Smiraj ne prodaju na štandovima
19.01.2007.,


...Zavukavsi se natrag u sumu i nezadovljno se otresavsi od mirisa mahovine i prasine, krenula je prema izvoru povratnog zova. Namjeravala je zaobici dolinu kroz sumu, preci rijeku koja ju je sjekla po plicaku i uspeti se na goru sa suprotne strane, na koju je pucao pogled s cistine na kojoj je upravo bila. Sama odlucnost, bez potrebe za snom, vodjena nagonom i potrebom, krenula je u sumu koja kao da je predosjecala da ide nesto jace od nje pa je stisavala svoje nocne zvukove. Ali Zvijer se nije namjeravala zamarati sitnim sumskim stvorovima ovu noc. Imala je dug put pred sobom i trebala je nesto sto ce je stvarno zasiti, i, prvenstveno, na cemu ce potvrditi svoju lovacku vjestinu.
Prosavsi kroz sumu na koju je tako navikla, dosla je na obalu rijeke. Obala je bila siroka, pokrivena sitnim bijelim pjeskom koji je lagano svjetlucao na mjesecini. Pritajila se na sudaru sume i plaze gdje je tlo je bilo prekriveno sikarom i promatrala.
Na obali su se odmarali Nomadi. Neki su spavali u prikolicama, a neki uz zar nekad velike logorske vatre.Svojim osjetlivim nosnicama je nanjusila lagani miris vina. Mrzila ga je. Oslabljivao je um i snagu njenih protivnika i oduzimao zabavu.
Promatrala ih je s prezirom i cula lagano hrkanje. Podsjecalo ju je na roktanje svinja. Stala se niz vjetar da je ne nanjuse psi i krenula prema logoru. Pse je nasla na kraju logora kako spavaju. Nije se mogla ne nasmijati ljudskoj gluposti. Prisla je spavajucim psima i stala se iznad najblizeg. Nije ju cuo. Nije mogao, pjesak je neutralizirao neostojeci zvuk njenih sapa s uvucenim kandjama. Razjapila je ralje i obujmila njima psecu njusku tako da su joj zubi bili na milimetar do nje. Pas je osjetio njen vruc dah, i otvorio oci. Sklopila je celjusti i bernardinac je ostao bez pola glave. Trenutacna smrt bez zvuka. Ponovila je to sa svakim sljedecim psom, obavezno pricekavsi da otvore oci, zeljela je vidjeti strah i bespomocnost u njihovim ocima. Trebala ga je, hranila se njime. Pred zadnjim psom je na tren zastala. Onjusila ga je. Bila je to skotna kuja. Shvativsi ironiju, dvostruko je uzivala skoncavsi taj nepotreban zivot.
Zavrsivsi s psima, krenula je prema dvonoscima. Opet je onjusila zrak. Zenke s mladuncadi su bili po prikolicama dok su muzjaci, bazdeci po fermentiranom vocu bili ti koji su spavali oko toplih zeravica. Prvo je ubila slabilje, na svakom iskusavajuci novu razinu bezvucnosti. To je nije ni zabavilo. Nemajuci nadredjenog, sama je sebe iskusavala i cak ju je smetala vlastita nepogresivost i time, nedostatak iznenadjenja i uzbudjenja.
Stavsi pored debele grdosije koja je najglasnije hrkala malo je stala razgledati ga. Sa skorenim ostacima hrane po licu i rukama, debelim obrazima koji su sjali u svinjskoj masti i glupim osmjehom, izgledao je gotovo odvratno.
Shvatila je da joj je dosadno. Da treaba zaciniti stvar. Onjusila je debelog i zagrizla mu vrat osjecajuci kako joj ocnjaci prvo upadaju u salo podbraka pa u arteriju i ispustila duboko rezanje koje je preraslo u zavijanje. Covjek je poceo glasno hroptati dok mu je iz vrata sikljala krv (stvarno kao svinja, pomislila je), malo se pridignuo i izgubivsi ravnotezu od nedostatka krvi i zbog alkohola u njoj, srusio se u vatru podigavsi oblak iskra koje su mu zapalile bradu i obrve.
„Pocetak!“ proslo joj je kroz glavu i, vidjevsi muskarce kako skacu i hvataju dugacke nozeve s pojasa, prozme je snazno uzbudjenje, ludilo krvi, cak su je lagano zaboljele oci od prebrzog rasirenja zjenica.
S urlikom su se bacili na nju, prekrivsi je. Okrenula se i zbacila ih sa sebe, proderavsi usput potrbusnicu jednog od nomada i izbacivsi mu crijeva koja su imala boju makova na svijetlosti vatre koja je sada gorjela jace zbog debelog koji je sluzio kao gorivo.
Lako je odbijala njihove, upravo smjesne napade, trgajuci im udove i prelamajuci im kraljeznice kao slamke. Zabavljala se. Gutala je komade mesa s jos uspravnih Nomada, koji su sada vec polako shvacali bespovratnost, ali bilo je prekasno. Vihor krvi, ostrica i kandji se polako stisavao, i na kraju se stisao do kraja. Lagano uzdihana, pluca su joj radili kao mjehovi.
Primjeti da neki covjek pokusava pobjeci do sume. Obradovala se kao mace polumrtvom misu, i nastigla ga u trenu snazno grabeci sapama s zagrijanim misicima. Skocila mu je na ledja, zrusivsi ga na tlo i strgavsi mu rame. Proorao je brazdu u pjesku licem i ostavio krvav trag. Sklopila je celjusti i od lubanje napravila kasu koju je liznula par puta.
Okrenula se. Promatrala je svoje djelo. Miris alkohola je zamijenio miris krvi i znoja. Ne njenog. Smirila se, i krenula natrag prema logoru. Usla je u svaku prikolicu i pojela najmladje.
Prosla je nekoliko stotina metara prema smjeru struje i usla u rijeku. Ispirala je tragove tudje krvi, znoja i smrada sa sebe. Pustila je da ih voda nosi. Bila je neprimjetna u crnoj vodi. Uzivajuci jos malo, krenula je plivati prema suprotnoj obali.

Hm... mozda zavrsim ovu do kraja... svidja mi se. Da li se isplati?

Slusa se: Bajaga – godine prolaze
Zeli se: malo krvi za pod zub
Osjeca se: poriv, pohlepa, pohota, potreba, ponos, poremecenost, požuda, po... ne znam vise.

01:33 - K ( 2 ) - * Drž/Nedaj