Izvarani Hrvati "čovjeku" ne vjeruju, a što se odražava na odnose među Hrvatima, a rezultira slabljenjem snage i ljubavi.
Nisu svjesni ponašanja kada ih se potiče na angažiranje za opće, za individualno dobro. Što to znači? Skeptični su i kada su u pitanju vođe ili inicijatori zdravih međuljudskih odnosa koji potiču više čovjeka na angažman. To su okupatori eksploatatori i htjeli da Hrvatu poljuljaju vjeru kao osnovu za zdrave odnose s drugim čovjekom, znajući da će ga tako lakše otupljivati i gurati u beznađe pa da se hvata za slamku…Mjesto da rade da do toga ne dođe, hvataju se za slamku.
Nakon stoljetne porobljenosti i ponovno samostalnosti od prije 20 godina Hrvati i dalje uglavnom tako misle i žive, jer ih gruba stvarnost za sebe kao podanike tako najbolje regrutira i danas. Što to zapravo znači? Da Hrvat Hrvatu ne vjeruje ili samo nešto više vjeruje nego što je vjerovao Austrijancu kao okupatoru, Mlečanima, Mađarima ili Srbima.
Hrvati su se tako navikli, ali u ime dobra i života Hrvati se trebaju naviknuti vjerovati i stvarati zdrave odnose, tako odbaciti beznađe biti slobodni i zadovoljni što priliči čovjeku.
Izgubiti vjeru prema čovjeku u konačnom životu znači izgubiti vjeru na putu prema beskonačnom – ravno je paklu koji se može zaobići preporodom duha, po želji htjeti postati feniks. Biti ubuduće više ambiciozan i težiti postati uzorom čovjeku na zemlji što je po spoznaji glavni razlog života. Dakle priznajmo što jest i dalje budimo svjesni da nas konkretno treba u Hrvatskoj poticati na angažman – dakle spasit će nas spoznaja po vjeri.
Okrenimo stranice epoha prošlosti, a ubuduće naročito predstavnici Hrvata trebaju uzorno djelovati, mjesto zavarati Hrvate, ili pomoću straha kontrolirati one koji se ističu po spoznaji ili još gore obezglaviti ih kako se to za vrijeme okupacije činilo kroz stoljeća u Hrvatskoj.
U buduće svi potoci u ime općeg i života u Hrvatskoj bi se trebali slijevati u istu rijeku svjesni da imamo bistre i bistrije potoke… Garancija da na mjestu koja pripadaju mudracima neće zaposjesti pojedinci koji ne mogu biti odgovorni, pravilo je da biografija odražava gene što znači sudbina pojedinca ili trag koji on ostavlja za vidjeti.
Hrvati bi trebali biti samokritičniji i ambiciozniji počev od misli, riječi i djela, te kao uzorni poticali bi čovjeka na veću spoznaju. Cilj nam je pokazati kako počev od vjere u čovjeka, čovjek tek može po spoznaji biti slobodan tj. autonoman.
Hrvatske institucije se trebaju transformirati tako da više ne budu svrha samo pojedincima na vlasti koji bi držali sve ostale u agoniji.
Institucije trebaju ubuduće bdjeti nad Hrvatima kao garancija za poticanje reda, discipline i rada. Da potiču na međusobno povjerenje, život i navike u ime dobra.
Nije više izjavom pokriće, da je predsjednik takav kakav je njegov narod, kojom se opravdava sve, već pretpostavimo predsjednika mudraca koji će rušiti beznađe idejama za budućnost, za život, za čovjeka; koji će navikavati i tako unaprjeđivati svoju zajednicu pomoću reda, discipline i rada, a ne nagradama bez rada nagrađivati pojedince zbog sebe – nagrade nužno slijede nakon djela kao odraz kretanja, života i dobra.
Znači, odgovornost za one koji upravljaju ubuduće može biti samo proporcionalna spoznaji, mjerilo po dužnosti odgovornost, a ne po lukavštini prevare. Opasni su oni koji olako uzimaju predsjedničke dužnosti!!!
U Zadru, 5. studenog 2012. godine
Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske