STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POSEDARJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST RAZLIKA ODGODILA PLANIRANI PROJEKT IZGRADNJE NOGOSTUPA U MJESTU PODGRADINA http://www.opcina-posedarje.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=124&Itemid=162 Mještani Podgradine ogorčeni su i nervozni na općinu Posedarje zato što im nije asfaltirala nogostup u cijeloj duljini zahvata oko 3 kilometra, koji je bio predviđen zajedno s rekonstrukcijom županijske lokalne ceste u Podgradini, a gdje su sada samo ugrađeni rubnjaci i tampon. Županijska uprava za ceste Zadarske županije oštećena za 566.901,00 kuna http://www.zadarskilist.hr/clanci/14062012/za-asfalt-kroz-podgradinu-19-milijuna-kuna http://www.zuc-zadar.hr/zuc/wp-content/uploads/2012/05/Obrazac_Pregled_ugovora4.pdf Na javnom natječaju posao za izvođenje radova dobila je tvrtka TIM d.o.o. iz Nadina na tzv. «pojačanom održavanju dijela županijske ceste Ž6020 i lokalne ceste L63066 u Podgradini» u iznosu od 1.631.871,75 kuna (s PDV-om). Ravnatelj Županijske uprave za ceste Zadarske županije u Zadarskom listu od 14.06.2012. izjavljuje da vrijednost navedenih radova u Podgradini iznosi 1.900.000 kuna. Razlika od iznosa u natječaju iznosi 268.129,00 kuna. Gdje je otišla ta razlika? Drugi javni natječaj je dobila firma SARAĐEN d.o.o. iz Stankovaca na tzv. «sanaciji opasnog mjesta na križanju županijskih cesta Ž6007 i Ž6011 u Briševu» u iznosu 1.601.228,63 kuna (s PDV-om). Ravnatelj ŽUC-a 21.06.2012., na TV VOX izjavljuje da radovi na križanju u Briševu koštaju 1.900.000 kuna. Razlika od iznosa u natječaju iznosi 298.772,00 kuna. Gdje je otišla i ova razlika? Kako to da i jedni i drugi radovi koštaju po 1.9 milijuna kuna ? Koji su to radovi, ako se zna njihova vrijednost u troškovniku javnog natječaja i ako su s ovim izvođačima u navedenim iznosima sklopljeni ugovori o javnoj nabavi. Kroz dva natječaja oštećena je Županijska uprava za ceste Zadarske županije u ukupnom iznosu 566.901,00 kuna.(s PDV-om), a koje plaćaju hrvatski porezni obveznici. Zašto i u ovom slučaju nije reagiralo Upravno vijeće Županijske uprave za ceste Zadarske županije, čiji je predsjednik Željko Lončar, i župan Stipe Zrilić kao odgovorna osoba za izvršenje proračuna Zadarske županije? U Zadru, 28. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POSEDARJE |
REGIONALNU VELETRŽNICU BENKOVAC UNIŠTILA STRANKA KOJA JE BILA NA VLASTI I KOJA JE POSTAVLJALA NADZORNI ODBOR I DIREKTORE FABJAN RUŠČIĆ PREDSJEDNIK NADZORNOG ODBORA REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC RUŠČIĆ OTVORENO KAŽE: ZA RAZLIKU OD LONČARA BIVŠEG PREDSJEDNIKA NO VELETRŽNICE NE UZIMAM NI KUNE - KAO PREDSJEDNIK NADZORNOG ODBORA RADIM BEZ KUNE NAKNADE I NE PADA MI NA PAMET UZETI NI KUNU. TIME SAM VAM SVE REKAO ŠTO MISLIM O LONČAREVOJ TUŽBI, ZA RAZLIKU OD NJEGA, NE UZIMAM NI KUNE. - ZNAMO TKO JE DO OVOGA DOVEO, STRANKA KOJA JE BILA NA VLASTI I KOJA JE POSTAVLJALA NADZORNI ODBOR I DIREKTORE! Marina Vlakić, VOX tjednik |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST INA – ŠTETNI UGOVORI DANA 25. STUDENOG 2012. GODINE JUTARNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : Štern: 'Zbog presude država ne može izmijeniti ugovor, može jedino otkupiti udio od Mađara' http://www.jutarnji.hr/davor-stern---zbog-presude-drzava-ne-moze-izmijeniti-ugovor--od-madara-jedino-moze-otkupiti-udio-za-1-8-milijardi-eura-/1068560/ DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA INA – ŠTETNI UGOVORI Službene bilance plina u Hrvatskoj pokazuju da INA 1997. godine na čelu s tadašnjim direktorom Davorom Šternom nije sklopila štetni ugovor o prodaji jadranskog plina Talijanima, Hrvatska bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina iz Ruske federacije. Vlada RH ponovno je Šterna vratila u INU, kao nagradu za štetni ugovor, i postavila ga za predsjednika nadzornog odbora s ciljem da će isti obraniti INU od mađarskog Mola. Takvo što se može dogoditi samo u Hrvatskoj. Štern kao predsjednik nadzornog odbora INE trebao bi dati odgovor hrvatskoj javnosti zašto je sklopljen štetan ugovor o „zajedničkom" korištenju plina iz Jadrana s Talijanima (1997.godine i kasnije) koji izaziva golemu štetu stanovništvu Hrvatske. Nema javno dostupnih podataka koliko je i je li uopće išta plina iz Jadrana stiglo do potrošača u Hrvatskoj. Stoga je nužno navedeni ugovor što prije staviti izvan snage i poništiti, jer su se Talijani višestruko namirili za novac koji su platili na osnovi tih ugovora (ako su uopće i platili), a na štetu hrvatskog puka. Sada je svima jasno da bi oni koji su doveli do štetnih ugovora trebali barem djelomično nadoknaditi goleme štete koje su izazvali RH tako da im se oduzme imovina kao što se to radi u drugim - civiliziranim zemljama, a ne da budu nagrađeni novim zaposlenjem, bolje reći obilnim primanjima kod onih kojima su poklonili ono što nije njihovo. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH Zagreb - Zadar, 25. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
DAVOR LONČAR VERBALNO NAPAO VALENTINU FUZUL GLAVNU UREDNICU ZADARSKOG REGIONALA http://www.voxportal.hr/vijest/svecani-prijem-generala-gotovine-nacelnik-davor-loncar-iskoristio-za-uvrede-i-prijetnje/27471.html Svečani prijem generala Gotovine načelnik Davor Lončar iskoristio za uvrede i prijetnje ISPRED ZGRADE ŽUPANIJE Davor Lončar načelnik općine Poličnik Na svečanom prijemu koji je upriličen u maloj vijećnici Doma Županije za generala Antu Gotovinu, jutros oko devet sati, okupili su se načelnici i gradonačelnici općina i gradova na području Zadarske županije. Nakon što je general Gotovina izrazio zadovoljstvo zbog ovog susreta, podružio se s nazočnima, fotografirao i primio darove, poveo je malu povorku prema katedrali Sv. Stošije gdje se uskoro trebala održati misa. Bez dostojanstva Ne misleći da se u ovakvim prigodama treba ponašati dostojanstvo, pogotovo jer je bio svega dva metra udaljen od generala Gotovine, Davor Lončar, načelnik općine Poličnik, iskoristio je susret s glavnom urednicom Regionala, Valentinom Fuzul, za verbalni napad, popraćen uvredama i prijetnjama, na njen račun i račun njegog "nalogodavca" Rena Sinovčića. "Vi ste bagra, ostavite me više na miru, i ti i tvoj nalogodavac. Jesi me čula, ostavite me na miru. " - vikao je Lončar kojeg je smirivala načelnica općine Lišane Ostrovičke, Ivana Dević. Na zamolbu da se makne i da je hrabar napadati žene, a da se plaši obratiti Renu Sinovčiću, Lončar je nastavio nizati uvrede, te je, između ostalog, rekao: "Nećeš ni ti vječno biti na toj poziciji!". Zbog verbalnog napada, uvreda i prijetnji, Lončar je prijavljen I. policijskoj postaji PU zadarske. Prijavljen policiji Da pojasnimo, Lončar je nezadovoljan zbog članka koji je objavljen nedavno u Regionalu, a u kojem su objavljeni dokumenti koje nam je proslijedilo resorno ministarstvo, prema kojima je Općina Poličnik dobila odbijenice za projekte kandidirane prema EU fondovima - zbog nekvalitetno pripremljene projektne dokumentacije. U obrazloženju stoji da prijavljeni projekti imaju preko 15 krupnih grešaka, neki od njih nemaju niti osnovne dokumentacije, kao što je građevinska dozvola, te zbog toga Općina nije dobila sredstva EU fondova. U svemu tome postavljeno je pitanje odgovornosti načelnika Lončara za neuspjeh. Zadarski Regional |
ŽRTVOVANJE - UZOR SUDBINA – ŠIROM OTVORA NEBESA Čovjeku na Zemlji patnje su zalog da mu se otvore nebesa, baš kao i Alojzu i ostalima iz bugojanske grupe, koji su se žrtvovali radi budućnosti hrvatske djece, a što je inspiracija na putu beskonačna života. Poznato je da zlu duhu, kao slabosti na Zemlji, posebno smetaju jaki i odvažni dok angažiranjem zastupaju život. Eto zašto takve napada sotona, napada s razlogom i uvijek kada se zastupa život, naročito zlo napada žene i djecu - budućnost hrvatsku. Posebno su zlu izložene žene i djeca, onih koji su se žrtvovali u obrani hrvatskih majki i djece, isto kao Hrvati iz bugojanske grupe koje je predvodio Alojz boreći se radi uvjeta dostojnih životu, čovjeku, Hrvatu u Hrvatskoj. Dakle, predodređeni kao i njihova djeca kao izrazite žrtve za život Hrvata, ali adekvatno su i u milosti Stvoritelja. Njihova imena i prezimena potvrđuju ovo, zato se toliko i spominju. Dakle, čovjek je u kušnji dok se ne ispune razlozi, blago čovjeku koji odolijeva, što život znači, što život jest, koji stalno teče. Život Hrvata odraz je po uvjetima - stvorenih razloga u Hrvatskoj, znači stalno treba raditi dobro, a život se živi koliko i zastupa. Očigledno, trebamo više zastupati život zbog propusta naših predaka, shvatimo, zbog čega nam adekvatno trnu zubi. Alojz je bio svjestan da treba u srazu s neredom žrtvovati više, s neredom koji i danas izaziva Hrvate. Kako je nered opomena za jedan narod, tako pojedinci istog naroda posluže kao uzori. Danas u Hrvatskoj opet se dovoljno ne zaštićuju djeca (droga, alkohol, perverzije. . . ) od oružja sotone, što je opomena i suprotnost životu. Probudimo se, štitimo djecu i majke kao temelj budućnosti, što bi Hrvatima trebao biti barometar života i smisao. Strah je zaslužena mana svakog pojedinaca strašljivaca koji je takav zato jer je kriv zbog svoje neurednosti. U svojoj agoniji strahom paralizirani ne znaju da se strahom uredne ljude, tj. život ne može zaustaviti, jer uvijek je riječ o ljudima uzorima životu. Doista, djela pokazuju tko je po Bogu sudbinom odabran i ulogom zadužen. Odabrani su zato u centru zbivanja da svom narodu pokažu put i način kao Božji mediji, koje neredom iscrpljeni vampiri ne mogu omesti, jer zanovijetala, vampiri nisu spomena vrijedni, uvijek samo spletkare. Prokleti su jer ne zastupaju život, po svojoj anarhičnoj volji prokockali su sami sebe, stoga su opomena. Posebnim hrvatskim emigrantima i u Australiji život je ukazivao da je u Hrvatskoj po okupatorima puno grobova, i terora nad Hrvatima. To je predodredilo i potaklo pojedince kao posebne žrtve, zbog života, potičući tako da Hrvati žive jedan za drugog, a što je najbolji ulog za vlastitu dušu. Spremni samo za uredan hrvatski dom, znajući da je urednost sabiranje pozitivne snage, a što je pravedno koliko god kao narod bili snažni. Velike želje se ostvaruju s razlogom. Opet Hrvatima nedostaje odlučnosti za život o kakvom je promišljao Alojz sa svojom grupom, s kojom je došao među Hrvate da u borbi protiv okupatora pobjedi smrt. Očito, u Hrvatskoj se ne poštuju žrtve za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku, ne poštuju se uzori čovjeku - života, zato je u Hrvatskoj od nataliteta veći mortalitet. Zašto su odgovorni osvješćeniji Hrvati kao odraz dobra, za život dalje. Gledano i ovozemaljski, ljudski, Ružici udovici i majki do sada je trebalo udovoljiti, njezinoj osobnoj želji, da vidi grob svoga supruga Alojza Andrića, ali i grobove njegovih suboraca da vide njihove žene, djeca, očevi, majke, i prijatelji, grobove u kojima je doista poseban prah u kojem su obitavale gorde duše – životi. Dakle, Hrvatima i dalje su potrebni uzori i poticaj za konstantno angažiranje, da se obrate i žive život kao uzoran narod na Zemlji. Svaki pojedinac jedne zajednice neizmjerna je vrijednost, ali opće dobro neusporedivo je i više, jer je garancija generacijama i svim pojedincima, što razumiju samo oni koji afirmativnim djelima suportiraju hrvatsku zajednicu. Kanimo se onih koji samo pričaju a ne rade ništa dobro, npr. i danas u Hrvatskoj su opasne „elite,“ ratni profiteri koji su rušeći hrvatsku privredu nemoralno stekli za sebe materijalna imanja pomoću kojih su se nametnuli i kao vlast duhom elitnijim Hrvatima, koji su zbog svega odgovorni kao „veći“ po duhovnoj vertikali, jer dozvoljavaju da ih blefiranjem uljuljaju lukavi ratni profiteri i njihovi mentori iz inozemnog podzemlja. Čovjeku, dostojanstvo i samopouzdanje su oruđa, zbog zemaljskih uvjeta kao osnove, jer se pretpostavlja da je čovjek taj u kojem se demonstrira poseban život na Zemlji. Dakle, čovjek treba ustrajati, u što ne spada bježanje od problema, već se treba uredno angažirati zbog uvjeta dostojnih čovjeku i životu. Naravno, kada čovjek ne odoli iskušenjima, neuredno - egoistički posluži se općim dobrom potom postane hrđa i bolest zajednice, proturiječi životu pa postane ništa, i tako dozvoli u vlastitoj zajednici narušavanje općeg dobra. U Zadru, 24. studenog 2012. godine Dr. sc. Ilija Barjašić POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Kruha i igara Predstavnici nekih općina i gradova u Republici Hrvatskoj opteretili su općinske i gradske proračune. Tako je naprimjer grad Zadar u minusu od 90 milijuna kuna, a vijećnici općine Pakoštane odbili su prihvatiti polugodišnji proračunski izvještaj. Umjesto rada i da potiču prozvodnju , žele samo kruha i igara, a sve da bi im netko drugi plaćao, kao i do sada. Samo kruha i igara, a ostalo ih ne zanima, za bitno se neće ni boriti, pa dok traje, o čemu i ne razmišljaju. Hrvati ovu slobodnu Hrvatsku mogu sačuvati samo pomoću reda, rada i discipline. Do danas nije zaustavljen trend iseljavanja i uništavanja Hrvata na njihovim ognjištima. Perfidno pomoću droge zadnjih dvadeset godina Hrvata je više stradalo nego skupa u prvom, drugom svjetskom ratu i domovinskom ratu. U Zadru, 24. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SANADERIZACIJA PRETVORBE DRUŠTVENIH PODUZEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ Ovih dana izrečena je prva nepravomoćna presuda za ratno profiterstvo, što jako pozitivno djeluje na sve strukture i pojedince u društvu. Međutim, već određene grupe i pojedinci u RH koji su bili umiješani u pretvorbeni kriminal stvaraju klimu da će presuda pasti zbog ratnog profiterstva zbog čega su počeli djelovati prema Briselu i Europskoj komisiji EU da se ukinu ustavne odredbe koje definiraju da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju. Obrazloženje presude predsjednika sudskog vijeća koje je izreklo presudu ohrabruje moralno, pravno i sadržajno. Presuda jača vjeru u državne institucije, budi nadu u svakom pojedincu da će pred to sudačko vijeće ili druga vijeća pravde biti privedeni doslovno svi koji su u tom najtežem razdoblju za domovinu pribavili protupravnu imovinsku korist. Stranka hrvatskog zajedništva poziva nadležne institucije da se i na pretvorbi društvenih poduzeća dogodi sanaderizacija nad svima koji su bili u prilici voditi postupke ili nadzirati postupke pretvorbe, toga najvećeg zločina u novijoj hrvatskoj povijesti. Zaista je nužno utvrditi načine na koje je trajno izgubljeno 122.000.000.000,00 američkih dolara vijednosti imovine društvenog proizvodnog (realnog) sektora, a bez posla ostalo 750.000 radnika koji su nekim čudnim postupcima i metodama pretvoreni u umirovljenike. Upozoravali smo i upozoravat ćemo na odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91), te na odredbe Zakona o Hrvatskom Fondu za privatizaciju (NN 84/92) i odredbe Zakona o privatizaciji (NN 21/96). U svim navedenim zakonima provlači se čvrst stav da se dionice ne mogu stjecati kreditima poduzeća ili jamstvima imovinom poduzeća za kredite koji se uzimaju za te svrhe. Ovaj stav je kršen tako što su Fond za privatizaciju i Agencija RH za restrukturiranje i razvoj prihvaćali kupnju poduzeća jamstvom na imovinu poduzeća koja se kupuju kreditima banaka, koje na taj način postaju dileri i uništavači svakoga. Odvode poduzeća u stečajeve i likvidacije u kojima se te banke pojavljuju kao vjerovnik i prodavatelj – DILER. Na kraju balade hrvatska vlada izvodi famoznu sanaciju tih istih banaka, koje su nositelji upravljanja na imovini propalih poduzeća nakon krađe tih istih poduzeća. Drugi stav koji se čvrsto ugrađuje u sva zakonska rješenja pretvorbe sve do 1996. godine i dalje ukazuje na činjenicu da sredstva ostvarena prodajom poduzeća postaju imovina i sredstva Fonda za restrukturiranje i razvoj. Sve društvene knjigovodstvene analize upućuju kako je kršenje zakona po ovom stavu rezultiralo minornim sredstvima ostvarenim prodajom i pretvorbom imovine, a stvarna vrijednost je kako smo već naveli preko 122.000.000.000,00 američkih dolara. Vrlo lako je provesti analize za sva poduzeća kontrolom rada područnih ureda kako Fonda tako i Agencije. Treba hitno provjeriti imovinska stanja voditelja tih područnih i državnih Ureda za pretvorbu i Agencije za razvoj. Nije moguće da se o zakone ogriješio samo jedan ili dvojica procesuiranih u prodaji imovine naprimjer bivše Tvornice cigle u Ninu. Kad bi bilo tako, mi bismo vjerovali da je Sanader čist i nevin poput Bogorodice. Prateći taj ured na razini Zadarske županije posve smo sigurni da nije tako. Miljenici stranke na vlasti i voditelja područnih Ureda za pretvorbu lakše su kupovali poduzeća nego cipele, ali doslovce za sitniš koji je manje vrijedan od vrata na ulazima u ta poduzeća. Ista su kreditno prezaduživali jamstvima imovinom koju kupuju jer svoje nisu imali, a kreditna sredstva koristili za ZNA SE što. Tražimo hitnu reviziju. Ne knjigovodstvenu nego krim reviziju i financijsko vještačenje pregledom dokumenata kako poduzeća, tako i kupaca poduzeća i prodavatelja u Fondu ili Agenciji ili banci. Sveobuhvatnim pregledom ugovora i tijekova pretvorbe od strane nadležnih državnih institucija, vjerovali bismo i nadali se da je sanaderizacija pretvorbe na djelu. Gospodo nositelji vlasti, prevelike su bile ovlasti Fonda i Agencije u proteklom razdoblju da Vas ostavljaju u uvjerenju da je Sanader solist iznad svega. Mi smo posve uvjereni da nije niti dirigent. Orkestar je velik, ali ne toliko da ga vi ne biste pregledali u pola godine. Jasno, ako postoji volja i želja za pravdom. Prevelik je kolač bio i još uvijek jest na raspolaganju Fondu i Agenciji, a zakonska riješenja su šuplja i nejasna da ih mangupi nebi materijalizirali i zloupotrebili. Sugeriramo pilot projekt provjere u zadarskim uredima za pretvorbu i Agenciji RH za restrukturiranje i razvoj. Konačno, ako je Sanader arhitekt kriminala i korupcije, nedvojbeno slijedi postojanje mnogih subjekata i struktura u toj građevini koji po uvjerenju građana i SHZ-a još uvijek čvrsto drže poluge društvene organizacije. Stoga pozivamo izvršnu i sudsku vlast na demontažu strukture sanaderizacije društva te njeno rušenje u temeljima. Poslano 1. Hrvatskom saboru RH 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. Ministarstvu pravosuđa RH 5. Državnom odvjetništvu RH 6. Visokom trgovačkom sudu RH 7. Ministarstvu unutarnjih poslova RH Zagreb-Zadar, 23. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
