28.11.2012., srijeda
RAZLIKA ODGODILA PLANIRANI PROJEKT IZGRADNJE NOGOSTUPA U MJESTU PODGRADINA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POSEDARJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST RAZLIKA ODGODILA PLANIRANI PROJEKT IZGRADNJE NOGOSTUPA U MJESTU PODGRADINA  http://www.opcina-posedarje.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=124&Itemid=162 Mještani Podgradine ogorčeni su i nervozni na općinu Posedarje zato što im nije asfaltirala nogostup u cijeloj duljini zahvata oko 3 kilometra, koji je bio predviđen zajedno s rekonstrukcijom županijske lokalne ceste u Podgradini, a gdje su sada samo ugrađeni rubnjaci i tampon. Županijska uprava za ceste Zadarske županije oštećena za 566.901,00 kuna http://www.zadarskilist.hr/clanci/14062012/za-asfalt-kroz-podgradinu-19-milijuna-kuna http://www.zuc-zadar.hr/zuc/wp-content/uploads/2012/05/Obrazac_Pregled_ugovora4.pdf Na javnom natječaju posao za izvođenje radova dobila je tvrtka TIM d.o.o. iz Nadina na tzv. «pojačanom održavanju dijela županijske ceste Ž6020 i lokalne ceste L63066 u Podgradini» u iznosu od 1.631.871,75 kuna (s PDV-om). Ravnatelj Županijske uprave za ceste Zadarske županije u Zadarskom listu od 14.06.2012. izjavljuje da vrijednost navedenih radova u Podgradini iznosi 1.900.000 kuna. Razlika od iznosa u natječaju iznosi 268.129,00 kuna. Gdje je otišla ta razlika? Drugi javni natječaj je dobila firma SARAĐEN d.o.o. iz Stankovaca na tzv. «sanaciji opasnog mjesta na križanju županijskih cesta Ž6007 i Ž6011 u Briševu» u iznosu 1.601.228,63 kuna (s PDV-om). Ravnatelj ŽUC-a 21.06.2012., na TV VOX izjavljuje da radovi na križanju u Briševu koštaju 1.900.000 kuna. Razlika od iznosa u natječaju iznosi 298.772,00 kuna. Gdje je otišla i ova razlika? Kako to da i jedni i drugi radovi koštaju po 1.9 milijuna kuna ? Koji su to radovi, ako se zna njihova vrijednost u troškovniku javnog natječaja i ako su s ovim izvođačima u navedenim iznosima sklopljeni ugovori o javnoj nabavi. Kroz dva natječaja oštećena je Županijska uprava za ceste Zadarske županije u ukupnom iznosu 566.901,00 kuna.(s PDV-om), a koje plaćaju hrvatski porezni obveznici. Zašto i u ovom slučaju nije reagiralo Upravno vijeće Županijske uprave za ceste Zadarske županije, čiji je predsjednik Željko Lončar, i župan Stipe Zrilić kao odgovorna osoba za izvršenje proračuna Zadarske županije? U Zadru, 28. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POSEDARJE |
25.11.2012., nedjelja
REGIONALNU VELETRŽNICU BENKOVAC UNIŠTILA STRANKA KOJA JE BILA NA VLASTI I KOJA JE POSTAVLJALA NADZORNI ODBOR I DIREKTORE
REGIONALNU VELETRŽNICU BENKOVAC UNIŠTILA STRANKA KOJA JE BILA NA VLASTI I KOJA JE POSTAVLJALA NADZORNI ODBOR I DIREKTORE RUŠČIĆ OTVORENO KAŽE: ZA RAZLIKU OD LONČARA BIVŠEG PREDSJEDNIKA NO VELETRŽNICE NE UZIMAM NI KUNE - KAO PREDSJEDNIK NADZORNOG ODBORA RADIM BEZ KUNE NAKNADE I NE PADA MI NA PAMET UZETI NI KUNU. TIME SAM VAM SVE REKAO ŠTO MISLIM O LONČAREVOJ TUŽBI, ZA RAZLIKU OD NJEGA, NE UZIMAM NI KUNE. - ZNAMO TKO JE DO OVOGA DOVEO, STRANKA KOJA JE BILA NA VLASTI I KOJA JE POSTAVLJALA NADZORNI ODBOR I DIREKTORE! Marina Vlakić, VOX tjednik |
INA – ŠTETNI UGOVORI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST INA – ŠTETNI UGOVORI DANA 25. STUDENOG 2012. GODINE JUTARNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : Štern: 'Zbog presude država ne može izmijeniti ugovor, može jedino otkupiti udio od Mađara' http://www.jutarnji.hr/davor-stern---zbog-presude-drzava-ne-moze-izmijeniti-ugovor--od-madara-jedino-moze-otkupiti-udio-za-1-8-milijardi-eura-/1068560/  DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA INA – ŠTETNI UGOVORI Službene bilance plina u Hrvatskoj pokazuju da INA 1997. godine na čelu s tadašnjim direktorom Davorom Šternom nije sklopila štetni ugovor o prodaji jadranskog plina Talijanima, Hrvatska bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina iz Ruske federacije. Vlada RH ponovno je Šterna vratila u INU, kao nagradu za štetni ugovor, i postavila ga za predsjednika nadzornog odbora s ciljem da će isti obraniti INU od mađarskog Mola. Takvo što se može dogoditi samo u Hrvatskoj. Štern kao predsjednik nadzornog odbora INE trebao bi dati odgovor hrvatskoj javnosti zašto je sklopljen štetan ugovor o „zajedničkom" korištenju plina iz Jadrana s Talijanima (1997.godine i kasnije) koji izaziva golemu štetu stanovništvu Hrvatske. Nema javno dostupnih podataka koliko je i je li uopće išta plina iz Jadrana stiglo do potrošača u Hrvatskoj. Stoga je nužno navedeni ugovor što prije staviti izvan snage i poništiti, jer su se Talijani višestruko namirili za novac koji su platili na osnovi tih ugovora (ako su uopće i platili), a na štetu hrvatskog puka. Sada je svima jasno da bi oni koji su doveli do štetnih ugovora trebali barem djelomično nadoknaditi goleme štete koje su izazvali RH tako da im se oduzme imovina kao što se to radi u drugim - civiliziranim zemljama, a ne da budu nagrađeni novim zaposlenjem, bolje reći obilnim primanjima kod onih kojima su poklonili ono što nije njihovo. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH Zagreb - Zadar, 25. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
24.11.2012., subota
DAVOR LONČAR VERBALNO NAPAO VALENTINU FUZUL GLAVNU UREDNICU ZADARSKOG REGIONALA
|
DAVOR LONČAR VERBALNO NAPAO VALENTINU FUZUL GLAVNU UREDNICU ZADARSKOG REGIONALA http://www.voxportal.hr/vijest/svecani-prijem-generala-gotovine-nacelnik-davor-loncar-iskoristio-za-uvrede-i-prijetnje/27471.html Svečani prijem generala Gotovine načelnik Davor Lončar iskoristio za uvrede i prijetnje ISPRED ZGRADE ŽUPANIJE  Na svečanom prijemu koji je upriličen u maloj vijećnici Doma Županije za generala Antu Gotovinu, jutros oko devet sati, okupili su se načelnici i gradonačelnici općina i gradova na području Zadarske županije. Nakon što je general Gotovina izrazio zadovoljstvo zbog ovog susreta, podružio se s nazočnima, fotografirao i primio darove, poveo je malu povorku prema katedrali Sv. Stošije gdje se uskoro trebala održati misa. Bez dostojanstva Ne misleći da se u ovakvim prigodama treba ponašati dostojanstvo, pogotovo jer je bio svega dva metra udaljen od generala Gotovine, Davor Lončar, načelnik općine Poličnik, iskoristio je susret s glavnom urednicom Regionala, Valentinom Fuzul, za verbalni napad, popraćen uvredama i prijetnjama, na njen račun i račun njegog "nalogodavca" Rena Sinovčića. "Vi ste bagra, ostavite me više na miru, i ti i tvoj nalogodavac. Jesi me čula, ostavite me na miru. " - vikao je Lončar kojeg je smirivala načelnica općine Lišane Ostrovičke, Ivana Dević. Na zamolbu da se makne i da je hrabar napadati žene, a da se plaši obratiti Renu Sinovčiću, Lončar je nastavio nizati uvrede, te je, između ostalog, rekao: "Nećeš ni ti vječno biti na toj poziciji!". Zbog verbalnog napada, uvreda i prijetnji, Lončar je prijavljen I. policijskoj postaji PU zadarske. Prijavljen policiji Da pojasnimo, Lončar je nezadovoljan zbog članka koji je objavljen nedavno u Regionalu, a u kojem su objavljeni dokumenti koje nam je proslijedilo resorno ministarstvo, prema kojima je Općina Poličnik dobila odbijenice za projekte kandidirane prema EU fondovima - zbog nekvalitetno pripremljene projektne dokumentacije. U obrazloženju stoji da prijavljeni projekti imaju preko 15 krupnih grešaka, neki od njih nemaju niti osnovne dokumentacije, kao što je građevinska dozvola, te zbog toga Općina nije dobila sredstva EU fondova. U svemu tome postavljeno je pitanje odgovornosti načelnika Lončara za neuspjeh. Zadarski Regional |
ŽRTVOVANJE - UZOR SUDBINA – ŠIROM OTVORA NEBESA
ŽRTVOVANJE - UZOR SUDBINA – ŠIROM OTVORA NEBESA Čovjeku na Zemlji patnje su zalog da mu se otvore nebesa, baš kao i Alojzu i ostalima iz bugojanske grupe, koji su se žrtvovali radi budućnosti hrvatske djece, a što je inspiracija na putu beskonačna života. Poznato je da zlu duhu, kao slabosti na Zemlji, posebno smetaju jaki i odvažni dok angažiranjem zastupaju život. Eto zašto takve napada sotona, napada s razlogom i uvijek kada se zastupa život, naročito zlo napada žene i djecu - budućnost hrvatsku. Posebno su zlu izložene žene i djeca, onih koji su se žrtvovali u obrani hrvatskih majki i djece, isto kao Hrvati iz bugojanske grupe koje je predvodio Alojz boreći se radi uvjeta dostojnih životu, čovjeku, Hrvatu u Hrvatskoj. Dakle, predodređeni kao i njihova djeca kao izrazite žrtve za život Hrvata, ali adekvatno su i u milosti Stvoritelja. Njihova imena i prezimena potvrđuju ovo, zato se toliko i spominju. Dakle, čovjek je u kušnji dok se ne ispune razlozi, blago čovjeku koji odolijeva, što život znači, što život jest, koji stalno teče. Život Hrvata odraz je po uvjetima - stvorenih razloga u Hrvatskoj, znači stalno treba raditi dobro, a život se živi koliko i zastupa. Očigledno, trebamo više zastupati život zbog propusta naših predaka, shvatimo, zbog čega nam adekvatno trnu zubi. Alojz je bio svjestan da treba u srazu s neredom žrtvovati više, s neredom koji i danas izaziva Hrvate. Kako je nered opomena za jedan narod, tako pojedinci istog naroda posluže kao uzori. Danas u Hrvatskoj opet se dovoljno ne zaštićuju djeca (droga, alkohol, perverzije. . . ) od oružja sotone, što je opomena i suprotnost životu. Probudimo se, štitimo djecu i majke kao temelj budućnosti, što bi Hrvatima trebao biti barometar života i smisao. Strah je zaslužena mana svakog pojedinaca strašljivaca koji je takav zato jer je kriv zbog svoje neurednosti. U svojoj agoniji strahom paralizirani ne znaju da se strahom uredne ljude, tj. život ne može zaustaviti, jer uvijek je riječ o ljudima uzorima životu. Doista, djela pokazuju tko je po Bogu sudbinom odabran i ulogom zadužen. Odabrani su zato u centru zbivanja da svom narodu pokažu put i način kao Božji mediji, koje neredom iscrpljeni vampiri ne mogu omesti, jer zanovijetala, vampiri nisu spomena vrijedni, uvijek samo spletkare. Prokleti su jer ne zastupaju život, po svojoj anarhičnoj volji prokockali su sami sebe, stoga su opomena. Posebnim hrvatskim emigrantima i u Australiji život je ukazivao da je u Hrvatskoj po okupatorima puno grobova, i terora nad Hrvatima. To je predodredilo i potaklo pojedince kao posebne žrtve, zbog života, potičući tako da Hrvati žive jedan za drugog, a što je najbolji ulog za vlastitu dušu. Spremni samo za uredan hrvatski dom, znajući da je urednost sabiranje pozitivne snage, a što je pravedno koliko god kao narod bili snažni. Velike želje se ostvaruju s razlogom. Opet Hrvatima nedostaje odlučnosti za život o kakvom je promišljao Alojz sa svojom grupom, s kojom je došao među Hrvate da u borbi protiv okupatora pobjedi smrt. Očito, u Hrvatskoj se ne poštuju žrtve za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku, ne poštuju se uzori čovjeku - života, zato je u Hrvatskoj od nataliteta veći mortalitet. Zašto su odgovorni osvješćeniji Hrvati kao odraz dobra, za život dalje. Gledano i ovozemaljski, ljudski, Ružici udovici i majki do sada je trebalo udovoljiti, njezinoj osobnoj želji, da vidi grob svoga supruga Alojza Andrića, ali i grobove njegovih suboraca da vide njihove žene, djeca, očevi, majke, i prijatelji, grobove u kojima je doista poseban prah u kojem su obitavale gorde duše – životi. Dakle, Hrvatima i dalje su potrebni uzori i poticaj za konstantno angažiranje, da se obrate i žive život kao uzoran narod na Zemlji. Svaki pojedinac jedne zajednice neizmjerna je vrijednost, ali opće dobro neusporedivo je i više, jer je garancija generacijama i svim pojedincima, što razumiju samo oni koji afirmativnim djelima suportiraju hrvatsku zajednicu. Kanimo se onih koji samo pričaju a ne rade ništa dobro, npr. i danas u Hrvatskoj su opasne „elite,“ ratni profiteri koji su rušeći hrvatsku privredu nemoralno stekli za sebe materijalna imanja pomoću kojih su se nametnuli i kao vlast duhom elitnijim Hrvatima, koji su zbog svega odgovorni kao „veći“ po duhovnoj vertikali, jer dozvoljavaju da ih blefiranjem uljuljaju lukavi ratni profiteri i njihovi mentori iz inozemnog podzemlja. Čovjeku, dostojanstvo i samopouzdanje su oruđa, zbog zemaljskih uvjeta kao osnove, jer se pretpostavlja da je čovjek taj u kojem se demonstrira poseban život na Zemlji. Dakle, čovjek treba ustrajati, u što ne spada bježanje od problema, već se treba uredno angažirati zbog uvjeta dostojnih čovjeku i životu. Naravno, kada čovjek ne odoli iskušenjima, neuredno - egoistički posluži se općim dobrom potom postane hrđa i bolest zajednice, proturiječi životu pa postane ništa, i tako dozvoli u vlastitoj zajednici narušavanje općeg dobra. U Zadru, 24. studenog 2012. godine Dr. sc. Ilija Barjašić POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE |
Kruha i igara
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Kruha i igara  Predstavnici nekih općina i gradova u Republici Hrvatskoj opteretili su općinske i gradske proračune. Tako je naprimjer grad Zadar u minusu od 90 milijuna kuna, a vijećnici općine Pakoštane odbili su prihvatiti polugodišnji proračunski izvještaj. Umjesto rada i da potiču prozvodnju , žele samo kruha i igara, a sve da bi im netko drugi plaćao, kao i do sada. Samo kruha i igara, a ostalo ih ne zanima, za bitno se neće ni boriti, pa dok traje, o čemu i ne razmišljaju. Hrvati ovu slobodnu Hrvatsku mogu sačuvati samo pomoću reda, rada i discipline. Do danas nije zaustavljen trend iseljavanja i uništavanja Hrvata na njihovim ognjištima. Perfidno pomoću droge zadnjih dvadeset godina Hrvata je više stradalo nego skupa u prvom, drugom svjetskom ratu i domovinskom ratu. U Zadru, 24. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
23.11.2012., petak
SANADERIZACIJA PRETVORBE DRUŠTVENIH PODUZEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SANADERIZACIJA PRETVORBE DRUŠTVENIH PODUZEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ  Ovih dana izrečena je prva nepravomoćna presuda za ratno profiterstvo, što jako pozitivno djeluje na sve strukture i pojedince u društvu. Međutim, već određene grupe i pojedinci u RH koji su bili umiješani u pretvorbeni kriminal stvaraju klimu da će presuda pasti zbog ratnog profiterstva zbog čega su počeli djelovati prema Briselu i Europskoj komisiji EU da se ukinu ustavne odredbe koje definiraju da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju. Obrazloženje presude predsjednika sudskog vijeća koje je izreklo presudu ohrabruje moralno, pravno i sadržajno. Presuda jača vjeru u državne institucije, budi nadu u svakom pojedincu da će pred to sudačko vijeće ili druga vijeća pravde biti privedeni doslovno svi koji su u tom najtežem razdoblju za domovinu pribavili protupravnu imovinsku korist. Stranka hrvatskog zajedništva poziva nadležne institucije da se i na pretvorbi društvenih poduzeća dogodi sanaderizacija nad svima koji su bili u prilici voditi postupke ili nadzirati postupke pretvorbe, toga najvećeg zločina u novijoj hrvatskoj povijesti. Zaista je nužno utvrditi načine na koje je trajno izgubljeno 122.000.000.000,00 američkih dolara vijednosti imovine društvenog proizvodnog (realnog) sektora, a bez posla ostalo 750.000 radnika koji su nekim čudnim postupcima i metodama pretvoreni u umirovljenike. Upozoravali smo i upozoravat ćemo na odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91), te na odredbe Zakona o Hrvatskom Fondu za privatizaciju (NN 84/92) i odredbe Zakona o privatizaciji (NN 21/96). U svim navedenim zakonima provlači se čvrst stav da se dionice ne mogu stjecati kreditima poduzeća ili jamstvima imovinom poduzeća za kredite koji se uzimaju za te svrhe. Ovaj stav je kršen tako što su Fond za privatizaciju i Agencija RH za restrukturiranje i razvoj prihvaćali kupnju poduzeća jamstvom na imovinu poduzeća koja se kupuju kreditima banaka, koje na taj način postaju dileri i uništavači svakoga. Odvode poduzeća u stečajeve i likvidacije u kojima se te banke pojavljuju kao vjerovnik i prodavatelj – DILER. Na kraju balade hrvatska vlada izvodi famoznu sanaciju tih istih banaka, koje su nositelji upravljanja na imovini propalih poduzeća nakon krađe tih istih poduzeća. Drugi stav koji se čvrsto ugrađuje u sva zakonska rješenja pretvorbe sve do 1996. godine i dalje ukazuje na činjenicu da sredstva ostvarena prodajom poduzeća postaju imovina i sredstva Fonda za restrukturiranje i razvoj. Sve društvene knjigovodstvene analize upućuju kako je kršenje zakona po ovom stavu rezultiralo minornim sredstvima ostvarenim prodajom i pretvorbom imovine, a stvarna vrijednost je kako smo već naveli preko 122.000.000.000,00 američkih dolara. Vrlo lako je provesti analize za sva poduzeća kontrolom rada područnih ureda kako Fonda tako i Agencije. Treba hitno provjeriti imovinska stanja voditelja tih područnih i državnih Ureda za pretvorbu i Agencije za razvoj. Nije moguće da se o zakone ogriješio samo jedan ili dvojica procesuiranih u prodaji imovine naprimjer bivše Tvornice cigle u Ninu. Kad bi bilo tako, mi bismo vjerovali da je Sanader čist i nevin poput Bogorodice. Prateći taj ured na razini Zadarske županije posve smo sigurni da nije tako. Miljenici stranke na vlasti i voditelja područnih Ureda za pretvorbu lakše su kupovali poduzeća nego cipele, ali doslovce za sitniš koji je manje vrijedan od vrata na ulazima u ta poduzeća. Ista su kreditno prezaduživali jamstvima imovinom koju kupuju jer svoje nisu imali, a kreditna sredstva koristili za ZNA SE što. Tražimo hitnu reviziju. Ne knjigovodstvenu nego krim reviziju i financijsko vještačenje pregledom dokumenata kako poduzeća, tako i kupaca poduzeća i prodavatelja u Fondu ili Agenciji ili banci. Sveobuhvatnim pregledom ugovora i tijekova pretvorbe od strane nadležnih državnih institucija, vjerovali bismo i nadali se da je sanaderizacija pretvorbe na djelu. Gospodo nositelji vlasti, prevelike su bile ovlasti Fonda i Agencije u proteklom razdoblju da Vas ostavljaju u uvjerenju da je Sanader solist iznad svega. Mi smo posve uvjereni da nije niti dirigent. Orkestar je velik, ali ne toliko da ga vi ne biste pregledali u pola godine. Jasno, ako postoji volja i želja za pravdom. Prevelik je kolač bio i još uvijek jest na raspolaganju Fondu i Agenciji, a zakonska riješenja su šuplja i nejasna da ih mangupi nebi materijalizirali i zloupotrebili. Sugeriramo pilot projekt provjere u zadarskim uredima za pretvorbu i Agenciji RH za restrukturiranje i razvoj. Konačno, ako je Sanader arhitekt kriminala i korupcije, nedvojbeno slijedi postojanje mnogih subjekata i struktura u toj građevini koji po uvjerenju građana i SHZ-a još uvijek čvrsto drže poluge društvene organizacije. Stoga pozivamo izvršnu i sudsku vlast na demontažu strukture sanaderizacije društva te njeno rušenje u temeljima. Poslano 1. Hrvatskom saboru RH 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. Ministarstvu pravosuđa RH 5. Državnom odvjetništvu RH 6. Visokom trgovačkom sudu RH 7. Ministarstvu unutarnjih poslova RH Zagreb-Zadar, 23. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
22.11.2012., četvrtak
Tone zlata, obiteljskog i ukradenog, bez ikakva traga iznese se iz Hrvatske?
|
Tone zlata, obiteljskog i ukradenog, bez ikakva traga iznese se iz Hrvatske? Prilikom izvoza na plemenite kovine ne plaća se nikakav porez ELDORADO- Hrvatska je najjeftiniji europski rudnik zlata  Dobar dan, koliko bih mogao dobiti za ovaj stari srebrni lančić? Pitali smo u nekoliko splitskih otkupnih stanica za srebro i zlato. Nema problema, gospodine, rekla je mlada dama, uzela lančić i stavila ga na vagu - 150 kuna. A osobna iskaznica? Podaci o prodavatelju? Nije potrebno, uzvratila je. Tako zlato i srebro, uvjerili smo se, može prodati bilo tko, od maloljetnika do lopova koji su možda dan prije provalili u nečiju kuću. Kriminalcima su jako korisne takve otkupne stanice u kojima djelatnici ništa ne pitaju i odmah isplaćuju gotovinu. Lopovi danas za ukradeno dobiju realnu protuvrijednost, a prije bi na crnom tržištu utržili tek 20-30 posto od prave vrijednosti ukradenoga. Otkupne stanice lopovima su zanimljive i s aspekta sigurnosti – nakitu koji su prodali već se za nekoliko dana gubi svaki trag. Otkupljivači ne trguju emocijama i umjetninama, njima je vaga glavni pokazatelj, pa ih nimalo ne zanimaju tvrdnje da je nakit u nekoj obiteji bio stoljećima ili da se radi o ručnom radu. Stari zlatari cijene pravi nakit, rukotvorine i drže da je grijeh takvu umjetnost topiti u poluge. A logika otkupljivača je neumoljiva – koliko grama, toliko novca. Kako je moguće da se tone zlata, obiteljskog i onog ukradenog, bez ikakva traga iznese iz zemlje? U Hrvatskoj je sve moguće, reći će sudski vještak za zlato i plemenite kovine Marijo Crkvenac, koji, osim što upozorava da se bez ikakva reda otkupljuje zlato, kaže i da je većina samih otkupnih stanica mamac za razbojnike. - Policija će i dalje bilježiti veće krađe zlata i srebra sve dok se ne uvede red u pravosuđu i policiji. Mi kao zlatari moramo zatražiti osobnu iskaznicu ili putovnicu od svake osobe od koje otkupimo zlato ili srebro. Ujedno moramo i izdati isplatnicu o napravljenom otkupu. Zašto otkupne stanice ne izdaju isplatnice? Zašto ne traže osobne isprave? Ne rade po zakonu - kaže sudski vještak i zlatar Crkvenac, kojega smo upitali koje bi državno tijelo trebalo nadgledati te otkupne urede. - Jedino Državni inspektorat može izreći kaznu zbog nepravilnosti u radu i neizdavanja računa. Ministarstvo gospodarstva izdalo je dozvolu za rad otkupnim stanicama za otkup i izvoz plemenitih kovina i ujedno te kovine stavila u istu kategoriju s izvozom drva?! Na izvoz zlata čak se ne plaća ni PDV - ogorčen je taj sudski vještak, koji napominje da je po njegovim saznanjima iz Hrvatske, u prvih šest mjeseci ove godine, izvezeno oko deset tona zlata! To Hrvatsku stavlja u vrh zemalja po izvozu zlata na svijetu! „Kao da imamo rudnike“, kaže vještak te procjenjuje koliko su mešetari zaradili na hrvatskom zlatu koje su u našoj zemlji čuvalo stotinama godina, a sada samo “isparava” preko granice. - Ako ćemo tih deset tona preračunati u novac, onda je iz Hrvatske otišlo blizu 500 milijuna eura. Ako se trend nastavi, do kraja sljedeće godine iz Hrvatske bi moglo otići još deset tona zlata, pa bi se ukupna šteta mogla popeti na milijardu eura. Kažem šteta jer je to zlato trebalo ostati kod nas, a ne da mešetari osiromašju naše ljude i onda izvoze to zlato vani, ne plaćaju poreze i bogate se doista preko noći - kaže Crkvenac. Hrvatsko zlato se izvozi u Sloveniju, Austriju, Njemačku i Italiju. Tamo se hrvatski nakit, zubi, novac i medaljoni tope u zlatne poluge koje završavaju diljem svijeta. - Napominjem da RH nema rezerve u zlatu! Dok nam je država u kaotičnom stanju, mi dopuštamo da se izvozi zlato i samo pojedinci imaju zaradu. Iskreno, mislim da otkupne stanice neće još dugo opstati. Sve to aludira na propuste u zakonu i na pranje novca – kaže Crkvenac, navodeći da otkupljivači zlata štete i zlatarima obrtnicima. - Zakon bi se svakako morao mijenjati. Po ovome sadašnjem zakonu svatko može otvoriti otkupnu stanicu. Ministarstvo financija, policija i HNB trebali bi više surađivati i malo više se posvetiti toj vrsti “brze i lake zarade” – ističe taj sudski vještak. Sven Sambunjak, urednik portala Srebrozlato.com i programski direktor Konferencije o investiranju u zlato, tvrdi da državu ne zanima ništa što se tiče zlata. - U zadnje dvije godine organizirao sam dvije konferencije o investiranju u zlato, na kojima su sudjelovali vodeći regionalni i svjetski stručnjaci za plemenite kovine. Cilj mi je bio donijeti europska i svjetska iskustva vezana uz trgovanje plemenitim kovinama u Hrvatsku. Kao organizator, u više navrata i različitim kanalima kontaktirao sam nadležne hrvatske institucije i ministarstva, međutim, nitko do sada nije osjetio potrebu niti da se obrati hrvatskoj javnosti o tom pitanju, niti da sudjeluje kao promatrač. Na konferencijama smo imali par djelatnika iz državnih institucija, ali samo kao zainteresirane privatne osobe – kaže Sambunjak, navodeći da najveći problem s tržištem plemenitih kovina u Hrvatskoj jest u činjenici da domaća zakonska rješenja, osobito kada je riječ o porezima, onemogućuju uspostavljanje tržišta zlata i srebra kakvo postoji u svakoj drugoj zemlji Europske unije. - Odgovorno tvrdim kako ta zakonska rješenja u Hrvatskoj spadaju među najgora rješenja na svijetu. Hrvatska je svjetski rekorder kada je riječ o porezu na plemenite kovine, pri čemu sljedeća najgora zemlja nakon Hrvatske ima desetak puta nižu poreznu stopu. U Europskoj uniji na investicijsko zlato porez je nula posto, dok se na ostale proizvode od zlata i srebra plaća uobičajeni porez na dodanu vrijednost i ništa više. Hrvatskoj je, međutim, zlato oporezovano PDV-om, carinom i tzv. porezom na luksuz, što ukupno kumulativno iznosi više od 60 posto. U takvim okolnostima, jedina poslovna logika jest izvoz otkupljenoga zlata i srebra, budući da se prilikom izvoza na plemenite kovine ne plaća nikakav porez, a što je uobičajeno za svaku izvoznu aktivnost – upozorava Sambunjak na očite nelogičnosti, navodeći da je država sama kriva što tone zlata cure preko granice... - Kada bi porezna legislativa bila usklađena sa stečevinom Europske unije, uspostavilo bi se domaće tržište prodaje zlata i srebra, pa otkupljene plemenite kovine ne bi odlazile u inozemstvo, nego bi ih u Hrvatskoj kupovali hrvatski građani koji žele kupiti po konkurentnim cijenama, te ne bi za kupnju zlata i srebra morali odlaziti u inozemstvo. Time bi se ujedno i uravnotežila domaća otkupna i prodajna cijena sa svjetskim cijenama, i time bi profitirali ne samo osobe koje svoje zlato žele prodati, nego i oni koji ga u Hrvatskoj žele kupiti, ali i država, koja bi ubirala porez na gospodarsku aktivnost plemenitim kovinama, a koji se sada ne ubire zato što se većina velikih transakcija s plemenitim kovinama obavlja u inozemstvu – kaže taj stručnjak, navodeći da je njegova procjena da će otkupne stanice nastaviti raditi sve dok se u svijetu bude nastavio trend rasta cijena te dok ljudi ne shvate da su cijene po kojima trenutačno prodaju svoje zlato i srebro užasno niske. - Vjerujem da će ljudi ono što danas prodaju za 100 kuna, za nekoliko godina kupovati po 200, 300, 400, 500 ili više kuna. Također, moja je procjena da će otkupne stanice za plemenite kovine u Hrvatskoj nastaviti nicati sve dok se domaće tržište plemenitim kovinama ne uredi u skladu sa standardima Europske unije. To ne znači da takvih stanica neće biti nakon što tržište bude uređeno poput europskoga, budući da se slični otkupljivači mogu pronaći u svim europskim zemljama. No, uvjeti po kojima se plemenite kovine otkupljuju bit će drugačiji, te povoljniji za običnoga građanina – kaže Sambunjak. Stručnjaci s kojima smo razgovarali tvrde da se i bez promjene postojećih zakona, kao i usvajanjem novih normi, može puno učiniti na sprječavanju ilegalnog izvoza zlata. Pozivaju se na postojeće zakonske akte u kojima jasno stoji da „tko protivno propisima proda ili kupi zlato ili zlatni novac koji imaju znatnu imovinsku vrijednost, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine“. Ili „tko organizira mrežu posrednika ili preprodavača zlata radi počinjenja kaznenog djela, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine“... Što se čeka? Eksplozija izvoza od prošle godine U 2009. godini izdano je sedam dozvola za izvoz i 29 dozvola za uvoz zlata, dok je lani 80 tvrtki dobilo dozvolu za izvoz, a njih tek 10 dozvolu za uvoz! Dakle, hrvatsko zlato snažno curi iz zemlje. I dok su zlatari prije otkupljivali i potom prodavali to zlato, ne uništavajući nakit, današnji otkupljivači prodaju ga u Austriji, Njemačkoj, gdje se zlato topi u poluge i odlazi u SAD i Aziju koje na taj način stvaraju svoje rezerve. Hrvatska svoje rezerve nema. U 2006. godini, prema podacima HGK, Hrvatska je izvezla zlata za milijun i 139 tisuća dolara, tj. samo 77 kilograma, dok je u prošloj godini izvezeno nešto više od tone zlata, što bi iznosilo nekih 54 milijuna dolara! Kad se zlato ‘prebaci’ u poluge, finalna cijena mu i dalje raste. Prosječna cijena izvezenog zlata u 2006. godini bila je oko 14 dolara, a u 2011. 40 dolara po gramu. Slobodna Dalmacija |
21.11.2012., srijeda
BIVŠI MINISTAR BOŽIDAR KALMETA NIKAD NIJE BIO ISPITAN O IZVLAČENJU NOVCA IZ SVOG RESORA
BIVŠI MINISTAR BOŽIDAR KALMETA NIKAD NIJE BIO ISPITAN O IZVLAČENJU NOVCA IZ SVOG RESORA Bivši ministar prometa Božidar Kalmeta dosad nije bio ispitan o izvlačenju novca iz svoga resora bez obzira na to što je Josip Sapunar, bivši član uprave HAC-a, nakon uhićenja zbog namještanja poslova Fimi mediji u svom iskazu označio Kalmetu kao glavnog koordinatora sumnjivih poslova između marketinške agencije i HAC-a. Božidar Kalmeta - poseban predmet USKOK-a Dugopolje - Ravča: Nestalo 15 km autoceste vrijednih 105 milijuna eura http://www.vecernji.hr/vijesti/bozidar-kalmeta-poseban-predmet-uskok-a-clanak-361742 Dio nerealnih i prenapuhanih troškova tijekom gradnje autocesta HAC je u nekoliko slučajeva pravdao i preko Fimi medije, marketinške agencije Nevenke Jurak, okrivljene zajedno s još desetoricom fizičkih i pravnih osoba, među kojima su Ivo Sanader i HDZ. Proizlazi to iz popisa dokaza na kojima se temelji optužnica USKOK-a u ovom predmetu, podignuta početkom prosinca pred zagrebačkim Županijskim sudom. Jurakova je, podsjetimo, za HAC od 2005. do 2009. radila marketinške poslove koji su se odnosili na organizaciju raznih svečanosti, dizajn, grafičke pripreme i tisak kutija i naljepnica za ENC uređaje, produkciju TV spotova..., ali je, također, preko njezine tvrtke isplaćivan novac za dodatne i nepredvidive radove. Pritom je zanimljivo da bivši ministar prometa Božidar Kalmeta dosad nije bio ispitan o izvlačenju novca iz svoga resora bez obzira na to što je Josip Sapunar, bivši član uprave HAC-a, nakon uhićenja zbog namještanja poslova Fimi mediji u svom iskazu označio Kalmetu kao glavnog koordinatora sumnjivih poslova između marketinške agencije i HAC-a. – Uprava HAC-a nije imala puno prostora za odlučivanje u angažiranju Fimi medije. Morala se angažirati, to su nam nametnuli ministar Božidar Kalmeta i Mladen Barišić. Potkraj 2005. godine ministar Kalmeta osobno mi je rekao da primim k sebi u prostorije HAC-a Nevenku Jurak. Tada nisam znao tko je ona, ali sam znao da to moram učiniti s obzirom na način na koji mi je to rečeno – govorio je Sapunar pred istražiteljima. Kasnije je također rekao da su Jurakovoj morali dati nekakav posao pa su preko njezine tvrtke odlučili nabaviti 50 torta Croaterra, pakiranih u zemljane posude i kartonske kutije, namijenjenih za darove poslovnim suradnicima. To što se bivšeg ministra dosad nije pozivalo ni na kakve razgovore vezane uz isisavanje novca iz državne blagajne neki tumače kao znak da je istražiteljima prilično tvrd orah te da za njega još nema dovoljno kvalitetnih dokaza, ali i njegovom jakom pozicijom u HDZ-u. Preplaćena dionica S druge strane, prema nekim drugim tvrdnjama, kompletan rad bivšeg ministra prometa, koji je često bio na meti kritika upravo zbog netransparentnog načina trošenja proračunskog novca, čini poseban predmet kojim se bave istražitelji. Kalmeta o svemu šuti te se ne javlja na telefon. Gradnja autoceste Zagreb – Split, točnije njezina dionica od Dugopolja do Ravče, predmet je velikog interesa policije i USKOK-a jer na temelju prikupljene dokumentacije istražitelji sumnjaju da je spomenuta dionica autoceste ne samo preplaćena već da je u njezinoj dokumentaciji sporno petnaestak kilometara koji ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, ali su ih izvođači radova naplatili. S obzirom na to da je cijena gradnje jednog kilometra autoceste na tom dijelu bila oko sedam milijuna eura, “nestalih” 15 kilometara je ukupno vrijedno oko 105 milijuna eura! Braća Žužul: Ključ za rješavanje slučaja Ključ za rasvjetljavanje, blago rečeno, problematične cestogradnje u Dalmaciji mogao bi se nalaziti kod poznatih poduzetnika i vlasnika tvrtke Skladgradnja, braće Slavena i Joze Žužula. Slaven Žužul, podsjetimo, već je bio pritvaran, i to tri puta – zbog afere vezane uz bojenje tunela Sveti Rok i Mala Kapela, zbog izvlačenja milijuna iz Brodosplita te gradnje dionica Kikovica - Oštrovica, Oštrovica - Vrata, Vrata - Delnice, Delnice - Kupjak i Kupjak - Stara Sušica za gradnje autoceste Rijeka - Zagreb. Svako spominjanje njihova imena u kontekstu sumnjivih poslova u cestogradnji ta imotska braća redovito demantiraju. Prema neslužbenim informacijama, braća Žužul su za vrijeme mandata Ive Sanadera redovito hodočastila u središnjicu stranke na Trgu žrtava fašizma. |
20.11.2012., utorak
TKO ŠTITI KALMETU I KRAĐU 88 MILIJARDI KUNA IZ JAVNIH PODUZEĆA
TKO ŠTITI KALMETU I KRAĐU 88 MILIJARDI KUNA IZ JAVNIH PODUZEĆA KALMETA PODRIVAO SUSTAV - KRAĐA 88 MILIJARDI KUNA IZ JAVNIH PODUZEĆA OTVORENO PISMO BOŽIDARU KALMETI, BIVŠEM MINISTRU Znam, vi ste svih ovih godina podrivali sustav iznutra Kao na tekućoj traci nižu se krucijalni akteri fantazmagorične storije o krađi 88 milijardi kuna iz javnih poduzeća, mahom onih što su bila natiskana, ne bez smisla i namjere, pod kapu vašeg megaresora zahtjevne kapitalne infrastrukture. Čovjek se doista ne može domisliti kakva vam to ezoterična sila kožu čuva! Prijatelje ste odbacivali kad vam više nisu bili od koristi, a oni su šutjeli o tome dok im nije počelo gorjeti pod nogama.  Slobodna Dalmacija Davorka Blažević |
ZAŠTO ŽELJKO DILBER BRANI GARAVOG?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ZAŠTO ŽELJKO DILBER BRANI GARAVOG? DANA 18. STUDENOGA 2012. GODINE VEČERNJI LIST OBJAVIO JE INTERVJU ŽELJKA DILBERA POD NASLOVOM : 'Znam tko je dao uhititi Gotovinu, ali ne smijem reći' http://www.vecernji.hr/vijesti/znam-tko-je-dao-uhititi-gotovinu-ali-ne-smijem-reci-clanak-476852 GARAVI BUDUĆI PREDSJEDNIK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE? Tomislav Karamarko – Biografija  U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande. Tomislav Karamarko, r. 25.05.1959. u Zadru, Osnovnu školu završio u Kruševu, Obrovac, Srednju školu završio je u Zagrebu, 1977 g. Godine 1979. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, te se 1982.g. zbog slabijeg rezultata, prebacio na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao smjer povijest 1985. Prvi radni odnos zasnovao je 1987. Tomislav Karamarko dolaskom u Zagreb, naselje Pešćenica, krajem 70-ih godina upoznaje tadašnjeg susjeda Željka Malnara, čijim posredstvom ostvaruje niz novih poznanika, kako u samom naselju ( radničkoj četvrti ), tako i u užem centru grada, s tzv. „gradskim dečkima“, od kojih je najpoznatiji Aleksandar Milles. Budući da je Malnar (glavni suradnik operativca javne bezbednosti Tomislava Stanića, jednog od najboljih inspektora za borbu protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj i Jugoslaviji), tih godina slovio kao poseban boem, sa predznakom momka koji je obišao svijet, pod krinkom pustolova, koristio je kao idealan poligon stvaranja prijateljskih veza među širom populacijom, od osoba bliski tadašnjem režimu, vojnih osoba, osoba iz krim. Miljea, pa sve do osoba Romske nacionalnosti, iz šireg dijela naselja Pešćenica. Kako je Karamarko dolazio iz obitelji slabog imovnog stanja svoj prihod ostariovao je na način da prema preporuci Malnara za osobe romske nacionalnosti skriva predmete iz raznih inkriminranih radnji koje su isti napravili, dali provalama u stanove, društvene objekte i sl., za što bi od istih bio nagrađivan. Sve opisane aktivnosti Tomislav je izvršavo pod velikim velom tajne indirektno se skrivajući iza Malnara i osoba iz njegove blizine. Kao samozatajni i povučeni student prvo na Fakultetu Prava, kontakte je ostvarivao uglavnom sa osobama sa područja Dalmacije i Hercegovine, predstavljajući se kao domoljub Hrvat, poneka i previše slobodno iznoseći ( prema navodu više izvora ) čistu „ustašku“ opciju. Studentska populacija Tomislava je u užem krugu nazivala „mutavac“, kako zbog svog specifičnog načina govora tako i zbog njegove prividne povučenosti. Svoje odnose posebno je ostvarivao sa kolegom Smiljanom Reljićem, s kojim se znao i dugo družiti i nakon fakultetskih obveza. Karamarko je bivšim kolegama na Fakultetu ostao poznat po tme da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i inih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da iste nabavlja njegov bliži susjed, a u stvari riječ je bila o predmetima iz inkriminirajućih radnji. Instruiran od Malnara Zbog nabavke jednog radio prijemnika 1982. g. kolegi studentu sa područja Šibenika, Tomislav i taj kolega završili su na tadašnjo Miliciji, na kriminalističkom ispitivanju. Na ispitivanju u Milicijskoj postaji ( na Zrinjevcu ), Tomislav je pokušavao iznaći rješenje, izbjegavajući možebitne sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja i osoba za koje je vršio opisane aktivnosti spremanja otuđenih predmeta. Tom prilikom ponudio je svoje usluge u spriječavanju „antidržavnih elemenata“, na Fakultetu, jer je tako instruiran od strane samog Malnara. Opisana uloga prema kazivanju i instrukciji Malnara značila je dobivanje na vremenu i mogućnost tzv.vanjskog djelovanja, te da se pronađe osoba iz sustava koja će to „ispeglati“.Malnar je u društvu bliskih poznanika Tomislavu znao ponoviti tu tezu, opravdavajući da je Karamarko inteligentan i može završiti obrazovanje, dok „čergari“ kako je nazivao osobe Romske nacionalnosti, mogu „trunuti“ u zatvoru. Nakon iznesenih teza, o tzv. pomoći o „pružanju informacija protiv antidržavnih elemenata među studentskom populacijom“ , odmah je izvješten SDS-i, te je upućen njen djelatnik Mladen Šupe, koji je s Tomislavom obavio prvi razgovor, a potom bez značajnih pokazatelja Tomislava pustio na slobodu. U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118.st.1.KZ, pritom navodeći uz ostale ime Petra Šale, te njihovih pristaša međtu studetskom populacijom. Pseudonim Garavi Nekoliko dana nakon boravka u postaji Milicije,djelatnik Šupe je kontaktirao Tomislava na njegovoj adresi stanovanja, u namjeri da Tomislavu izda konkretne naputke za osobe koje su u tome trenutku operativno interesantne. Iznenađen brzom reakcijom, kao i konkretizacijom od strane djetatnika Šupea, Tomislav je o istom posjetu izvjestio Malnara, da poduzme određene aktivosti njegove zaštite. Tom prilikom Malnar je kontaktirao dugogodišnjeg poznanika iz JNA Željka Škovrlja, kao i Špiru Ninčevića, obadva aktivna djelatnika KOS-a JNA. Imenovani Škorvlj, koji je porijeklom iz Zadarskog zaleđa odmah je „preuzeo“ Tomislava Karamarka kao svog suradnika, na taj način argumentirano pokušavši kroz taj vid institucionalnog rada izvršiti „zaštitu“ Karamarka, zavodeći ga kao suradnika pod pseudonimom „Garavi“. Zanimljivo je kako je upravo dopisom Željko Škovrlj izvjestio sjedište centrale SDS-a, u Zagrebu, da nad Karamarkom sve aktivnosti poduzimaju isključivo uz prvotnu konzultaciju s djelatnikom Škrovrljom, što je samo po sebi predstavljalo presedan u takvom radu. Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe potom je o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko iznio tri zasebna izvješća o poduzetim aktivnostima,( koja su samo znakovito bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca ). Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Malnar, Tomislav je naveo kako je od strane djelatnika Šupea pitan za imena nekih osoba studenata sa područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu. Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj ( po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša ), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom „ Glavonja“. Suradnici „Garavi“ i „Glavonja“ , zavedeni su u KOG-u, linija rada nacionalizam i terorizam, pod kategorijom Hrvatski terorizam.No međutim u tim dosjeima nije zavedeno niti jedno izvješće suradnika, osim opaske da rad na istim preuzima SDS, u suglasnosti KOG-e. Prve aktivnosti koje je Tomislav prema dostupnim podacima, kao i djelu dokumentacije koju je ustupio op. djelatnik Šupe, u svojstvu suradnika započeo, je u katoličkoj organizaciji „Kršćanska sadašnjost“, 1984.,g., gdje je volontirao, a od kuda je prema naputku Škovrlja podatke povremeno ustupao i SDS-u tj. djelatniku Šupeu. Dobiveni podaci koji su dostupni SDS-u nisu imali nikakvu operativnu zanimljivost, već su se uglavnom odnosili na njegov subjektivni odnos prema načinu rada među osobama koje su djelovale u udruzi. Tako je Šupe u jednoj od svojih analiza kontakata sa suradnikom, naveo da suradnik nije pouzda te njegova uloga i saznanja koja prezentira ne predstavljaju daljnji interes službe, ali zbog dopisa koji je prvodno naveden od strane Željka Škovrlja, tj. KOS-a, nastavljaju daljnje kontaktiranje sa suradnikom, prema vlastitoj prosudbi, te aktualnoj situaciji. Nakon diplomiranja Tomislav zasniva svoj prvi radni odnos u Državnom arhivu RH, gdje je bio djelatan do kraja 1990.g. Posebno se izdvaja vrijeme 1987/88 godina gdje je ime Tomislava Karamarka također evidentirano u službenim izvješćima SDS-a, u trenutku velike pljačke znakovita naslova Sveučilišne i nacionalne knjižnice, te Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije od strane Aleksandra Millesa, kao jednog od pomagača operacije „Knjižnica“, no međutim usprkos dobrim odnosima sa Millesom, kao i osobama koje su bile uposlene u tim knjižnicama, Karamarko je izdvojem iz istrage. Obredi crne magije U to vrijeme Tomislav i dalje nastavlja svoja druženja sa Željkom Malnarom, preko koga upoznaje svoju buduću suprugu Enisu Muftić, dok Željko 1989.g. stupa u brak sa Emirom Hasanpašić, ( čiji je otac Osman Hasanpašić, poznati alternativni liječnik i specijalist radiestezist, pisac i autor mnogih knjiga, priručnika i vodiča kroz alternativnu medicinu ), a kumovi supružnicima Malnar su upravo Enisa i Tomislav. Enisa i Emira od ranog djetinjstva su nerazdvojne, kao i njihovi očevi Osman Muftić i Osman Hasanpašić, poznati zagovornici šerijata, u Zagrebačkom mešihatu islamske zajednice.Kontaktom sa Enisom Tomislav upoznaje budućeg šogora Amira Muharemija, koji je iste godine zasnovao brak sa Sanelom Muftić. Već spomenutog Millesa, Karamarka, Malnara,Enisu i Emiru, povezivala je posebna vjerska literatura, kao i obredi crne magije, gdje su značajno uporište u tome imali kod Hasanpašića. Hasanpašić je svojim poduzećem „Nova Arka“, u Tkalčičevoj 41 prvi na području RH započeo prodaju predmeta potrebitim u obredima crne magije, ezoterije,tarota itd. Svijet okultizma posebno je interesirao Karamarka, te ga je potajno proučavo, te mu bio sklon, iako je bio praktični vjernik, što je u njegovoj obitelji posebno gaila njegova majka. Krajem 1989.g., Tomislav je aktivno pokušava uključiti u stvaranje nove stranke HDZ-a, tako da je bio jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini, koja se trebala održati u Hotelu Panorama u Zagrebu ( a čija se osnivačka skupština na kraju održala na NK Jarunu). Karamarko je tada zamjećen zajedno sa Tomislavom Družakom, kao jedini od glasnijih kritičara novog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, budući su osobno bili zagovornici da predsjednik te stranke bude Marko ili Vlado Veselica. Nakon prvih višestranačkih izbora, Tomislav pokušava učvrstiti zemljačke odnose sa osobama iz zadarskog zaleđa, točnije iz mjesta Kruševo ( od kuda je podrijeklom ), no međutim od osoba podrijeklom iz istih krajeva, a koje su uposlenici poduzeća „Zagrebački Transporti“ ( danas Croatia Bus ), biva prozivan za suradnju sa raznim institucijama bivše države, te tako proklamiran za nepoželjnog u društvu Kruševljanja. Ogorčen reakcijom tih osoba, koje su ga izbjegavale, isti pokušava učvrstiti svoju poziciju u stranci HDZ. Posredstvom poznanika Zvonka Trusića i Stipe Mađarela ( koje je upoznao preko Malnara ), upoznaje jednog od istaknutijih članova nove stranke Vicu Vukojevića. Vice nekoliko dana nakon upoznavanja sam ostvaruje kontakt sa Karamarkom, pokušavši ga angažirati u proces organizacije prvog općeg sabora stranke HDZ-a u dvorani Lisinski, na što je Tomislav bezrezervno pristao. U samoj organizaciji stranačkog sabora Tomislav nije imao značaniju ulogu, no na održavanju istog bio je zamijećen od strane većeg broja osoba iz Zadarskog zaleđa kao osoba bliska novom vodstvu stranke, a što je i sam dodatno isticao. Gradio reputaciju kod prognanika Novonastala okolnost potom je Tomislavu učvrstila i podigla renome među osobama iz njegovo mjesta porijekla, gdje se potom značajno nametnuo u organiziranju i dopremanju naoružanja Hrvatskom življu na širem području Kruševa i Obrovca. U vrijeme oružanih sukoba na području naznačenih mjesta, tijekom 1991.g.( koja su potom okupirali četnici ) u obrani samog mjesta Tomislav nije aktivno sudjelovao, već je kritične zgode bio u Zagrebu. Nakon okupacije Kruševca, te iseljavanja hrvatskog stanovnišva Tomislav je aktivno sudjelovao u organiziranju njihovog prihvata, kako na području samog Zadra, tako i na širem području Zagreba. Tim činom dodatno je izgradio reputaciju kod samih sumještana i Hrvatskog stanovništva sa šireg područja Obrovca i Benkovca, koji su bili prognani. Svoj prvi radni odnos u samostalnoj RH, Tomislav zasniva dana 17.06.1991.g.,na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, a prema preporuci tadašnjih pomoćnika Ministra unutarnjih poslova Vice Vukojevića i Ministra obrane Josipa Perkovića ( kojeg Karamarko do tada nije poznavao ). Na novom radnom mjestu Karamarko brzo stječe povjerenje Josipa Manolića, kao i njegovih najbližih suradnika, kojim aod samog početka iskazuje odanost. Tome u prilog ide podatak, da je Manolić u širem okruženju svojih pouzdanika, među kojima je nazočio i Zdravko Tomac, hvalio Karamarka kao mladu, nacionaln neopterećenu osobu, na koju se bezrezervno može računati. Obnašajući svoju dužnost, Karamarko stječe simpatije prvo Stipe Mesića, s kojim počinje intenzivnije druženje i prijateljstvo, u što uključuje svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara. Također ogromno povjerenje stječe od Franje Gregurića, koji ga preuzevši Vladu RH, nakon Josipa Manolića zadržava na istim poslovima. Sve iznimno povjerljive poslove kako u samoj Vladi, tako i u osobnim aktivnostima, Gregurić povjerava isključivo Karamarku. Sazivom druge sjednice Sabora RH dana 10.09.1992.g. Tomislav preuzima novu dužnost, šefa kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića. Znakovito je i to, da je Karamarko na traženje Hasanpašića, te buduće supruge, upravo u Saboru uposlio operativno interesantnu osobu Indiru Honić, alijas „Fatma Nur Dženet“. U rješenju koje je potpisano od strane predsjednika Sabora Stjepana Mesića, raspoređena je na poslove višeg stručnog referenta, koja je u svojim kontaktima sa zaposlenicima Sabora, kao i zastupnicima, javno navodila kako je zaposlena prema preporuci Stjepana Mesića, budući je njegova ljubavnica. Spomenuta Indira, operativno je postala interesantna provedbom OA „FES 1“, kada je službeno zabilježen njen kontakt sa stranim obavještajnim službama, točnije prvim tajnikom veleposlanstva Irana u Zagrebu, koji je zadužen za obaviještajne poslove. Osim tih aktivnosti Indira je operativno postala interesantna po pružanju usluga gatanja, okultizma, pa i samog sotonizma, a u javnosti se predstavljajući kao vidovnjakinja. Tomislav Karamarko znao je učestalo koristiti njene usluge „obnove energije tijela“, što je radio u strogoj diskreciji zbog toga što su Indiru pojedini katolički svjećenici Zagrebačke nadbiskupije javno proglašavali pristašom i jednom od vođa sotonizma i okultizma u RH. Poslove šefa Mesićeva kabineta, Karamarko obnaša do 15.06.1993., kada preuzima dužnost načelnika PU Zagreb, kada i stupa u građanski brak sa suprugom Enisom. Obnašanjem dužnosti načelnika PU Karamarko intenzivno ali samozatajno počinje graditi vlastitu mrežu, pritom koristeći postojeću infrastrukturu, koja je pod paskom obavještajnog aparata, te osoba Gregurić, Mesić i Perković. Karamarkovim upravljanjem PU Zagreb, kao najvećim sustavom u MUP-u RH, počinje dugogodišnja križaljka, pritom ništa ne ostavljajući slučaju. Za svog pomoćnika kriminalističke policije, prema direktnom naputku Josipa Perkovića imenuje Damira Lončarića, temeljne policije Vladimira Fabera ( koji je ujedno bio njegov zamjenik ), a specijalne policije jedinice PU „ALFA“, imenuje Zorana Cvrka. U samom sustavu kriminalističke policije značajno je imenovanje pojedinih načelnika gdje je bio prioritet zaštite kadrova, upravo pod kapom Karamarka, kao državotvorne osobe s naglašenim desničarskim stavovima.Osim zaštite kadrova druga zadaća je bila isključivo detaljno organiziranje prave kriminalne mreže na relaciji ulica-policija-sud, gdje bi bile uključene osobe od povjerenja tj. one koje je upravo služba bivše Jugoslavije koristila u raznim aktivnostima. Prvi plan bilo je gospodarsko rušenje sustava od malih poduzetnika do tvrtki koje su u postupku privatizacije, koristeći se registracijom novih tvrtki s isključivim ciljem gospodarskog kriminala. U vremenu od kraja 1993.g. do početka 1995.g. ta grupacija je na širem području Zagreba izvršila prevare u visini od cca 30 miliona tadašnjih DM. Policija je svoju neučinkovitost pravdala da za to ne postoji interes politike, prebacivajući pri tome obavještajnim kanalima da su pojedini politički dužnosnici i sama obitelj Tuđman uključeni u te procese. Karamarko je između ostalog sesvetskoj tvrtki „Europatrade“, omogućavo ilegalne uvoze elektroničke opreme u ogromnim količinama, pri čemu je policija osiguravala šleperima nesmetan prelazak granice i pratnju do skladišta u zagrebačkim Sesvetama. Najzanimljiviji je podatak, da je Karamarko osobno, upravo koristeći taj aparat, izvršio pritisak na vlasnika tvrtke „Croatia Bus“, Leona Sulića da preda tvrtku isključivo zbog zemljišta na kojem se nalazilo sjedište poduzeća u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a isto je nalazilo u neposrednoj blizini njegove adrese stanovanja. Na mjesto načelnika odjela organiziranog kriminala imenuje Jadranka Belinu, koji je isključivo sa svojim pomoćnicima zadužena za poslove nadzora i jedn od servisa grupe oko Zlatka Bagarića s jedne strane, te Vjeke Sliška s druge. Sve opisane inkriminirane aktivnosti, djelatnici Službe su i evidentirali, te video zabilježili jednu novčanu transkakciju, prema Lončariću i Šeničnjaku, gdje je evidentan opis aktivnosti svakog od navedenih, sa obavljenim radnjama, kao i podjelom novca za svakog sudionika. Operativni sadržaj sa video materijalom tijekom 1996.g. ustupljen je osobno pomoćniku MUP-a za kriminalističke poslove Željku Sačiću, koji je nekoliko puta pregledao video dokaz, te nedvojbeno ukazao na žurno procesuiranje sudionika, djelatnika PU Zagreb, a kasnije PU Zagrebačka.Do procesuiranja nikada nije došlo, osim što je Karamarko kao „nagradu“ dobio imenovanje na mjesto pomoćnika MUP-a za kadrovska pitanja, gdje je bio djelatan do kraja 1998.g. Početkom 1994.g. a nakon izlaska Mesićeve skupine iz HDZ-a, Karamarko je bio jedan od pouzdanih osoba koji je kao dužnosnik mogao politički biti doveden u svezu sa Mesićem, a samim tim biti smjenjen na mjestu načelnika PU. U zaštiti pod predznakom profesionalnosti i znanja njegovih kadrova, Karamarko sa Damirom Lončarićem, u što uključuje svog poznanika Millesa, na Krležinom Gvozdu inscenira provalu, gdje je Milles glavni akter priče. ( Kako je Milles već od 1988. g. osuđen na kaznu zatvora od 15 godina za gore opisane aktivnosti, već 1993.g. biva prebačen na otvoreni dio u zatvoru Lipovica, upravo na intervenciju Karamarka dok je obnašao dužnost u Saboru RH. Nadalje, zanimljiv je podatak kako je u vrijeme same provale na objekt obiteljske kuće, zamjećen Milles, te počinje potjera u koju se osobno uključuje Damir Lončarić. Dolaskom do Jurjevske ulice, gdje Milles izvršava otmicu djelatnika policije ( koji je vršio dužnost osiguranja objekta ) počinje pravi zaplet, u koji se prema dogovorenom scenariju uključuje prvo kao pregovarač u talačkoj situaciji sam Lončarić, koji potom u sve uključuje aktualnog ministra UP-a Ivana Jarnjaka. Sam pregovor sa Millesom u nazočnosti Jarnjaka vodio je Lončarić, koji je na opće zadovoljstvo okončao „talačku“ situaciju, te pridobio Millesa na dobrovoljnu predaju, a potom ga on osobno uhitio. Nakon obavljene kriminalističke obrade, Milles je ponovno upućen u poluotvoreni zatvorski dio kaznionice Lipovica,gdje je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon osam dana pronađen mrtav, službeno potvrđeno kao samoubojstvo. Brkić kao Karamarkov kadar Opisana aktivnost u nazočnosti Jarnjaka, učvrstila je položaj Karamarka i Lončarića kao profesionalaca i znalaca u obnašanju i najtežih zadaća. Sve opisane aktivnosti operativno su popratili djelatinici Službe, a tehničkom kontrolom sredstava komuniciranja potvrđena je sprega trojca Milles-Karamarko-Lončarić.Prema dostupnim podacima Službe, sva operativna postupanja po predmetu PU Zagreb, koja su se odnosila na Lončarića i Karamarka, osobno su bila pod nadzorom Franje Vugrinca, te nigdje nisu evidentirana. Sva previranja u PU iziskivala su manje kozmetičke promjene, gdje se na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije imenovan Šeničnjak, a na mjesto Zorana Cvrka imenovan je Miljan Brkić. Važnim je napomenuti da je Brkić odabran kao osoba koja je nedvojbeno sudionik u obrani RH, sa „pedigreom“ Hercegovca, ali kojemu je supruga Kornelija iz mješovitog braka, čija mama Dragica r. Malbaša je Srpkinja iz Bosanske Dubice. Brat Dragice, tj. Miljanove punice je pukovnik JNA Slobodan Malbaša ( sudjelovao zajedno s Andrijom Rašetom u pregovorima u Hotelu I, u Zagrebu ).Posredstvom tih pozicija Brkić je odabran u Karamarkov tim s jedne strane od Vice Vukojevića i druge strane Cvrka-Malbaše i Fabera. Upravo je Brkić od strane Karamarka prepoznat kao najpouzdaniji i najodaniji u provođenju svih aktivnosti, koji bezprijekorno izvršava svaku njegovu zapovijed. Karamarko je svoj autoritet i povjerenje kod Brkićaizgradio plasirajući u svakom međusobnom kontaktu svoju radikalnu hrvatsku opciju, te proklamirajući politiku predsjednika Tuđmana kao izdajničku ( kako je naveo „budući vrši ustupke Srbima, na štetu Hrvata“ ).Takva načela odgovarala su Brkićevu svjetonazoru, koji osim ratnih rasluga nije imao nikakvu stručnu naobrazbu za mjesto zapovjednika. Na mjestu pomoćnika ministra, Karamarko nije iskazivao nikakvu aktivnost, već je otvoreno počeo širiti tezu o stranci HDZ-u i Tuđmanu kao jedinim krivicima svega u RH, pritom tajno proklamirajući novu političku stranku HNS i starog prijatelja Stjepana Mesića. Prekidom obnašanja poslova pomoćnika ministra, Karamarko zasniva novi radni odnos u HAK-u, na mjestu glavnog tajnika, gdje je iskoristio poziciju i utjecaj Ile Bakovića, te njegovog brata Ante,koji je u to vrijeme djelatnik HIS-a. Obnašajući poslove glavnog tajnika HAK-a, Karamarko je idealno iskoristio za bolje pozicioniranje i pripremanje za predsjedničke izbore. U Mesićevom stožeru Pripermanje predsjedničkih izbora, kao i organizacija samog stožera kandidata Stjepana Mesića, za Karamarka je aktivno počela u rujnu 1999.g., od organiziranja prvih suradnika „donatora“ i novinara, s kojima je svakodnevno održavao kontakte.Njegov utjecaj u EPH, nedvojbeno je prema također dostupnim podacima Službe bio izgrađen do te razine da je u određenim tekstovima mogao vrštiti cenzuriranje. Također je važno napomenuti, da je Karamarko koristeći prijatelja Mira Laca, koji je direktno kontaktirao sa novinarkom Jasnom Babić, krajem 1999.g. u vrijeme provođenja famoznog proces tzv.“Zločinačke organizacije“ plasirao za sve osumnjičenike i njihove kriminalne aktivnosti pokroviteljstvo od strane aktualne vlasti, pritom navodeći imena Ivića Pašalića,Drage Krpine i dr..., a ponaosob obitelji Tuđman. Sa druge strane Karamarko za ista plasiranja koristi Ivu Pukanića, Denisa Kuljiša,Andrea Maksimovića, Sašu Lekovića, Dušana Miljuša i Marka Cigoja, na način da je preko svojih satelita, pritom koristeći Hrvoja Petrača ( preko Lončarića ), Zvonka Trusića, Nikolu Vukovića ( nasljednik na mjestu tajnika HAK-a ), Mirka Ljubičića-„Švepsa“ i Nikolu Krištu, da budu kao „neovisni“ izvori informacija, koju su navedeni novinari međusobno razmjenjivali, te potvrđivali kao autentičnu i provjerenu. Sve napijed navedeno potvrdili su djelatnici SZUP-a u svojim operativnim postupanjima, kao i korištenjem operativno-tehničkih sredstava, nad svim prethodno imenovanim osobama. U početku javnog istupa Karamarka kao ključne osobe i voditelja stožera u timu Stjepana Mesića, kao kandidata za predsjednika RH, počelo je otvoreno prikupljanje financija. Osim istaknutih pojedinaca iz gospodarskog miljea, koje je predvodio poduzetnik Tomislav Antunović, a koji su bili paravan prikupljenih donacija, Tomislav je propagirao veliko broj osoba albanske nacionalnosti. Među isaknutijim Albancima svoj oboj u financiranju dalu su obitej Kačinari i Gjergaj, s područja Zagreba ( dugogodišnje poznanstvo s Mesićem ), a posebno je naglašen doprinos Lulzim Krasniqi tzv.“Ljulji“, te njegovih sunarodnjaka iz Švicarske i Njemačke, obitelji Qazima Osmanija i Behgjet Pacolli. Osmani i Pacolli uistinu su glavni financijeri kampanje Stjepana Mesića, ali isključivo po dogovoru sa Karamarkom. Naime, poznanstvo Osmani, Pacolli i Karamarko seže iz ranih 90-ih, kada je Tomislav u ime svog nekada pretpostavljenog započeo suradnju sa istima oko poslova TDR-a i TDZ-a, kao i plasmana duhanskih proizvod na području EX Jugoslavije, kao i europskih zemalja.Ta duhanska struktura ima svoje korjene u tranziscijskim, političkim strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990-ih godina. Upravo je u vrijeme Gregurićeva mandata u Hrvatskoj, praktički u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske industrije (preko tvrtke u Varaždinu osnovane od strane Željka Tomljenovića pomoćnika ministra Ivana Jarnjaka i čelnika AKD-a tvrtke koju je osnovala vlada RH), prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske industrije koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.Bio je to proces reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj koja je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala duhanske kriminalne organizacije na prostoru zemalja EX Jugoslavije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj, nebi bilo niti takve duhanske kriminalne organizacije. Duhanski lobi Dakle, prvo je uslijedio proces „reorganizacije“ duhanske industrije, prije svega u Hrvatskoj ( pod palicom Gregurića ), a potom pod utjecajem iz Hrvatske i dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječio ulazak stranih duhanskih industrija na prostor novonastalih novih država,( „ozakonjeno“ potpunim monopolom TDR-a u vrijeme Matešine Vlade, a Mateša je u to vrijeme zet Franje Gregurića ) kako bi se duhanskoj „organizaciji“ potupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom trgovinom duhanskim proizvodima preko cijelog Balkana. Duhanska organizacija začeta je upravo od strane Tvornice duhana Rovinj, sa svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno uz svestranu podršku Gregurića, s kojima je u posljednje vrijeme njegova predsjedanja Vladom, sve pregovore vodio Karamarko. U Hrvatskoj su prvi šefovi te organizacije izvan same proizvodnje bili Hrvoje Petrač, jedan od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio Cuccurin, te bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg predsjednika uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umješana u stvaranje duhanske organizacije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske organizacije. Zagrebačka banka je plasirajući nepovoljne kredite Tvornici duhana Zagreb, istu preuzela radi dugova, a onda je prodala puno manjoj Tvornici duhana Rovinj, stvarajući tako monopolni položaj, koji je potpuno osiguran onemogućavanjem ulaska stranih duhanskih kompanija na hrvatsko tržište, pod opravdanjem zaštite domaće proizvodnje. Zanimljivo je kako je predstavništvo TDR-a u bivšoj SRJ u drugoj polovici 90-ih vodi Jovica Stanišić glavni operativac Slobodana Miloševića s kojim se razišao u drugoj polovini devedesetih. U stvaranju balkanske duhanske organizacije, važnu ulogu imaju i ljudi poput Vlade Brkića u Hrvatskoj i Andrije Draškovića u Srbiji, koji su cijelo vrijeme bili ključni suradnici kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača, pa je tako međunarodno krijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je u tome trenutku značajan dio kriminalne organizacije koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko Knežević i Andrija Drašković u zatvoru, tzv. zločinačka organizacija iz sudskih procesa s početka 2000-ite godine, dok se i protiv samog Petrača u tome trenutku podiže više kaznenih istraga, od kojih i jedna zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, a osim Petrača vodila se i protiv Srećka Kestnera i Ratka Kneževića, sve do 2002. g. Prijelomni događaj u tim procesima predstavlja tajni dogovor Qazima Osmanija zvanog „Felix“ i Hrvoja Petrača u Ankari, u Turskoj koji je 2001. g. uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika RH u Turskoj Amira Muharemija ( šogora Tomislava Karamarka , na čije je inzistiranje taj sastanak uslijedio ). Dakle, ti su se klanovi i kriminalne organizacije jednostavno morali reorganizirati, kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj trenutak njihove slabosti prepoznao je i iskoristio Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa Petračevom organizacijom. Upravo su na sastancima u Ankari uz posredovanje pripadnika klana Osmani ( Amira Muharemija ) Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili kriminalni sporazu o pruzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj. Konačni dogovor Petrača i Osmanija postignut je početkom 2005. g., nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem i tajnim vlasnicima TDR-a odnosno Adris grupe.Prvi sastanak Vlahovića i Osmanija,kako doznajemo dogovio se upravo početkom 2005. Godine uz posredovanje Ekrema Lluke. Vlahović je tada upozorio Osmanija kako postoji grupacija tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa u Zagrebačkoj banci, s čijim se punomoćnicima mora dogovoriti oko onog dijela preuzimanja TDR-a koje vlasništvo ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.Kasnije je posredničku ulogu između Vlahovića i Osmanija preuzeo po naputku Felixa Dražen Golemović. Dnevno.hr U Zadru, 20. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
18.11.2012., nedjelja
GRUBE I NEZRELE PODJELE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK - OGRANAK SUHOVARE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST GRUBE I NEZRELE PODJELE STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK - OGRANAK SUHOVARE DOSTAVLJA HRVATSKOJ JAVNOSTI ODGOVOR NA TEKSTOVE KOJI SU OBJAVLJENI NA INTERNETSKIM STRANICAMA http://suhovarezabuducnost.blogspot.com/, DANA 31. LISTOPADA i 13. STUDENOG 2012. GODINE. ISTI SU LAŽIMA USMJERENI PROTIV SHZ-a. S kim se svađa solist iz Mjesnog odbora Suhovare, spominjući i citirajući SHZ podružnicu Poličnik? Jesu li tom svađom i pisanjima upoznati svi članovi Mjesnog odbora? Nisu, jer smo posve sigurni da ga ne bi podržali. Solistu nije jasno da nije kadija da optužuje i presuđuje, a niti pop da popuje. Nije mu jasno da su mu optužbe jako opake, a stajalište miriše na vrijeme provokatorskih optužaba druga Ace Rankovića. Dobar savjet solistu. O temama koje ne znaš mudro je šutjeti. SHZ poštiva sva demokratska prava žitelja Suhovara, kako u vjeri tako i u politici. Naša stranačka mudrost je poziv na zajedništvo svih suprotnosti, ali bez mača i krvi, bez optužbi. Pozivamo na drugačiji pristup kulturi rada (radosti rada) i drugačijoj kulturi rađanja (radosti u brojnosti), na politički prostor za sve opcije i stavove, za sve stranke i pojedince. Grube su i nezrele vaše podjele na mi i vaši i neki drugi i njihovi. Dajte si truda raspravljati o općem dobru koje pripada svima. Nisu vas Suhovarci birali u Mjesni odbor u namjeri da ih dijelite po zaseocima ili prezimenima i imenima ili ne daj Bože, po redu veličine posjeda. Birali su vas većinom (ili ne) da se upoznate s pravnim učincima, mogućnostima predstavljati nas u lokalnoj zajednici Općini Poličnik. Da ni na koji način ne bismo bili zakinuti u materijalnim pravima, niti na štetu drugih u toj zajednici. Birali su vas kako biste se proželi duhom zajedništva za opće dobro. Zaboravit ćemo da se još izražavate kao kamen uranjen u vodu, čim Vas se izvadi iz vode i razbije u svojoj nutrini i dalje je suh. Neka vas prožme po svoj dubini osjećaj svih i svakoga za dobrobit Suhovaraca. Bog vas blagoslovio i pomogao u našim željama. U Suhovarima, 18. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA OGRANAK SUHOVARE  |
SPC SVOJIM DJELOVANJEM U HRVATSKIM ZEMLJAMA UMANJILA JE BROJČANO HRVATE PREKO SEDAM MILIJUNA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SPC SVOJIM DJELOVANJEM U HRVATSKIM ZEMLJAMA UMANJILA JE BROJČANO HRVATE PREKO SEDAM MILIJUNA  SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA DLAKU MIJENJA, ALI NE I ĆUD POVIJEST SREDNJOVJEKONE KATOLIČKE CRKVE SV. MARGARETE 1334. – na "Trgu Petra Preradovića" bila je srednjovjekovna katolička crkva Sv. Margarete i Margaretsko groblje stanovnika iz viličkog podgrađa; 1378. crkva je dobila status župne crkve; 1712. je izgorjela, no na istom mjestu izgrađena je nova s lukovičastim zvonikom; 1794. je prodana Grčkoj ortodoksnoj crkvenoj općini u Zagrebu. Od 1378 – 1794. svake godine 13. srpnja otvarao se dvotjedni sajam "Margaretinje" na prostoru između crkve Sv. Margarete i (V)Ilice. 1780. - u Zagreb dolaze prvi pravoslavni doseljenici iz Grčke i Makedonije (spominje se 28 duša Grka i Cincara). 1784. - u Zagrebu je popisano 695 kuća i približno 7.000 stanovnika. 1785. - u Zagrebu već živi osam pravoslavnih obitelji izbjeglih iz Grčke i Makedonije sa 40 članova (obitelji Demeter, Gavela, Millin i dr.) 1794. - Grčka otodoksna crkvena općina kupila je postojeću staru katoličku crkvu Sv. Margarete, preuredila ju je za pravoslavno bogoslužje i dala joj novo ime – Sv. Preobraženja Gospodnjega. 1848. - doseljeni Srbi počinju prevladavati među pravoslavnim vjernicima u Zagrebu, pa ortodoksna crkvena općina svojem nazivu dodaje pridjev srpska... 1866. - na mjestu stare drvene crkve zida se nova (arh. Klein); Zagreb broji 280 pravoslavnih duša; 1869. - u Zagrebu je popisano 19.857 stanovnika. 1899 – 1914. nova i veća kupola crkve Sv. Preobraženja Gospodnjega, te promjena položaja pročelja (arh. Bolle) 1931. - Preobraženska crkva poslije utemeljenja Zagrebačko-ljubljanske mitropolije više nije samo parohijalna pravoslavna crkva, već paralelno i katedrala. 1931. - Zagreb ima 185.000 stanovnika Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE  Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena. HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 18. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
"Po šumama i gorama": Iza srpskih okupatora ostale su brojne posijane mine zla
|
"Po šumama i gorama": Iza srpskih okupatora ostale su brojne posijane mine zla U Hrvatskoj su sada „građani“ a onda kao i sada operativci protiv Hrvatske! I evo Uzelca, Pupovca i drugih, sada kao pojedinci građani. U redu, ako i konkretno pokažu i da su se kao Srbi otrijeznili i shvatili da su u stranoj zemlji bili kao izviđači za svoju maticu u namjeri za osvajanjem i porobljavanjem tuđeg, tj. hrvatskog teritorija i Hrvata. Tako su i Mlečani pod izlikom i „zbog brižnosti“ za svoje manjine, i to uz pomoć Vatikana, osvojili i uništavali Hrvate na zadarskom području i šire po Hrvatskoj. Sada imaju priliku da pokažu koliko su lojalni, tj. solidarni s hrvatskim narodom u Hrvatskoj u kojoj žive. Već dvadeset godina Hrvati su i dalje žrtve od posijanih mina i „belog praha“. Zbog osvajačkih pobuda, zbog njihova plana o velikoj Srbiji – stvaranog uz pomoću matice Srbije, Srbi na područjima Hrvatske znaju konkretno gdje su postavljene mine. Kada nisu sto posto realizirali san o zamišljenoj velikoj Srbiji, sklepanoj od tuđih teritorija, i ako i dalje žele živjeti u slobodnoj Hrvatskoj, kao kršćani trebali bi pokazati da su obraćenici s Uzelcem i Pupovcem na čelu. Maknite mine da Hrvati više ne stradavaju u vlastitom dvorištu upravo od mina koje ste im vi sami postavili! Tako ne bismo trebali skupe strojeve za razminiravanje, za koje ionako nema novca nakon što su vam napravljene nove kuće i osigurane izviđačke mirovine - dok Boričevac, Zrin i druga mjesta koja ste porušili u Drugome svjetskom ratu, još čekaju da se obnove. Mogli biste vi te mine odstraniti golim rukama - kad znate gdje su da tako pokažete i svijetu kako se čovjek zbog sebe treba pokajati i kako ne smije u tuđa dvorišta postavljati mine, jer ga to kompromitira i truje mu dušu na putu beskonačna života. Na kraju čovjek po sebi – za sebe postane zlo, pa tako Srbi i ostali gosti u Hrvatskoj neka žrtvuju za svoju dušu zbog vlastitih djela i propusta u prošlosti, a što je bilo uzrokom toliko prolivenih suza i krvi na zemlji - i to baš Hrvatskoj, u kojoj žive i koja ih je stoljećima hranila. Bog je tu izvor života za sve, zlo se ne ponovilo koje je začeto još davne 1844. godine zbog želje Srba za „velikom Srbijom“ (Načertanije). Zlo lukavo hvata maha 1918. – 1928. godine (ubojstvo dr. Stjepana Radića, vidi njegovu doktorsku radnju), od 1928. – 1941. godine nastavak ubojstvima i progonima Hrvata zbog stvaranja „velike Srbije“. Od 1941. – 1971. godine lukavo (uvijek ratovali na hrvatskom teritoriju) progonili Hrvate dok su paralelno zavaravali svijet učvršćujući svoje pozicije zbog teritorijalnog povećavanja Srbije. Zatim od 1971. – 1990. godine nastavak zla koje je haralo Hrvatskom, ali i primjetno kako su Hrvati odolijevali tako se zlo urušavalo, što je po Iskonu zapisano. Od 1990. do 2009. godine, dakle, koliko god se zlo upinjalo ono je konačno i vremenito i uvijek ostane bez daha, što se dogodilo i hrvatskim okupatorima - eksploatatorima. Ipak Hrvati za sada nisu dovoljno spoznali da treba stalno biti budan da se ne bi palo u iskušenje, dozvolili su svojim potencijalnim obraćenicima koji svojom lukavošću opet zauzimaju prve klupe, umjesto da su u zadnjima po njihovoj sudbini, dakle, bez pomoći ne mogu se lustrirati. Od 1941. godine od Boričevca, Zrina, Bruvna, Karlovca, i tako redom uključujući i križni put 1945. do 1990. godine. Ali očito želja spomenutih gostiju je da se Hrvatima križni put nastavi i danas od Vukovara, Lovasa, Knina, sve do Dubrovnika i Boke Kotorske pod nazivom spaljena zemlja i uz pomoć posijanih mina za dugoročno stradanje. Sve to pokazuje da sinovi i unuci inih okupatora i Srba, skupa s hrvatskim janjičarima, i sada drsko veličaju ustanak u Srbu, po redu tko zna koji dirigiran iz Beograda i druge metropole, sa zahtjevom da im i ova generacija Hrvata plaća za spomenike njihovih zlodjela u Boričevcu, Udbini, kao i širom Hrvatske do danas i dalje. Spomenuti spomenici ni blizu i nisu toliko opasni koliko su opasni odmetnuti lutajući kipovi po šumama i gorama kao Z. Milanović, V. Pusić, S. Mesić, I. Josipović, M. Pupovac, S. Uzelac, i dr. Svi bi kao takvi i dalje vladali pod prozirnim parolama fašizam, antifašizam, komunizam, pomoću kojih su se kroz zadnje stoljeće proširili i okupirali hrvatske teritorije partizani - ustanici iz Beograda, Rima, Venecije, Budimpešte… zbog eksploatiranja Hrvata za sebe preko poreza i harača u krvi. Adekvatnim stilom i danas se služe, koji odgovara ovom momentu, da se Hrvati uskoro ne bi sjetili dok plaćaju vampirima lutalicama za njihovo orgijanje i bal. Krasti ili držali vreću je isto. Dakle, potomci raznih eksploatatora Hrvata toliko su postali bahati pa traže da im Hrvati dižu spomenike i da dalje rade za njihove pionire nasljednike kao „nadgradnju“ i pored zla koja su počinili isti nad Hrvatima. Misle da im je taj neki antifašizam pokriće i zaštita za daljnje eksploatiranje i uništavanje Hrvata. Što su ustanici u Srbu podržavali: fašizam ili antifašizam, dok su, u zadnjem ratu protiv Hrvata, sa svojima postavljali mine od kojih Hrvati i danas pogibaju. Na kraju, hrvatski je narod odlučan provesti lustraciju u vlastitom narodu, isto tako i vi kao manjine dužni ste u Hrvatskoj očistiti iz svojih redova produžene ruke vaših matica, da ne bi ikada više pretendirali preko vas osvajati hrvatske teritorije i porobljavati Hrvate. Pored ove konstatacije očito po spoznaji koja će nas spasiti, doista kao i ostali narodi i mi smo tvorci vlastite sudbine. Izdvojiti se iz zajednice u kojoj čovjek živi, iz općeg, zapravo je luciferstvo, svejedno od koga je potaknuto u pravcu zla, tj. Smrti; bilo da je riječ o Hrvatu ili pojedincima iz nacionalnih manjina koje žive u Hrvatskoj. Zapravo, čovjek i narodi kao stvorenja trebaju slaviti život - čovjeka - dušu na beskonačnom putu, a što je samo potvrđivanje duše – života – po sebi – za sebe kao dobro. Čovjek ne mora i ne smije postati žrtva bilo čije demagogije. Lucifer po volji ostane bez nepresušna izvora - Stvoritelja, postane i ostane samo prah po sebi – za sebe, bez odgovornosti za život i prema očiglednim mjerilima. Dakle, lutrija je mamac kao zamka lukavog zla, zamka čovjeku kao i osvajanja – pomoću mina tuđe ljetine u tuđim dvorištima. Istina, čovjek se izgubi po duši u prostoru i vremenu zbog materije, čudo je ali i odgovornost duše kad pada niže pored Oca Stvoritelja kao nepresušna izvora za život. Samo zbog želje da kao stvorenje inverzijom postane apsolutni stvoritelj, što nije moguće. Jer duši nije potrebno biti žrtvom vremena i prostora kao tijelu. Ona je čvrsta točka koja bi uredno trebala rješavati za tijelo, koje je po materiji osuđeno na kretanje u prostoru i vremenu. Što jest i tako će biti uvijek. Nema valjana razloga da vlastito tijelo duši postane zamka. Otkuda umišljenost da čovjek može biti kategoričan – sijati mine i smrt drugima i sebi. Čovjek izražava i odražava očigledno, a sve je kušnja po cijenu života, smisla što jest. Zbog nereda gubi se i zamjenjuje logiku zdravog razuma – nekim sklepanim znanostima, psihologijom. Borba da se pomoću materije pobjeđuje jednako je beznađe, jer čovjek ne zna da ga na putu beskonačnom koči prostor i vrijeme (baš – privid – materija kao zamka, kojoj se klanja), tako je odlučeno za stvorenje. Stoga primarno je, čovjek je duša – život po Stvoritelju, što čuva po sebi – za sebe i onda nema prepreka, a oni koji postave tijelo na prvo mjesto nemaju budućnosti stavljajući drugom mine kao zamku – zapravo postave ih sebi kao trovačima na putu osvješćivanja – spoznaje. Čovjek se pokazuje po djelima očiglednom, sebe prezentira i po minama kao zamkama životu ili je tako nešto urednom čovjeku zlo. Dakle, istine kao uzori i opomene u životu nama su na usluzi i servis zbog ravnanja i orijentacije. http://www.hrsvijet.net/index. TITO KAO OPOMENA Tito je odraz hrvatskog nereda – što je kulminiralo dekadencijom hrvatskog društva, očito kad je sebi dozvolilo Tita kao vođu. Kad je riječ o produženoj ruci okupatora, tj. Tita, trebamo raskrinkati srpsku ideju, a koja je sada samo ideologija, tj. smeće propale srpske ideje koja je potrošena čak i za Srbe, što adekvatno odgovara spodobi Josipu Brozu Titu – janjičari po iskonu nužno odlaze u smetlište. Tendencija vampira je i dan danas iscrpljivati hrvatsku snagu. Tito kao oličenje luciferstva odvaja se od bitnog, općeg dobra Hrvata u pukoj ulozi vampira, kao beznađe ometa hrvatsko biće, koje istrošeni Lucifer i potrošena srpska ideja nastoje iritirati, umjesto da nam posluži kao pouka, pa da više ne zaslužimo Tita. Naravno da nam on kao zlo neće niknuti, ako ga ne posijemo. Samokritički gledano – on je kao i još ostale poturice, što smo već istaknuli, odraz nereda, a na kraju hrvatska pouka i sramota. Lucifer Tito je rušio opće, a nudio kule od karata, rušio je bitno, konkretne uvjete što čovjek mora čuvati i uređivati, tj. unaprjeđivati. Eto kako je Tito u svom balu rušio konkretnu Hrvatsku koja je uvjet za beskonačno, zavaravajući prividnim kulama od karata, uništavao je Hrvatsku koja je Hrvatima uvjet življenja, život. Ništa Tito ne može, kao kuća zlog duha, ali zao duh može zavesti, ima sheme kako kupiti mrvicama duše drugih – koje nisu budne, stoga hrvatski duh mora jačati, tj. obnoviti se i kao svjetlo rastjerati mrak, jer Lucifer je zapravo prah i mrak. Tužan je Tito i njegovi