdja ljuska, a ispod izvor vitamina i minerala. On je empatican, vidi da ti je tesko na milju daleko. Mek je i topao, pogladi kad si gladan. S mokrim pazusima, alternativnim stajalistima, zamrsenom kosom i plavim dlakama na broncanoj kozi. Lijepi. Sve ce uciniti da ti lijepo bude pokraj njega. Ne ekskluzivno, trudi se za sve! Njemu ne kazes „ne“ i on je uvijek „da“. Kava s mlijekom. Vjecno zaljubljen, ima muda plakati al to svejedno ne radi. Ima prava ona koja se u njega zaljubi. Sladak izvana i iznutra. Volim ga ipak. Proziran, a ono sto se vidi je toliko lijepo. Skuplja navike i uvjerenja, a ipak svoj, vidi se to u kriznim situacijama. Sladak kad je nabrusen. Misli da mi je najdrazi od mušaraca u Paktu, i nije daleko od istine, volim vise onog koji mi je u datom trenutku blize. Tesko mi je imati sve njih u istoj prostoriji, preljevam se od zadovoljstva, grcam u njemu, covjek ne smije toliko voljeti...

*Tvrdi – tvrdi orah, najnejasniji, zvala bih ga misteriozan da rijec nije predugacka. Ne voli cokoladu. Ne voli ruznocu. Ne voli nikog. Voli planine i vukove i zlobu. Plemenit je i ponosan, ima moje postovanje, autoritetan mi je. Ruza urasla u vlastito trnje. Ne da se čitati, sve je u hijeroglifima, ali sam dovoljno dugo u tom Egiptu ta to sve pročitam. Pjesnik. Prvi se sprijateljio s Balaševićem. Nikog ne voli, pa jadna ona koju ce zavoljeti, utopit ce se u njemu, silnom visku koji se stvorio. Citam ga i cita me, rjetki primjerak poznavanja Prave Prirode Stvari. Nikad otkrivena granica vremena koliko mozemo sjediti bez rijeci i svejedno imati buran razgovor. Kontekst s tri podkonteksta ijednom subtemom. Skrto cuva sve za jednog covjeka. Skupilo se dosta. Ipak ga volim. Hladan je i vreo u isto vrijeme, lijep i rugoban, umirujuc i zastrasujuc, a ja volim dvojnosti, sama sam dvojna.

I nek si vi sad mislite da sam plagijatorica, da prelako mijenjam misljenja, da sam dvolicna. A nisam, samo sam neodlucna, i misljenja ne mijenjam, samo ih imam vise odjednom. Ja ih i volim i izluđuju me u isto vrijeme.

*Tri moja brata*

- Pupačić

Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile
moju sliku.

Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i s njim su sjekle potoke.

Radovao sam se sebi.
Imao sam braču.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
Moj brat, moj brat i moj brat.



Slusa se: neki miks kojeg mi je spržio Zgodni prije... sto godina cini mi se
Zeli se: ovo ljeto natrag, samo tih par tjedana, ili bar da ih sve vidim, kavu s mlijekom...
Osjeca se: uzasno jadno, djevojcica koja cak ni sibica nema.


23:40 - K ( 4 ) - * Drž/Nedaj