Tone zlata, obiteljskog i ukradenog, bez ikakva traga iznese se iz Hrvatske? Prilikom izvoza na plemenite kovine ne plaća se nikakav porez ELDORADO- Hrvatska je najjeftiniji europski rudnik zlata Lijepa naša nema rezerve u zlatu, a svjetski je rekorder po visini poreza na plemenite kovine i svojim odlukama potiče da tone vrijednog metala, za sitan novac, nezaustavljivo odlaze preko granice. Dobar dan, koliko bih mogao dobiti za ovaj stari srebrni lančić? Pitali smo u nekoliko splitskih otkupnih stanica za srebro i zlato. Nema problema, gospodine, rekla je mlada dama, uzela lančić i stavila ga na vagu - 150 kuna. A osobna iskaznica? Podaci o prodavatelju? Nije potrebno, uzvratila je. Tako zlato i srebro, uvjerili smo se, može prodati bilo tko, od maloljetnika do lopova koji su možda dan prije provalili u nečiju kuću. Kriminalcima su jako korisne takve otkupne stanice u kojima djelatnici ništa ne pitaju i odmah isplaćuju gotovinu. Lopovi danas za ukradeno dobiju realnu protuvrijednost, a prije bi na crnom tržištu utržili tek 20-30 posto od prave vrijednosti ukradenoga. Otkupne stanice lopovima su zanimljive i s aspekta sigurnosti – nakitu koji su prodali već se za nekoliko dana gubi svaki trag. Otkupljivači ne trguju emocijama i umjetninama, njima je vaga glavni pokazatelj, pa ih nimalo ne zanimaju tvrdnje da je nakit u nekoj obiteji bio stoljećima ili da se radi o ručnom radu. Stari zlatari cijene pravi nakit, rukotvorine i drže da je grijeh takvu umjetnost topiti u poluge. A logika otkupljivača je neumoljiva – koliko grama, toliko novca. Kako je moguće da se tone zlata, obiteljskog i onog ukradenog, bez ikakva traga iznese iz zemlje? U Hrvatskoj je sve moguće, reći će sudski vještak za zlato i plemenite kovine Marijo Crkvenac, koji, osim što upozorava da se bez ikakva reda otkupljuje zlato, kaže i da je većina samih otkupnih stanica mamac za razbojnike. - Policija će i dalje bilježiti veće krađe zlata i srebra sve dok se ne uvede red u pravosuđu i policiji. Mi kao zlatari moramo zatražiti osobnu iskaznicu ili putovnicu od svake osobe od koje otkupimo zlato ili srebro. Ujedno moramo i izdati isplatnicu o napravljenom otkupu. Zašto otkupne stanice ne izdaju isplatnice? Zašto ne traže osobne isprave? Ne rade po zakonu - kaže sudski vještak i zlatar Crkvenac, kojega smo upitali koje bi državno tijelo trebalo nadgledati te otkupne urede. - Jedino Državni inspektorat može izreći kaznu zbog nepravilnosti u radu i neizdavanja računa. Ministarstvo gospodarstva izdalo je dozvolu za rad otkupnim stanicama za otkup i izvoz plemenitih kovina i ujedno te kovine stavila u istu kategoriju s izvozom drva?! Na izvoz zlata čak se ne plaća ni PDV - ogorčen je taj sudski vještak, koji napominje da je po njegovim saznanjima iz Hrvatske, u prvih šest mjeseci ove godine, izvezeno oko deset tona zlata! To Hrvatsku stavlja u vrh zemalja po izvozu zlata na svijetu! „Kao da imamo rudnike“, kaže vještak te procjenjuje koliko su mešetari zaradili na hrvatskom zlatu koje su u našoj zemlji čuvalo stotinama godina, a sada samo “isparava” preko granice. - Ako ćemo tih deset tona preračunati u novac, onda je iz Hrvatske otišlo blizu 500 milijuna eura. Ako se trend nastavi, do kraja sljedeće godine iz Hrvatske bi moglo otići još deset tona zlata, pa bi se ukupna šteta mogla popeti na milijardu eura. Kažem šteta jer je to zlato trebalo ostati kod nas, a ne da mešetari osiromašju naše ljude i onda izvoze to zlato vani, ne plaćaju poreze i bogate se doista preko noći - kaže Crkvenac. Hrvatsko zlato se izvozi u Sloveniju, Austriju, Njemačku i Italiju. Tamo se hrvatski nakit, zubi, novac i medaljoni tope u zlatne poluge koje završavaju diljem svijeta. - Napominjem da RH nema rezerve u zlatu! Dok nam je država u kaotičnom stanju, mi dopuštamo da se izvozi zlato i samo pojedinci imaju zaradu. Iskreno, mislim da otkupne stanice neće još dugo opstati. Sve to aludira na propuste u zakonu i na pranje novca – kaže Crkvenac, navodeći da otkupljivači zlata štete i zlatarima obrtnicima. - Zakon bi se svakako morao mijenjati. Po ovome sadašnjem zakonu svatko može otvoriti otkupnu stanicu. Ministarstvo financija, policija i HNB trebali bi više surađivati i malo više se posvetiti toj vrsti “brze i lake zarade” – ističe taj sudski vještak. Sven Sambunjak, urednik portala Srebrozlato.com i programski direktor Konferencije o investiranju u zlato, tvrdi da državu ne zanima ništa što se tiče zlata. - U zadnje dvije godine organizirao sam dvije konferencije o investiranju u zlato, na kojima su sudjelovali vodeći regionalni i svjetski stručnjaci za plemenite kovine. Cilj mi je bio donijeti europska i svjetska iskustva vezana uz trgovanje plemenitim kovinama u Hrvatsku. Kao organizator, u više navrata i različitim kanalima kontaktirao sam nadležne hrvatske institucije i ministarstva, međutim, nitko do sada nije osjetio potrebu niti da se obrati hrvatskoj javnosti o tom pitanju, niti da sudjeluje kao promatrač. Na konferencijama smo imali par djelatnika iz državnih institucija, ali samo kao zainteresirane privatne osobe – kaže Sambunjak, navodeći da najveći problem s tržištem plemenitih kovina u Hrvatskoj jest u činjenici da domaća zakonska rješenja, osobito kada je riječ o porezima, onemogućuju uspostavljanje tržišta zlata i srebra kakvo postoji u svakoj drugoj zemlji Europske unije. - Odgovorno tvrdim kako ta zakonska rješenja u Hrvatskoj spadaju među najgora rješenja na svijetu. Hrvatska je svjetski rekorder kada je riječ o porezu na plemenite kovine, pri čemu sljedeća najgora zemlja nakon Hrvatske ima desetak puta nižu poreznu stopu. U Europskoj uniji na investicijsko zlato porez je nula posto, dok se na ostale proizvode od zlata i srebra plaća uobičajeni porez na dodanu vrijednost i ništa više. Hrvatskoj je, međutim, zlato oporezovano PDV-om, carinom i tzv. porezom na luksuz, što ukupno kumulativno iznosi više od 60 posto. U takvim okolnostima, jedina poslovna logika jest izvoz otkupljenoga zlata i srebra, budući da se prilikom izvoza na plemenite kovine ne plaća nikakav porez, a što je uobičajeno za svaku izvoznu aktivnost – upozorava Sambunjak na očite nelogičnosti, navodeći da je država sama kriva što tone zlata cure preko granice... - Kada bi porezna legislativa bila usklađena sa stečevinom Europske unije, uspostavilo bi se domaće tržište prodaje zlata i srebra, pa otkupljene plemenite kovine ne bi odlazile u inozemstvo, nego bi ih u Hrvatskoj kupovali hrvatski građani koji žele kupiti po konkurentnim cijenama, te ne bi za kupnju zlata i srebra morali odlaziti u inozemstvo. Time bi se ujedno i uravnotežila domaća otkupna i prodajna cijena sa svjetskim cijenama, i time bi profitirali ne samo osobe koje svoje zlato žele prodati, nego i oni koji ga u Hrvatskoj žele kupiti, ali i država, koja bi ubirala porez na gospodarsku aktivnost plemenitim kovinama, a koji se sada ne ubire zato što se većina velikih transakcija s plemenitim kovinama obavlja u inozemstvu – kaže taj stručnjak, navodeći da je njegova procjena da će otkupne stanice nastaviti raditi sve dok se u svijetu bude nastavio trend rasta cijena te dok ljudi ne shvate da su cijene po kojima trenutačno prodaju svoje zlato i srebro užasno niske. - Vjerujem da će ljudi ono što danas prodaju za 100 kuna, za nekoliko godina kupovati po 200, 300, 400, 500 ili više kuna. Također, moja je procjena da će otkupne stanice za plemenite kovine u Hrvatskoj nastaviti nicati sve dok se domaće tržište plemenitim kovinama ne uredi u skladu sa standardima Europske unije. To ne znači da takvih stanica neće biti nakon što tržište bude uređeno poput europskoga, budući da se slični otkupljivači mogu pronaći u svim europskim zemljama. No, uvjeti po kojima se plemenite kovine otkupljuju bit će drugačiji, te povoljniji za običnoga građanina – kaže Sambunjak. Stručnjaci s kojima smo razgovarali tvrde da se i bez promjene postojećih zakona, kao i usvajanjem novih normi, može puno učiniti na sprječavanju ilegalnog izvoza zlata. Pozivaju se na postojeće zakonske akte u kojima jasno stoji da „tko protivno propisima proda ili kupi zlato ili zlatni novac koji imaju znatnu imovinsku vrijednost, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine“. Ili „tko organizira mrežu posrednika ili preprodavača zlata radi počinjenja kaznenog djela, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine“... Što se čeka? Eksplozija izvoza od prošle godine U 2009. godini izdano je sedam dozvola za izvoz i 29 dozvola za uvoz zlata, dok je lani 80 tvrtki dobilo dozvolu za izvoz, a njih tek 10 dozvolu za uvoz! Dakle, hrvatsko zlato snažno curi iz zemlje. I dok su zlatari prije otkupljivali i potom prodavali to zlato, ne uništavajući nakit, današnji otkupljivači prodaju ga u Austriji, Njemačkoj, gdje se zlato topi u poluge i odlazi u SAD i Aziju koje na taj način stvaraju svoje rezerve. Hrvatska svoje rezerve nema. U 2006. godini, prema podacima HGK, Hrvatska je izvezla zlata za milijun i 139 tisuća dolara, tj. samo 77 kilograma, dok je u prošloj godini izvezeno nešto više od tone zlata, što bi iznosilo nekih 54 milijuna dolara! Kad se zlato ‘prebaci’ u poluge, finalna cijena mu i dalje raste. Prosječna cijena izvezenog zlata u 2006. godini bila je oko 14 dolara, a u 2011. 40 dolara po gramu. Slobodna Dalmacija |
BIVŠI MINISTAR BOŽIDAR KALMETA NIKAD NIJE BIO ISPITAN O IZVLAČENJU NOVCA IZ SVOG RESORA Osovina Murići - Garavi Bivši ministar prometa Božidar Kalmeta dosad nije bio ispitan o izvlačenju novca iz svoga resora bez obzira na to što je Josip Sapunar, bivši član uprave HAC-a, nakon uhićenja zbog namještanja poslova Fimi mediji u svom iskazu označio Kalmetu kao glavnog koordinatora sumnjivih poslova između marketinške agencije i HAC-a. Božidar Kalmeta - poseban predmet USKOK-a Dugopolje - Ravča: Nestalo 15 km autoceste vrijednih 105 milijuna eura http://www.vecernji.hr/vijesti/bozidar-kalmeta-poseban-predmet-uskok-a-clanak-361742 Dio nerealnih i prenapuhanih troškova tijekom gradnje autocesta HAC je u nekoliko slučajeva pravdao i preko Fimi medije, marketinške agencije Nevenke Jurak, okrivljene zajedno s još desetoricom fizičkih i pravnih osoba, među kojima su Ivo Sanader i HDZ. Proizlazi to iz popisa dokaza na kojima se temelji optužnica USKOK-a u ovom predmetu, podignuta početkom prosinca pred zagrebačkim Županijskim sudom. Jurakova je, podsjetimo, za HAC od 2005. do 2009. radila marketinške poslove koji su se odnosili na organizaciju raznih svečanosti, dizajn, grafičke pripreme i tisak kutija i naljepnica za ENC uređaje, produkciju TV spotova..., ali je, također, preko njezine tvrtke isplaćivan novac za dodatne i nepredvidive radove. Pritom je zanimljivo da bivši ministar prometa Božidar Kalmeta dosad nije bio ispitan o izvlačenju novca iz svoga resora bez obzira na to što je Josip Sapunar, bivši član uprave HAC-a, nakon uhićenja zbog namještanja poslova Fimi mediji u svom iskazu označio Kalmetu kao glavnog koordinatora sumnjivih poslova između marketinške agencije i HAC-a. – Uprava HAC-a nije imala puno prostora za odlučivanje u angažiranju Fimi medije. Morala se angažirati, to su nam nametnuli ministar Božidar Kalmeta i Mladen Barišić. Potkraj 2005. godine ministar Kalmeta osobno mi je rekao da primim k sebi u prostorije HAC-a Nevenku Jurak. Tada nisam znao tko je ona, ali sam znao da to moram učiniti s obzirom na način na koji mi je to rečeno – govorio je Sapunar pred istražiteljima. Kasnije je također rekao da su Jurakovoj morali dati nekakav posao pa su preko njezine tvrtke odlučili nabaviti 50 torta Croaterra, pakiranih u zemljane posude i kartonske kutije, namijenjenih za darove poslovnim suradnicima. To što se bivšeg ministra dosad nije pozivalo ni na kakve razgovore vezane uz isisavanje novca iz državne blagajne neki tumače kao znak da je istražiteljima prilično tvrd orah te da za njega još nema dovoljno kvalitetnih dokaza, ali i njegovom jakom pozicijom u HDZ-u. Preplaćena dionica S druge strane, prema nekim drugim tvrdnjama, kompletan rad bivšeg ministra prometa, koji je često bio na meti kritika upravo zbog netransparentnog načina trošenja proračunskog novca, čini poseban predmet kojim se bave istražitelji. Kalmeta o svemu šuti te se ne javlja na telefon. Gradnja autoceste Zagreb – Split, točnije njezina dionica od Dugopolja do Ravče, predmet je velikog interesa policije i USKOK-a jer na temelju prikupljene dokumentacije istražitelji sumnjaju da je spomenuta dionica autoceste ne samo preplaćena već da je u njezinoj dokumentaciji sporno petnaestak kilometara koji ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, ali su ih izvođači radova naplatili. S obzirom na to da je cijena gradnje jednog kilometra autoceste na tom dijelu bila oko sedam milijuna eura, “nestalih” 15 kilometara je ukupno vrijedno oko 105 milijuna eura! Braća Žužul: Ključ za rješavanje slučaja Ključ za rasvjetljavanje, blago rečeno, problematične cestogradnje u Dalmaciji mogao bi se nalaziti kod poznatih poduzetnika i vlasnika tvrtke Skladgradnja, braće Slavena i Joze Žužula. Slaven Žužul, podsjetimo, već je bio pritvaran, i to tri puta – zbog afere vezane uz bojenje tunela Sveti Rok i Mala Kapela, zbog izvlačenja milijuna iz Brodosplita te gradnje dionica Kikovica - Oštrovica, Oštrovica - Vrata, Vrata - Delnice, Delnice - Kupjak i Kupjak - Stara Sušica za gradnje autoceste Rijeka - Zagreb. Svako spominjanje njihova imena u kontekstu sumnjivih poslova u cestogradnji ta imotska braća redovito demantiraju. Prema neslužbenim informacijama, braća Žužul su za vrijeme mandata Ive Sanadera redovito hodočastila u središnjicu stranke na Trgu žrtava fašizma. |
TKO ŠTITI KALMETU I KRAĐU 88 MILIJARDI KUNA IZ JAVNIH PODUZEĆA KALMETA PODRIVAO SUSTAV - KRAĐA 88 MILIJARDI KUNA IZ JAVNIH PODUZEĆA OTVORENO PISMO BOŽIDARU KALMETI, BIVŠEM MINISTRU Znam, vi ste svih ovih godina podrivali sustav iznutra Kao na tekućoj traci nižu se krucijalni akteri fantazmagorične storije o krađi 88 milijardi kuna iz javnih poduzeća, mahom onih što su bila natiskana, ne bez smisla i namjere, pod kapu vašeg megaresora zahtjevne kapitalne infrastrukture. Čovjek se doista ne može domisliti kakva vam to ezoterična sila kožu čuva! Prijatelje ste odbacivali kad vam više nisu bili od koristi, a oni su šutjeli o tome dok im nije počelo gorjeti pod nogama. Slobodna Dalmacija Davorka Blažević |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ZAŠTO ŽELJKO DILBER BRANI GARAVOG? DANA 18. STUDENOGA 2012. GODINE VEČERNJI LIST OBJAVIO JE INTERVJU ŽELJKA DILBERA POD NASLOVOM : 'Znam tko je dao uhititi Gotovinu, ali ne smijem reći' http://www.vecernji.hr/vijesti/znam-tko-je-dao-uhititi-gotovinu-ali-ne-smijem-reci-clanak-476852 GARAVI BUDUĆI PREDSJEDNIK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE? Tomislav Karamarko – Biografija U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande. Tomislav Karamarko, r. 25.05.1959. u Zadru, Osnovnu školu završio u Kruševu, Obrovac, Srednju školu završio je u Zagrebu, 1977 g. Godine 1979. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, te se 1982.g. zbog slabijeg rezultata, prebacio na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao smjer povijest 1985. Prvi radni odnos zasnovao je 1987. Tomislav Karamarko dolaskom u Zagreb, naselje Pešćenica, krajem 70-ih godina upoznaje tadašnjeg susjeda Željka Malnara, čijim posredstvom ostvaruje niz novih poznanika, kako u samom naselju ( radničkoj četvrti ), tako i u užem centru grada, s tzv. „gradskim dečkima“, od kojih je najpoznatiji Aleksandar Milles. Budući da je Malnar (glavni suradnik operativca javne bezbednosti Tomislava Stanića, jednog od najboljih inspektora za borbu protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj i Jugoslaviji), tih godina slovio kao poseban boem, sa predznakom momka koji je obišao svijet, pod krinkom pustolova, koristio je kao idealan poligon stvaranja prijateljskih veza među širom populacijom, od osoba bliski tadašnjem režimu, vojnih osoba, osoba iz krim. Miljea, pa sve do osoba Romske nacionalnosti, iz šireg dijela naselja Pešćenica. Kako je Karamarko dolazio iz obitelji slabog imovnog stanja svoj prihod ostariovao je na način da prema preporuci Malnara za osobe romske nacionalnosti skriva predmete iz raznih inkriminranih radnji koje su isti napravili, dali provalama u stanove, društvene objekte i sl., za što bi od istih bio nagrađivan. Sve opisane aktivnosti Tomislav je izvršavo pod velikim velom tajne indirektno se skrivajući iza Malnara i osoba iz njegove blizine. Kao samozatajni i povučeni student prvo na Fakultetu Prava, kontakte je ostvarivao uglavnom sa osobama sa područja Dalmacije i Hercegovine, predstavljajući se kao domoljub Hrvat, poneka i previše slobodno iznoseći ( prema navodu više izvora ) čistu „ustašku“ opciju. Studentska populacija Tomislava je u užem krugu nazivala „mutavac“, kako zbog svog specifičnog načina govora tako i zbog njegove prividne povučenosti. Svoje odnose posebno je ostvarivao sa kolegom Smiljanom Reljićem, s kojim se znao i dugo družiti i nakon fakultetskih obveza. Karamarko je bivšim kolegama na Fakultetu ostao poznat po tme da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i inih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da iste nabavlja njegov bliži susjed, a u stvari riječ je bila o predmetima iz inkriminirajućih radnji. Instruiran od Malnara Zbog nabavke jednog radio prijemnika 1982. g. kolegi studentu sa područja Šibenika, Tomislav i taj kolega završili su na tadašnjo Miliciji, na kriminalističkom ispitivanju. Na ispitivanju u Milicijskoj postaji ( na Zrinjevcu ), Tomislav je pokušavao iznaći rješenje, izbjegavajući možebitne sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja i osoba za koje je vršio opisane aktivnosti spremanja otuđenih predmeta. Tom prilikom ponudio je svoje usluge u spriječavanju „antidržavnih elemenata“, na Fakultetu, jer je tako instruiran od strane samog Malnara. Opisana uloga prema kazivanju i instrukciji Malnara značila je dobivanje na vremenu i mogućnost tzv.vanjskog djelovanja, te da se pronađe osoba iz sustava koja će to „ispeglati“.Malnar je u društvu bliskih poznanika Tomislavu znao ponoviti tu tezu, opravdavajući da je Karamarko inteligentan i može završiti obrazovanje, dok „čergari“ kako je nazivao osobe Romske nacionalnosti, mogu „trunuti“ u zatvoru. Nakon iznesenih teza, o tzv. pomoći o „pružanju informacija protiv antidržavnih elemenata među studentskom populacijom“ , odmah je izvješten SDS-i, te je upućen njen djelatnik Mladen Šupe, koji je s Tomislavom obavio prvi razgovor, a potom bez značajnih pokazatelja Tomislava pustio na slobodu. U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118.st.1.KZ, pritom navodeći uz ostale ime Petra Šale, te njihovih pristaša međtu studetskom populacijom. Pseudonim Garavi Nekoliko dana nakon boravka u postaji Milicije,djelatnik Šupe je kontaktirao Tomislava na njegovoj adresi stanovanja, u namjeri da Tomislavu izda konkretne naputke za osobe koje su u tome trenutku operativno interesantne. Iznenađen brzom reakcijom, kao i konkretizacijom od strane djetatnika Šupea, Tomislav je o istom posjetu izvjestio Malnara, da poduzme određene aktivosti njegove zaštite. Tom prilikom Malnar je kontaktirao dugogodišnjeg poznanika iz JNA Željka Škovrlja, kao i Špiru Ninčevića, obadva aktivna djelatnika KOS-a JNA. Imenovani Škorvlj, koji je porijeklom iz Zadarskog zaleđa odmah je „preuzeo“ Tomislava Karamarka kao svog suradnika, na taj način argumentirano pokušavši kroz taj vid institucionalnog rada izvršiti „zaštitu“ Karamarka, zavodeći ga kao suradnika pod pseudonimom „Garavi“. Zanimljivo je kako je upravo dopisom Željko Škovrlj izvjestio sjedište centrale SDS-a, u Zagrebu, da nad Karamarkom sve aktivnosti poduzimaju isključivo uz prvotnu konzultaciju s djelatnikom Škrovrljom, što je samo po sebi predstavljalo presedan u takvom radu. Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe potom je o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko iznio tri zasebna izvješća o poduzetim aktivnostima,( koja su samo znakovito bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca ). Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Malnar, Tomislav je naveo kako je od strane djelatnika Šupea pitan za imena nekih osoba studenata sa područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu. Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj ( po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša ), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom „ Glavonja“. Suradnici „Garavi“ i „Glavonja“ , zavedeni su u KOG-u, linija rada nacionalizam i terorizam, pod kategorijom Hrvatski terorizam.No međutim u tim dosjeima nije zavedeno niti jedno izvješće suradnika, osim opaske da rad na istim preuzima SDS, u suglasnosti KOG-e. Prve aktivnosti koje je Tomislav prema dostupnim podacima, kao i djelu dokumentacije koju je ustupio op. djelatnik Šupe, u svojstvu suradnika započeo, je u katoličkoj organizaciji „Kršćanska sadašnjost“, 1984.,g., gdje je volontirao, a od kuda je prema naputku Škovrlja podatke povremeno ustupao i SDS-u tj. djelatniku Šupeu. Dobiveni podaci koji su dostupni SDS-u nisu imali nikakvu operativnu zanimljivost, već su se uglavnom odnosili na njegov subjektivni odnos prema načinu rada među osobama koje su djelovale u udruzi. Tako je Šupe u jednoj od svojih analiza kontakata sa suradnikom, naveo da suradnik nije pouzda te njegova uloga i saznanja koja prezentira ne predstavljaju daljnji interes službe, ali zbog dopisa koji je prvodno naveden od strane Željka Škovrlja, tj. KOS-a, nastavljaju daljnje kontaktiranje sa suradnikom, prema vlastitoj prosudbi, te aktualnoj situaciji. Nakon diplomiranja Tomislav zasniva svoj prvi radni odnos u Državnom arhivu RH, gdje je bio djelatan do kraja 1990.g. Posebno se izdvaja vrijeme 1987/88 godina gdje je ime Tomislava Karamarka također evidentirano u službenim izvješćima SDS-a, u trenutku velike pljačke znakovita naslova Sveučilišne i nacionalne knjižnice, te Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije od strane Aleksandra Millesa, kao jednog od pomagača operacije „Knjižnica“, no međutim usprkos dobrim odnosima sa Millesom, kao i osobama koje su bile uposlene u tim knjižnicama, Karamarko je izdvojem iz istrage. Obredi crne magije U to vrijeme Tomislav i dalje nastavlja svoja druženja sa Željkom Malnarom, preko koga upoznaje svoju buduću suprugu Enisu Muftić, dok Željko 1989.g. stupa u brak sa Emirom Hasanpašić, ( čiji je otac Osman Hasanpašić, poznati alternativni liječnik i specijalist radiestezist, pisac i autor mnogih knjiga, priručnika i vodiča kroz alternativnu medicinu ), a kumovi supružnicima Malnar su upravo Enisa i Tomislav. Enisa i Emira od ranog djetinjstva su nerazdvojne, kao i njihovi očevi Osman Muftić i Osman Hasanpašić, poznati zagovornici šerijata, u Zagrebačkom mešihatu islamske zajednice.Kontaktom sa Enisom Tomislav upoznaje budućeg šogora Amira Muharemija, koji je iste godine zasnovao brak sa Sanelom Muftić. Već spomenutog Millesa, Karamarka, Malnara,Enisu i Emiru, povezivala je posebna vjerska literatura, kao i obredi crne magije, gdje su značajno uporište u tome imali kod Hasanpašića. Hasanpašić je svojim poduzećem „Nova Arka“, u Tkalčičevoj 41 prvi na području RH započeo prodaju predmeta potrebitim u obredima crne magije, ezoterije,tarota itd. Svijet okultizma posebno je interesirao Karamarka, te ga je potajno proučavo, te mu bio sklon, iako je bio praktični vjernik, što je u njegovoj obitelji posebno gaila njegova majka. Krajem 1989.g., Tomislav je aktivno pokušava uključiti u stvaranje nove stranke HDZ-a, tako da je bio jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini, koja se trebala održati u Hotelu Panorama u Zagrebu ( a čija se osnivačka skupština na kraju održala na NK Jarunu). Karamarko je tada zamjećen zajedno sa Tomislavom Družakom, kao jedini od glasnijih kritičara novog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, budući su osobno bili zagovornici da predsjednik te stranke bude Marko ili Vlado Veselica. Nakon prvih višestranačkih izbora, Tomislav pokušava učvrstiti zemljačke odnose sa osobama iz zadarskog zaleđa, točnije iz mjesta Kruševo ( od kuda je podrijeklom ), no međutim od osoba podrijeklom iz istih krajeva, a koje su uposlenici poduzeća „Zagrebački Transporti“ ( danas Croatia Bus ), biva prozivan za suradnju sa raznim institucijama bivše države, te tako proklamiran za nepoželjnog u društvu Kruševljanja. Ogorčen reakcijom tih osoba, koje su ga izbjegavale, isti pokušava učvrstiti svoju poziciju u stranci HDZ. Posredstvom poznanika Zvonka Trusića i Stipe Mađarela ( koje je upoznao preko Malnara ), upoznaje jednog od istaknutijih članova nove stranke Vicu Vukojevića. Vice nekoliko dana nakon upoznavanja sam ostvaruje kontakt sa Karamarkom, pokušavši ga angažirati u proces organizacije prvog općeg sabora stranke HDZ-a u dvorani Lisinski, na što je Tomislav bezrezervno pristao. U samoj organizaciji stranačkog sabora Tomislav nije imao značaniju ulogu, no na održavanju istog bio je zamijećen od strane većeg broja osoba iz Zadarskog zaleđa kao osoba bliska novom vodstvu stranke, a što je i sam dodatno isticao. Gradio reputaciju kod prognanika Novonastala okolnost potom je Tomislavu učvrstila i podigla renome među osobama iz njegovo mjesta porijekla, gdje se potom značajno nametnuo u organiziranju i dopremanju naoružanja Hrvatskom življu na širem području Kruševa i Obrovca. U vrijeme oružanih sukoba na području naznačenih mjesta, tijekom 1991.g.( koja su potom okupirali četnici ) u obrani samog mjesta Tomislav nije aktivno sudjelovao, već je kritične zgode bio u Zagrebu. Nakon okupacije Kruševca, te iseljavanja hrvatskog stanovnišva Tomislav je aktivno sudjelovao u organiziranju njihovog prihvata, kako na području samog Zadra, tako i na širem području Zagreba. Tim činom dodatno je izgradio reputaciju kod samih sumještana i Hrvatskog stanovništva sa šireg područja Obrovca i Benkovca, koji su bili prognani. Svoj prvi radni odnos u samostalnoj RH, Tomislav zasniva dana 17.06.1991.g.,na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, a prema preporuci tadašnjih pomoćnika Ministra unutarnjih poslova Vice Vukojevića i Ministra obrane Josipa Perkovića ( kojeg Karamarko do tada nije poznavao ). Na novom radnom mjestu Karamarko brzo stječe povjerenje Josipa Manolića, kao i njegovih najbližih suradnika, kojim aod samog početka iskazuje odanost. Tome u prilog ide podatak, da je Manolić u širem okruženju svojih pouzdanika, među kojima je nazočio i Zdravko Tomac, hvalio Karamarka kao mladu, nacionaln neopterećenu osobu, na koju se bezrezervno može računati. Obnašajući svoju dužnost, Karamarko stječe simpatije prvo Stipe Mesića, s kojim počinje intenzivnije druženje i prijateljstvo, u što uključuje svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara. Također ogromno povjerenje stječe od Franje Gregurića, koji ga preuzevši Vladu RH, nakon Josipa Manolića zadržava na istim poslovima. Sve iznimno povjerljive poslove kako u samoj Vladi, tako i u osobnim aktivnostima, Gregurić povjerava isključivo Karamarku. Sazivom druge sjednice Sabora RH dana 10.09.1992.g. Tomislav preuzima novu dužnost, šefa kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića. Znakovito je i to, da je Karamarko na traženje Hasanpašića, te buduće supruge, upravo u Saboru uposlio operativno interesantnu osobu Indiru Honić, alijas „Fatma Nur Dženet“. U rješenju koje je potpisano od strane predsjednika Sabora Stjepana Mesića, raspoređena je na poslove višeg stručnog referenta, koja je u svojim kontaktima sa zaposlenicima Sabora, kao i zastupnicima, javno navodila kako je zaposlena prema preporuci Stjepana Mesića, budući je njegova ljubavnica. Spomenuta Indira, operativno je postala interesantna provedbom OA „FES 1“, kada je službeno zabilježen njen kontakt sa stranim obavještajnim službama, točnije prvim tajnikom veleposlanstva Irana u Zagrebu, koji je zadužen za obaviještajne poslove. Osim tih aktivnosti Indira je operativno postala interesantna po pružanju usluga gatanja, okultizma, pa i samog sotonizma, a u javnosti se predstavljajući kao vidovnjakinja. Tomislav Karamarko znao je učestalo koristiti njene usluge „obnove energije tijela“, što je radio u strogoj diskreciji zbog toga što su Indiru pojedini katolički svjećenici Zagrebačke nadbiskupije javno proglašavali pristašom i jednom od vođa sotonizma i okultizma u RH. Poslove šefa Mesićeva kabineta, Karamarko obnaša do 15.06.1993., kada preuzima dužnost načelnika PU Zagreb, kada i stupa u građanski brak sa suprugom Enisom. Obnašanjem dužnosti načelnika PU Karamarko intenzivno ali samozatajno počinje graditi vlastitu mrežu, pritom koristeći postojeću infrastrukturu, koja je pod paskom obavještajnog aparata, te osoba Gregurić, Mesić i Perković. Karamarkovim upravljanjem PU Zagreb, kao najvećim sustavom u MUP-u RH, počinje dugogodišnja križaljka, pritom ništa ne ostavljajući slučaju. Za svog pomoćnika kriminalističke policije, prema direktnom naputku Josipa Perkovića imenuje Damira Lončarića, temeljne policije Vladimira Fabera ( koji je ujedno bio njegov zamjenik ), a specijalne policije jedinice PU „ALFA“, imenuje Zorana Cvrka. U samom sustavu kriminalističke policije značajno je imenovanje pojedinih načelnika gdje je bio prioritet zaštite kadrova, upravo pod kapom Karamarka, kao državotvorne osobe s naglašenim desničarskim stavovima.Osim zaštite kadrova druga zadaća je bila isključivo detaljno organiziranje prave kriminalne mreže na relaciji ulica-policija-sud, gdje bi bile uključene osobe od povjerenja tj. one koje je upravo služba bivše Jugoslavije koristila u raznim aktivnostima. Prvi plan bilo je gospodarsko rušenje sustava od malih poduzetnika do tvrtki koje su u postupku privatizacije, koristeći se registracijom novih tvrtki s isključivim ciljem gospodarskog kriminala. U vremenu od kraja 1993.g. do početka 1995.g. ta grupacija je na širem području Zagreba izvršila prevare u visini od cca 30 miliona tadašnjih DM. Policija je svoju neučinkovitost pravdala da za to ne postoji interes politike, prebacivajući pri tome obavještajnim kanalima da su pojedini politički dužnosnici i sama obitelj Tuđman uključeni u te procese. Karamarko je između ostalog sesvetskoj tvrtki „Europatrade“, omogućavo ilegalne uvoze elektroničke opreme u ogromnim količinama, pri čemu je policija osiguravala šleperima nesmetan prelazak granice i pratnju do skladišta u zagrebačkim Sesvetama. Najzanimljiviji je podatak, da je Karamarko osobno, upravo koristeći taj aparat, izvršio pritisak na vlasnika tvrtke „Croatia Bus“, Leona Sulića da preda tvrtku isključivo zbog zemljišta na kojem se nalazilo sjedište poduzeća u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a isto je nalazilo u neposrednoj blizini njegove adrese stanovanja. Na mjesto načelnika odjela organiziranog kriminala imenuje Jadranka Belinu, koji je isključivo sa svojim pomoćnicima zadužena za poslove nadzora i jedn od servisa grupe oko Zlatka Bagarića s jedne strane, te Vjeke Sliška s druge. Sve opisane inkriminirane aktivnosti, djelatnici Službe su i evidentirali, te video zabilježili jednu novčanu transkakciju, prema Lončariću i Šeničnjaku, gdje je evidentan opis aktivnosti svakog od navedenih, sa obavljenim radnjama, kao i podjelom novca za svakog sudionika. Operativni sadržaj sa video materijalom tijekom 1996.g. ustupljen je osobno pomoćniku MUP-a za kriminalističke poslove Željku Sačiću, koji je nekoliko puta pregledao video dokaz, te nedvojbeno ukazao na žurno procesuiranje sudionika, djelatnika PU Zagreb, a kasnije PU Zagrebačka.Do procesuiranja nikada nije došlo, osim što je Karamarko kao „nagradu“ dobio imenovanje na mjesto pomoćnika MUP-a za kadrovska pitanja, gdje je bio djelatan do kraja 1998.g. Početkom 1994.g. a nakon izlaska Mesićeve skupine iz HDZ-a, Karamarko je bio jedan od pouzdanih osoba koji je kao dužnosnik mogao politički biti doveden u svezu sa Mesićem, a samim tim biti smjenjen na mjestu načelnika PU. U zaštiti pod predznakom profesionalnosti i znanja njegovih kadrova, Karamarko sa Damirom Lončarićem, u što uključuje svog poznanika Millesa, na Krležinom Gvozdu inscenira provalu, gdje je Milles glavni akter priče. ( Kako je Milles već od 1988. g. osuđen na kaznu zatvora od 15 godina za gore opisane aktivnosti, već 1993.g. biva prebačen na otvoreni dio u zatvoru Lipovica, upravo na intervenciju Karamarka dok je obnašao dužnost u Saboru RH. Nadalje, zanimljiv je podatak kako je u vrijeme same provale na objekt obiteljske kuće, zamjećen Milles, te počinje potjera u koju se osobno uključuje Damir Lončarić. Dolaskom do Jurjevske ulice, gdje Milles izvršava otmicu djelatnika policije ( koji je vršio dužnost osiguranja objekta ) počinje pravi zaplet, u koji se prema dogovorenom scenariju uključuje prvo kao pregovarač u talačkoj situaciji sam Lončarić, koji potom u sve uključuje aktualnog ministra UP-a Ivana Jarnjaka. Sam pregovor sa Millesom u nazočnosti Jarnjaka vodio je Lončarić, koji je na opće zadovoljstvo okončao „talačku“ situaciju, te pridobio Millesa na dobrovoljnu predaju, a potom ga on osobno uhitio. Nakon obavljene kriminalističke obrade, Milles je ponovno upućen u poluotvoreni zatvorski dio kaznionice Lipovica,gdje je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon osam dana pronađen mrtav, službeno potvrđeno kao samoubojstvo. Brkić kao Karamarkov kadar Opisana aktivnost u nazočnosti Jarnjaka, učvrstila je položaj Karamarka i Lončarića kao profesionalaca i znalaca u obnašanju i najtežih zadaća. Sve opisane aktivnosti operativno su popratili djelatinici Službe, a tehničkom kontrolom sredstava komuniciranja potvrđena je sprega trojca Milles-Karamarko-Lončarić.Prema dostupnim podacima Službe, sva operativna postupanja po predmetu PU Zagreb, koja su se odnosila na Lončarića i Karamarka, osobno su bila pod nadzorom Franje Vugrinca, te nigdje nisu evidentirana. Sva previranja u PU iziskivala su manje kozmetičke promjene, gdje se na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije imenovan Šeničnjak, a na mjesto Zorana Cvrka imenovan je Miljan Brkić. Važnim je napomenuti da je Brkić odabran kao osoba koja je nedvojbeno sudionik u obrani RH, sa „pedigreom“ Hercegovca, ali kojemu je supruga Kornelija iz mješovitog braka, čija mama Dragica r. Malbaša je Srpkinja iz Bosanske Dubice. Brat Dragice, tj. Miljanove punice je pukovnik JNA Slobodan Malbaša ( sudjelovao zajedno s Andrijom Rašetom u pregovorima u Hotelu I, u Zagrebu ).Posredstvom tih pozicija Brkić je odabran u Karamarkov tim s jedne strane od Vice Vukojevića i druge strane Cvrka-Malbaše i Fabera. Upravo je Brkić od strane Karamarka prepoznat kao najpouzdaniji i najodaniji u provođenju svih aktivnosti, koji bezprijekorno izvršava svaku njegovu zapovijed. Karamarko je svoj autoritet i povjerenje kod Brkićaizgradio plasirajući u svakom međusobnom kontaktu svoju radikalnu hrvatsku opciju, te proklamirajući politiku predsjednika Tuđmana kao izdajničku ( kako je naveo „budući vrši ustupke Srbima, na štetu Hrvata“ ).Takva načela odgovarala su Brkićevu svjetonazoru, koji osim ratnih rasluga nije imao nikakvu stručnu naobrazbu za mjesto zapovjednika. Na mjestu pomoćnika ministra, Karamarko nije iskazivao nikakvu aktivnost, već je otvoreno počeo širiti tezu o stranci HDZ-u i Tuđmanu kao jedinim krivicima svega u RH, pritom tajno proklamirajući novu političku stranku HNS i starog prijatelja Stjepana Mesića. Prekidom obnašanja poslova pomoćnika ministra, Karamarko zasniva novi radni odnos u HAK-u, na mjestu glavnog tajnika, gdje je iskoristio poziciju i utjecaj Ile Bakovića, te njegovog brata Ante,koji je u to vrijeme djelatnik HIS-a. Obnašajući poslove glavnog tajnika HAK-a, Karamarko je idealno iskoristio za bolje pozicioniranje i pripremanje za predsjedničke izbore. U Mesićevom stožeru Pripermanje predsjedničkih izbora, kao i organizacija samog stožera kandidata Stjepana Mesića, za Karamarka je aktivno počela u rujnu 1999.g., od organiziranja prvih suradnika „donatora“ i novinara, s kojima je svakodnevno održavao kontakte.Njegov utjecaj u EPH, nedvojbeno je prema također dostupnim podacima Službe bio izgrađen do te razine da je u određenim tekstovima mogao vrštiti cenzuriranje. Također je važno napomenuti, da je Karamarko koristeći prijatelja Mira Laca, koji je direktno kontaktirao sa novinarkom Jasnom Babić, krajem 1999.g. u vrijeme provođenja famoznog proces tzv.“Zločinačke organizacije“ plasirao za sve osumnjičenike i njihove kriminalne aktivnosti pokroviteljstvo od strane aktualne vlasti, pritom navodeći imena Ivića Pašalića,Drage Krpine i dr..., a ponaosob obitelji Tuđman. Sa druge strane Karamarko za ista plasiranja koristi Ivu Pukanića, Denisa Kuljiša,Andrea Maksimovića, Sašu Lekovića, Dušana Miljuša i Marka Cigoja, na način da je preko svojih satelita, pritom koristeći Hrvoja Petrača ( preko Lončarića ), Zvonka Trusića, Nikolu Vukovića ( nasljednik na mjestu tajnika HAK-a ), Mirka Ljubičića-„Švepsa“ i Nikolu Krištu, da budu kao „neovisni“ izvori informacija, koju su navedeni novinari međusobno razmjenjivali, te potvrđivali kao autentičnu i provjerenu. Sve napijed navedeno potvrdili su djelatnici SZUP-a u svojim operativnim postupanjima, kao i korištenjem operativno-tehničkih sredstava, nad svim prethodno imenovanim osobama. U početku javnog istupa Karamarka kao ključne osobe i voditelja stožera u timu Stjepana Mesića, kao kandidata za predsjednika RH, počelo je otvoreno prikupljanje financija. Osim istaknutih pojedinaca iz gospodarskog miljea, koje je predvodio poduzetnik Tomislav Antunović, a koji su bili paravan prikupljenih donacija, Tomislav je propagirao veliko broj osoba albanske nacionalnosti. Među isaknutijim Albancima svoj oboj u financiranju dalu su obitej Kačinari i Gjergaj, s područja Zagreba ( dugogodišnje poznanstvo s Mesićem ), a posebno je naglašen doprinos Lulzim Krasniqi tzv.“Ljulji“, te njegovih sunarodnjaka iz Švicarske i Njemačke, obitelji Qazima Osmanija i Behgjet Pacolli. Osmani i Pacolli uistinu su glavni financijeri kampanje Stjepana Mesića, ali isključivo po dogovoru sa Karamarkom. Naime, poznanstvo Osmani, Pacolli i Karamarko seže iz ranih 90-ih, kada je Tomislav u ime svog nekada pretpostavljenog započeo suradnju sa istima oko poslova TDR-a i TDZ-a, kao i plasmana duhanskih proizvod na području EX Jugoslavije, kao i europskih zemalja.Ta duhanska struktura ima svoje korjene u tranziscijskim, političkim strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990-ih godina. Upravo je u vrijeme Gregurićeva mandata u Hrvatskoj, praktički u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske industrije (preko tvrtke u Varaždinu osnovane od strane Željka Tomljenovića pomoćnika ministra Ivana Jarnjaka i čelnika AKD-a tvrtke koju je osnovala vlada RH), prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske industrije koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.Bio je to proces reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj koja je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala duhanske kriminalne organizacije na prostoru zemalja EX Jugoslavije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj, nebi bilo niti takve duhanske kriminalne organizacije. Duhanski lobi Dakle, prvo je uslijedio proces „reorganizacije“ duhanske industrije, prije svega u Hrvatskoj ( pod palicom Gregurića ), a potom pod utjecajem iz Hrvatske i dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječio ulazak stranih duhanskih industrija na prostor novonastalih novih država,( „ozakonjeno“ potpunim monopolom TDR-a u vrijeme Matešine Vlade, a Mateša je u to vrijeme zet Franje Gregurića ) kako bi se duhanskoj „organizaciji“ potupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom trgovinom duhanskim proizvodima preko cijelog Balkana. Duhanska organizacija začeta je upravo od strane Tvornice duhana Rovinj, sa svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno uz svestranu podršku Gregurića, s kojima je u posljednje vrijeme njegova predsjedanja Vladom, sve pregovore vodio Karamarko. U Hrvatskoj su prvi šefovi te organizacije izvan same proizvodnje bili Hrvoje Petrač, jedan od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio Cuccurin, te bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg predsjednika uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umješana u stvaranje duhanske organizacije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske organizacije. Zagrebačka banka je plasirajući nepovoljne kredite Tvornici duhana Zagreb, istu preuzela radi dugova, a onda je prodala puno manjoj Tvornici duhana Rovinj, stvarajući tako monopolni položaj, koji je potpuno osiguran onemogućavanjem ulaska stranih duhanskih kompanija na hrvatsko tržište, pod opravdanjem zaštite domaće proizvodnje. Zanimljivo je kako je predstavništvo TDR-a u bivšoj SRJ u drugoj polovici 90-ih vodi Jovica Stanišić glavni operativac Slobodana Miloševića s kojim se razišao u drugoj polovini devedesetih. U stvaranju balkanske duhanske organizacije, važnu ulogu imaju i ljudi poput Vlade Brkića u Hrvatskoj i Andrije Draškovića u Srbiji, koji su cijelo vrijeme bili ključni suradnici kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača, pa je tako međunarodno krijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je u tome trenutku značajan dio kriminalne organizacije koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko Knežević i Andrija Drašković u zatvoru, tzv. zločinačka organizacija iz sudskih procesa s početka 2000-ite godine, dok se i protiv samog Petrača u tome trenutku podiže više kaznenih istraga, od kojih i jedna zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, a osim Petrača vodila se i protiv Srećka Kestnera i Ratka Kneževića, sve do 2002. g. Prijelomni događaj u tim procesima predstavlja tajni dogovor Qazima Osmanija zvanog „Felix“ i Hrvoja Petrača u Ankari, u Turskoj koji je 2001. g. uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika RH u Turskoj Amira Muharemija ( šogora Tomislava Karamarka , na čije je inzistiranje taj sastanak uslijedio ). Dakle, ti su se klanovi i kriminalne organizacije jednostavno morali reorganizirati, kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj trenutak njihove slabosti prepoznao je i iskoristio Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa Petračevom organizacijom. Upravo su na sastancima u Ankari uz posredovanje pripadnika klana Osmani ( Amira Muharemija ) Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili kriminalni sporazu o pruzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj. Konačni dogovor Petrača i Osmanija postignut je početkom 2005. g., nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem i tajnim vlasnicima TDR-a odnosno Adris grupe.Prvi sastanak Vlahovića i Osmanija,kako doznajemo dogovio se upravo početkom 2005. Godine uz posredovanje Ekrema Lluke. Vlahović je tada upozorio Osmanija kako postoji grupacija tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa u Zagrebačkoj banci, s čijim se punomoćnicima mora dogovoriti oko onog dijela preuzimanja TDR-a koje vlasništvo ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.Kasnije je posredničku ulogu između Vlahovića i Osmanija preuzeo po naputku Felixa Dražen Golemović. Dnevno.hr U Zadru, 20. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK - OGRANAK SUHOVARE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST GRUBE I NEZRELE PODJELE STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK - OGRANAK SUHOVARE DOSTAVLJA HRVATSKOJ JAVNOSTI ODGOVOR NA TEKSTOVE KOJI SU OBJAVLJENI NA INTERNETSKIM STRANICAMA http://suhovarezabuducnost.blogspot.com/, DANA 31. LISTOPADA i 13. STUDENOG 2012. GODINE. ISTI SU LAŽIMA USMJERENI PROTIV SHZ-a. S kim se svađa solist iz Mjesnog odbora Suhovare, spominjući i citirajući SHZ podružnicu Poličnik? Jesu li tom svađom i pisanjima upoznati svi članovi Mjesnog odbora? Nisu, jer smo posve sigurni da ga ne bi podržali. Solistu nije jasno da nije kadija da optužuje i presuđuje, a niti pop da popuje. Nije mu jasno da su mu optužbe jako opake, a stajalište miriše na vrijeme provokatorskih optužaba druga Ace Rankovića. Dobar savjet solistu. O temama koje ne znaš mudro je šutjeti. SHZ poštiva sva demokratska prava žitelja Suhovara, kako u vjeri tako i u politici. Naša stranačka mudrost je poziv na zajedništvo svih suprotnosti, ali bez mača i krvi, bez optužbi. Pozivamo na drugačiji pristup kulturi rada (radosti rada) i drugačijoj kulturi rađanja (radosti u brojnosti), na politički prostor za sve opcije i stavove, za sve stranke i pojedince. Grube su i nezrele vaše podjele na mi i vaši i neki drugi i njihovi. Dajte si truda raspravljati o općem dobru koje pripada svima. Nisu vas Suhovarci birali u Mjesni odbor u namjeri da ih dijelite po zaseocima ili prezimenima i imenima ili ne daj Bože, po redu veličine posjeda. Birali su vas većinom (ili ne) da se upoznate s pravnim učincima, mogućnostima predstavljati nas u lokalnoj zajednici Općini Poličnik. Da ni na koji način ne bismo bili zakinuti u materijalnim pravima, niti na štetu drugih u toj zajednici. Birali su vas kako biste se proželi duhom zajedništva za opće dobro. Zaboravit ćemo da se još izražavate kao kamen uranjen u vodu, čim Vas se izvadi iz vode i razbije u svojoj nutrini i dalje je suh. Neka vas prožme po svoj dubini osjećaj svih i svakoga za dobrobit Suhovaraca. Bog vas blagoslovio i pomogao u našim željama. U Suhovarima, 18. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA OGRANAK SUHOVARE Tko će Općini Poličnik vratiti 300 tisuća kuna za izradu dokumentacije za promašene projekte? |
"Po šumama i gorama": Iza srpskih okupatora ostale su brojne posijane mine zla U Hrvatskoj su sada „građani“ a onda kao i sada operativci protiv Hrvatske! I evo Uzelca, Pupovca i drugih, sada kao pojedinci građani. U redu, ako i konkretno pokažu i da su se kao Srbi otrijeznili i shvatili da su u stranoj zemlji bili kao izviđači za svoju maticu u namjeri za osvajanjem i porobljavanjem tuđeg, tj. hrvatskog teritorija i Hrvata. Tako su i Mlečani pod izlikom i „zbog brižnosti“ za svoje manjine, i to uz pomoć Vatikana, osvojili i uništavali Hrvate na zadarskom području i šire po Hrvatskoj. Sada imaju priliku da pokažu koliko su lojalni, tj. solidarni s hrvatskim narodom u Hrvatskoj u kojoj žive. Već dvadeset godina Hrvati su i dalje žrtve od posijanih mina i „belog praha“. Zbog osvajačkih pobuda, zbog njihova plana o velikoj Srbiji – stvaranog uz pomoću matice Srbije, Srbi na područjima Hrvatske znaju konkretno gdje su postavljene mine. Kada nisu sto posto realizirali san o zamišljenoj velikoj Srbiji, sklepanoj od tuđih teritorija, i ako i dalje žele živjeti u slobodnoj Hrvatskoj, kao kršćani trebali bi pokazati da su obraćenici s Uzelcem i Pupovcem na čelu. Maknite mine da Hrvati više ne stradavaju u vlastitom dvorištu upravo od mina koje ste im vi sami postavili! Tako ne bismo trebali skupe strojeve za razminiravanje, za koje ionako nema novca nakon što su vam napravljene nove kuće i osigurane izviđačke mirovine - dok Boričevac, Zrin i druga mjesta koja ste porušili u Drugome svjetskom ratu, još čekaju da se obnove. Mogli biste vi te mine odstraniti golim rukama - kad znate gdje su da tako pokažete i svijetu kako se čovjek zbog sebe treba pokajati i kako ne smije u tuđa dvorišta postavljati mine, jer ga to kompromitira i truje mu dušu na putu beskonačna života. Na kraju čovjek po sebi – za sebe postane zlo, pa tako Srbi i ostali gosti u Hrvatskoj neka žrtvuju za svoju dušu zbog vlastitih djela i propusta u prošlosti, a što je bilo uzrokom toliko prolivenih suza i krvi na zemlji - i to baš Hrvatskoj, u kojoj žive i koja ih je stoljećima hranila. Bog je tu izvor života za sve, zlo se ne ponovilo koje je začeto još davne 1844. godine zbog želje Srba za „velikom Srbijom“ (Načertanije). Zlo lukavo hvata maha 1918. – 1928. godine (ubojstvo dr. Stjepana Radića, vidi njegovu doktorsku radnju), od 1928. – 1941. godine nastavak ubojstvima i progonima Hrvata zbog stvaranja „velike Srbije“. Od 1941. – 1971. godine lukavo (uvijek ratovali na hrvatskom teritoriju) progonili Hrvate dok su paralelno zavaravali svijet učvršćujući svoje pozicije zbog teritorijalnog povećavanja Srbije. Zatim od 1971. – 1990. godine nastavak zla koje je haralo Hrvatskom, ali i primjetno kako su Hrvati odolijevali tako se zlo urušavalo, što je po Iskonu zapisano. Od 1990. do 2009. godine, dakle, koliko god se zlo upinjalo ono je konačno i vremenito i uvijek ostane bez daha, što se dogodilo i hrvatskim okupatorima - eksploatatorima. Ipak Hrvati za sada nisu dovoljno spoznali da treba stalno biti budan da se ne bi palo u iskušenje, dozvolili su svojim potencijalnim obraćenicima koji svojom lukavošću opet zauzimaju prve klupe, umjesto da su u zadnjima po njihovoj sudbini, dakle, bez pomoći ne mogu se lustrirati. Od 1941. godine od Boričevca, Zrina, Bruvna, Karlovca, i tako redom uključujući i križni put 1945. do 1990. godine. Ali očito želja spomenutih gostiju je da se Hrvatima križni put nastavi i danas od Vukovara, Lovasa, Knina, sve do Dubrovnika i Boke Kotorske pod nazivom spaljena zemlja i uz pomoć posijanih mina za dugoročno stradanje. Sve to pokazuje da sinovi i unuci inih okupatora i Srba, skupa s hrvatskim janjičarima, i sada drsko veličaju ustanak u Srbu, po redu tko zna koji dirigiran iz Beograda i druge metropole, sa zahtjevom da im i ova generacija Hrvata plaća za spomenike njihovih zlodjela u Boričevcu, Udbini, kao i širom Hrvatske do danas i dalje. Spomenuti spomenici ni blizu i nisu toliko opasni koliko su opasni odmetnuti lutajući kipovi po šumama i gorama kao Z. Milanović, V. Pusić, S. Mesić, I. Josipović, M. Pupovac, S. Uzelac, i dr. Svi bi kao takvi i dalje vladali pod prozirnim parolama fašizam, antifašizam, komunizam, pomoću kojih su se kroz zadnje stoljeće proširili i okupirali hrvatske teritorije partizani - ustanici iz Beograda, Rima, Venecije, Budimpešte… zbog eksploatiranja Hrvata za sebe preko poreza i harača u krvi. Adekvatnim stilom i danas se služe, koji odgovara ovom momentu, da se Hrvati uskoro ne bi sjetili dok plaćaju vampirima lutalicama za njihovo orgijanje i bal. Krasti ili držali vreću je isto. Dakle, potomci raznih eksploatatora Hrvata toliko su postali bahati pa traže da im Hrvati dižu spomenike i da dalje rade za njihove pionire nasljednike kao „nadgradnju“ i pored zla koja su počinili isti nad Hrvatima. Misle da im je taj neki antifašizam pokriće i zaštita za daljnje eksploatiranje i uništavanje Hrvata. Što su ustanici u Srbu podržavali: fašizam ili antifašizam, dok su, u zadnjem ratu protiv Hrvata, sa svojima postavljali mine od kojih Hrvati i danas pogibaju. Na kraju, hrvatski je narod odlučan provesti lustraciju u vlastitom narodu, isto tako i vi kao manjine dužni ste u Hrvatskoj očistiti iz svojih redova produžene ruke vaših matica, da ne bi ikada više pretendirali preko vas osvajati hrvatske teritorije i porobljavati Hrvate. Pored ove konstatacije očito po spoznaji koja će nas spasiti, doista kao i ostali narodi i mi smo tvorci vlastite sudbine. Izdvojiti se iz zajednice u kojoj čovjek živi, iz općeg, zapravo je luciferstvo, svejedno od koga je potaknuto u pravcu zla, tj. Smrti; bilo da je riječ o Hrvatu ili pojedincima iz nacionalnih manjina koje žive u Hrvatskoj. Zapravo, čovjek i narodi kao stvorenja trebaju slaviti život - čovjeka - dušu na beskonačnom putu, a što je samo potvrđivanje duše – života – po sebi – za sebe kao dobro. Čovjek ne mora i ne smije postati žrtva bilo čije demagogije. Lucifer po volji ostane bez nepresušna izvora - Stvoritelja, postane i ostane samo prah po sebi – za sebe, bez odgovornosti za život i prema očiglednim mjerilima. Dakle, lutrija je mamac kao zamka lukavog zla, zamka čovjeku kao i osvajanja – pomoću mina tuđe ljetine u tuđim dvorištima. Istina, čovjek se izgubi po duši u prostoru i vremenu zbog materije, čudo je ali i odgovornost duše kad pada niže pored Oca Stvoritelja kao nepresušna izvora za život. Samo zbog želje da kao stvorenje inverzijom postane apsolutni stvoritelj, što nije moguće. Jer duši nije potrebno biti žrtvom vremena i prostora kao tijelu. Ona je čvrsta točka koja bi uredno trebala rješavati za tijelo, koje je po materiji osuđeno na kretanje u prostoru i vremenu. Što jest i tako će biti uvijek. Nema valjana razloga da vlastito tijelo duši postane zamka. Otkuda umišljenost da čovjek može biti kategoričan – sijati mine i smrt drugima i sebi. Čovjek izražava i odražava očigledno, a sve je kušnja po cijenu života, smisla što jest. Zbog nereda gubi se i zamjenjuje logiku zdravog razuma – nekim sklepanim znanostima, psihologijom. Borba da se pomoću materije pobjeđuje jednako je beznađe, jer čovjek ne zna da ga na putu beskonačnom koči prostor i vrijeme (baš – privid – materija kao zamka, kojoj se klanja), tako je odlučeno za stvorenje. Stoga primarno je, čovjek je duša – život po Stvoritelju, što čuva po sebi – za sebe i onda nema prepreka, a oni koji postave tijelo na prvo mjesto nemaju budućnosti stavljajući drugom mine kao zamku – zapravo postave ih sebi kao trovačima na putu osvješćivanja – spoznaje. Čovjek se pokazuje po djelima očiglednom, sebe prezentira i po minama kao zamkama životu ili je tako nešto urednom čovjeku zlo. Dakle, istine kao uzori i opomene u životu nama su na usluzi i servis zbog ravnanja i orijentacije. http://www.hrsvijet.net/index. TITO KAO OPOMENA Tito je odraz hrvatskog nereda – što je kulminiralo dekadencijom hrvatskog društva, očito kad je sebi dozvolilo Tita kao vođu. Kad je riječ o produženoj ruci okupatora, tj. Tita, trebamo raskrinkati srpsku ideju, a koja je sada samo ideologija, tj. smeće propale srpske ideje koja je potrošena čak i za Srbe, što adekvatno odgovara spodobi Josipu Brozu Titu – janjičari po iskonu nužno odlaze u smetlište. Tendencija vampira je i dan danas iscrpljivati hrvatsku snagu. Tito kao oličenje luciferstva odvaja se od bitnog, općeg dobra Hrvata u pukoj ulozi vampira, kao beznađe ometa hrvatsko biće, koje istrošeni Lucifer i potrošena srpska ideja nastoje iritirati, umjesto da nam posluži kao pouka, pa da više ne zaslužimo Tita. Naravno da nam on kao zlo neće niknuti, ako ga ne posijemo. Samokritički gledano – on je kao i još ostale poturice, što smo već istaknuli, odraz nereda, a na kraju hrvatska pouka i sramota. Lucifer Tito je rušio opće, a nudio kule od karata, rušio je bitno, konkretne uvjete što čovjek mora čuvati i uređivati, tj. unaprjeđivati. Eto kako je Tito u svom balu rušio konkretnu Hrvatsku koja je uvjet za beskonačno, zavaravajući prividnim kulama od karata, uništavao je Hrvatsku koja je Hrvatima uvjet življenja, život. Ništa Tito ne može, kao kuća zlog duha, ali zao duh može zavesti, ima sheme kako kupiti mrvicama duše drugih – koje nisu budne, stoga hrvatski duh mora jačati, tj. obnoviti se i kao svjetlo rastjerati mrak, jer Lucifer je zapravo prah i mrak. Tužan je Tito i njegovi sljedbenici, kao Macbeth, koje proganja krv vlastitog naroda - ne mogu oni oprati krvave ruke – već su stalno u paklu, u muci – zato neka Hrvati paze i čuvaju svoju dušu jer se zločinci znaju vratiti na mjesto zločina. Po neredu - slobodnom voljom čovjek pada u iskušenje – pa se zbog materijalnog, koje tendira konačnom tj. beznađu – smrti, odvaja od života, kakav priliči čovjeku, od iskonskog izvora snage i svjetla. Odvajanje je patnja kao odraz posrnuća po prividu, slabost što rezultira nečovjekom, koji postaje nezaštićen – u mraku ne vidi, pa ga obuzima strah – koji je svojstven neznalici, koji otupi i oslabi, zapravo po vlastitoj volji izgubi se. Tumaranjem po mraku i hvatanjem za slamku, prezentira mu se objektivno beznađe. Blago onom tko spozna pa se odrekne luciferstva i baklje, povrati iz mraka apsolutnom izvoru svjetlosti. Dakle, jer luciferstvo teži prividnom, konačnom u kojem i nestaje – umire. Smisao je život nastaviti u pravcu beskonačnog, što je suprotnost Luciferu koji tendira od beskonačnog konačnom – smrti, što ruši nadu – zatire put beskonačnom životu. Treba strahovati od gubitka uvjeta, tj. Hrvatske i rušenja vlastite zajednice, a ne bojati se braniti Hrvatsku i hrvatsku zajednicu kao uvjete za život, tj. sam život na putu beskonačnom. Tito je uništavao uvjete životu: pritiskom na hrvatsku dušu toliko je stvarao osjećaj beznađa pa se očitovala na razne načine smrt, usmjeravao je od nade i beskonačnog u konačni mrak, tragedija Bleiburg, emigracija, pad nataliteta . . . Svjedoci smo «budućnosti» iza njega samo agonija i još uvijek smetnja Hrvatima u borbi za život na putu beskonačnog života. Iz navedenog, gdje je Titu dogradnja, što je pozitivno stvorio za život, osim sukreatorstva s okupatorom kojim je Hrvatsku kao opće dobro, hrvatsku zajednicu gurnuo u dva rata, 80 godina ropstva hrvatskom narodu, koliko krvi, suza, svađa i narušavanje bitnog. U povijesti hrvatskoga naroda nema veće pouke od Tita. U njemu, kao kući zla, skupilo se dotad ukupno zlo koje je nastalo po neredu hrvatskog naroda. On, kao kuća zla, je nepismeni Hrvat, egoist, neradnik, lopov, ubojica stotine tisuća ljudi, po čemu ga se može zvati carem smrti. Eto po čemu je i zašto bio adekvatan za ideju srpskog okupatora. Nasreću ideja koja je istrošena, a koja kao ideologija još zavarava dio neobrazovanog hrvatskog naroda. Toliko sebi umisli konačni vampir da je on jedino božanstvo kojem narod jedino četveronoške puzeći smije gledati i ljubiti obuću na nogama. Umišljanje po toj konačnosti i egipatske faraone odvelo je toliko duboko u smrt da su mumificirali i vjerovali u te mumije i u tom pravcu gradili piramide – grobnice, što je doslovce kopirao, živio i doživio Tito. Kao i egipatsko carstvo mrtvih završio je u konačnom – konačno, što uvijek ravna dobri, apsolutni, beskonačni vječni duh po zasluzi. Ovo na znanje svim potencijalnim okupatorima Hrvatske kao i svim produženim rukama potencijalnih okupatora iz redova hrvatske zajednice – kakav je bio Tito. Nostalgičari carstva smrti, zavarani Luciferom, u Hrvatskoj prizivaju vampira Tita nisu niti svjesni – što je odraz neznanja i sluganske svijesti, koji bi htjeli, da im i dalje okupatori dijele mrvice od opljačkanih hrvatskih dobara – zna se da su sluge bez samopouzdanja najbolje kada ih se zaokupi mrvicama koje im dijeli zao gospodar. Nakon i nemaju višeg smisla kada su zlu za mrvice prodali vlastitu dušu, najviše što su imali, što čovjek može imati. Nismo sigurni da bi hrvatski narod nadživio još jednu ludu kad bi nikla – kakav je bio Tito. Dakle, krajnje bi bilo alarmantno kad bi tako nešto dozvolili. Narodi koji su više spoznali, ne stavljaju slike svojih mrtvih iznad glave čovjeka, života i kada su bili pozitivni za vlastitu zajednicu, tj. poticajni za svoj narod u svoje vrijeme. Oni koji su zidali bez temelja, čak su porušili, nisu stvorili mogućnosti dogradnje. Rušili su i sijali smrt kao i Tito. . . ili faraoni u Egiptu, umišljajući sebi da su božanstvo, stvorili su egipatsko carstvo mrtvih, koje se i realiziralo, opteretivši narod do propasti, jer « nomen est omen», što su pozvali to im se i odazvalo. Hrvatima na znanje kako vampiri imaju samo tendenciju stvaranja carstva mrtvih, gdje je najizrazitiji u Hrvatskoj za tu tendenciju bio Tito. Danas, ples hrvatskih vampira s maskom cara mrtvih, Tita, je prazna ideologija i prepoznato luciferstvo, koje nam za sva vremena može biti opomena. http:///www.hrvatski-fokus.hr/index GARAVI BUDUĆI PREDSJEDNIK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE? Tomislav Karamarko – Biografija U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande. Tomislav Karamarko, r. 25.05.1959. u Zadru, Osnovnu školu završio u Kruševu, Obrovac, Srednju školu završio je u Zagrebu, 1977 g. Godine 1979. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, te se 1982.g. zbog slabijeg rezultata, prebacio na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao smjer povijest 1985. Prvi radni odnos zasnovao je 1987. Tomislav Karamarko dolaskom u Zagreb, naselje Pešćenica, krajem 70-ih godina upoznaje tadašnjeg susjeda Željka Malnara, čijim posredstvom ostvaruje niz novih poznanika, kako u samom naselju ( radničkoj četvrti ), tako i u užem centru grada, s tzv. „gradskim dečkima“, od kojih je najpoznatiji Aleksandar Milles. Budući da je Malnar (glavni suradnik operativca javne bezbednosti Tomislava Stanića, jednog od najboljih inspektora za borbu protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj i Jugoslaviji), tih godina slovio kao poseban boem, sa predznakom momka koji je obišao svijet, pod krinkom pustolova, koristio je kao idealan poligon stvaranja prijateljskih veza među širom populacijom, od osoba bliski tadašnjem režimu, vojnih osoba, osoba iz krim. Miljea, pa sve do osoba Romske nacionalnosti, iz šireg dijela naselja Pešćenica. Kako je Karamarko dolazio iz obitelji slabog imovnog stanja svoj prihod ostariovao je na način da prema preporuci Malnara za osobe romske nacionalnosti skriva predmete iz raznih inkriminranih radnji koje su isti napravili, dali provalama u stanove, društvene objekte i sl., za što bi od istih bio nagrađivan. Sve opisane aktivnosti Tomislav je izvršavo pod velikim velom tajne indirektno se skrivajući iza Malnara i osoba iz njegove blizine. Kao samozatajni i povučeni student prvo na Fakultetu Prava, kontakte je ostvarivao uglavnom sa osobama sa područja Dalmacije i Hercegovine, predstavljajući se kao domoljub Hrvat, poneka i previše slobodno iznoseći ( prema navodu više izvora ) čistu „ustašku“ opciju. Studentska populacija Tomislava je u užem krugu nazivala „mutavac“, kako zbog svog specifičnog načina govora tako i zbog njegove prividne povučenosti. Svoje odnose posebno je ostvarivao sa kolegom Smiljanom Reljićem, s kojim se znao i dugo družiti i nakon fakultetskih obveza. Karamarko je bivšim kolegama na Fakultetu ostao poznat po tme da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i inih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da iste nabavlja njegov bliži susjed, a u stvari riječ je bila o predmetima iz inkriminirajućih radnji. Instruiran od Malnara Zbog nabavke jednog radio prijemnika 1982. g. kolegi studentu sa područja Šibenika, Tomislav i taj kolega završili su na tadašnjo Miliciji, na kriminalističkom ispitivanju. Na ispitivanju u Milicijskoj postaji ( na Zrinjevcu ), Tomislav je pokušavao iznaći rješenje, izbjegavajući možebitne sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja i osoba za koje je vršio opisane aktivnosti spremanja otuđenih predmeta. Tom prilikom ponudio je svoje usluge u spriječavanju „antidržavnih elemenata“, na Fakultetu, jer je tako instruiran od strane samog Malnara. Opisana uloga prema kazivanju i instrukciji Malnara značila je dobivanje na vremenu i mogućnost tzv.vanjskog djelovanja, te da se pronađe osoba iz sustava koja će to „ispeglati“.Malnar je u društvu bliskih poznanika Tomislavu znao ponoviti tu tezu, opravdavajući da je Karamarko inteligentan i može završiti obrazovanje, dok „čergari“ kako je nazivao osobe Romske nacionalnosti, mogu „trunuti“ u zatvoru. Nakon iznesenih teza, o tzv. pomoći o „pružanju informacija protiv antidržavnih elemenata među studentskom populacijom“ , odmah je izvješten SDS-i, te je upućen njen djelatnik Mladen Šupe, koji je s Tomislavom obavio prvi razgovor, a potom bez značajnih pokazatelja Tomislava pustio na slobodu. U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118.st.1.KZ, pritom navodeći uz ostale ime Petra Šale, te njihovih pristaša međtu studetskom populacijom. Pseudonim Garavi Nekoliko dana nakon boravka u postaji Milicije,djelatnik Šupe je kontaktirao Tomislava na njegovoj adresi stanovanja, u namjeri da Tomislavu izda konkretne naputke za osobe koje su u tome trenutku operativno interesantne. Iznenađen brzom reakcijom, kao i konkretizacijom od strane djetatnika Šupea, Tomislav je o istom posjetu izvjestio Malnara, da poduzme određene aktivosti njegove zaštite. Tom prilikom Malnar je kontaktirao dugogodišnjeg poznanika iz JNA Željka Škovrlja, kao i Špiru Ninčevića, obadva aktivna djelatnika KOS-a JNA. Imenovani Škorvlj, koji je porijeklom iz Zadarskog zaleđa odmah je „preuzeo“ Tomislava Karamarka kao svog suradnika, na taj način argumentirano pokušavši kroz taj vid institucionalnog rada izvršiti „zaštitu“ Karamarka, zavodeći ga kao suradnika pod pseudonimom „Garavi“. Zanimljivo je kako je upravo dopisom Željko Škovrlj izvjestio sjedište centrale SDS-a, u Zagrebu, da nad Karamarkom sve aktivnosti poduzimaju isključivo uz prvotnu konzultaciju s djelatnikom Škrovrljom, što je samo po sebi predstavljalo presedan u takvom radu. Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe potom je o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko iznio tri zasebna izvješća o poduzetim aktivnostima,( koja su samo znakovito bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca ). Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Malnar, Tomislav je naveo kako je od strane djelatnika Šupea pitan za imena nekih osoba studenata sa područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu. Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj ( po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša ), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom „ Glavonja“. Suradnici „Garavi“ i „Glavonja“ , zavedeni su u KOG-u, linija rada nacionalizam i terorizam, pod kategorijom Hrvatski terorizam.No međutim u tim dosjeima nije zavedeno niti jedno izvješće suradnika, osim opaske da rad na istim preuzima SDS, u suglasnosti KOG-e. Prve aktivnosti koje je Tomislav prema dostupnim podacima, kao i djelu dokumentacije koju je ustupio op. djelatnik Šupe, u svojstvu suradnika započeo, je u katoličkoj organizaciji „Kršćanska sadašnjost“, 1984.,g., gdje je volontirao, a od kuda je prema naputku Škovrlja podatke povremeno ustupao i SDS-u tj. djelatniku Šupeu. Dobiveni podaci koji su dostupni SDS-u nisu imali nikakvu operativnu zanimljivost, već su se uglavnom odnosili na njegov subjektivni odnos prema načinu rada među osobama koje su djelovale u udruzi. Tako je Šupe u jednoj od svojih analiza kontakata sa suradnikom, naveo da suradnik nije pouzda te njegova uloga i saznanja koja prezentira ne predstavljaju daljnji interes službe, ali zbog dopisa koji je prvodno naveden od strane Željka Škovrlja, tj. KOS-a, nastavljaju daljnje kontaktiranje sa suradnikom, prema vlastitoj prosudbi, te aktualnoj situaciji. Nakon diplomiranja Tomislav zasniva svoj prvi radni odnos u Državnom arhivu RH, gdje je bio djelatan do kraja 1990.g. Posebno se izdvaja vrijeme 1987/88 godina gdje je ime Tomislava Karamarka također evidentirano u službenim izvješćima SDS-a, u trenutku velike pljačke znakovita naslova Sveučilišne i nacionalne knjižnice, te Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije od strane Aleksandra Millesa, kao jednog od pomagača operacije „Knjižnica“, no međutim usprkos dobrim odnosima sa Millesom, kao i osobama koje su bile uposlene u tim knjižnicama, Karamarko je izdvojem iz istrage. Obredi crne magije U to vrijeme Tomislav i dalje nastavlja svoja druženja sa Željkom Malnarom, preko koga upoznaje svoju buduću suprugu Enisu Muftić, dok Željko 1989.g. stupa u brak sa Emirom Hasanpašić, ( čiji je otac Osman Hasanpašić, poznati alternativni liječnik i specijalist radiestezist, pisac i autor mnogih knjiga, priručnika i vodiča kroz alternativnu medicinu ), a kumovi supružnicima Malnar su upravo Enisa i Tomislav. Enisa i Emira od ranog djetinjstva su nerazdvojne, kao i njihovi očevi Osman Muftić i Osman Hasanpašić, poznati zagovornici šerijata, u Zagrebačkom mešihatu islamske zajednice.Kontaktom sa Enisom Tomislav upoznaje budućeg šogora Amira Muharemija, koji je iste godine zasnovao brak sa Sanelom Muftić. Već spomenutog Millesa, Karamarka, Malnara,Enisu i Emiru, povezivala je posebna vjerska literatura, kao i obredi crne magije, gdje su značajno uporište u tome imali kod Hasanpašića. Hasanpašić je svojim poduzećem „Nova Arka“, u Tkalčičevoj 41 prvi na području RH započeo prodaju predmeta potrebitim u obredima crne magije, ezoterije,tarota itd. Svijet okultizma posebno je interesirao Karamarka, te ga je potajno proučavo, te mu bio sklon, iako je bio praktični vjernik, što je u njegovoj obitelji posebno gaila njegova majka. Krajem 1989.g., Tomislav je aktivno pokušava uključiti u stvaranje nove stranke HDZ-a, tako da je bio jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini, koja se trebala održati u Hotelu Panorama u Zagrebu ( a čija se osnivačka skupština na kraju održala na NK Jarunu). Karamarko je tada zamjećen zajedno sa Tomislavom Družakom, kao jedini od glasnijih kritičara novog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, budući su osobno bili zagovornici da predsjednik te stranke bude Marko ili Vlado Veselica. Nakon prvih višestranačkih izbora, Tomislav pokušava učvrstiti zemljačke odnose sa osobama iz zadarskog zaleđa, točnije iz mjesta Kruševo ( od kuda je podrijeklom ), no međutim od osoba podrijeklom iz istih krajeva, a koje su uposlenici poduzeća „Zagrebački Transporti“ ( danas Croatia Bus ), biva prozivan za suradnju sa raznim institucijama bivše države, te tako proklamiran za nepoželjnog u društvu Kruševljanja. Ogorčen reakcijom tih osoba, koje su ga izbjegavale, isti pokušava učvrstiti svoju poziciju u stranci HDZ. Posredstvom poznanika Zvonka Trusića i Stipe Mađarela ( koje je upoznao preko Malnara ), upoznaje jednog od istaknutijih članova nove stranke Vicu Vukojevića. Vice nekoliko dana nakon upoznavanja sam ostvaruje kontakt sa Karamarkom, pokušavši ga angažirati u proces organizacije prvog općeg sabora stranke HDZ-a u dvorani Lisinski, na što je Tomislav bezrezervno pristao. U samoj organizaciji stranačkog sabora Tomislav nije imao značaniju ulogu, no na održavanju istog bio je zamijećen od strane većeg broja osoba iz Zadarskog zaleđa kao osoba bliska novom vodstvu stranke, a što je i sam dodatno isticao. Gradio reputaciju kod prognanika Novonastala okolnost potom je Tomislavu učvrstila i podigla renome među osobama iz njegovo mjesta porijekla, gdje se potom značajno nametnuo u organiziranju i dopremanju naoružanja Hrvatskom življu na širem području Kruševa i Obrovca. U vrijeme oružanih sukoba na području naznačenih mjesta, tijekom 1991.g.( koja su potom okupirali četnici ) u obrani samog mjesta Tomislav nije aktivno sudjelovao, već je kritične zgode bio u Zagrebu. Nakon okupacije Kruševca, te iseljavanja hrvatskog stanovnišva Tomislav je aktivno sudjelovao u organiziranju njihovog prihvata, kako na području samog Zadra, tako i na širem području Zagreba. Tim činom dodatno je izgradio reputaciju kod samih sumještana i Hrvatskog stanovništva sa šireg područja Obrovca i Benkovca, koji su bili prognani. Svoj prvi radni odnos u samostalnoj RH, Tomislav zasniva dana 17.06.1991.g.,na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, a prema preporuci tadašnjih pomoćnika Ministra unutarnjih poslova Vice Vukojevića i Ministra obrane Josipa Perkovića ( kojeg Karamarko do tada nije poznavao ). Na novom radnom mjestu Karamarko brzo stječe povjerenje Josipa Manolića, kao i njegovih najbližih suradnika, kojim aod samog početka iskazuje odanost. Tome u prilog ide podatak, da je Manolić u širem okruženju svojih pouzdanika, među kojima je nazočio i Zdravko Tomac, hvalio Karamarka kao mladu, nacionaln neopterećenu osobu, na koju se bezrezervno može računati. Obnašajući svoju dužnost, Karamarko stječe simpatije prvo Stipe Mesića, s kojim počinje intenzivnije druženje i prijateljstvo, u što uključuje svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara. Također ogromno povjerenje stječe od Franje Gregurića, koji ga preuzevši Vladu RH, nakon Josipa Manolića zadržava na istim poslovima. Sve iznimno povjerljive poslove kako u samoj Vladi, tako i u osobnim aktivnostima, Gregurić povjerava isključivo Karamarku. Sazivom druge sjednice Sabora RH dana 10.09.1992.g. Tomislav preuzima novu dužnost, šefa kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića. Znakovito je i to, da je Karamarko na traženje Hasanpašića, te buduće supruge, upravo u Saboru uposlio operativno interesantnu osobu Indiru Honić, alijas „Fatma Nur Dženet“. U rješenju koje je potpisano od strane predsjednika Sabora Stjepana Mesića, raspoređena je na poslove višeg stručnog referenta, koja je u svojim kontaktima sa zaposlenicima Sabora, kao i zastupnicima, javno navodila kako je zaposlena prema preporuci Stjepana Mesića, budući je njegova ljubavnica. Spomenuta Indira, operativno je postala interesantna provedbom OA „FES 1“, kada je službeno zabilježen njen kontakt sa stranim obavještajnim službama, točnije prvim tajnikom veleposlanstva Irana u Zagrebu, koji je zadužen za obaviještajne poslove. Osim tih aktivnosti Indira je operativno postala interesantna po pružanju usluga gatanja, okultizma, pa i samog sotonizma, a u javnosti se predstavljajući kao vidovnjakinja. Tomislav Karamarko znao je učestalo koristiti njene usluge „obnove energije tijela“, što je radio u strogoj diskreciji zbog toga što su Indiru pojedini katolički svjećenici Zagrebačke nadbiskupije javno proglašavali pristašom i jednom od vođa sotonizma i okultizma u RH. Poslove šefa Mesićeva kabineta, Karamarko obnaša do 15.06.1993., kada preuzima dužnost načelnika PU Zagreb, kada i stupa u građanski brak sa suprugom Enisom. Obnašanjem dužnosti načelnika PU Karamarko intenzivno ali samozatajno počinje graditi vlastitu mrežu, pritom koristeći postojeću infrastrukturu, koja je pod paskom obavještajnog aparata, te osoba Gregurić, Mesić i Perković. Karamarkovim upravljanjem PU Zagreb, kao najvećim sustavom u MUP-u RH, počinje dugogodišnja križaljka, pritom ništa ne ostavljajući slučaju. Za svog pomoćnika kriminalističke policije, prema direktnom naputku Josipa Perkovića imenuje Damira Lončarića, temeljne policije Vladimira Fabera ( koji je ujedno bio njegov zamjenik ), a specijalne policije jedinice PU „ALFA“, imenuje Zorana Cvrka. U samom sustavu kriminalističke policije značajno je imenovanje pojedinih načelnika gdje je bio prioritet zaštite kadrova, upravo pod kapom Karamarka, kao državotvorne osobe s naglašenim desničarskim stavovima.Osim zaštite kadrova druga zadaća je bila isključivo detaljno organiziranje prave kriminalne mreže na relaciji ulica-policija-sud, gdje bi bile uključene osobe od povjerenja tj. one koje je upravo služba bivše Jugoslavije koristila u raznim aktivnostima. Prvi plan bilo je gospodarsko rušenje sustava od malih poduzetnika do tvrtki koje su u postupku privatizacije, koristeći se registracijom novih tvrtki s isključivim ciljem gospodarskog kriminala. U vremenu od kraja 1993.g. do početka 1995.g. ta grupacija je na širem području Zagreba izvršila prevare u visini od cca 30 miliona tadašnjih DM. Policija je svoju neučinkovitost pravdala da za to ne postoji interes politike, prebacivajući pri tome obavještajnim kanalima da su pojedini politički dužnosnici i sama obitelj Tuđman uključeni u te procese. Karamarko je između ostalog sesvetskoj tvrtki „Europatrade“, omogućavo ilegalne uvoze elektroničke opreme u ogromnim količinama, pri čemu je policija osiguravala šleperima nesmetan prelazak granice i pratnju do skladišta u zagrebačkim Sesvetama. Najzanimljiviji je podatak, da je Karamarko osobno, upravo koristeći taj aparat, izvršio pritisak na vlasnika tvrtke „Croatia Bus“, Leona Sulića da preda tvrtku isključivo zbog zemljišta na kojem se nalazilo sjedište poduzeća u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a isto je nalazilo u neposrednoj blizini njegove adrese stanovanja. Na mjesto načelnika odjela organiziranog kriminala imenuje Jadranka Belinu, koji je isključivo sa svojim pomoćnicima zadužena za poslove nadzora i jedn od servisa grupe oko Zlatka Bagarića s jedne strane, te Vjeke Sliška s druge. Sve opisane inkriminirane aktivnosti, djelatnici Službe su i evidentirali, te video zabilježili jednu novčanu transkakciju, prema Lončariću i Šeničnjaku, gdje je evidentan opis aktivnosti svakog od navedenih, sa obavljenim radnjama, kao i podjelom novca za svakog sudionika. Operativni sadržaj sa video materijalom tijekom 1996.g. ustupljen je osobno pomoćniku MUP-a za kriminalističke poslove Željku Sačiću, koji je nekoliko puta pregledao video dokaz, te nedvojbeno ukazao na žurno procesuiranje sudionika, djelatnika PU Zagreb, a kasnije PU Zagrebačka.Do procesuiranja nikada nije došlo, osim što je Karamarko kao „nagradu“ dobio imenovanje na mjesto pomoćnika MUP-a za kadrovska pitanja, gdje je bio djelatan do kraja 1998.g. Početkom 1994.g. a nakon izlaska Mesićeve skupine iz HDZ-a, Karamarko je bio jedan od pouzdanih osoba koji je kao dužnosnik mogao politički biti doveden u svezu sa Mesićem, a samim tim biti smjenjen na mjestu načelnika PU. U zaštiti pod predznakom profesionalnosti i znanja njegovih kadrova, Karamarko sa Damirom Lončarićem, u što uključuje svog poznanika Millesa, na Krležinom Gvozdu inscenira provalu, gdje je Milles glavni akter priče. ( Kako je Milles već od 1988. g. osuđen na kaznu zatvora od 15 godina za gore opisane aktivnosti, već 1993.g. biva prebačen na otvoreni dio u zatvoru Lipovica, upravo na intervenciju Karamarka dok je obnašao dužnost u Saboru RH. Nadalje, zanimljiv je podatak kako je u vrijeme same provale na objekt obiteljske kuće, zamjećen Milles, te počinje potjera u koju se osobno uključuje Damir Lončarić. Dolaskom do Jurjevske ulice, gdje Milles izvršava otmicu djelatnika policije ( koji je vršio dužnost osiguranja objekta ) počinje pravi zaplet, u koji se prema dogovorenom scenariju uključuje prvo kao pregovarač u talačkoj situaciji sam Lončarić, koji potom u sve uključuje aktualnog ministra UP-a Ivana Jarnjaka. Sam pregovor sa Millesom u nazočnosti Jarnjaka vodio je Lončarić, koji je na opće zadovoljstvo okončao „talačku“ situaciju, te pridobio Millesa na dobrovoljnu predaju, a potom ga on osobno uhitio. Nakon obavljene kriminalističke obrade, Milles je ponovno upućen u poluotvoreni zatvorski dio kaznionice Lipovica,gdje je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon osam dana pronađen mrtav, službeno potvrđeno kao samoubojstvo. Brkić kao Karamarkov kadar Opisana aktivnost u nazočnosti Jarnjaka, učvrstila je položaj Karamarka i Lončarića kao profesionalaca i znalaca u obnašanju i najtežih zadaća. Sve opisane aktivnosti operativno su popratili djelatinici Službe, a tehničkom kontrolom sredstava komuniciranja potvrđena je sprega trojca Milles-Karamarko-Lončarić.Prema dostupnim podacima Službe, sva operativna postupanja po predmetu PU Zagreb, koja su se odnosila na Lončarića i Karamarka, osobno su bila pod nadzorom Franje Vugrinca, te nigdje nisu evidentirana. Sva previranja u PU iziskivala su manje kozmetičke promjene, gdje se na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije imenovan Šeničnjak, a na mjesto Zorana Cvrka imenovan je Miljan Brkić. Važnim je napomenuti da je Brkić odabran kao osoba koja je nedvojbeno sudionik u obrani RH, sa „pedigreom“ Hercegovca, ali kojemu je supruga Kornelija iz mješovitog braka, čija mama Dragica r. Malbaša je Srpkinja iz Bosanske Dubice. Brat Dragice, tj. Miljanove punice je pukovnik JNA Slobodan Malbaša ( sudjelovao zajedno s Andrijom Rašetom u pregovorima u Hotelu I, u Zagrebu ).Posredstvom tih pozicija Brkić je odabran u Karamarkov tim s jedne strane od Vice Vukojevića i druge strane Cvrka-Malbaše i Fabera. Upravo je Brkić od strane Karamarka prepoznat kao najpouzdaniji i najodaniji u provođenju svih aktivnosti, koji bezprijekorno izvršava svaku njegovu zapovijed. Karamarko je svoj autoritet i povjerenje kod Brkićaizgradio plasirajući u svakom međusobnom kontaktu svoju radikalnu hrvatsku opciju, te proklamirajući politiku predsjednika Tuđmana kao izdajničku ( kako je naveo „budući vrši ustupke Srbima, na štetu Hrvata“ ).Takva načela odgovarala su Brkićevu svjetonazoru, koji osim ratnih rasluga nije imao nikakvu stručnu naobrazbu za mjesto zapovjednika. Na mjestu pomoćnika ministra, Karamarko nije iskazivao nikakvu aktivnost, već je otvoreno počeo širiti tezu o stranci HDZ-u i Tuđmanu kao jedinim krivicima svega u RH, pritom tajno proklamirajući novu političku stranku HNS i starog prijatelja Stjepana Mesića. Prekidom obnašanja poslova pomoćnika ministra, Karamarko zasniva novi radni odnos u HAK-u, na mjestu glavnog tajnika, gdje je iskoristio poziciju i utjecaj Ile Bakovića, te njegovog brata Ante,koji je u to vrijeme djelatnik HIS-a. Obnašajući poslove glavnog tajnika HAK-a, Karamarko je idealno iskoristio za bolje pozicioniranje i pripremanje za predsjedničke izbore. U Mesićevom stožeru Pripermanje predsjedničkih izbora, kao i organizacija samog stožera kandidata Stjepana Mesića, za Karamarka je aktivno počela u rujnu 1999.g., od organiziranja prvih suradnika „donatora“ i novinara, s kojima je svakodnevno održavao kontakte.Njegov utjecaj u EPH, nedvojbeno je prema također dostupnim podacima Službe bio izgrađen do te razine da je u određenim tekstovima mogao vrštiti cenzuriranje. Također je važno napomenuti, da je Karamarko koristeći prijatelja Mira Laca, koji je direktno kontaktirao sa novinarkom Jasnom Babić, krajem 1999.g. u vrijeme provođenja famoznog proces tzv.“Zločinačke organizacije“ plasirao za sve osumnjičenike i njihove kriminalne aktivnosti pokroviteljstvo od strane aktualne vlasti, pritom navodeći imena Ivića Pašalića,Drage Krpine i dr..., a ponaosob obitelji Tuđman. Sa druge strane Karamarko za ista plasiranja koristi Ivu Pukanića, Denisa Kuljiša,Andrea Maksimovića, Sašu Lekovića, Dušana Miljuša i Marka Cigoja, na način da je preko svojih satelita, pritom koristeći Hrvoja Petrača ( preko Lončarića ), Zvonka Trusića, Nikolu Vukovića ( nasljednik na mjestu tajnika HAK-a ), Mirka Ljubičića-„Švepsa“ i Nikolu Krištu, da budu kao „neovisni“ izvori informacija, koju su navedeni novinari međusobno razmjenjivali, te potvrđivali kao autentičnu i provjerenu. Sve napijed navedeno potvrdili su djelatnici SZUP-a u svojim operativnim postupanjima, kao i korištenjem operativno-tehničkih sredstava, nad svim prethodno imenovanim osobama. U početku javnog istupa Karamarka kao ključne osobe i voditelja stožera u timu Stjepana Mesića, kao kandidata za predsjednika RH, počelo je otvoreno prikupljanje financija. Osim istaknutih pojedinaca iz gospodarskog miljea, koje je predvodio poduzetnik Tomislav Antunović, a koji su bili paravan prikupljenih donacija, Tomislav je propagirao veliko broj osoba albanske nacionalnosti. Među isaknutijim Albancima svoj oboj u financiranju dalu su obitej Kačinari i Gjergaj, s područja Zagreba ( dugogodišnje poznanstvo s Mesićem ), a posebno je naglašen doprinos Lulzim Krasniqi tzv.“Ljulji“, te njegovih sunarodnjaka iz Švicarske i Njemačke, obitelji Qazima Osmanija i Behgjet Pacolli. Osmani i Pacolli uistinu su glavni financijeri kampanje Stjepana Mesića, ali isključivo po dogovoru sa Karamarkom. Naime, poznanstvo Osmani, Pacolli i Karamarko seže iz ranih 90-ih, kada je Tomislav u ime svog nekada pretpostavljenog započeo suradnju sa istima oko poslova TDR-a i TDZ-a, kao i plasmana duhanskih proizvod na području EX Jugoslavije, kao i europskih zemalja.Ta duhanska struktura ima svoje korjene u tranziscijskim, političkim strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990-ih godina. Upravo je u vrijeme Gregurićeva mandata u Hrvatskoj, praktički u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske industrije (preko tvrtke u Varaždinu osnovane od strane Željka Tomljenovića pomoćnika ministra Ivana Jarnjaka i čelnika AKD-a tvrtke koju je osnovala vlada RH), prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske industrije koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.Bio je to proces reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj koja je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala duhanske kriminalne organizacije na prostoru zemalja EX Jugoslavije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj, nebi bilo niti takve duhanske kriminalne organizacije. Duhanski lobi Dakle, prvo je uslijedio proces „reorganizacije“ duhanske industrije, prije svega u Hrvatskoj ( pod palicom Gregurića ), a potom pod utjecajem iz Hrvatske i dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječio ulazak stranih duhanskih industrija na prostor novonastalih novih država,( „ozakonjeno“ potpunim monopolom TDR-a u vrijeme Matešine Vlade, a Mateša je u to vrijeme zet Franje Gregurića ) kako bi se duhanskoj „organizaciji“ potupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom trgovinom duhanskim proizvodima preko cijelog Balkana. Duhanska organizacija začeta je upravo od strane Tvornice duhana Rovinj, sa svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno uz svestranu podršku Gregurića, s kojima je u posljednje vrijeme njegova predsjedanja Vladom, sve pregovore vodio Karamarko. U Hrvatskoj su prvi šefovi te organizacije izvan same proizvodnje bili Hrvoje Petrač, jedan od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio Cuccurin, te bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg predsjednika uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umješana u stvaranje duhanske organizacije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske organizacije. Zagrebačka banka je plasirajući nepovoljne kredite Tvornici duhana Zagreb, istu preuzela radi dugova, a onda je prodala puno manjoj Tvornici duhana Rovinj, stvarajući tako monopolni položaj, koji je potpuno osiguran onemogućavanjem ulaska stranih duhanskih kompanija na hrvatsko tržište, pod opravdanjem zaštite domaće proizvodnje. Zanimljivo je kako je predstavništvo TDR-a u bivšoj SRJ u drugoj polovici 90-ih vodi Jovica Stanišić glavni operativac Slobodana Miloševića s kojim se razišao u drugoj polovini devedesetih. U stvaranju balkanske duhanske organizacije, važnu ulogu imaju i ljudi poput Vlade Brkića u Hrvatskoj i Andrije Draškovića u Srbiji, koji su cijelo vrijeme bili ključni suradnici kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača, pa je tako međunarodno krijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je u tome trenutku značajan dio kriminalne organizacije koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko Knežević i Andrija Drašković u zatvoru, tzv. zločinačka organizacija iz sudskih procesa s početka 2000-ite godine, dok se i protiv samog Petrača u tome trenutku podiže više kaznenih istraga, od kojih i jedna zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, a osim Petrača vodila se i protiv Srećka Kestnera i Ratka Kneževića, sve do 2002. g. Prijelomni događaj u tim procesima predstavlja tajni dogovor Qazima Osmanija zvanog „Felix“ i Hrvoja Petrača u Ankari, u Turskoj koji je 2001. g. uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika RH u Turskoj Amira Muharemija ( šogora Tomislava Karamarka , na čije je inzistiranje taj sastanak uslijedio ). Dakle, ti su se klanovi i kriminalne organizacije jednostavno morali reorganizirati, kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj trenutak njihove slabosti prepoznao je i iskoristio Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa Petračevom organizacijom. Upravo su na sastancima u Ankari uz posredovanje pripadnika klana Osmani ( Amira Muharemija ) Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili kriminalni sporazu o pruzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj. Konačni dogovor Petrača i Osmanija postignut je početkom 2005. g., nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem i tajnim vlasnicima TDR-a odnosno Adris grupe.Prvi sastanak Vlahovića i Osmanija,kako doznajemo dogovio se upravo početkom 2005. Godine uz posredovanje Ekrema Lluke. Vlahović je tada upozorio Osmanija kako postoji grupacija tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa u Zagrebačkoj banci, s čijim se punomoćnicima mora dogovoriti oko onog dijela preuzimanja TDR-a koje vlasništvo ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.Kasnije je posredničku ulogu između Vlahovića i Osmanija preuzeo po naputku Felixa Dražen Golemović. Dnevno.hr |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POKRETANJE ODGOVORNOSTI Haški sud Stranka hrvatskog zajedništva poziva Vladu RH i Hrvatski sabor da pokrene odgovornost sadašnjih i bivših saborskih zastupnika te vladinih bivših i sadašnjih dužnosnika koji su svojim radom i djelovanjem sudjelovali u optužbama generala Ante Gotovine, Mladena Markača i drugih hrvatskih časnika i branitelja kojima je nanesena nepravda optužnicama pred Haškim sudom i drugim sudovima. Vjerujemo da će ti saborski i vladini dužnosnici ako imaju imalo časti i poštenja sami dati ostavke na svim državnim funkcijama, a tada će im hrvatski narod i lakše oprostiti.Ukoliko sami ne podnesu ostavke na sve državne dužnosti, zahtjevamo od Hrvatskog sabora i Vlade RH da pokrenu postupke i na demokratski način te osobe opozovu i oduzmu im sva prava na rad u državnim službama RH. Napominjemo da su se neki visoki hrvatski državni dužnosnici natjecali tko će Hagu dostaviti više javnih i tajnih dokumenta kako bi hrvatski generali bili osuđeni zbog toga što su s hrvatskom vojskom oslobodili Hrvatsku od agresora i domaćih izdajica. Dok su hrvatskim domoljubima tekle suze radosnice nakon oslobađanja hrvatskih generala po osnovama svih optužbi, drugi nisu uspjeli sakriti svoje razočaranje tim presudama. Bili su uvjereni da su sudu u Hagu dostavili toliko materijala da general Gotovina i drugi hrvatski generali moraju biti optuženi. Haški sud je dokazao da ima snage pravedno donijeti odluke i time se suprotstaviti svim političkim faktorima koji su za sve vrijeme trajanja sudskog procesa taj sud koristili obračunavajući se s poštenim hrvatskim domoljubima. Velika je odgovornost na Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske koji moraju tu nepravdu ispraviti i krivce opozvati barem tako da im se ukine pravo rada u državnim službama RH. Hrvatski narod neće više dozvoljavati da krivci za progon nevinih hrvatskih osloboditelja, generala, i dalje rade u državnim službama RH koje hrvatski narod svojim novcem plaća. Tražimo od Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske da pod hitno pokrenu odgovornost onih koji su sudjelovali u optužbama. Poslano 1. Hrvatskom saboru 2. Vladi Republike Hrvatske Zagreb - Zadar, 17. studenog 2012. godine Predsjednik Željko Vinski, ing. građ. |
Gotovina: "Rat pripada prošlosti, okrenimo se zajedno budućnosti" Generali Ante Gotovina i Mladen Markač kroz veliku gužvu jedva su došli do bine na Trgu bana Jelačića. Svi su ih htjeli zagrliti svi su im htjeli čestitati. Prvi se kratko prisutnima obratio Markač koji se zahvalio, a zatim se desecima tisuća ljudi obratio general Ante Gotovina. "Sretni smo što smo s vama večeras svi zajedno. Ovo je naša zajednička pobjeda, Bila je oluja u ratu, ovo je pravna oluja. Pobijedili smo. Ovo je točka na i. Rat pripada prošlosti. Okrenimo se svi zajedno budućnosti", rekao je Gotovina. "Želim zahvaliti svim građanima Hrvatske koji su nas podržali, bili uz nas svo ovo vrijeme. Zahvalan sam predsjedniku Republike, instituciji predsjednika Republike, predsjedniku Vlade, ministru obrane, ministru pravosuđa i posebno preko Ministarstva vanjskih poslova hrvatskom veleposlanstvu u Den Haagu, koje je sve ove godine bilo s nama. Budućnost je pred nama. Budućnost je u našim rukama. I mi smo svi zajedno. Hvala vam i sretno", rekao je Gotovina kojega su pri spominjaju političara prekidali zvižduci okupljenih! Markač: Živjela Hrvatska! "Prvo moram zahvaliti svima vama koji ste bili uz nas kada nam je bilo najteže. U srcu sam uvijek nosio svoju domovinu, a domovina ste svi vi! Znao sam da nisam sam i bilo mi je puno lakše. Znao sam da nije bilo zločinačkog pothvata i da su hrvatska vojska i hrvatska policija časno oslobodili svoju domovinu. Sretan sam da će u budućnosti svaki Hrvat i njegovi nasljedici bilo gdje u svijetu reći 'mi imamo hrvatsku domovinu i oslobodili smo je bez ikakve mrlje'. Sretan sam što ćemo u svijetu s ponosom govoriti 'naša domovina Hrvatska'. Neka u njoj žive svi dobronamjerni ljudi. I oni koji dođu i žele živjeti u njoj i žele Hrvatskoj dobro. U ratu izvojevali smo prekrasnu pobjedu, pobjedu koja ulazi u svjetske anale vojnih pobjeda. Te će se pobjede izučavati, ali od sada bez ikakve mrlje. Hrvatska je slobodna. Hrvatska je stvorila časnu silu, hrvatsku oružanu silu, koja je pobjedila agresora i izborila svoju slobodu. U našu domovinu neka dođu ljudi iz cijeloga svijeta, ljudi dobra volje, i neka se žive našim ljepotama i našemu suživotu. Svima skupa od srca veliko vam hvala. Živio nam hrvatski narod i hrvatska pobjeda! Zauvijek!", rekao je Markač. http://www.057info.hr/ |
NAŠI GENERALI DOLAZE DOMA Sud u Haagu oslobodilo je generala Antu Gotovinu i generala Mladena Markača po svim točkama optužnice i pušta ih na slobodu. Također je sudsko vijeće zaključilo kako nije bilo nikakvog združenog zločinačkog pothvata. |
TKO SU NAIVCI KOJE ĆE KALMETA UPOTRIJEBITI UOČI LOKALNIH IZBORA? TOMISLAV KARAMARKO ODRŽAO SASTANAK SA ZADARSKIM HDZ-OVCIMA KALMETA PROVODI VEĆ POZNATU METODU ZAVARAVANJA OSTALIH KANDIDATA ZA GRADONAČELNIKA ZADRA UNUTAR HDZ-a . TAKO SE SPOMINJE DA IMA VIŠE OSOBA KOJE BI MOGLE BITI KANDIDAT ZA GRADONAČELNIKA ZADRA. KALMETA PLASIRA U MEDIJE DA SU JOŠ KANDIDATI ZA GRADONAČELNIKA ZVONIMIR VRANČIĆ, DRAŽEN GRGUROVIĆ, BRANKO DUKIĆ, TOMISLAV ĆURKO, ŽIVKO KOLEGA I DR, A SVE KAKO BI ISPALO DA HDZ OZBILJNO RAČUNA NA TE LJUDE. UVIJEK ISTA PRIČA. NA PAPIRIĆ SE NAPIŠE PET-ŠEST IMENA, DA IM SE MALO NA VAŽNOSTI, ONI POMISLE DA IMAJU ŠANSE BITI GRADONAČELNICI, SABORSKI ZASTUPNICI ITD., UPOTRIJEBI IH SE DA BI PRIVUKLI SVOJE BIRAČKO TIJELO I ODRADILI ŠTO TREBA ZA IZBORE, TE IM SE KAŽE- ŽAO MI JE, ALI NIJE TE HTIO SANADER, KOSOR...OVAJ...ONAJ... A ISTINA JE BILA – NISU SE UKLAPALI U KALMETINE ŽELJE I PLANOVE. IAKO SU SVI ZNALI DA JE TAKO, ŠUTKE SU TO PODNOSILI. Zadarski Regional |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U općini Poličnik nezaposleno 357 osoba Općina Poličnik KAO NA PIRU Trpeza za 200 ljudi s janjetinom iznenadila goste. Janjičari pomoću pečene janjetine varaju i kupuju glasove, a sve kako bi i dalje vladali. Vlastodršci općine Poličnik što više rasprodaju zemljište, sve više raste nezaposlenost u općini Poličnik. U odnosu na prošli mjesec, nezaposlenost se u općini Poličnik povećala s 300 na 357 nezaposlenih osoba, te s time općina ima najveću stopu nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. U Poličniku, 14. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST UVOĐENJE NOVIH POREZA Ovih dana, gradonačelnik grada Zadra Zvonimir Vrančić razbacuje se izjavama u medijima o najavljenom uvođenju poreza na nekretnine ili poreza na imovinu. Isti smatra da je dosta opterećivanja građana s dodatnim porezima te poručuje Vladi RH da prestane s tim i da je gradu Zadru i građanima taj porez nepotreban. Stranka hrvatskog zajedništva poziva Vrančića da svojim primjerom pokaže i rastereti građane grada Zadra tako da potakne grad Zadar da se ukine u cijelosti komunalni doprinos za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata u gradu Zadru jer je taj komunalni doprinos zadarska sirotinja već ranije platila (prije 30, 40 godina), kada je sama financira infrastrukturu. Osim navedenog da Vrančić svojim primjerom predloži da se ukine i stopa prireza porezu na dohodak, u gradu Zadru od 12%, tek će tada biti uvjerljiv u izjavama o uvođenju novih poreza. Zadar, 13. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U SUHOVARIMA NEGATIVNI PRIRODNI PRIRAST - MANJE 391 STANOVNIK Neodgovornost HDZ za preuzete dužnosti zbog opstanka Hrvata u mjestu Suhovare u općini Poličnik, posebno zadnjih 15 godina, razlog je osnivanja ogranka SHZ-a u mjestu Suhovare. HDZ, uglavnom, svojim načinom vladanja, potrošio je vrijeme žiteljima, urušio je moralne vrijednosti što je očigledno i uzrok padu nataliteta u mjestu Suhovare. Dakle, Hrvati su stoljećima umjeli imati i čuvati svoju djecu dok danas ovakvim vladanjem žitelji mjesta Suhovare gube bitno - smisao. Posljedica takve vladavine u mjestu Suhovare je opadanje nataliteta. Prema zavodu za statistiku broj stanovnika u mjestu Suhovare 1991. godine bio je 891 stanovnik, 2001. godine 651 i 2011. godine 500 . Dakle, 391 stanovnik je manje, a što je odraz vladavine sadašnje vlasti općine Poličnik pomoću koje zlo, tj. smrt u općini Poličnik stvara beznađe. Ako se ovakav trend i dalje nastavi za 40 godina mjesto Suhovare će biti bez stanovništva. U Poličniku, 12. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zadarski gradski pročelnik Matko Segarić trebao bi dati ostavku? Odgovor zadarskog gradskog Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, 17. prosinca 2009. godine da će se problem odvodnje oborinskih voda u ulici Đure Basaričeka riješiti u 2010. godini. Na zahtjev grupe građana ulice Đure Basaričeka zadarski gradski Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša, 17. prosinca 2009. godine, dao je odgovor da će se problem odvodnje oborinskih voda u navedenoj ulici riješiti u 2010. godini, ali međutim po tom pitanju ni do danas ništa nije riješeno. Već duže vremensko razdoblje stanovnici ulice Đure Basaričeka ne mogu automobilima, a niti fizički prelaziti ulicu zbog kišnih oborina. Pošto je Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša da odgovor da će problem odvodnje oborinskih voda u navedenoj ulici riješiti u 2010. godini, gradski pročelnik Matko Segarić bi trebao dati ostavku zbog ne rješavanja navedenog problema. Građani ulice Đure Basaričeka koja pripada mjesnom odboru Plovanija sve su više nervozni i ogorčeni na zadarsku gradsku vlast zbog obećanja koja nisu ispunili. Poslano 1. Ured gradonačelnika 2. Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša 3. Upravni odjel za komunalne djelatnosti 4. Mjesni odbor Plovanija U Zadru, 12. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST LAŽNA OBEĆANJA U Zadarskoj županiji nezaposleno 11.072 osoba, a od toga 1.536 s višom i visokom stručnom spremom Vladajućim strankama u gradu Zadru i Zadarskoj županiji, osladila se vlast pa su zaboravili da su odgovorni za dosadašnje preuzete dužnosti koje su obnašali. Nakon završetka Domovinskog rata, 1995.godine do danas, u gradu Zadru nije otvoren niti jedan industrijski proizvodni pogon što već imata nesagledive posljedice. Pojedinci koji su doveli do uništenja tvorničke proizvodnje u gradu Zadru to i dalje smatraju «uspješnim» poduzetništvom. Dakle, može se reći da i dalje vlada atmosfera tko ugrabi više – bolje kotira. Imaju svoju šablonu i ne žele ništa promijeniti što bi bilo za boljitak svih građana Zadra, a to je otvaranje radnih mjesta u proizvodnji. Osim što su uništili tvorničku proizvodnju, uništili su i poljoprivrednu proizvodnju na području Zadarske županije. Njihova sadašnja ponovna obećanja pred predstojeće lokalne izbore hrvatski narod mora shvatiti krajnje ozbiljno jer su svojim lažnim obećanjima doveli do uništenja tvorničke i poljoprivredne proizvodnje, čije su posljedice velika nezaposlenost u gradu Zadru i Zadarskoj županiji. Sada je u Zadarskoj županiji nezaposleno 11.072 osoba, a od toga 1.536 s višom i visokom stručnom spremom zbog čega mladi odlaze iz Hrvatske u emigraciju u potrazi za stalnim poslom. Zadar, 11. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
U protekle tri godine iz Hrvatske otišlo ukupno 32.500 ljudi http://www.vecernji.hr/vijesti/odlazimo-hrvatske-u-tri-godine-otisao-grad-velicine-vinkovaca-clanak-473716 Lani je iz Hrvatske, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u pečalbu otišlo gotovo 13.000 građana, u protekle tri godine ukupno 32.500 ljudi, što čini grad veličine Vinkovaca. Neki demografi tvrde da je neregistrirani odlazak još veći te procjenjuju da je prava brojka ekonomskih emigranata barem dvostruko veća. Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? Odgovor leži u dvjema brojkama na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje - “trenutačni broj nezaposlenih: 336.072, broj slobodnih radnih mjesta: 3540”. Posla nema, a i bit će ga sve manje. Emigranti 13.000 ljudi otišlo je prošle godine iz Hrvatske u potrazi za stalnim poslom. Demografi procjenjuju da je stvarna brojka i veća Grupa na Facebooku 45.000 “lajkova” zabilježila je u samo dva mjeseca grupa na Facebooku “Napustimo Hrvatsku”. Nezaposleni 336.072 građana Hrvatske u ovom je trenutku bez posla, a mnogi među njima polako gube strpljenje i svaku nadu da će osnovni egzistencijalni problem moći ovdje riješiti Radnja mjesta 3540 slobodnih radnih mjesta oglašeno je na Zavodu. Smiješna brojka kad je se usporedi s onima koji posao trebaju |
ZADARSKI KADROVI DAVOR ARAS, BIVŠI PREDSJEDNIK ZADARSKOG GRADSKOG ODBORA HDZ-a, 2000. GODINE IZJAVLJUJE: OČEKUJEM DA KALMETA BUDE U PREDSJEDNIŠTVU STRANKE – U SUPROTNOM TO BI BILO VELIKO RAZOČARENJE KALMETA, MARŠAN i ARAS TALIJANI ?! Piše Šenol Selimović Prije devet dana, 10.veljače, službena Italija je prvi put obilježila novi državni blagdan- Dan sjećanja. Parlament u Rimu odlučio je da će svake godine na taj dan državni vrh odati počast talijanskim žrtvama partizanskog terora koji su krajem Drugog svjetskog rata diljem Istre i Dalmacije likvidirali, bacali u fojbe (kraške jame) ili im je jednostavno nestao svaki trag. Znatno prije službenog obilježavanja Dana sjećanja, koji je izabran po datumu potpisivanja Mirovnog ugovora iz1947., kojim je Italija izgubila svoje «istočne provincije» na današnjem hrvatskom tlu, brojni su talijanski povjesničari i publicisti pisali i govorili o fojbama. Jedna nesumnjivo od najupečatljivijih na temu je knjiga « Pula, Istra, Rijeka 1943. – 1945.» s doživljenih desetak izdanja, a kojoj autor Gaetano La Perna, povjesničar iz Modene, rođen u Puli, donosi popis od čak 6335 ubijenih i nestalih Talijana na istočnoj obali Jadrana nakon ulaska Titovih partizana u ta područja. Znakovit podnaslov knjige « Agonija na rubu Italije i tragedija fojbi « jasno sugerira da se radi o ljudima koje su partizani likvidirali samo zato što su Talijani, a La Perna u izdanju svoje knjige iz 1999. tvrdi da njihovu sudbinu « Italija još uvijek ignorira «. Arbanaški Talijani La Pernino «proročanstvo» se ostvarilo jer je službeni Rim ipak uveo Dan siječanja na talijanske žrtve, pa tako i na one koje ovaj autor navodi u svom dugom popisu od 6335 imena. A naša novinska priča počinje zapravo tim popisom. Ako su na njemu isključivo žrtve likvidirane i nestale «samo zato što su bili Talijani», izravan i logičan zaključak bi nas doveo do toga da su, primjerice, aktualni ministar pomorstva i prometa Božidar Kalmeta te poznati pjevač i autor HDZ- ove himne «Bože čuvaj Hrvatsku» Đani Maršan – talijanske nacionalnosti!? Oca potonjeg,Maršan Đorđa (Giorgio), koji se spominje u La Perninoj knjizi, strijeljali su u Zadru partizani pod sumnjom da je bio talijanski kolaboracionist, odnosno Mussolinijev fašist. No sudeći po prezimenima iz tog popisa, Talijan bi mogao biti i Davor Aras, bivši hrvatski politički zatvorenik, a danas čuvar «lika i djela»Ante Gotovine, koji se upravo zbog odbjeglog generala razišao sa svojim HDZ-om. Zadarski profesor Eduard Bajlo, jedan od utemeljitelja HDZ-a i deklarirani antikomunist, također bi morao biti potomak Talijana, jer se na popisu žrtava fojbi u ovoj knjizi nalazi i njegov rođeni otac Bajlo Ivan (Giovanni). Na spomenutom popisu La Pernine knjige, koja je izazvala veliku pozornost talijanske publicistike, nalazi se i nekoliko talijanskih žrtava s prezimenom Kalmeta (u talijanskoj verziji Calmetta). Spominje se i izvjesna Anita Aras , Zadranka kojoj se gubi svaki trag negdje na području Ždrelca. Za trojicu Kalmeta stoji da su ubijeni nakon ulaska partizana u Zadar, a jedan od njih je «ubijen kamenovanjem». Sva trojica potječu iz Arbanasa na periferiji grada Zadra, odakle je i Božidar Kalmeta, aktualni Sanaderov ministar. Kada bi danas Božidara Kalmetu, Đanija Maršana, Eduarda Bajla ili Davora Arasa pitali imaju li išta zajedničko s talijanskim podrijetlom ili nacionalnošću, dobili bi odgovor koji uistinu nije teško predvidjeti. No, ipak ostaje činjenica da su njihovi očevi, odnosno daljnji rođaci ili pak prezimenjaci tretirani u susjednoj Italiji kao njihove žrtve, dakle kao Talijani. Svaka civilizirana zemlja i narod koji za sebe tvrdi da to jest, morao bi poštovati sve nevine žrtve koje su stradale samo zbog nečije osvete ili samovolje, a bez suđenja i dokaza. To vrijedi kako za žrtve fašističkih (talijanskih) zločina, tako za sve one Hrvate i Talijane koji su skončali pod neopravdanim bijesom partizana. No, upravo zbog tog univerzalnog principa treba izbjegavati i svaku manipulaciju kako brojem, tako i nacionalnošću svih žrtava. «Dušom i srcem» za Italiju Povjesničar Gaetano La Perna, bez obzira na sav trud i napor u prikupljanju tako velike građe o poratnim žrtvama u Istri i Dalmaciji, otvorio je svojom knjigom upravo jednu tako duboku i paradoksalnu dvojbu: jesu li Kalmete, Arasi, obitelji Bajlo, Krstići, Dešpalji i mnogi drugi s «talijanskog popisa žrtvi» uistinu samo Talijani? Jer, ako jesu, ne bi smjelo biti dvojbe ni oko «talijanskog identiteta» današnjeg ministra Kalmete, pjevača Maršana kao i poznatih hadezeovaca i hrvatskih uznika Arasa i Bajla. Mnogi živući svjedoci toga vremena u Zadru reći će danas da se radi o osobama koje su uistinu bile «srcem i dušom» za tadašnju Italiju, pa i za Mussolinijev režim. Tvrdit će da to vrijedi i za oca Đanija Maršana i Eduarda Bajla, kao i za neke pripadnike bliže i dalje rodbine ministra Kalmete. Utoliko, dakle, ta imena nisu zalutala na popis La Pernine knjige jer je stvarno riječ o osobama koje su likvidirali partizani. No, jesu li oni bili Talijani i u etničkom, a ne samo u političkom smislu, ozbiljno je pitanje. Bliža i daljnja rodbina Maršana i Kalmete, kao i Bajla, Dešpalja, Krstića i drugih, stradala je u vihoru poratnog bezvlašća. Mnogima od tih žrtava već se i djeca, a pogotovo unuci, danas nesumnjivo osjećaju Hrvatima. Iako uspomenu na njihove očeve i djedove od ove godine, svakog 10. veljače, obilježava Italija. Možda zvuči paradoksalno, ali je ipak istinito. Kao što je uostalom paradoksalna, bolna i kaotična sva povijest ovih naših «rubnih» prostora i ljudi. ( Slobodna Dalmacija od 26.02. 2005.) |
LONČAR JE SAMOG SEBE OPTUŽIO |
Odvjetničke usluge (ostale intelektualne usluge) za 2010.g. - 263.523,40 kuna Odvjetničke usluge (ostale intelektualne usluge) za 2011.g. -376.518, 92 kuna |
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA Nevjerojatno, koliko je prozirno, slabo ali djelotvorno, oruđe protiv života Hrvata u Hrvatskoj, a koje se vremenski već toliko dugo upotrebljava. Zašto? U Hrvatskoj se zlo gomilalo pa se ispunio dovoljan razlog. Pitanje je koliko smo žrtve naivnih očeva obezglavljenog naroda i dalje, koliko po navikama, koliko je kriva ova generacija za stanje i uvjete u Hrvatskoj koji nisu za budućnost – život? Koliko se spoznalo da se sloboda mora zaslužiti po duhovnim moćima? Naročito kada i dalje . . . hrvatske svjetovno političke „elite“ ne pokazuju zrelost za preuzete dužnosti, pa ističu ropsko - osjetilnu ćud, izjavljuju, dok se urušavaju duhovne vrijednosti u Hrvatskoj, kako danas Hrvatima prije svega treba materijalni prosperitet. Očito, odaju se u skladu s ovim vremenom i potrebama eksploatatora, uvjereni, po odgoju i izjavama svojih očeva odbjeglih u šume u drugom svjetskom ratu, da su postali od majmuna. Dakle, ustajale žabokrečine, monotonije po navikama su krive, što generira zla, očekuje se da će netko drugi rješavati probleme koje su, dok im je narod dozvolio, stvorili. To je smiješno, to može samo neredom smeten čovjek očekivati i tako pokazivati tko je i kako proturječi logici zdravog razuma – životu. Tako pokazuju samo osjetilnu razinu koja pripada životinji. Rekapitulacijom, šumari su pokazali naročito preko grobnica kojima svjedoče da su i onda sijali smrt, sami sude sebi koliko su djelotvorni i poticajni bili kako onda tako i sada. Čovjeku samokritika – proporcionalno pomaže koliko sudjeluje u dijalogu, a kritikom se proturječi tendenciji monologa despota. Dakle, samokritički dijalogom brani se život, vlastiti dom i domovina, što može vrjednovati i cijeniti uredan pojedinac, kojem je stalo do reda u vlastitoj zajednici. Pomoću dijaloga u životu čovjek se izdiže iznad tijela, spoznaje da je slobodan, izlazi iz okova stvaranih po osjetilnim zakonima kao uzrocima svoje sudbine. Ostali, kojih nije briga za državu, koja je uvjet čovjeku - društvenom biću - ili jednom narodu u cjelini, pobornici su nerada, ovise o materiji, pa kao cirkusanti pravdaju sebe dok služe kao robovi u okovima u vlastitoj državi. Dakle, čovjek zavaran po „slobodnoj“ volji ( jer sloboda je odraz spoznaje, a ne . . . ) proturiječi životu na Zemlji, prepusti se neredu i griješi, umjesto da je budan i aktivan radi života. Kao što je dijalog način koji potiče na spoznaju radi života koji teče, tako je monolog stil i uzrok tendencioznog zaustavljanja života, pa zastupnici monologa naročito kao vlastodršci pomoću tehnike, tj. njihovih sredstava za javno priopćavanje, plasiraju uglavnom „istine“ koje se ne poklapaju sa stvarnošću, a sve zbog osobne koristi, jer takvom stilu smetaju vrijednosti i dijalog. Ti odmetnici od života pokazuju da je čovjek slab i ranjiv kada se neredom, egoistički odmetne iz vlastite zajednice. Monologom pokazuje samo jednu stranu i to lošu, sebe kako truje nevine i pospane duše, koje postanu plijen i uz pomoć njegovih sredstava za javno priopćavanje, monologa – diktata – „kategoričnosti“ radi osobnih interesa – koristi; što proturječi etici i zdravom razmišljanju. Najveći broj na Zemlji, ili u jednom narodu, su nevino – naivni koji su pogodni za despotsko manipuliranje, pa varalice iskorištavaju narod kao trovači. To mogu samo bezdušni, pa ne mogu biti samokritični, slobodni niti odgovorni. Uglavnom tako despoti, pomoću svojih glasnogovornika, varaju, koriste naivne duše ili narode pritišćući ih silom, ratovima, eksploatiranjem i drugim načinima razaranja. Paralelno uvjeravaju, ispiru mozgove pomoću sredstava za javno priopćavanje. Osjetilni despoti nameću se dušama koje žive veselo i uvijek su zahvalne za život. Doista, gledano iz kuta života, posrnule duše nisu svjesne da su radi materije na Zemlji otrovale sebe, da pokazuju sebe kao odraz nereda dok preživljavaju kao varalice i opomene, točno kako i koliko su prigrabili za sebe materijalnog - koristi, dok nisu birali sredstva i sude sebi. Takav pojedinac ili narod, u agoniji – paklu, ignorira činjenično stanje i statistiku da je svaki narod specifičan i sebe tako pokazuje, da je većina jednog naroda nevino – naivna i pogodna zlu za širenje takve tendencije, ali samo dok Čuvar života ne pokaže stvorenju i umrtvi ga kao materiju, kojoj se podredilo po želji. Njegova slobodna volja tendirala je previše u pravcu nerada, protiv života. Dakle, dezorijentirana, urušena, pojedinca ili narod zaustavi njegov nered, pa mu Život više ne dozvoljava trovati, nakon . . . , što drugo nego da bude opomena, i to pravedno toliko prema zasluzi, koliko su odabrani po neredu, odabrali prezentirajući sami sebe, što adekvatno pokazuje koliko su pali po iskušenjima i ogriješili se. Čovjek ima bezbroj mogućnosti da ostane uspravan, gord i može se oduprijeti tendiranoj tehničkoj pošasti, sredstvima za javna priopćavanja, despotima koji bi monopolistički harali, umišljajući da mogu uzeti ulogu Apsoluta, koji bi obnašali dužnosti po želji bez odgovornosti; utoliko bi demagogijom kompenzirali ispraznost, što je apsurdno. Zbog manjka spoznaje hipnotizirani „filozofi“ više ističu sredstva za javno priopćavanje dok nesvjesno pripomažu otrovnoj magli despota (neredu koji kontrolira: zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast) i truju, ne znaju da afirmativnoj istini – životu ne trebaju tendenciozni atributi i po zlu nametnuti kraljevi. Za istaknuti je internet kao pripomoć dijalogu, preko kojeg se dijalogom treba i može razbistravati zaprljana voda, i dalje zasluživati slobodu da život radosno teče. Dakle i uz pomoć interneta - dijalogom poticati na hrabrost radi spoznaje, prosvjetljenja, slobode i radosti, a onda ovakav stil pojedinca ili naroda u cjelini prati sreća! Upozorenje svima koji guše hrabrost i dijalog što suportira život, posebno despotima kao preprekama - opomena! Dakle, uočilo se kako zakoni, koji nisu od mudraca, su otrovna magla, (a tek pobjeđuju žrtvovanjem naoružani mudraci – proroci . . .), da se život lomi na ekcesima stranačkih borbi, što se realizira i pomoću sredstava za javno priopćavane, koja se koriste kao monopol u skladu s monologom despota. Zato se u državi trulež može uništiti samo silom, potom štititi i unapređivati opće dobro, zdrave uvjete životu pomoću samopouzdanja, oruđem duševnih moći naroda. Internet kao tehnička pripomoć dijalogu, radi duhovnog preporoda može biti u funkciji dijaloga, u borbi protiv neurednih despota, čovjeku dok se izdiže na razinu zaslužene slobode, kao moralno, dostojanstveno i časno biće. U Zadru, 7. studenog 2012. godine Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske |
Izvarani Hrvati Jedinstvo i zajedništvo hrvatskog naroda Izvarani Hrvati "čovjeku" ne vjeruju, a što se odražava na odnose među Hrvatima, a rezultira slabljenjem snage i ljubavi. Nisu svjesni ponašanja kada ih se potiče na angažiranje za opće, za individualno dobro. Što to znači? Skeptični su i kada su u pitanju vođe ili inicijatori zdravih međuljudskih odnosa koji potiču više čovjeka na angažman. To su okupatori eksploatatori i htjeli da Hrvatu poljuljaju vjeru kao osnovu za zdrave odnose s drugim čovjekom, znajući da će ga tako lakše otupljivati i gurati u beznađe pa da se hvata za slamku…Mjesto da rade da do toga ne dođe, hvataju se za slamku. Nakon stoljetne porobljenosti i ponovno samostalnosti od prije 20 godina Hrvati i dalje uglavnom tako misle i žive, jer ih gruba stvarnost za sebe kao podanike tako najbolje regrutira i danas. Što to zapravo znači? Da Hrvat Hrvatu ne vjeruje ili samo nešto više vjeruje nego što je vjerovao Austrijancu kao okupatoru, Mlečanima, Mađarima ili Srbima. Hrvati su se tako navikli, ali u ime dobra i života Hrvati se trebaju naviknuti vjerovati i stvarati zdrave odnose, tako odbaciti beznađe biti slobodni i zadovoljni što priliči čovjeku. Izgubiti vjeru prema čovjeku u konačnom životu znači izgubiti vjeru na putu prema beskonačnom – ravno je paklu koji se može zaobići preporodom duha, po želji htjeti postati feniks. Biti ubuduće više ambiciozan i težiti postati uzorom čovjeku na zemlji što je po spoznaji glavni razlog života. Dakle priznajmo što jest i dalje budimo svjesni da nas konkretno treba u Hrvatskoj poticati na angažman – dakle spasit će nas spoznaja po vjeri. Okrenimo stranice epoha prošlosti, a ubuduće naročito predstavnici Hrvata trebaju uzorno djelovati, mjesto zavarati Hrvate, ili pomoću straha kontrolirati one koji se ističu po spoznaji ili još gore obezglaviti ih kako se to za vrijeme okupacije činilo kroz stoljeća u Hrvatskoj. U buduće svi potoci u ime općeg i života u Hrvatskoj bi se trebali slijevati u istu rijeku svjesni da imamo bistre i bistrije potoke… Garancija da na mjestu koja pripadaju mudracima neće zaposjesti pojedinci koji ne mogu biti odgovorni, pravilo je da biografija odražava gene što znači sudbina pojedinca ili trag koji on ostavlja za vidjeti. Hrvati bi trebali biti samokritičniji i ambiciozniji počev od misli, riječi i djela, te kao uzorni poticali bi čovjeka na veću spoznaju. Cilj nam je pokazati kako počev od vjere u čovjeka, čovjek tek može po spoznaji biti slobodan tj. autonoman. Hrvatske institucije se trebaju transformirati tako da više ne budu svrha samo pojedincima na vlasti koji bi držali sve ostale u agoniji. Institucije trebaju ubuduće bdjeti nad Hrvatima kao garancija za poticanje reda, discipline i rada. Da potiču na međusobno povjerenje, život i navike u ime dobra. Nije više izjavom pokriće, da je predsjednik takav kakav je njegov narod, kojom se opravdava sve, već pretpostavimo predsjednika mudraca koji će rušiti beznađe idejama za budućnost, za život, za čovjeka; koji će navikavati i tako unaprjeđivati svoju zajednicu pomoću reda, discipline i rada, a ne nagradama bez rada nagrađivati pojedince zbog sebe – nagrade nužno slijede nakon djela kao odraz kretanja, života i dobra. Znači, odgovornost za one koji upravljaju ubuduće može biti samo proporcionalna spoznaji, mjerilo po dužnosti odgovornost, a ne po lukavštini prevare. Opasni su oni koji olako uzimaju predsjedničke dužnosti!!! U Zadru, 5. studenog 2012. godine Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST NEPRAVILNOSTI I NEDOSTACI U TIJELIMA GRADA ZADRA ZA VRIJEME MANDATA GRADONAČELNIKA BOŽIDARA KALMETE Upravna inspekcija Ministarstva uprave Republike Hrvatske izvršila je nadzor u tijelima grada Zadra, 1996. godine za vrijeme mandata Božidara Kalmeta te je utvrdila sljedeće nepravilnosti i nedostatke: 1. Glede nadzora nad zakonitošću akata koje je donijelo Gradsko vijeće, utvrđeno je da te akte Uredu župana dostavlja Referada za pripremu sjednica Gradskog vijeća, što je suprotno članku 79. stavak 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojim je propisano da je gradonačelnik dužan u roku od 8 dana od dana donošenja dostaviti županu, statut odnosno opće akte koje donosi predstavničko tijelo grada. 2. Glede članova Poglavarstva, u članku 36. Statuta grada Zadra propisano je da Poglavarstvo grada Zadra broji od 7 do 11 članova. Ovo je suprotno članku 37. stavak 3. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojim je propisano da se broj članova poglavarstva utvrđuje statutom jedinice lokalne samouprave u skladu s ovim zakonom. Poglavarstvo ima 7 članova. Poglavarstvo nije donijelo svoj poslovnik, što je suprotno članku 42. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojim je propisano da « ustrojstvo, način rada i odlučivanja poglavarstva jedinica lokalne samouprave, uređuje se njegovim poslovnikom u skladu sa statutom jedinice lokalne samouprave». Zapisnici sa sjednica Poglavarstva su nepotpuni, budući se iz njih ne vidi način rada i odlučivanja poglavarstva. 3. Gradonačelnik je aktom od 24. lipnja 1996. godine podnio Ministarstvu uprave zahtjev za izdavanje odobrenja za grb i zastavu koje odobrenje još nisu dobili. Međutim, tijela Grada rabe grb iako nemaju odobrenje, što je vidljivo i iz zahtjeva kojim se traži odobrenje za uporabu od ovog Ministarstva, gdje zaglavlje navedenog akta sadrži grb Grada. Ovo je suprotno članku 9. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojim je propisano da općine, grad, županije, mogu, uz odobrenje tijela (organa) središnje državne uprave nadležnog za poslove lokalne samouprave, imati svoj grb i zastavu, odnosno Pravilniku o postupku za utvrđivanje grba i zastave jedinice lokalne samouprave («Narodne novine», broj 80/94 i 26/95). 4. Uvidom u upravne akte, utvrđene su sljedeće nepravilnosti: - rješenja imaju nepropisno zaglavlje-suprotno članku 8. Uredbe o sadržaju naziva tijela državne uprave, lokalne i mjesne samouprave («Narodne novine», broj 25/94), jer nedostaje grb Republike Hrvatske; - dio radnika koji radi na upravnom rješavanju nema ovlaštenja za poduzimanje radnji do donošenja rješenja, sukladno članku 39. Zakona o općem upravnom postupku; - u uvodima rješenja nepravilno i nepotrebno poziva se na članak 202. Zakona o općem upravnom postupku; - iza upute o pravnom lijeku nedostaju podaci o naplaćenoj upravnoj pristojbi, odnosno o oslobođenju od obveze plaćanja upravne pristojbe s naznakom pravnog temelja za isto. 5. Uvidom u rad pisarnice utvrđeni su sljedeći nedostaci: - u pisarnici se ne vodi registar (kazalo) što otežava pronalaženje predmeta; - interne dostavne knjige ne vode se sukladno propisima, budući u istim knjigama nije vidljivo tko je zadužen za predmet, te nedostaju podaci o vraćanju dovršenih predmeta pisarnici; - u arhiviranim predmetima nedostaju propisane upute pisarnici; - urudžbeni zapisnik i upisnik predmeta za prethodnu godinu zaključeni, ali nisu ispisane sve klasifikacijske oznake neriješenih predmeta iz prethodne godine, te precrtavanje predmeta nakon što su isti riješeni. 6. U Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i načinu rada tijela gradske samouprave i uprave za pojedina radna mjesta alternativno je određen potrebni stupanj stručne spreme. Alternativno određivanje potrebnog stupnja stručne spreme za obavljanje poslova pojedinog radnog mjesta protivno je važećim propisima. 7. Nazvi određenih zadataka i poslova nisu u skladu sa jedinstvenim nazivima zadataka poslova određenih Uredbom o jedinstvenim nazivima zadataka i poslova te o stručnom osposobljavanju i usavršavanju radnika u organima uprave («Narodne novine», broj12/84). 8. Nije uređeno pitanje obveze polaganja stručnog ispita djelatnika koji ne ispunjavaju taj uvjet. 9. Djelatnici koji nemaju položen stručni, odnosno državni stručni ispit, a Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i načinu rada tijela gradske samouprave i uprave, nije utvrđena obveza polaganja, što je protivno odredbama članka 56c. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, članku 318. Zakona o upravi («Narodne novine», broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90 i 47/90), te odredbama Uredbe o jedinstvenim nazivima zadataka i poslova te o stručnom osposobljavanju i usavršavanju radnika u organima uprave, a među djelatnicima u vrijeme nadzora koji nemaju položen državni stručni ispit u Uredu grada je i Dolores Grdović, stručni suradnik za informiranje i odnose s javnošću, sadašnja supruga bivšeg gradonačelnika Kalmete. U Zadru, 5. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zašto Statutom grada Zadra nisu razrađena sva pitanja vezana uz provedbu izbora za mjesne odbore? Početkom 2011. godine, Ministarstvo uprave RH, u vezi nekonstituiranja vijeća MO Voštarnica i Bili Brig (naknadno konstituirano) , dalo je odgovor da Statutom grada Zadra trebaju biti razrađena sva pitanja vezana uz mjesnu samoupravu, pa tako i pitanja vezana uz provedbu izbora. Međutim, do danas Statutom grada Zadra nisu razrađena navedena pitanja, te se navedeni problem odugovlači u nedogled, s ciljem mogućeg manipuliranja izbora i za buduće mjesne odbore. Vijeće MO Voštarnica još nije konstituirano te zahtjevamo od Predstojnika Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji da se izvrši nadzor nad zakonitosti općih akata, odnosno Statuta grada Zadra, a sve kako bi bila razrađena sva pitanja vezana uz mjesnu samoupravu, pa tako i pitanja vezana uz provedbu izbora. Poslano 1. Predstojniku Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji U Zadru, 4. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
KALMETA PODRIVAO SUSTAV - KRAĐA 88 MILIJARDI KUNA IZ JAVNIH PODUZEĆA OTVORENO PISMO BOŽIDARU KALMETI, BIVŠEM MINISTRU Znam, vi ste svih ovih godina podrivali sustav iznutra Kao na tekućoj traci nižu se krucijalni akteri fantazmagorične storije o krađi 88 milijardi kuna iz javnih poduzeća, mahom onih što su bila natiskana, ne bez smisla i namjere, pod kapu vašeg megaresora zahtjevne kapitalne infrastrukture. Čovjek se doista ne može domisliti kakva vam to ezoterična sila kožu čuva! Prijatelje ste odbacivali kad vam više nisu bili od koristi, a oni su šutjeli o tome dok im nije počelo gorjeti pod nogama. Slobodna Dalmacija Davorka Blažević |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA I SHZ PODRUŽNICA ZADAR I SHZ PODRUŽNICA POLIČNIK DEMAGOZI – SOFISTI PO NEDJELIMA UVIJEK SU TRAGIČNO KONAČNI Raspelo u mjestu Poličnik kakvo je bilo prije nego je zajedno porušeno skupa s postoljemZadarski list, Lončar: "Ne znam zašto me prijavljuju, ni koji su im motivi"! DEMAGOZI – SOFISTI PO NEDJELIMA UVIJEK SU TRAGIČNO KONAČNI Objavljenim tekstom 27. 10. 2012. godine u Zadarskom listu, Lončar: "Ne znam zašto me prijavljuju, ni koji su im motivi"! Novinarka površno prezentira očigledno - ozbiljnu stvarnost - nastalu zadnjih dvadeset godina za vladavine HDZ u Općini Poličnik preko institucije kojoj je Davor Lončar na čelu, a kao demagog uvjerava samo retardirane. Takvi tekstovi otkrivaju i kvalitetu načelnika Općine Poličnik. Optužuje Davor Lončar sam sebe i instituciju koju zastupa, kao član HDZ i načelnik Općine Poličnik, odgovoran je po preuzetoj dužnosti, jer je riječima, djelima i propustima . . . umislio je da pojedinac može biti iznad općeg dobra jednog naroda. Dakle, Davor Lončar ne shvaća pa sebe toliko ističe, čudi se zašto njega optužuje stranka SHZ kao opozicija ili netko drugi. . . , i stranku HDZ na vlasti. Doista, općinari Općine Poličnik preko svojih glasnogovornika pokušavaju sofističkim stilom manje argumente pretvoriti u veće. Pustimo neka konkretna djela i stvarnost svjedoče! Optužuju načelnika Općine Poličnik da je riječju, djelom i propustom za prošlih dvadeset godina vladavine odgovoran osobno i kao načelnik institucije zbog: 1. zapuštenih polja 2. pada nataliteta zadnjih dvadeset godina 3. nije stimulirao emigraciju za povratak u Općinu Poličnik 4. jer droga doslovce hara u Općini Poličnik 5. jer je bio na strani rušitelja raspela u Poličniku i nije poduzeo ništa da se ne poruši 5. jer rasprodaje djedovinu Poličanaca 6. zbog velikog broja nezaposlenih u Općini Poličnik Iz navedenog proizlazi da je sam sebe optužio i . . . , a ne da dotičnog Davora Lončara netko optužuje bez argumenata, za njega su krivci svi koji otkrivaju pojedince u Općini Poličnik, instituciji kojoj je on načelnik. SHZ dostavlja Hrvatima, ne samo iz Općine Poličnik, nego i svim Hrvatima u Hrvatskoj i dijaspori, kao stranka u opoziciji, tekstove koji potiču, savjetuju, jer SHZ potiče na zajedništvo kao garanciju opstanku Hrvata i Hrvatske kao države. Zagreb – Zadar - Poličnik, 3. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA I SHZ PODRUŽNICA ZADAR I SHZ PODRUŽNICA POLIČNIK Zadarski list, Lončar: "Ne znam zašto me prijavljuju, ni koji su im motivi"! |
Tužiteljstvo traži da se bivšim direktorima "Kožare" sudi kao ratnim profiterima! http://www.zadarskilist.hr/clanci/01112012/tuziteljstvo-trazi-da-se-bivsim-direktorima-kozare-sudi-kao-ratnim-profiterima Tvornica kože ZadarDo 1991.g. bilo je zaposleno 172 radnika, a u pogonu u Gračacu 70 radnika ili ukupno 245 djelatnika.Stečajni postupak pokrenut 2002.g., a zatim je imovina rasprodana.Zbog atraktivnog terena na jednom dijelu tvornice izgrađena je poslovna zgrada sa kafićima i trgovinama. Nekada ugledni i uspješni zadarski gospodarstvenici, danas umirovljenici, sjeli su u srijedu na optuženičku klupu Općinskoga suda u Zadru pred sutkinju Sandru Poljak Zubčić kako bi odgovarali za kaznena djela "zlouporabe položaja i ovlasti u gospodarskom poslovanju kojima su sebi priskrbili protupravnu imovinsku korist", a cijela se priča dogodila prije punih 17 godina. Radi se o Josi Štulini, tada generalnom direktoru nekadašnjeg poduzeća za proizvodnju kože "Zadar", potom Frani Zvonimiru Negru koji je tada obavljao dužnost financijskog direktora tog poduzeća, a danas je još uvijek stečajni upravitelj niza zadarskih firmi, Mladenu Paleki, tehničkom direktoru "Kožare" te Berislavu Crnošiji koji je u to vrijeme bio komercijalni direktor. Rasprava je u srijedu odgođena jer se nije pojavio optuženi Crnošija koji je, kako se moglo čuti, doživio moždani udar. Naime, njegov je odvjetnik Franko Kotlar kao dokaz sudu priložio liječničku dokumentaciju te je rasprava odgođena kako bi se psihijatrijskim vještačenjem utvrdila njegova raspravna sposobnost. Ivica Mihovilčević, odvjetnik prvooptuženog Jose Štuline, uložio je potom prigovor smatrajući kako je u cijelom ovom slučaju nastupila relativna zastara jer je prošlo 17 godina i kazneni se postupak više ne može voditi. - Optužba, naime, tereti prvooptuženog i ostale za točno određeno kazneno djelo činjenično i pravno opisano u optužnom aktu, a činjenični opis djela i ono što je tamo navedeno upućuje na "eventualne" nepravilnosti u samom poslovanju poduzeća. U ovom se slučaju ne bi radilo o nekom kaznenom djelu u pretvorbi i privatizaciji jer se to okrivljenicima ne stavlja na teret - diktirao je u sudski zapisnik odvjetnik Mihovilčević, dok tužiteljstvo koje u ovom slučaju zastupa Zrinka Božin Zrilić smatra kako nije nastupila zastara jer bi "u suprotnom sud nastupio suprotno Zakonu o kaznenom postupku". - U konkretnom predmetu radi se o kaznenim djelima obuhvaćenim kaznenim zakonom o ratnom profiterstvu jer su kaznena djela počinjena u vremenu Domovinskog rata i mirne reintegracije - zaključila je tužiteljica. Po optužnom prijedlogu čelni ljudi nekadašnje zadarske "Kožare" se terete da su od 26. lipnja 1995. godine, pa do 21. siječnja 1996. godine, u cilju da izbjegnu djelomično plaćanje poreza na plaće i doprinose iz plaća, radili dvostruki obračun prikrivajući stvarne isplate za neto plaće. Stavlja im se na teret i da su početkom rujna prije 17 godina "s ciljem da se njihovo poduzeće nepripadno okoristi, sastavili aneks elaborata o autonomnoj pretvorbi njihovog pogona za štavljenje kože u Gračacu pa je ukupna vrijednost kože koja je početkom kolovoza 1995. godine dovezena iz gračačkog pogona u zadarsko poduzeće iznosila više od prikazane. Zadarski list |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST KLIJENTI TVRKE «PROMOCIJA PLUS» KOJA JE ISPITIVALA RASPOLOŽENJE BIRAČA U GRADU ZADRU Dostavljamo hrvatskoj javnosti klijente tvrtke Promocija plus d.o.o koji su utjecali na rezultate prvih istraživanja pred sljedeće lokalne izbore u gradu Zadru. Navedena agencija pri istraživanju uopće nije uvrstila u istraživanje kandidata i listu Stranke hrvatskog zajedništva za gradonačenika i za Gradsko vijeće Zadra. Klijenti Promocije plus su sljedeći: 1. Hrvatska demokratska zajednica 2. Socijaldemokratska partija Hrvatske 3. Gradska organizacija SDP-a Koprivnice 4. Gradska organizacija SDP-a Zagreba 5. Hrvatska narodna stranka 6. Hrvatska seljačka stranka 7. LIBRA - Stranka liberalnih demokrata 8. Hypo Alpe Adria Bank U Zadru, 1. studenog 2012. godine mr.sc MILJENKO MARIĆ kandidat za gradonačelnika grada Zadra |