sljedbenici, kao Macbeth, koje proganja krv vlastitog naroda - ne mogu oni oprati krvave ruke – već su stalno u paklu, u muci – zato neka Hrvati paze i čuvaju svoju dušu jer se zločinci znaju vratiti na mjesto zločina. Po neredu - slobodnom voljom čovjek pada u iskušenje – pa se zbog materijalnog, koje tendira konačnom tj. beznađu – smrti, odvaja od života, kakav priliči čovjeku, od iskonskog izvora snage i svjetla. Odvajanje je patnja kao odraz posrnuća po prividu, slabost što rezultira nečovjekom, koji postaje nezaštićen – u mraku ne vidi, pa ga obuzima strah – koji je svojstven neznalici, koji otupi i oslabi, zapravo po vlastitoj volji izgubi se. Tumaranjem po mraku i hvatanjem za slamku, prezentira mu se objektivno beznađe. Blago onom tko spozna pa se odrekne luciferstva i baklje, povrati iz mraka apsolutnom izvoru svjetlosti. Dakle, jer luciferstvo teži prividnom, konačnom u kojem i nestaje – umire. Smisao je život nastaviti u pravcu beskonačnog, što je suprotnost Luciferu koji tendira od beskonačnog konačnom – smrti, što ruši nadu – zatire put beskonačnom životu. Treba strahovati od gubitka uvjeta, tj. Hrvatske i rušenja vlastite zajednice, a ne bojati se braniti Hrvatsku i hrvatsku zajednicu kao uvjete za život, tj. sam život na putu beskonačnom. Tito je uništavao uvjete životu: pritiskom na hrvatsku dušu toliko je stvarao osjećaj beznađa pa se očitovala na razne načine smrt, usmjeravao je od nade i beskonačnog u konačni mrak, tragedija Bleiburg, emigracija, pad nataliteta . . . Svjedoci smo «budućnosti» iza njega samo agonija i još uvijek smetnja Hrvatima u borbi za život na putu beskonačnog života. Iz navedenog, gdje je Titu dogradnja, što je pozitivno stvorio za život, osim sukreatorstva s okupatorom kojim je Hrvatsku kao opće dobro, hrvatsku zajednicu gurnuo u dva rata, 80 godina ropstva hrvatskom narodu, koliko krvi, suza, svađa i narušavanje bitnog. U povijesti hrvatskoga naroda nema veće pouke od Tita. U njemu, kao kući zla, skupilo se dotad ukupno zlo koje je nastalo po neredu hrvatskog naroda. On, kao kuća zla, je nepismeni Hrvat, egoist, neradnik, lopov, ubojica stotine tisuća ljudi, po čemu ga se može zvati carem smrti. Eto po čemu je i zašto bio adekvatan za ideju srpskog okupatora. Nasreću ideja koja je istrošena, a koja kao ideologija još zavarava dio neobrazovanog hrvatskog naroda. Toliko sebi umisli konačni vampir da je on jedino božanstvo kojem narod jedino četveronoške puzeći smije gledati i ljubiti obuću na nogama. Umišljanje po toj konačnosti i egipatske faraone odvelo je toliko duboko u smrt da su mumificirali i vjerovali u te mumije i u tom pravcu gradili piramide – grobnice, što je doslovce kopirao, živio i doživio Tito. Kao i egipatsko carstvo mrtvih završio je u konačnom – konačno, što uvijek ravna dobri, apsolutni, beskonačni vječni duh po zasluzi. Ovo na znanje svim potencijalnim okupatorima Hrvatske kao i svim produženim rukama potencijalnih okupatora iz redova hrvatske zajednice – kakav je bio Tito. Nostalgičari carstva smrti, zavarani Luciferom, u Hrvatskoj prizivaju vampira Tita nisu niti svjesni – što je odraz neznanja i sluganske svijesti, koji bi htjeli, da im i dalje okupatori dijele mrvice od opljačkanih hrvatskih dobara – zna se da su sluge bez samopouzdanja najbolje kada ih se zaokupi mrvicama koje im dijeli zao gospodar. Nakon i nemaju višeg smisla kada su zlu za mrvice prodali vlastitu dušu, najviše što su imali, što čovjek može imati. Nismo sigurni da bi hrvatski narod nadživio još jednu ludu kad bi nikla – kakav je bio Tito. Dakle, krajnje bi bilo alarmantno kad bi tako nešto dozvolili. Narodi koji su više spoznali, ne stavljaju slike svojih mrtvih iznad glave čovjeka, života i kada su bili pozitivni za vlastitu zajednicu, tj. poticajni za svoj narod u svoje vrijeme. Oni koji su zidali bez temelja, čak su porušili, nisu stvorili mogućnosti dogradnje. Rušili su i sijali smrt kao i Tito. . . ili faraoni u Egiptu, umišljajući sebi da su božanstvo, stvorili su egipatsko carstvo mrtvih, koje se i realiziralo, opteretivši narod do propasti, jer « nomen est omen», što su pozvali to im se i odazvalo. Hrvatima na znanje kako vampiri imaju samo tendenciju stvaranja carstva mrtvih, gdje je najizrazitiji u Hrvatskoj za tu tendenciju bio Tito. Danas, ples hrvatskih vampira s maskom cara mrtvih, Tita, je prazna ideologija i prepoznato luciferstvo, koje nam za sva vremena može biti opomena. http:///www.hrvatski-fokus.hr/index GARAVI BUDUĆI PREDSJEDNIK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE? Tomislav Karamarko – Biografija U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande. Tomislav Karamarko, r. 25.05.1959. u Zadru, Osnovnu školu završio u Kruševu, Obrovac, Srednju školu završio je u Zagrebu, 1977 g. Godine 1979. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, te se 1982.g. zbog slabijeg rezultata, prebacio na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao smjer povijest 1985. Prvi radni odnos zasnovao je 1987. Tomislav Karamarko dolaskom u Zagreb, naselje Pešćenica, krajem 70-ih godina upoznaje tadašnjeg susjeda Željka Malnara, čijim posredstvom ostvaruje niz novih poznanika, kako u samom naselju ( radničkoj četvrti ), tako i u užem centru grada, s tzv. „gradskim dečkima“, od kojih je najpoznatiji Aleksandar Milles. Budući da je Malnar (glavni suradnik operativca javne bezbednosti Tomislava Stanića, jednog od najboljih inspektora za borbu protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj i Jugoslaviji), tih godina slovio kao poseban boem, sa predznakom momka koji je obišao svijet, pod krinkom pustolova, koristio je kao idealan poligon stvaranja prijateljskih veza među širom populacijom, od osoba bliski tadašnjem režimu, vojnih osoba, osoba iz krim. Miljea, pa sve do osoba Romske nacionalnosti, iz šireg dijela naselja Pešćenica. Kako je Karamarko dolazio iz obitelji slabog imovnog stanja svoj prihod ostariovao je na način da prema preporuci Malnara za osobe romske nacionalnosti skriva predmete iz raznih inkriminranih radnji koje su isti napravili, dali provalama u stanove, društvene objekte i sl., za što bi od istih bio nagrađivan. Sve opisane aktivnosti Tomislav je izvršavo pod velikim velom tajne indirektno se skrivajući iza Malnara i osoba iz njegove blizine. Kao samozatajni i povučeni student prvo na Fakultetu Prava, kontakte je ostvarivao uglavnom sa osobama sa područja Dalmacije i Hercegovine, predstavljajući se kao domoljub Hrvat, poneka i previše slobodno iznoseći ( prema navodu više izvora ) čistu „ustašku“ opciju. Studentska populacija Tomislava je u užem krugu nazivala „mutavac“, kako zbog svog specifičnog načina govora tako i zbog njegove prividne povučenosti. Svoje odnose posebno je ostvarivao sa kolegom Smiljanom Reljićem, s kojim se znao i dugo družiti i nakon fakultetskih obveza. Karamarko je bivšim kolegama na Fakultetu ostao poznat po tme da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i inih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da iste nabavlja njegov bliži susjed, a u stvari riječ je bila o predmetima iz inkriminirajućih radnji. Instruiran od Malnara Zbog nabavke jednog radio prijemnika 1982. g. kolegi studentu sa područja Šibenika, Tomislav i taj kolega završili su na tadašnjo Miliciji, na kriminalističkom ispitivanju. Na ispitivanju u Milicijskoj postaji ( na Zrinjevcu ), Tomislav je pokušavao iznaći rješenje, izbjegavajući možebitne sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja i osoba za koje je vršio opisane aktivnosti spremanja otuđenih predmeta. Tom prilikom ponudio je svoje usluge u spriječavanju „antidržavnih elemenata“, na Fakultetu, jer je tako instruiran od strane samog Malnara. Opisana uloga prema kazivanju i instrukciji Malnara značila je dobivanje na vremenu i mogućnost tzv.vanjskog djelovanja, te da se pronađe osoba iz sustava koja će to „ispeglati“.Malnar je u društvu bliskih poznanika Tomislavu znao ponoviti tu tezu, opravdavajući da je Karamarko inteligentan i može završiti obrazovanje, dok „čergari“ kako je nazivao osobe Romske nacionalnosti, mogu „trunuti“ u zatvoru. Nakon iznesenih teza, o tzv. pomoći o „pružanju informacija protiv antidržavnih elemenata među studentskom populacijom“ , odmah je izvješten SDS-i, te je upućen njen djelatnik Mladen Šupe, koji je s Tomislavom obavio prvi razgovor, a potom bez značajnih pokazatelja Tomislava pustio na slobodu. U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118.st.1.KZ, pritom navodeći uz ostale ime Petra Šale, te njihovih pristaša međtu studetskom populacijom. Pseudonim Garavi Nekoliko dana nakon boravka u postaji Milicije,djelatnik Šupe je kontaktirao Tomislava na njegovoj adresi stanovanja, u namjeri da Tomislavu izda konkretne naputke za osobe koje su u tome trenutku operativno interesantne. Iznenađen brzom reakcijom, kao i konkretizacijom od strane djetatnika Šupea, Tomislav je o istom posjetu izvjestio Malnara, da poduzme određene aktivosti njegove zaštite. Tom prilikom Malnar je kontaktirao dugogodišnjeg poznanika iz JNA Željka Škovrlja, kao i Špiru Ninčevića, obadva aktivna djelatnika KOS-a JNA. Imenovani Škorvlj, koji je porijeklom iz Zadarskog zaleđa odmah je „preuzeo“ Tomislava Karamarka kao svog suradnika, na taj način argumentirano pokušavši kroz taj vid institucionalnog rada izvršiti „zaštitu“ Karamarka, zavodeći ga kao suradnika pod pseudonimom „Garavi“. Zanimljivo je kako je upravo dopisom Željko Škovrlj izvjestio sjedište centrale SDS-a, u Zagrebu, da nad Karamarkom sve aktivnosti poduzimaju isključivo uz prvotnu konzultaciju s djelatnikom Škrovrljom, što je samo po sebi predstavljalo presedan u takvom radu. Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe potom je o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko iznio tri zasebna izvješća o poduzetim aktivnostima,( koja su samo znakovito bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca ). Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Malnar, Tomislav je naveo kako je od strane djelatnika Šupea pitan za imena nekih osoba studenata sa područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu. Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj ( po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša ), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom „ Glavonja“. Suradnici „Garavi“ i „Glavonja“ , zavedeni su u KOG-u, linija rada nacionalizam i terorizam, pod kategorijom Hrvatski terorizam.No međutim u tim dosjeima nije zavedeno niti jedno izvješće suradnika, osim opaske da rad na istim preuzima SDS, u suglasnosti KOG-e. Prve aktivnosti koje je Tomislav prema dostupnim podacima, kao i djelu dokumentacije koju je ustupio op. djelatnik Šupe, u svojstvu suradnika započeo, je u katoličkoj organizaciji „Kršćanska sadašnjost“, 1984.,g., gdje je volontirao, a od kuda je prema naputku Škovrlja podatke povremeno ustupao i SDS-u tj. djelatniku Šupeu. Dobiveni podaci koji su dostupni SDS-u nisu imali nikakvu operativnu zanimljivost, već su se uglavnom odnosili na njegov subjektivni odnos prema načinu rada među osobama koje su djelovale u udruzi. Tako je Šupe u jednoj od svojih analiza kontakata sa suradnikom, naveo da suradnik nije pouzda te njegova uloga i saznanja koja prezentira ne predstavljaju daljnji interes službe, ali zbog dopisa koji je prvodno naveden od strane Željka Škovrlja, tj. KOS-a, nastavljaju daljnje kontaktiranje sa suradnikom, prema vlastitoj prosudbi, te aktualnoj situaciji. Nakon diplomiranja Tomislav zasniva svoj prvi radni odnos u Državnom arhivu RH, gdje je bio djelatan do kraja 1990.g. Posebno se izdvaja vrijeme 1987/88 godina gdje je ime Tomislava Karamarka također evidentirano u službenim izvješćima SDS-a, u trenutku velike pljačke znakovita naslova Sveučilišne i nacionalne knjižnice, te Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije od strane Aleksandra Millesa, kao jednog od pomagača operacije „Knjižnica“, no međutim usprkos dobrim odnosima sa Millesom, kao i osobama koje su bile uposlene u tim knjižnicama, Karamarko je izdvojem iz istrage. Obredi crne magije U to vrijeme Tomislav i dalje nastavlja svoja druženja sa Željkom Malnarom, preko koga upoznaje svoju buduću suprugu Enisu Muftić, dok Željko 1989.g. stupa u brak sa Emirom Hasanpašić, ( čiji je otac Osman Hasanpašić, poznati alternativni liječnik i specijalist radiestezist, pisac i autor mnogih knjiga, priručnika i vodiča kroz alternativnu medicinu ), a kumovi supružnicima Malnar su upravo Enisa i Tomislav. Enisa i Emira od ranog djetinjstva su nerazdvojne, kao i njihovi očevi Osman Muftić i Osman Hasanpašić, poznati zagovornici šerijata, u Zagrebačkom mešihatu islamske zajednice.Kontaktom sa Enisom Tomislav upoznaje budućeg šogora Amira Muharemija, koji je iste godine zasnovao brak sa Sanelom Muftić. Već spomenutog Millesa, Karamarka, Malnara,Enisu i Emiru, povezivala je posebna vjerska literatura, kao i obredi crne magije, gdje su značajno uporište u tome imali kod Hasanpašića. Hasanpašić je svojim poduzećem „Nova Arka“, u Tkalčičevoj 41 prvi na području RH započeo prodaju predmeta potrebitim u obredima crne magije, ezoterije,tarota itd. Svijet okultizma posebno je interesirao Karamarka, te ga je potajno proučavo, te mu bio sklon, iako je bio praktični vjernik, što je u njegovoj obitelji posebno gaila njegova majka. Krajem 1989.g., Tomislav je aktivno pokušava uključiti u stvaranje nove stranke HDZ-a, tako da je bio jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini, koja se trebala održati u Hotelu Panorama u Zagrebu ( a čija se osnivačka skupština na kraju održala na NK Jarunu). Karamarko je tada zamjećen zajedno sa Tomislavom Družakom, kao jedini od glasnijih kritičara novog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, budući su osobno bili zagovornici da predsjednik te stranke bude Marko ili Vlado Veselica. Nakon prvih višestranačkih izbora, Tomislav pokušava učvrstiti zemljačke odnose sa osobama iz zadarskog zaleđa, točnije iz mjesta Kruševo ( od kuda je podrijeklom ), no međutim od osoba podrijeklom iz istih krajeva, a koje su uposlenici poduzeća „Zagrebački Transporti“ ( danas Croatia Bus ), biva prozivan za suradnju sa raznim institucijama bivše države, te tako proklamiran za nepoželjnog u društvu Kruševljanja. Ogorčen reakcijom tih osoba, koje su ga izbjegavale, isti pokušava učvrstiti svoju poziciju u stranci HDZ. Posredstvom poznanika Zvonka Trusića i Stipe Mađarela ( koje je upoznao preko Malnara ), upoznaje jednog od istaknutijih članova nove stranke Vicu Vukojevića. Vice nekoliko dana nakon upoznavanja sam ostvaruje kontakt sa Karamarkom, pokušavši ga angažirati u proces organizacije prvog općeg sabora stranke HDZ-a u dvorani Lisinski, na što je Tomislav bezrezervno pristao. U samoj organizaciji stranačkog sabora Tomislav nije imao značaniju ulogu, no na održavanju istog bio je zamijećen od strane većeg broja osoba iz Zadarskog zaleđa kao osoba bliska novom vodstvu stranke, a što je i sam dodatno isticao. Gradio reputaciju kod prognanika Novonastala okolnost potom je Tomislavu učvrstila i podigla renome među osobama iz njegovo mjesta porijekla, gdje se potom značajno nametnuo u organiziranju i dopremanju naoružanja Hrvatskom življu na širem području Kruševa i Obrovca. U vrijeme oružanih sukoba na području naznačenih mjesta, tijekom 1991.g.( koja su potom okupirali četnici ) u obrani samog mjesta Tomislav nije aktivno sudjelovao, već je kritične zgode bio u Zagrebu. Nakon okupacije Kruševca, te iseljavanja hrvatskog stanovnišva Tomislav je aktivno sudjelovao u organiziranju njihovog prihvata, kako na području samog Zadra, tako i na širem području Zagreba. Tim činom dodatno je izgradio reputaciju kod samih sumještana i Hrvatskog stanovništva sa šireg područja Obrovca i Benkovca, koji su bili prognani. Svoj prvi radni odnos u samostalnoj RH, Tomislav zasniva dana 17.06.1991.g.,na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, a prema preporuci tadašnjih pomoćnika Ministra unutarnjih poslova Vice Vukojevića i Ministra obrane Josipa Perkovića ( kojeg Karamarko do tada nije poznavao ). Na novom radnom mjestu Karamarko brzo stječe povjerenje Josipa Manolića, kao i njegovih najbližih suradnika, kojim aod samog početka iskazuje odanost. Tome u prilog ide podatak, da je Manolić u širem okruženju svojih pouzdanika, među kojima je nazočio i Zdravko Tomac, hvalio Karamarka kao mladu, nacionaln neopterećenu osobu, na koju se bezrezervno može računati. Obnašajući svoju dužnost, Karamarko stječe simpatije prvo Stipe Mesića, s kojim počinje intenzivnije druženje i prijateljstvo, u što uključuje svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara. Također ogromno povjerenje stječe od Franje Gregurića, koji ga preuzevši Vladu RH, nakon Josipa Manolića zadržava na istim poslovima. Sve iznimno povjerljive poslove kako u samoj Vladi, tako i u osobnim aktivnostima, Gregurić povjerava isključivo Karamarku. Sazivom druge sjednice Sabora RH dana 10.09.1992.g. Tomislav preuzima novu dužnost, šefa kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića. Znakovito je i to, da je Karamarko na traženje Hasanpašića, te buduće supruge, upravo u Saboru uposlio operativno interesantnu osobu Indiru Honić, alijas „Fatma Nur Dženet“. U rješenju koje je potpisano od strane predsjednika Sabora Stjepana Mesića, raspoređena je na poslove višeg stručnog referenta, koja je u svojim kontaktima sa zaposlenicima Sabora, kao i zastupnicima, javno navodila kako je zaposlena prema preporuci Stjepana Mesića, budući je njegova ljubavnica. Spomenuta Indira, operativno je postala interesantna provedbom OA „FES 1“, kada je službeno zabilježen njen kontakt sa stranim obavještajnim službama, točnije prvim tajnikom veleposlanstva Irana u Zagrebu, koji je zadužen za obaviještajne poslove. Osim tih aktivnosti Indira je operativno postala interesantna po pružanju usluga gatanja, okultizma, pa i samog sotonizma, a u javnosti se predstavljajući kao vidovnjakinja. Tomislav Karamarko znao je učestalo koristiti njene usluge „obnove energije tijela“, što je radio u strogoj diskreciji zbog toga što su Indiru pojedini katolički svjećenici Zagrebačke nadbiskupije javno proglašavali pristašom i jednom od vođa sotonizma i okultizma u RH. Poslove šefa Mesićeva kabineta, Karamarko obnaša do 15.06.1993., kada preuzima dužnost načelnika PU Zagreb, kada i stupa u građanski brak sa suprugom Enisom. Obnašanjem dužnosti načelnika PU Karamarko intenzivno ali samozatajno počinje graditi vlastitu mrežu, pritom koristeći postojeću infrastrukturu, koja je pod paskom obavještajnog aparata, te osoba Gregurić, Mesić i Perković. Karamarkovim upravljanjem PU Zagreb, kao najvećim sustavom u MUP-u RH, počinje dugogodišnja križaljka, pritom ništa ne ostavljajući slučaju. Za svog pomoćnika kriminalističke policije, prema direktnom naputku Josipa Perkovića imenuje Damira Lončarića, temeljne policije Vladimira Fabera ( koji je ujedno bio njegov zamjenik ), a specijalne policije jedinice PU „ALFA“, imenuje Zorana Cvrka. U samom sustavu kriminalističke policije značajno je imenovanje pojedinih načelnika gdje je bio prioritet zaštite kadrova, upravo pod kapom Karamarka, kao državotvorne osobe s naglašenim desničarskim stavovima.Osim zaštite kadrova druga zadaća je bila isključivo detaljno organiziranje prave kriminalne mreže na relaciji ulica-policija-sud, gdje bi bile uključene osobe od povjerenja tj. one koje je upravo služba bivše Jugoslavije koristila u raznim aktivnostima. Prvi plan bilo je gospodarsko rušenje sustava od malih poduzetnika do tvrtki koje su u postupku privatizacije, koristeći se registracijom novih tvrtki s isključivim ciljem gospodarskog kriminala. U vremenu od kraja 1993.g. do početka 1995.g. ta grupacija je na širem području Zagreba izvršila prevare u visini od cca 30 miliona tadašnjih DM. Policija je svoju neučinkovitost pravdala da za to ne postoji interes politike, prebacivajući pri tome obavještajnim kanalima da su pojedini politički dužnosnici i sama obitelj Tuđman uključeni u te procese. Karamarko je između ostalog sesvetskoj tvrtki „Europatrade“, omogućavo ilegalne uvoze elektroničke opreme u ogromnim količinama, pri čemu je policija osiguravala šleperima nesmetan prelazak granice i pratnju do skladišta u zagrebačkim Sesvetama. Najzanimljiviji je podatak, da je Karamarko osobno, upravo koristeći taj aparat, izvršio pritisak na vlasnika tvrtke „Croatia Bus“, Leona Sulića da preda tvrtku isključivo zbog zemljišta na kojem se nalazilo sjedište poduzeća u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a isto je nalazilo u neposrednoj blizini njegove adrese stanovanja. Na mjesto načelnika odjela organiziranog kriminala imenuje Jadranka Belinu, koji je isključivo sa svojim pomoćnicima zadužena za poslove nadzora i jedn od servisa grupe oko Zlatka Bagarića s jedne strane, te Vjeke Sliška s druge. Sve opisane inkriminirane aktivnosti, djelatnici Službe su i evidentirali, te video zabilježili jednu novčanu transkakciju, prema Lončariću i Šeničnjaku, gdje je evidentan opis aktivnosti svakog od navedenih, sa obavljenim radnjama, kao i podjelom novca za svakog sudionika. Operativni sadržaj sa video materijalom tijekom 1996.g. ustupljen je osobno pomoćniku MUP-a za kriminalističke poslove Željku Sačiću, koji je nekoliko puta pregledao video dokaz, te nedvojbeno ukazao na žurno procesuiranje sudionika, djelatnika PU Zagreb, a kasnije PU Zagrebačka.Do procesuiranja nikada nije došlo, osim što je Karamarko kao „nagradu“ dobio imenovanje na mjesto pomoćnika MUP-a za kadrovska pitanja, gdje je bio djelatan do kraja 1998.g. Početkom 1994.g. a nakon izlaska Mesićeve skupine iz HDZ-a, Karamarko je bio jedan od pouzdanih osoba koji je kao dužnosnik mogao politički biti doveden u svezu sa Mesićem, a samim tim biti smjenjen na mjestu načelnika PU. U zaštiti pod predznakom profesionalnosti i znanja njegovih kadrova, Karamarko sa Damirom Lončarićem, u što uključuje svog poznanika Millesa, na Krležinom Gvozdu inscenira provalu, gdje je Milles glavni akter priče. ( Kako je Milles već od 1988. g. osuđen na kaznu zatvora od 15 godina za gore opisane aktivnosti, već 1993.g. biva prebačen na otvoreni dio u zatvoru Lipovica, upravo na intervenciju Karamarka dok je obnašao dužnost u Saboru RH. Nadalje, zanimljiv je podatak kako je u vrijeme same provale na objekt obiteljske kuće, zamjećen Milles, te počinje potjera u koju se osobno uključuje Damir Lončarić. Dolaskom do Jurjevske ulice, gdje Milles izvršava otmicu djelatnika policije ( koji je vršio dužnost osiguranja objekta ) počinje pravi zaplet, u koji se prema dogovorenom scenariju uključuje prvo kao pregovarač u talačkoj situaciji sam Lončarić, koji potom u sve uključuje aktualnog ministra UP-a Ivana Jarnjaka. Sam pregovor sa Millesom u nazočnosti Jarnjaka vodio je Lončarić, koji je na opće zadovoljstvo okončao „talačku“ situaciju, te pridobio Millesa na dobrovoljnu predaju, a potom ga on osobno uhitio. Nakon obavljene kriminalističke obrade, Milles je ponovno upućen u poluotvoreni zatvorski dio kaznionice Lipovica,gdje je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon osam dana pronađen mrtav, službeno potvrđeno kao samoubojstvo. Brkić kao Karamarkov kadar Opisana aktivnost u nazočnosti Jarnjaka, učvrstila je položaj Karamarka i Lončarića kao profesionalaca i znalaca u obnašanju i najtežih zadaća. Sve opisane aktivnosti operativno su popratili djelatinici Službe, a tehničkom kontrolom sredstava komuniciranja potvrđena je sprega trojca Milles-Karamarko-Lončarić.Prema dostupnim podacima Službe, sva operativna postupanja po predmetu PU Zagreb, koja su se odnosila na Lončarića i Karamarka, osobno su bila pod nadzorom Franje Vugrinca, te nigdje nisu evidentirana. Sva previranja u PU iziskivala su manje kozmetičke promjene, gdje se na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije imenovan Šeničnjak, a na mjesto Zorana Cvrka imenovan je Miljan Brkić. Važnim je napomenuti da je Brkić odabran kao osoba koja je nedvojbeno sudionik u obrani RH, sa „pedigreom“ Hercegovca, ali kojemu je supruga Kornelija iz mješovitog braka, čija mama Dragica r. Malbaša je Srpkinja iz Bosanske Dubice. Brat Dragice, tj. Miljanove punice je pukovnik JNA Slobodan Malbaša ( sudjelovao zajedno s Andrijom Rašetom u pregovorima u Hotelu I, u Zagrebu ).Posredstvom tih pozicija Brkić je odabran u Karamarkov tim s jedne strane od Vice Vukojevića i druge strane Cvrka-Malbaše i Fabera. Upravo je Brkić od strane Karamarka prepoznat kao najpouzdaniji i najodaniji u provođenju svih aktivnosti, koji bezprijekorno izvršava svaku njegovu zapovijed. Karamarko je svoj autoritet i povjerenje kod Brkićaizgradio plasirajući u svakom međusobnom kontaktu svoju radikalnu hrvatsku opciju, te proklamirajući politiku predsjednika Tuđmana kao izdajničku ( kako je naveo „budući vrši ustupke Srbima, na štetu Hrvata“ ).Takva načela odgovarala su Brkićevu svjetonazoru, koji osim ratnih rasluga nije imao nikakvu stručnu naobrazbu za mjesto zapovjednika. Na mjestu pomoćnika ministra, Karamarko nije iskazivao nikakvu aktivnost, već je otvoreno počeo širiti tezu o stranci HDZ-u i Tuđmanu kao jedinim krivicima svega u RH, pritom tajno proklamirajući novu političku stranku HNS i starog prijatelja Stjepana Mesića. Prekidom obnašanja poslova pomoćnika ministra, Karamarko zasniva novi radni odnos u HAK-u, na mjestu glavnog tajnika, gdje je iskoristio poziciju i utjecaj Ile Bakovića, te njegovog brata Ante,koji je u to vrijeme djelatnik HIS-a. Obnašajući poslove glavnog tajnika HAK-a, Karamarko je idealno iskoristio za bolje pozicioniranje i pripremanje za predsjedničke izbore. U Mesićevom stožeru Pripermanje predsjedničkih izbora, kao i organizacija samog stožera kandidata Stjepana Mesića, za Karamarka je aktivno počela u rujnu 1999.g., od organiziranja prvih suradnika „donatora“ i novinara, s kojima je svakodnevno održavao kontakte.Njegov utjecaj u EPH, nedvojbeno je prema također dostupnim podacima Službe bio izgrađen do te razine da je u određenim tekstovima mogao vrštiti cenzuriranje. Također je važno napomenuti, da je Karamarko koristeći prijatelja Mira Laca, koji je direktno kontaktirao sa novinarkom Jasnom Babić, krajem 1999.g. u vrijeme provođenja famoznog proces tzv.“Zločinačke organizacije“ plasirao za sve osumnjičenike i njihove kriminalne aktivnosti pokroviteljstvo od strane aktualne vlasti, pritom navodeći imena Ivića Pašalića,Drage Krpine i dr..., a ponaosob obitelji Tuđman. Sa druge strane Karamarko za ista plasiranja koristi Ivu Pukanića, Denisa Kuljiša,Andrea Maksimovića, Sašu Lekovića, Dušana Miljuša i Marka Cigoja, na način da je preko svojih satelita, pritom koristeći Hrvoja Petrača ( preko Lončarića ), Zvonka Trusića, Nikolu Vukovića ( nasljednik na mjestu tajnika HAK-a ), Mirka Ljubičića-„Švepsa“ i Nikolu Krištu, da budu kao „neovisni“ izvori informacija, koju su navedeni novinari međusobno razmjenjivali, te potvrđivali kao autentičnu i provjerenu. Sve napijed navedeno potvrdili su djelatnici SZUP-a u svojim operativnim postupanjima, kao i korištenjem operativno-tehničkih sredstava, nad svim prethodno imenovanim osobama. U početku javnog istupa Karamarka kao ključne osobe i voditelja stožera u timu Stjepana Mesića, kao kandidata za predsjednika RH, počelo je otvoreno prikupljanje financija. Osim istaknutih pojedinaca iz gospodarskog miljea, koje je predvodio poduzetnik Tomislav Antunović, a koji su bili paravan prikupljenih donacija, Tomislav je propagirao veliko broj osoba albanske nacionalnosti. Među isaknutijim Albancima svoj oboj u financiranju dalu su obitej Kačinari i Gjergaj, s područja Zagreba ( dugogodišnje poznanstvo s Mesićem ), a posebno je naglašen doprinos Lulzim Krasniqi tzv.“Ljulji“, te njegovih sunarodnjaka iz Švicarske i Njemačke, obitelji Qazima Osmanija i Behgjet Pacolli. Osmani i Pacolli uistinu su glavni financijeri kampanje Stjepana Mesića, ali isključivo po dogovoru sa Karamarkom. Naime, poznanstvo Osmani, Pacolli i Karamarko seže iz ranih 90-ih, kada je Tomislav u ime svog nekada pretpostavljenog započeo suradnju sa istima oko poslova TDR-a i TDZ-a, kao i plasmana duhanskih proizvod na području EX Jugoslavije, kao i europskih zemalja.Ta duhanska struktura ima svoje korjene u tranziscijskim, političkim strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990-ih godina. Upravo je u vrijeme Gregurićeva mandata u Hrvatskoj, praktički u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske industrije (preko tvrtke u Varaždinu osnovane od strane Željka Tomljenovića pomoćnika ministra Ivana Jarnjaka i čelnika AKD-a tvrtke koju je osnovala vlada RH), prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske industrije koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.Bio je to proces reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj koja je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala duhanske kriminalne organizacije na prostoru zemalja EX Jugoslavije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj, nebi bilo niti takve duhanske kriminalne organizacije. Duhanski lobi Dakle, prvo je uslijedio proces „reorganizacije“ duhanske industrije, prije svega u Hrvatskoj ( pod palicom Gregurića ), a potom pod utjecajem iz Hrvatske i dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječio ulazak stranih duhanskih industrija na prostor novonastalih novih država,( „ozakonjeno“ potpunim monopolom TDR-a u vrijeme Matešine Vlade, a Mateša je u to vrijeme zet Franje Gregurića ) kako bi se duhanskoj „organizaciji“ potupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom trgovinom duhanskim proizvodima preko cijelog Balkana. Duhanska organizacija začeta je upravo od strane Tvornice duhana Rovinj, sa svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno uz svestranu podršku Gregurića, s kojima je u posljednje vrijeme njegova predsjedanja Vladom, sve pregovore vodio Karamarko. U Hrvatskoj su prvi šefovi te organizacije izvan same proizvodnje bili Hrvoje Petrač, jedan od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio Cuccurin, te bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg predsjednika uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umješana u stvaranje duhanske organizacije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske organizacije. Zagrebačka banka je plasirajući nepovoljne kredite Tvornici duhana Zagreb, istu preuzela radi dugova, a onda je prodala puno manjoj Tvornici duhana Rovinj, stvarajući tako monopolni položaj, koji je potpuno osiguran onemogućavanjem ulaska stranih duhanskih kompanija na hrvatsko tržište, pod opravdanjem zaštite domaće proizvodnje. Zanimljivo je kako je predstavništvo TDR-a u bivšoj SRJ u drugoj polovici 90-ih vodi Jovica Stanišić glavni operativac Slobodana Miloševića s kojim se razišao u drugoj polovini devedesetih. U stvaranju balkanske duhanske organizacije, važnu ulogu imaju i ljudi poput Vlade Brkića u Hrvatskoj i Andrije Draškovića u Srbiji, koji su cijelo vrijeme bili ključni suradnici kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača, pa je tako međunarodno krijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je u tome trenutku značajan dio kriminalne organizacije koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko Knežević i Andrija Drašković u zatvoru, tzv. zločinačka organizacija iz sudskih procesa s početka 2000-ite godine, dok se i protiv samog Petrača u tome trenutku podiže više kaznenih istraga, od kojih i jedna zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, a osim Petrača vodila se i protiv Srećka Kestnera i Ratka Kneževića, sve do 2002. g. Prijelomni događaj u tim procesima predstavlja tajni dogovor Qazima Osmanija zvanog „Felix“ i Hrvoja Petrača u Ankari, u Turskoj koji je 2001. g. uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika RH u Turskoj Amira Muharemija ( šogora Tomislava Karamarka , na čije je inzistiranje taj sastanak uslijedio ). Dakle, ti su se klanovi i kriminalne organizacije jednostavno morali reorganizirati, kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj trenutak njihove slabosti prepoznao je i iskoristio Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa Petračevom organizacijom. Upravo su na sastancima u Ankari uz posredovanje pripadnika klana Osmani ( Amira Muharemija ) Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili kriminalni sporazu o pruzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj. Konačni dogovor Petrača i Osmanija postignut je početkom 2005. g., nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem i tajnim vlasnicima TDR-a odnosno Adris grupe.Prvi sastanak Vlahovića i Osmanija,kako doznajemo dogovio se upravo početkom 2005. Godine uz posredovanje Ekrema Lluke. Vlahović je tada upozorio Osmanija kako postoji grupacija tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa u Zagrebačkoj banci, s čijim se punomoćnicima mora dogovoriti oko onog dijela preuzimanja TDR-a koje vlasništvo ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.Kasnije je posredničku ulogu između Vlahovića i Osmanija preuzeo po naputku Felixa Dražen Golemović. Dnevno.hr |
17.11.2012., subota
POKRETANJE ODGOVORNOSTI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POKRETANJE ODGOVORNOSTI  Stranka hrvatskog zajedništva poziva Vladu RH i Hrvatski sabor da pokrene odgovornost sadašnjih i bivših saborskih zastupnika te vladinih bivših i sadašnjih dužnosnika koji su svojim radom i djelovanjem sudjelovali u optužbama generala Ante Gotovine, Mladena Markača i drugih hrvatskih časnika i branitelja kojima je nanesena nepravda optužnicama pred Haškim sudom i drugim sudovima. Vjerujemo da će ti saborski i vladini dužnosnici ako imaju imalo časti i poštenja sami dati ostavke na svim državnim funkcijama, a tada će im hrvatski narod i lakše oprostiti.Ukoliko sami ne podnesu ostavke na sve državne dužnosti, zahtjevamo od Hrvatskog sabora i Vlade RH da pokrenu postupke i na demokratski način te osobe opozovu i oduzmu im sva prava na rad u državnim službama RH. Napominjemo da su se neki visoki hrvatski državni dužnosnici natjecali tko će Hagu dostaviti više javnih i tajnih dokumenta kako bi hrvatski generali bili osuđeni zbog toga što su s hrvatskom vojskom oslobodili Hrvatsku od agresora i domaćih izdajica. Dok su hrvatskim domoljubima tekle suze radosnice nakon oslobađanja hrvatskih generala po osnovama svih optužbi, drugi nisu uspjeli sakriti svoje razočaranje tim presudama. Bili su uvjereni da su sudu u Hagu dostavili toliko materijala da general Gotovina i drugi hrvatski generali moraju biti optuženi. Haški sud je dokazao da ima snage pravedno donijeti odluke i time se suprotstaviti svim političkim faktorima koji su za sve vrijeme trajanja sudskog procesa taj sud koristili obračunavajući se s poštenim hrvatskim domoljubima. Velika je odgovornost na Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske koji moraju tu nepravdu ispraviti i krivce opozvati barem tako da im se ukine pravo rada u državnim službama RH. Hrvatski narod neće više dozvoljavati da krivci za progon nevinih hrvatskih osloboditelja, generala, i dalje rade u državnim službama RH koje hrvatski narod svojim novcem plaća. Tražimo od Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske da pod hitno pokrenu odgovornost onih koji su sudjelovali u optužbama. Poslano 1. Hrvatskom saboru 2. Vladi Republike Hrvatske Zagreb - Zadar, 17. studenog 2012. godine Predsjednik Željko Vinski, ing. građ. |
16.11.2012., petak
Gotovina: "Rat pripada prošlosti, okrenimo se zajedno budućnosti"
Gotovina: "Rat pripada prošlosti, okrenimo se zajedno budućnosti" Generali Ante Gotovina i Mladen Markač kroz veliku gužvu jedva su došli do bine na Trgu bana Jelačića. Svi su ih htjeli zagrliti svi su im htjeli čestitati. Prvi se kratko prisutnima obratio Markač koji se zahvalio, a zatim se desecima tisuća ljudi obratio general Ante Gotovina. "Sretni smo što smo s vama večeras svi zajedno. Ovo je naša zajednička pobjeda, Bila je oluja u ratu, ovo je pravna oluja. Pobijedili smo. Ovo je točka na i. Rat pripada prošlosti. Okrenimo se svi zajedno budućnosti", rekao je Gotovina. "Želim zahvaliti svim građanima Hrvatske koji su nas podržali, bili uz nas svo ovo vrijeme. Zahvalan sam predsjedniku Republike, instituciji predsjednika Republike, predsjedniku Vlade, ministru obrane, ministru pravosuđa i posebno preko Ministarstva vanjskih poslova hrvatskom veleposlanstvu u Den Haagu, koje je sve ove godine bilo s nama. Budućnost je pred nama. Budućnost je u našim rukama. I mi smo svi zajedno. Hvala vam i sretno", rekao je Gotovina kojega su pri spominjaju političara prekidali zvižduci okupljenih! Markač: Živjela Hrvatska! "Prvo moram zahvaliti svima vama koji ste bili uz nas kada nam je bilo najteže. U srcu sam uvijek nosio svoju domovinu, a domovina ste svi vi! Znao sam da nisam sam i bilo mi je puno lakše. Znao sam da nije bilo zločinačkog pothvata i da su hrvatska vojska i hrvatska policija časno oslobodili svoju domovinu. Sretan sam da će u budućnosti svaki Hrvat i njegovi nasljedici bilo gdje u svijetu reći 'mi imamo hrvatsku domovinu i oslobodili smo je bez ikakve mrlje'. Sretan sam što ćemo u svijetu s ponosom govoriti 'naša domovina Hrvatska'. Neka u njoj žive svi dobronamjerni ljudi. I oni koji dođu i žele živjeti u njoj i žele Hrvatskoj dobro. U ratu izvojevali smo prekrasnu pobjedu, pobjedu koja ulazi u svjetske anale vojnih pobjeda. Te će se pobjede izučavati, ali od sada bez ikakve mrlje. Hrvatska je slobodna. Hrvatska je stvorila časnu silu, hrvatsku oružanu silu, koja je pobjedila agresora i izborila svoju slobodu. U našu domovinu neka dođu ljudi iz cijeloga svijeta, ljudi dobra volje, i neka se žive našim ljepotama i našemu suživotu. Svima skupa od srca veliko vam hvala. Živio nam hrvatski narod i hrvatska pobjeda! Zauvijek!", rekao je Markač. http://www.057info.hr/ |
NAŠI GENERALI DOLAZE DOMA
|
NAŠI GENERALI DOLAZE DOMA  Sud u Haagu oslobodilo je generala Antu Gotovinu i generala Mladena Markača po svim točkama optužnice i pušta ih na slobodu. Također je sudsko vijeće zaključilo kako nije bilo nikakvog združenog zločinačkog pothvata. |
TKO SU NAIVCI KOJE ĆE KALMETA UPOTRIJEBITI UOČI LOKALNIH IZBORA?
|
TKO SU NAIVCI KOJE ĆE KALMETA UPOTRIJEBITI UOČI LOKALNIH IZBORA? TOMISLAV KARAMARKO ODRŽAO SASTANAK SA ZADARSKIM HDZ-OVCIMA  KALMETA PROVODI VEĆ POZNATU METODU ZAVARAVANJA OSTALIH KANDIDATA ZA GRADONAČELNIKA ZADRA UNUTAR HDZ-a . TAKO SE SPOMINJE DA IMA VIŠE OSOBA KOJE BI MOGLE BITI KANDIDAT ZA GRADONAČELNIKA ZADRA. KALMETA PLASIRA U MEDIJE DA SU JOŠ KANDIDATI ZA GRADONAČELNIKA ZVONIMIR VRANČIĆ, DRAŽEN GRGUROVIĆ, BRANKO DUKIĆ, TOMISLAV ĆURKO, ŽIVKO KOLEGA I DR, A SVE KAKO BI ISPALO DA HDZ OZBILJNO RAČUNA NA TE LJUDE. UVIJEK ISTA PRIČA. NA PAPIRIĆ SE NAPIŠE PET-ŠEST IMENA, DA IM SE MALO NA VAŽNOSTI, ONI POMISLE DA IMAJU ŠANSE BITI GRADONAČELNICI, SABORSKI ZASTUPNICI ITD., UPOTRIJEBI IH SE DA BI PRIVUKLI SVOJE BIRAČKO TIJELO I ODRADILI ŠTO TREBA ZA IZBORE, TE IM SE KAŽE- ŽAO MI JE, ALI NIJE TE HTIO SANADER, KOSOR...OVAJ...ONAJ... A ISTINA JE BILA – NISU SE UKLAPALI U KALMETINE ŽELJE I PLANOVE. IAKO SU SVI ZNALI DA JE TAKO, ŠUTKE SU TO PODNOSILI. Zadarski Regional |
14.11.2012., srijeda
U općini Poličnik nezaposleno 357 osoba
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U općini Poličnik nezaposleno 357 osoba  Vlastodršci općine Poličnik što više rasprodaju zemljište, sve više raste nezaposlenost u općini Poličnik. U odnosu na prošli mjesec, nezaposlenost se u općini Poličnik povećala s 300 na 357 nezaposlenih osoba, te s time općina ima najveću stopu nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. U Poličniku, 14. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
13.11.2012., utorak
UVOĐENJE NOVIH POREZA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST UVOĐENJE NOVIH POREZA  Ovih dana, gradonačelnik grada Zadra Zvonimir Vrančić razbacuje se izjavama u medijima o najavljenom uvođenju poreza na nekretnine ili poreza na imovinu. Isti smatra da je dosta opterećivanja građana s dodatnim porezima te poručuje Vladi RH da prestane s tim i da je gradu Zadru i građanima taj porez nepotreban. Stranka hrvatskog zajedništva poziva Vrančića da svojim primjerom pokaže i rastereti građane grada Zadra tako da potakne grad Zadar da se ukine u cijelosti komunalni doprinos za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata u gradu Zadru jer je taj komunalni doprinos zadarska sirotinja već ranije platila (prije 30, 40 godina), kada je sama financira infrastrukturu. Osim navedenog da Vrančić svojim primjerom predloži da se ukine i stopa prireza porezu na dohodak, u gradu Zadru od 12%, tek će tada biti uvjerljiv u izjavama o uvođenju novih poreza. Zadar, 13. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
12.11.2012., ponedjeljak
U SUHOVARIMA NEGATIVNI PRIRODNI PRIRAST - MANJE 391 STANOVNIK
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U SUHOVARIMA NEGATIVNI PRIRODNI PRIRAST - MANJE 391 STANOVNIK  Neodgovornost HDZ za preuzete dužnosti zbog opstanka Hrvata u mjestu Suhovare u općini Poličnik, posebno zadnjih 15 godina, razlog je osnivanja ogranka SHZ-a u mjestu Suhovare. HDZ, uglavnom, svojim načinom vladanja, potrošio je vrijeme žiteljima, urušio je moralne vrijednosti što je očigledno i uzrok padu nataliteta u mjestu Suhovare. Dakle, Hrvati su stoljećima umjeli imati i čuvati svoju djecu dok danas ovakvim vladanjem žitelji mjesta Suhovare gube bitno - smisao. Posljedica takve vladavine u mjestu Suhovare je opadanje nataliteta. Prema zavodu za statistiku broj stanovnika u mjestu Suhovare 1991. godine bio je 891 stanovnik, 2001. godine 651 i 2011. godine 500 . Dakle, 391 stanovnik je manje, a što je odraz vladavine sadašnje vlasti općine Poličnik pomoću koje zlo, tj. smrt u općini Poličnik stvara beznađe. Ako se ovakav trend i dalje nastavi za 40 godina mjesto Suhovare će biti bez stanovništva. U Poličniku, 12. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
Zadarski gradski pročelnik Matko Segarić trebao bi dati ostavku?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zadarski gradski pročelnik Matko Segarić trebao bi dati ostavku?  Na zahtjev grupe građana ulice Đure Basaričeka zadarski gradski Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša, 17. prosinca 2009. godine, dao je odgovor da će se problem odvodnje oborinskih voda u navedenoj ulici riješiti u 2010. godini, ali međutim po tom pitanju ni do danas ništa nije riješeno. Već duže vremensko razdoblje stanovnici ulice Đure Basaričeka ne mogu automobilima, a niti fizički prelaziti ulicu zbog kišnih oborina. Pošto je Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša da odgovor da će problem odvodnje oborinskih voda u navedenoj ulici riješiti u 2010. godini, gradski pročelnik Matko Segarić bi trebao dati ostavku zbog ne rješavanja navedenog problema. Građani ulice Đure Basaričeka koja pripada mjesnom odboru Plovanija sve su više nervozni i ogorčeni na zadarsku gradsku vlast zbog obećanja koja nisu ispunili. Poslano 1. Ured gradonačelnika 2. Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša 3. Upravni odjel za komunalne djelatnosti 4. Mjesni odbor Plovanija U Zadru, 12. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
11.11.2012., nedjelja
LAŽNA OBEĆANJA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST LAŽNA OBEĆANJA U Zadarskoj županiji nezaposleno 11.072 osoba, a od toga 1.536 s višom i visokom stručnom spremom  Vladajućim strankama u gradu Zadru i Zadarskoj županiji, osladila se vlast pa su zaboravili da su odgovorni za dosadašnje preuzete dužnosti koje su obnašali. Nakon završetka Domovinskog rata, 1995.godine do danas, u gradu Zadru nije otvoren niti jedan industrijski proizvodni pogon što već imata nesagledive posljedice. Pojedinci koji su doveli do uništenja tvorničke proizvodnje u gradu Zadru to i dalje smatraju «uspješnim» poduzetništvom. Dakle, može se reći da i dalje vlada atmosfera tko ugrabi više – bolje kotira. Imaju svoju šablonu i ne žele ništa promijeniti što bi bilo za boljitak svih građana Zadra, a to je otvaranje radnih mjesta u proizvodnji. Osim što su uništili tvorničku proizvodnju, uništili su i poljoprivrednu proizvodnju na području Zadarske županije. Njihova sadašnja ponovna obećanja pred predstojeće lokalne izbore hrvatski narod mora shvatiti krajnje ozbiljno jer su svojim lažnim obećanjima doveli do uništenja tvorničke i poljoprivredne proizvodnje, čije su posljedice velika nezaposlenost u gradu Zadru i Zadarskoj županiji. Sada je u Zadarskoj županiji nezaposleno 11.072 osoba, a od toga 1.536 s višom i visokom stručnom spremom zbog čega mladi odlaze iz Hrvatske u emigraciju u potrazi za stalnim poslom. Zadar, 11. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
10.11.2012., subota
U protekle tri godine iz Hrvatske otišlo ukupno 32.500 ljudi
|
U protekle tri godine iz Hrvatske otišlo ukupno 32.500 ljudi http://www.vecernji.hr/vijesti/odlazimo-hrvatske-u-tri-godine-otisao-grad-velicine-vinkovaca-clanak-473716  Lani je iz Hrvatske, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u pečalbu otišlo gotovo 13.000 građana, u protekle tri godine ukupno 32.500 ljudi, što čini grad veličine Vinkovaca. Neki demografi tvrde da je neregistrirani odlazak još veći te procjenjuju da je prava brojka ekonomskih emigranata barem dvostruko veća. Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? Odgovor leži u dvjema brojkama na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje - “trenutačni broj nezaposlenih: 336.072, broj slobodnih radnih mjesta: 3540”. Posla nema, a i bit će ga sve manje. Emigranti 13.000 ljudi otišlo je prošle godine iz Hrvatske u potrazi za stalnim poslom. Demografi procjenjuju da je stvarna brojka i veća Grupa na Facebooku 45.000 “lajkova” zabilježila je u samo dva mjeseca grupa na Facebooku “Napustimo Hrvatsku”. Nezaposleni 336.072 građana Hrvatske u ovom je trenutku bez posla, a mnogi među njima polako gube strpljenje i svaku nadu da će osnovni egzistencijalni problem moći ovdje riješiti Radnja mjesta 3540 slobodnih radnih mjesta oglašeno je na Zavodu. Smiješna brojka kad je se usporedi s onima koji posao trebaju |
ZADARSKI KADROVI
|
ZADARSKI KADROVI DAVOR ARAS, BIVŠI PREDSJEDNIK ZADARSKOG GRADSKOG ODBORA HDZ-a, 2000. GODINE IZJAVLJUJE: OČEKUJEM DA KALMETA BUDE U PREDSJEDNIŠTVU STRANKE – U SUPROTNOM TO BI BILO VELIKO RAZOČARENJE  KALMETA, MARŠAN i ARAS TALIJANI ?! Piše Šenol Selimović Prije devet dana, 10.veljače, službena Italija je prvi put obilježila novi državni blagdan- Dan sjećanja. Parlament u Rimu odlučio je da će svake godine na taj dan državni vrh odati počast talijanskim žrtvama partizanskog terora koji su krajem Drugog svjetskog rata diljem Istre i Dalmacije likvidirali, bacali u fojbe (kraške jame) ili im je jednostavno nestao svaki trag. Znatno prije službenog obilježavanja Dana sjećanja, koji je izabran po datumu potpisivanja Mirovnog ugovora iz1947., kojim je Italija izgubila svoje «istočne provincije» na današnjem hrvatskom tlu, brojni su talijanski povjesničari i publicisti pisali i govorili o fojbama. Jedna nesumnjivo od najupečatljivijih na temu je knjiga « Pula, Istra, Rijeka 1943. – 1945.» s doživljenih desetak izdanja, a kojoj autor Gaetano La Perna, povjesničar iz Modene, rođen u Puli, donosi popis od čak 6335 ubijenih i nestalih Talijana na istočnoj obali Jadrana nakon ulaska Titovih partizana u ta područja. Znakovit podnaslov knjige « Agonija na rubu Italije i tragedija fojbi « jasno sugerira da se radi o ljudima koje su partizani likvidirali samo zato što su Talijani, a La Perna u izdanju svoje knjige iz 1999. tvrdi da njihovu sudbinu « Italija još uvijek ignorira «. Arbanaški Talijani La Pernino «proročanstvo» se ostvarilo jer je službeni Rim ipak uveo Dan siječanja na talijanske žrtve, pa tako i na one koje ovaj autor navodi u svom dugom popisu od 6335 imena. A naša novinska priča počinje zapravo tim popisom. Ako su na njemu isključivo žrtve likvidirane i nestale «samo zato što su bili Talijani», izravan i logičan zaključak bi nas doveo do toga da su, primjerice, aktualni ministar pomorstva i prometa Božidar Kalmeta te poznati pjevač i autor HDZ- ove himne «Bože čuvaj Hrvatsku» Đani Maršan – talijanske nacionalnosti!? Oca potonjeg,Maršan Đorđa (Giorgio), koji se spominje u La Perninoj knjizi, strijeljali su u Zadru partizani pod sumnjom da je bio talijanski kolaboracionist, odnosno Mussolinijev fašist. No sudeći po prezimenima iz tog popisa, Talijan bi mogao biti i Davor Aras, bivši hrvatski politički zatvorenik, a danas čuvar «lika i djela»Ante Gotovine, koji se upravo zbog odbjeglog generala razišao sa svojim HDZ-om. Zadarski profesor Eduard Bajlo, jedan od utemeljitelja HDZ-a i deklarirani antikomunist, također bi morao biti potomak Talijana, jer se na popisu žrtava fojbi u ovoj knjizi nalazi i njegov rođeni otac Bajlo Ivan (Giovanni). Na spomenutom popisu La Pernine knjige, koja je izazvala veliku pozornost talijanske publicistike, nalazi se i nekoliko talijanskih žrtava s prezimenom Kalmeta (u talijanskoj verziji Calmetta). Spominje se i izvjesna Anita Aras , Zadranka kojoj se gubi svaki trag negdje na području Ždrelca. Za trojicu Kalmeta stoji da su ubijeni nakon ulaska partizana u Zadar, a jedan od njih je «ubijen kamenovanjem». Sva trojica potječu iz Arbanasa na periferiji grada Zadra, odakle je i Božidar Kalmeta, aktualni Sanaderov ministar. Kada bi danas Božidara Kalmetu, Đanija Maršana, Eduarda Bajla ili Davora Arasa pitali imaju li išta zajedničko s talijanskim podrijetlom ili nacionalnošću, dobili bi odgovor koji uistinu nije teško predvidjeti. No, ipak ostaje činjenica da su njihovi očevi, odnosno daljnji rođaci ili pak prezimenjaci tretirani u susjednoj Italiji kao njihove žrtve, dakle kao Talijani. Svaka civilizirana zemlja i narod koji za sebe tvrdi da to jest, morao bi poštovati sve nevine žrtve koje su stradale samo zbog nečije osvete ili samovolje, a bez suđenja i dokaza. To vrijedi kako za žrtve fašističkih (talijanskih) zločina, tako za sve one Hrvate i Talijane koji su skončali pod neopravdanim bijesom partizana. No, upravo zbog tog univerzalnog principa treba izbjegavati i svaku manipulaciju kako brojem, tako i nacionalnošću svih žrtava. «Dušom i srcem» za Italiju Povjesničar Gaetano La Perna, bez obzira na sav trud i napor u prikupljanju tako velike građe o poratnim žrtvama u Istri i Dalmaciji, otvorio je svojom knjigom upravo jednu tako duboku i paradoksalnu dvojbu: jesu li Kalmete, Arasi, obitelji Bajlo, Krstići, Dešpalji i mnogi drugi s «talijanskog popisa žrtvi» uistinu samo Talijani? Jer, ako jesu, ne bi smjelo biti dvojbe ni oko «talijanskog identiteta» današnjeg ministra Kalmete, pjevača Maršana kao i poznatih hadezeovaca i hrvatskih uznika Arasa i Bajla. Mnogi živući svjedoci toga vremena u Zadru reći će danas da se radi o osobama koje su uistinu bile «srcem i dušom» za tadašnju Italiju, pa i za Mussolinijev režim. Tvrdit će da to vrijedi i za oca Đanija Maršana i Eduarda Bajla, kao i za neke pripadnike bliže i dalje rodbine ministra Kalmete. Utoliko, dakle, ta imena nisu zalutala na popis La Pernine knjige jer je stvarno riječ o osobama koje su likvidirali partizani. No, jesu li oni bili Talijani i u etničkom, a ne samo u političkom smislu, ozbiljno je pitanje. Bliža i daljnja rodbina Maršana i Kalmete, kao i Bajla, Dešpalja, Krstića i drugih, stradala je u vihoru poratnog bezvlašća. Mnogima od tih žrtava već se i djeca, a pogotovo unuci, danas nesumnjivo osjećaju Hrvatima. Iako uspomenu na njihove očeve i djedove od ove godine, svakog 10. veljače, obilježava Italija. Možda zvuči paradoksalno, ali je ipak istinito. Kao što je uostalom paradoksalna, bolna i kaotična sva povijest ovih naših «rubnih» prostora i ljudi. ( Slobodna Dalmacija od 26.02. 2005.) |
09.11.2012., petak
GDJE JE NESTAO NOVAC ZA FINANCIRANJE KNJIŽNICA OSNOVNIH ŠKOLA GRADA ZADRA
08.11.2012., četvrtak
LONČAR JE SAMOG SEBE OPTUŽIO
LONČAR JE SAMOG SEBE OPTUŽIO |
07.11.2012., srijeda
Općina Ražanac za odvjetničke usluge platila 640.042, 32 kuna
    Odvjetničke usluge (ostale intelektualne usluge) za 2010.g. - 263.523,40 kuna  Odvjetničke usluge (ostale intelektualne usluge) za 2011.g. -376.518, 92 kuna  |
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA Nevjerojatno, koliko je prozirno, slabo ali djelotvorno, oruđe protiv života Hrvata u Hrvatskoj, a koje se vremenski već toliko dugo upotrebljava. Zašto? U Hrvatskoj se zlo gomilalo pa se ispunio dovoljan razlog. Pitanje je koliko smo žrtve naivnih očeva obezglavljenog naroda i dalje, koliko po navikama, koliko je kriva ova generacija za stanje i uvjete u Hrvatskoj koji nisu za budućnost – život? Koliko se spoznalo da se sloboda mora zaslužiti po duhovnim moćima? Naročito kada i dalje . . . hrvatske svjetovno političke „elite“ ne pokazuju zrelost za preuzete dužnosti, pa ističu ropsko - osjetilnu ćud, izjavljuju, dok se urušavaju duhovne vrijednosti u Hrvatskoj, kako danas Hrvatima prije svega treba materijalni prosperitet. Očito, odaju se u skladu s ovim vremenom i potrebama eksploatatora, uvjereni, po odgoju i izjavama svojih očeva odbjeglih u šume u drugom svjetskom ratu, da su postali od majmuna. Dakle, ustajale žabokrečine, monotonije po navikama su krive, što generira zla, očekuje se da će netko drugi rješavati probleme koje su, dok im je narod dozvolio, stvorili. To je smiješno, to može samo neredom smeten čovjek očekivati i tako pokazivati tko je i kako proturječi logici zdravog razuma – životu. Tako pokazuju samo osjetilnu razinu koja pripada životinji. Rekapitulacijom, šumari su pokazali naročito preko grobnica kojima svjedoče da su i onda sijali smrt, sami sude sebi koliko su djelotvorni i poticajni bili kako onda tako i sada. Čovjeku samokritika – proporcionalno pomaže koliko sudjeluje u dijalogu, a kritikom se proturječi tendenciji monologa despota. Dakle, samokritički dijalogom brani se život, vlastiti dom i domovina, što može vrjednovati i cijeniti uredan pojedinac, kojem je stalo do reda u vlastitoj zajednici. Pomoću dijaloga u životu čovjek se izdiže iznad tijela, spoznaje da je slobodan, izlazi iz okova stvaranih po osjetilnim zakonima kao uzrocima svoje sudbine. Ostali, kojih nije briga za državu, koja je uvjet čovjeku - društvenom biću - ili jednom narodu u cjelini, pobornici su nerada, ovise o materiji, pa kao cirkusanti pravdaju sebe dok služe kao robovi u okovima u vlastitoj državi. Dakle, čovjek zavaran po „slobodnoj“ volji ( jer sloboda je odraz spoznaje, a ne . . . ) proturiječi životu na Zemlji, prepusti se neredu i griješi, umjesto da je budan i aktivan radi života. Kao što je dijalog način koji potiče na spoznaju radi života koji teče, tako je monolog stil i uzrok tendencioznog zaustavljanja života, pa zastupnici monologa naročito kao vlastodršci pomoću tehnike, tj. njihovih sredstava za javno priopćavanje, plasiraju uglavnom „istine“ koje se ne poklapaju sa stvarnošću, a sve zbog osobne koristi, jer takvom stilu smetaju vrijednosti i dijalog. Ti odmetnici od života pokazuju da je čovjek slab i ranjiv kada se neredom, egoistički odmetne iz vlastite zajednice. Monologom pokazuje samo jednu stranu i to lošu, sebe kako truje nevine i pospane duše, koje postanu plijen i uz pomoć njegovih sredstava za javno priopćavanje, monologa – diktata – „kategoričnosti“ radi osobnih interesa – koristi; što proturječi etici i zdravom razmišljanju. Najveći broj na Zemlji, ili u jednom narodu, su nevino – naivni koji su pogodni za despotsko manipuliranje, pa varalice iskorištavaju narod kao trovači. To mogu samo bezdušni, pa ne mogu biti samokritični, slobodni niti odgovorni. Uglavnom tako despoti, pomoću svojih glasnogovornika, varaju, koriste naivne duše ili narode pritišćući ih silom, ratovima, eksploatiranjem i drugim načinima razaranja. Paralelno uvjeravaju, ispiru mozgove pomoću sredstava za javno priopćavanje. Osjetilni despoti nameću se dušama koje žive veselo i uvijek su zahvalne za život. Doista, gledano iz kuta života, posrnule duše nisu svjesne da su radi materije na Zemlji otrovale sebe, da pokazuju sebe kao odraz nereda dok preživljavaju kao varalice i opomene, točno kako i koliko su prigrabili za sebe materijalnog - koristi, dok nisu birali sredstva i sude sebi. Takav pojedinac ili narod, u agoniji – paklu, ignorira činjenično stanje i statistiku da je svaki narod specifičan i sebe tako pokazuje, da je većina jednog naroda nevino – naivna i pogodna zlu za širenje takve tendencije, ali samo dok Čuvar života ne pokaže stvorenju i umrtvi ga kao materiju, kojoj se podredilo po želji. Njegova slobodna volja tendirala je previše u pravcu nerada, protiv života. Dakle, dezorijentirana, urušena, pojedinca ili narod zaustavi njegov nered, pa mu Život više ne dozvoljava trovati, nakon . . . , što drugo nego da bude opomena, i to pravedno toliko prema zasluzi, koliko su odabrani po neredu, odabrali prezentirajući sami sebe, što adekvatno pokazuje koliko su pali po iskušenjima i ogriješili se. Čovjek ima bezbroj mogućnosti da ostane uspravan, gord i može se oduprijeti tendiranoj tehničkoj pošasti, sredstvima za javna priopćavanja, despotima koji bi monopolistički harali, umišljajući da mogu uzeti ulogu Apsoluta, koji bi obnašali dužnosti po želji bez odgovornosti; utoliko bi demagogijom kompenzirali ispraznost, što je apsurdno. Zbog manjka spoznaje hipnotizirani „filozofi“ više ističu sredstva za javno priopćavanje dok nesvjesno pripomažu otrovnoj magli despota (neredu koji kontrolira: zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast) i truju, ne znaju da afirmativnoj istini – životu ne trebaju tendenciozni atributi i po zlu nametnuti kraljevi. Za istaknuti je internet kao pripomoć dijalogu, preko kojeg se dijalogom treba i može razbistravati zaprljana voda, i dalje zasluživati slobodu da život radosno teče. Dakle i uz pomoć interneta - dijalogom poticati na hrabrost radi spoznaje, prosvjetljenja, slobode i radosti, a onda ovakav stil pojedinca ili naroda u cjelini prati sreća! Upozorenje svima koji guše hrabrost i dijalog što suportira život, posebno despotima kao preprekama - opomena! Dakle, uočilo se kako zakoni, koji nisu od mudraca, su otrovna magla, (a tek pobjeđuju žrtvovanjem naoružani mudraci – proroci . . .), da se život lomi na ekcesima stranačkih borbi, što se realizira i pomoću sredstava za javno priopćavane, koja se koriste kao monopol u skladu s monologom despota. Zato se u državi trulež može uništiti samo silom, potom štititi i unapređivati opće dobro, zdrave uvjete životu pomoću samopouzdanja, oruđem duševnih moći naroda. Internet kao tehnička pripomoć dijalogu, radi duhovnog preporoda može biti u funkciji dijaloga, u borbi protiv neurednih despota, čovjeku dok se izdiže na razinu zaslužene slobode, kao moralno, dostojanstveno i časno biće. U Zadru, 7. studenog 2012. godine Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske |
05.11.2012., ponedjeljak
Izvarani Hrvati
Izvarani Hrvati Izvarani Hrvati "čovjeku" ne vjeruju, a što se odražava na odnose među Hrvatima, a rezultira slabljenjem snage i ljubavi. Nisu svjesni ponašanja kada ih se potiče na angažiranje za opće, za individualno dobro. Što to znači? Skeptični su i kada su u pitanju vođe ili inicijatori zdravih međuljudskih odnosa koji potiču više čovjeka na angažman. To su okupatori eksploatatori i htjeli da Hrvatu poljuljaju vjeru kao osnovu za zdrave odnose s drugim čovjekom, znajući da će ga tako lakše otupljivati i gurati u beznađe pa da se hvata za slamku…Mjesto da rade da do toga ne dođe, hvataju se za slamku. Nakon stoljetne porobljenosti i ponovno samostalnosti od prije 20 godina Hrvati i dalje uglavnom tako misle i žive, jer ih gruba stvarnost za sebe kao podanike tako najbolje regrutira i danas. Što to zapravo znači? Da Hrvat Hrvatu ne vjeruje ili samo nešto više vjeruje nego što je vjerovao Austrijancu kao okupatoru, Mlečanima, Mađarima ili Srbima. Hrvati su se tako navikli, ali u ime dobra i života Hrvati se trebaju naviknuti vjerovati i stvarati zdrave odnose, tako odbaciti beznađe biti slobodni i zadovoljni što priliči čovjeku. Izgubiti vjeru prema čovjeku u konačnom životu znači izgubiti vjeru na putu prema beskonačnom – ravno je paklu koji se može zaobići preporodom duha, po želji htjeti postati feniks. Biti ubuduće više ambiciozan i težiti postati uzorom čovjeku na zemlji što je po spoznaji glavni razlog života. Dakle priznajmo što jest i dalje budimo svjesni da nas konkretno treba u Hrvatskoj poticati na angažman – dakle spasit će nas spoznaja po vjeri. Okrenimo stranice epoha prošlosti, a ubuduće naročito predstavnici Hrvata trebaju uzorno djelovati, mjesto zavarati Hrvate, ili pomoću straha kontrolirati one koji se ističu po spoznaji ili još gore obezglaviti ih kako se to za vrijeme okupacije činilo kroz stoljeća u Hrvatskoj. U buduće svi potoci u ime općeg i života u Hrvatskoj bi se trebali slijevati u istu rijeku svjesni da imamo bistre i bistrije potoke… Garancija da na mjestu koja pripadaju mudracima neće zaposjesti pojedinci koji ne mogu biti odgovorni, pravilo je da biografija odražava gene što znači sudbina pojedinca ili trag koji on ostavlja za vidjeti. Hrvati bi trebali biti samokritičniji i ambiciozniji počev od misli, riječi i djela, te kao uzorni poticali bi čovjeka na veću spoznaju. Cilj nam je pokazati kako počev od vjere u čovjeka, čovjek tek može po spoznaji biti slobodan tj. autonoman. Hrvatske institucije se trebaju transformirati tako da više ne budu svrha samo pojedincima na vlasti koji bi držali sve ostale u agoniji. Institucije trebaju ubuduće bdjeti nad Hrvatima kao garancija za poticanje reda, discipline i rada. Da potiču na međusobno povjerenje, život i navike u ime dobra. Nije više izjavom pokriće, da je predsjednik takav kakav je njegov narod, kojom se opravdava sve, već pretpostavimo predsjednika mudraca koji će rušiti beznađe idejama za budućnost, za život, za čovjeka; koji će navikavati i tako unaprjeđivati svoju zajednicu pomoću reda, discipline i rada, a ne nagradama bez rada nagrađivati pojedince zbog sebe – nagrade nužno slijede nakon djela kao odraz kretanja, života i dobra. Znači, odgovornost za one koji upravljaju ubuduće može biti samo proporcionalna spoznaji, mjerilo po dužnosti odgovornost, a ne po lukavštini prevare. Opasni su oni koji olako uzimaju predsjedničke dužnosti!!! U Zadru, 5. studenog 2012. godine Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske |
NEPRAVILNOSTI I NEDOSTACI U TIJELIMA GRADA ZADRA ZA VRIJEME MANDATA GRADONAČELNIKA BOŽIDARA KALMETE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST NEPRAVILNOSTI I NEDOSTACI U TIJELIMA GRADA ZADRA ZA VRIJEME MANDATA GRADONAČELNIKA BOŽIDARA KALMETE  Upravna inspekcija Ministarstva uprave Republike Hrvatske izvršila je nadzor u tijelima grada Zadra, 1996. godine za vrijeme mandata Božidara Kalmeta te je utvrdila sljedeće nepravilnosti i nedostatke: 1. Glede nadzora nad zakonitošću akata koje je donijelo Gradsko vijeće, utvrđeno je da te akte Uredu župana dostavlja Referada za pripremu sjednica Gradskog vijeća, što je suprotno članku 79. stavak 2. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojim je propisano da je gradonačelnik dužan u roku od 8 dana od dana donošenja dostaviti županu, statut odnosno opće akte koje donosi predstavničko tijelo grada. 2. Glede članova Poglavarstva, u članku 36. Statuta grada Zadra propisano je da Poglavarstvo grada Zadra broji od 7 do 11 članova. Ovo je suprotno članku 37. stavak 3. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojim je propisano da se broj članova poglavarstva utvrđuje statutom jedinice lokalne samouprave u skladu s ovim zakonom. Poglavarstvo ima 7 članova. Poglavarstvo nije donijelo svoj poslovnik, što je suprotno članku 42. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojim je propisano da « ustrojstvo, način rada i odlučivanja poglavarstva jedinica lokalne samouprave, uređuje se njegovim poslovnikom u skladu sa statutom jedinice lokalne samouprave». Zapisnici sa sjednica Poglavarstva su nepotpuni, budući se iz njih ne vidi način rada i odlučivanja poglavarstva. 3. Gradonačelnik je aktom od 24. lipnja 1996. godine podnio Ministarstvu uprave zahtjev za izdavanje odobrenja za grb i zastavu koje odobrenje još nisu dobili. Međutim, tijela Grada rabe grb iako nemaju odobrenje, što je vidljivo i iz zahtjeva kojim se traži odobrenje za uporabu od ovog Ministarstva, gdje zaglavlje navedenog akta sadrži grb Grada. Ovo je suprotno članku 9. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, kojim je propisano da općine, grad, županije, mogu, uz odobrenje tijela (organa) središnje državne uprave nadležnog za poslove lokalne samouprave, imati svoj grb i zastavu, odnosno Pravilniku o postupku za utvrđivanje grba i zastave jedinice lokalne samouprave («Narodne novine», broj 80/94 i 26/95). 4. Uvidom u upravne akte, utvrđene su sljedeće nepravilnosti: - rješenja imaju nepropisno zaglavlje-suprotno članku 8. Uredbe o sadržaju naziva tijela državne uprave, lokalne i mjesne samouprave («Narodne novine», broj 25/94), jer nedostaje grb Republike Hrvatske; - dio radnika koji radi na upravnom rješavanju nema ovlaštenja za poduzimanje radnji do donošenja rješenja, sukladno članku 39. Zakona o općem upravnom postupku; - u uvodima rješenja nepravilno i nepotrebno poziva se na članak 202. Zakona o općem upravnom postupku; - iza upute o pravnom lijeku nedostaju podaci o naplaćenoj upravnoj pristojbi, odnosno o oslobođenju od obveze plaćanja upravne pristojbe s naznakom pravnog temelja za isto. 5. Uvidom u rad pisarnice utvrđeni su sljedeći nedostaci: - u pisarnici se ne vodi registar (kazalo) što otežava pronalaženje predmeta; - interne dostavne knjige ne vode se sukladno propisima, budući u istim knjigama nije vidljivo tko je zadužen za predmet, te nedostaju podaci o vraćanju dovršenih predmeta pisarnici; - u arhiviranim predmetima nedostaju propisane upute pisarnici; - urudžbeni zapisnik i upisnik predmeta za prethodnu godinu zaključeni, ali nisu ispisane sve klasifikacijske oznake neriješenih predmeta iz prethodne godine, te precrtavanje predmeta nakon što su isti riješeni. 6. U Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i načinu rada tijela gradske samouprave i uprave za pojedina radna mjesta alternativno je određen potrebni stupanj stručne spreme. Alternativno određivanje potrebnog stupnja stručne spreme za obavljanje poslova pojedinog radnog mjesta protivno je važećim propisima. 7. Nazvi određenih zadataka i poslova nisu u skladu sa jedinstvenim nazivima zadataka poslova određenih Uredbom o jedinstvenim nazivima zadataka i poslova te o stručnom osposobljavanju i usavršavanju radnika u organima uprave («Narodne novine», broj12/84). 8. Nije uređeno pitanje obveze polaganja stručnog ispita djelatnika koji ne ispunjavaju taj uvjet. 9. Djelatnici koji nemaju položen stručni, odnosno državni stručni ispit, a Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i načinu rada tijela gradske samouprave i uprave, nije utvrđena obveza polaganja, što je protivno odredbama članka 56c. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, članku 318. Zakona o upravi («Narodne novine», broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90 i 47/90), te odredbama Uredbe o jedinstvenim nazivima zadataka i poslova te o stručnom osposobljavanju i usavršavanju radnika u organima uprave, a među djelatnicima u vrijeme nadzora koji nemaju položen državni stručni ispit u Uredu grada je i Dolores Grdović, stručni suradnik za informiranje i odnose s javnošću, sadašnja supruga bivšeg gradonačelnika Kalmete. U Zadru, 5. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
04.11.2012., nedjelja
Zašto Statutom grada Zadra nisu razrađena sva pitanja vezana uz provedbu izbora za mjesne odbore?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zašto Statutom grada Zadra nisu razrađena sva pitanja vezana uz provedbu izbora za mjesne odbore?  Početkom 2011. godine, Ministarstvo uprave RH, u vezi nekonstituiranja vijeća MO Voštarnica i Bili Brig (naknadno konstituirano) , dalo je odgovor da Statutom grada Zadra trebaju biti razrađena sva pitanja vezana uz mjesnu samoupravu, pa tako i pitanja vezana uz provedbu izbora. Međutim, do danas Statutom grada Zadra nisu razrađena navedena pitanja, te se navedeni problem odugovlači u nedogled, s ciljem mogućeg manipuliranja izbora i za buduće mjesne odbore. Vijeće MO Voštarnica još nije konstituirano te zahtjevamo od Predstojnika Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji da se izvrši nadzor nad zakonitosti općih akata, odnosno Statuta grada Zadra, a sve kako bi bila razrađena sva pitanja vezana uz mjesnu samoupravu, pa tako i pitanja vezana uz provedbu izbora. Poslano 1. Predstojniku Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji U Zadru, 4. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
03.11.2012., subota
KALMETA PODRIVAO SUSTAV - KRAĐA 88 MILIJARDI KUNA IZ JAVNIH PODUZEĆA
|
KALMETA PODRIVAO SUSTAV - KRAĐA 88 MILIJARDI KUNA IZ JAVNIH PODUZEĆA OTVORENO PISMO BOŽIDARU KALMETI, BIVŠEM MINISTRU Znam, vi ste svih ovih godina podrivali sustav iznutra Kao na tekućoj traci nižu se krucijalni akteri fantazmagorične storije o krađi 88 milijardi kuna iz javnih poduzeća, mahom onih što su bila natiskana, ne bez smisla i namjere, pod kapu vašeg megaresora zahtjevne kapitalne infrastrukture. Čovjek se doista ne može domisliti kakva vam to ezoterična sila kožu čuva! Prijatelje ste odbacivali kad vam više nisu bili od koristi, a oni su šutjeli o tome dok im nije počelo gorjeti pod nogama. Slobodna Dalmacija Davorka Blažević |
DEMAGOZI – SOFISTI PO NEDJELIMA UVIJEK SU TRAGIČNO KONAČNI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA I SHZ PODRUŽNICA ZADAR I SHZ PODRUŽNICA POLIČNIK DEMAGOZI – SOFISTI PO NEDJELIMA UVIJEK SU TRAGIČNO KONAČNI   DEMAGOZI – SOFISTI PO NEDJELIMA UVIJEK SU TRAGIČNO KONAČNI Objavljenim tekstom 27. 10. 2012. godine u Zadarskom listu, Lončar: "Ne znam zašto me prijavljuju, ni koji su im motivi"! Novinarka površno prezentira očigledno - ozbiljnu stvarnost - nastalu zadnjih dvadeset godina za vladavine HDZ u Općini Poličnik preko institucije kojoj je Davor Lončar na čelu, a kao demagog uvjerava samo retardirane. Takvi tekstovi otkrivaju i kvalitetu načelnika Općine Poličnik. Optužuje Davor Lončar sam sebe i instituciju koju zastupa, kao član HDZ i načelnik Općine Poličnik, odgovoran je po preuzetoj dužnosti, jer je riječima, djelima i propustima . . . umislio je da pojedinac može biti iznad općeg dobra jednog naroda. Dakle, Davor Lončar ne shvaća pa sebe toliko ističe, čudi se zašto njega optužuje stranka SHZ kao opozicija ili netko drugi. . . , i stranku HDZ na vlasti. Doista, općinari Općine Poličnik preko svojih glasnogovornika pokušavaju sofističkim stilom manje argumente pretvoriti u veće. Pustimo neka konkretna djela i stvarnost svjedoče! Optužuju načelnika Općine Poličnik da je riječju, djelom i propustom za prošlih dvadeset godina vladavine odgovoran osobno i kao načelnik institucije zbog: 1. zapuštenih polja 2. pada nataliteta zadnjih dvadeset godina 3. nije stimulirao emigraciju za povratak u Općinu Poličnik 4. jer droga doslovce hara u Općini Poličnik 5. jer je bio na strani rušitelja raspela u Poličniku i nije poduzeo ništa da se ne poruši 5. jer rasprodaje djedovinu Poličanaca 6. zbog velikog broja nezaposlenih u Općini Poličnik Iz navedenog proizlazi da je sam sebe optužio i . . . , a ne da dotičnog Davora Lončara netko optužuje bez argumenata, za njega su krivci svi koji otkrivaju pojedince u Općini Poličnik, instituciji kojoj je on načelnik. SHZ dostavlja Hrvatima, ne samo iz Općine Poličnik, nego i svim Hrvatima u Hrvatskoj i dijaspori, kao stranka u opoziciji, tekstove koji potiču, savjetuju, jer SHZ potiče na zajedništvo kao garanciju opstanku Hrvata i Hrvatske kao države. Zagreb – Zadar - Poličnik, 3. studenog 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA I SHZ PODRUŽNICA ZADAR I SHZ PODRUŽNICA POLIČNIK |
02.11.2012., petak
Tužiteljstvo traži da se bivšim direktorima "Kožare" sudi kao ratnim profiterima!
|
Tužiteljstvo traži da se bivšim direktorima "Kožare" sudi kao ratnim profiterima! http://www.zadarskilist.hr/clanci/01112012/tuziteljstvo-trazi-da-se-bivsim-direktorima-kozare-sudi-kao-ratnim-profiterima Tvornica kože Zadar   Nekada ugledni i uspješni zadarski gospodarstvenici, danas umirovljenici, sjeli su u srijedu na optuženičku klupu Općinskoga suda u Zadru pred sutkinju Sandru Poljak Zubčić kako bi odgovarali za kaznena djela "zlouporabe položaja i ovlasti u gospodarskom poslovanju kojima su sebi priskrbili protupravnu imovinsku korist", a cijela se priča dogodila prije punih 17 godina. Radi se o Josi Štulini, tada generalnom direktoru nekadašnjeg poduzeća za proizvodnju kože "Zadar", potom Frani Zvonimiru Negru koji je tada obavljao dužnost financijskog direktora tog poduzeća, a danas je još uvijek stečajni upravitelj niza zadarskih firmi, Mladenu Paleki, tehničkom direktoru "Kožare" te Berislavu Crnošiji koji je u to vrijeme bio komercijalni direktor. Rasprava je u srijedu odgođena jer se nije pojavio optuženi Crnošija koji je, kako se moglo čuti, doživio moždani udar. Naime, njegov je odvjetnik Franko Kotlar kao dokaz sudu priložio liječničku dokumentaciju te je rasprava odgođena kako bi se psihijatrijskim vještačenjem utvrdila njegova raspravna sposobnost. Ivica Mihovilčević, odvjetnik prvooptuženog Jose Štuline, uložio je potom prigovor smatrajući kako je u cijelom ovom slučaju nastupila relativna zastara jer je prošlo 17 godina i kazneni se postupak više ne može voditi. - Optužba, naime, tereti prvooptuženog i ostale za točno određeno kazneno djelo činjenično i pravno opisano u optužnom aktu, a činjenični opis djela i ono što je tamo navedeno upućuje na "eventualne" nepravilnosti u samom poslovanju poduzeća. U ovom se slučaju ne bi radilo o nekom kaznenom djelu u pretvorbi i privatizaciji jer se to okrivljenicima ne stavlja na teret - diktirao je u sudski zapisnik odvjetnik Mihovilčević, dok tužiteljstvo koje u ovom slučaju zastupa Zrinka Božin Zrilić smatra kako nije nastupila zastara jer bi "u suprotnom sud nastupio suprotno Zakonu o kaznenom postupku". - U konkretnom predmetu radi se o kaznenim djelima obuhvaćenim kaznenim zakonom o ratnom profiterstvu jer su kaznena djela počinjena u vremenu Domovinskog rata i mirne reintegracije - zaključila je tužiteljica. Po optužnom prijedlogu čelni ljudi nekadašnje zadarske "Kožare" se terete da su od 26. lipnja 1995. godine, pa do 21. siječnja 1996. godine, u cilju da izbjegnu djelomično plaćanje poreza na plaće i doprinose iz plaća, radili dvostruki obračun prikrivajući stvarne isplate za neto plaće. Stavlja im se na teret i da su početkom rujna prije 17 godina "s ciljem da se njihovo poduzeće nepripadno okoristi, sastavili aneks elaborata o autonomnoj pretvorbi njihovog pogona za štavljenje kože u Gračacu pa je ukupna vrijednost kože koja je početkom kolovoza 1995. godine dovezena iz gračačkog pogona u zadarsko poduzeće iznosila više od prikazane. Zadarski list |
01.11.2012., četvrtak
KLIJENTI TVRKE «PROMOCIJA PLUS» KOJA JE ISPITIVALA RASPOLOŽENJE BIRAČA U GRADU ZADRU
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST KLIJENTI TVRKE «PROMOCIJA PLUS» KOJA JE ISPITIVALA RASPOLOŽENJE BIRAČA U GRADU ZADRU  Dostavljamo hrvatskoj javnosti klijente tvrtke Promocija plus d.o.o koji su utjecali na rezultate prvih istraživanja pred sljedeće lokalne izbore u gradu Zadru. Navedena agencija pri istraživanju uopće nije uvrstila u istraživanje kandidata i listu Stranke hrvatskog zajedništva za gradonačenika i za Gradsko vijeće Zadra. Klijenti Promocije plus su sljedeći: 1. Hrvatska demokratska zajednica 2. Socijaldemokratska partija Hrvatske 3. Gradska organizacija SDP-a Koprivnice 4. Gradska organizacija SDP-a Zagreba 5. Hrvatska narodna stranka 6. Hrvatska seljačka stranka 7. LIBRA - Stranka liberalnih demokrata 8. Hypo Alpe Adria Bank U Zadru, 1. studenog 2012. godine mr.sc MILJENKO MARIĆ kandidat za gradonačelnika grada Zadra |
| < | studeni, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Zajedništvo
Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.
POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica
e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/
CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">
Linkovi
Braniteljski forumBraniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr
Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest
Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.
Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.
Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.
To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.
Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.
Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.
Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.
Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.
Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.
Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.
Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.
Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.
Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.
Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.
Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA
Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.
Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.
Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.
Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.
Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.
Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.
Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.
Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.
Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.
Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.
Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.
Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.
Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.
Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH
ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA
Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.
Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.
Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.
Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.
Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.
Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.
Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.
Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …
Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.
Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …
Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.
Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.
Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život
DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA
ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.
U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.
Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
U Zagrebu, rujan 2011. godine
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT