31.07.2011., nedjelja
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Grad Benkovac ispod cijene prodaje zemljište Na pisanje Stranke hrvatskog zajedništva da grad Benkovac prodaje uređeno građevinsko zemljište ispod cijene reagirao je grad Benkovac u novinama Vox od 27.07.2011. godine navodom kako gradu Benkovcu «nije interes zarađivati na zemljištu». Nadalje iznose činjenice: veličina prodane parcele nije 10.000 m˛, prodajna cijena nije 8,8 kn/m˛, državna revizija nije imala primjedbi na početnu cijenu za prodaju parcela. Navode da su od 290.000 m˛ prve faze, podjeljene u 20 parcela, prodali 18 parcela ukupne površine 174.600 m˛. Diobom 174.600 m˛ sa 18 parcela, dobije se da je prosječna veličina parcele 9.700 m˛. Dakle, isto kako smo i mi utvrdili. Navode da prodajna cijena nije 8,8 kn/m˛ već 24,10 kn/m˛. Množenjem ove njihove cijene sa 174.600 m˛ dobije se prodajni utržak od 4.207.860,00 kuna. Neka se grad Benkovac i državna revizija dogovore jesu li 18 parcela prodali za iznos naveden u izvještaju revizije 1.588.707,00 kuna ili za iznos, kako tvrde u Benkovcu, od 4.207.860,00 kuna. Razlika je ogromna i iznosi 2.619.153,00 kune. Posve je jasno da državna revizija nije imala primjedbi na početnu cijenu za prodaju parcela, a to nalazimo i u narodnoj poslovici «vrana vrani oči ne vadi». No poslovica ne kaže što vrana vrani čini s mozgom. Ovu reakciju pišemo isključivo radi traženja odgovora od odgovorne osobe navedene u izvještaju državne revizije, a to je gospodin Branko Kutija, saborski zastupnik i gradonačelnik Benkovca. 1. Po kojoj cijeni im je hrvatska vlada prodala zemljište poslovne zone Šopot? Je li ih kao saborski zastupnik pitao kako su utvrdili tržišnu cijenu? Ova transakcija je na štetu poreznih obveznika, a u konačnici u korist prvih kupaca nakon uređenja zone. 2. Tko je i kako utvrdio tržišnu cijenu za grad Benkovac? Stoji i u navodu reakcije grada Benkovca da su prodali zemljište, a prodati ga mogu isključivo po tržišnoj cijeni. 3. Od gospodina Branka Kutije tražimo da nas obavijesti tko i kako uopće formalno i pravno utvrđuje tržišnu cijenu navedenu u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. 4. Kako to da ta tržišna cijena nije ista i kod transakcije s države na grad Benkovac i s grada Benkovca na druge pravne subjekte? Naime, u uređenja su i grad Benkovac i hrvatska vlada jednako ulagali- 50/50%. 5. Neka nam gospodin Branko Kutija odgovori jesu li prodavali građevinsko zemljište ili posebna prava poslovne zone Šopot. Ima li taj atribut poslovne zone ikakav pravni učinak na ikoga osim na džepove poreznih obveznika? 6. Nakon što grad Benkovac rasproda čitav prostor zone Šopot, hoće li imati ikakve pravne ovlasti nad prostorom zone? Možemo zaključiti da ni hrvatska vlada, ni grad Benkovac nemaju i ne žele imati jasne odgovore na ova naša pitanja koja proizlaze iz odredbi Zakona o vlasništvu koji je na snazi već dugi niz godina, a državna vlast još uvijek nije definirala matricu utvrđenja tržišne cijene. Iz ovog razloga državno odvjetništvo od slučaja do slučaja zapliće svoj rad, bio u pitanju sudski vještak ili neki institut. Presude padaju, a muljatori u vladi RH i jedinicama lokalne samouprave rade svoj posao na štetu građana, a u korist mešetara koji kupuju i preprodaju građevinsko zemljište i svu drugu imovinu poreznih obveznika na upravljanju centralne ili lokalne vlasti, svejedno. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državno odvjetništvo RH U Benkovcu, 31. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC |
29.07.2011., petak
OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 29. SRPNJA 2011. GODINE ZADARSKI LIST VOX OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : Zastava sa četiri „S“ na lokalnoj crkvi KARIN DONJI Kao i prošle godine Inače, ovaj pravoslavni blagdan okupio je, osim Srba iz pravoslavnih sela u zaleđu Benkovca i Obrovca, pa čak Gračaca i Srba, mnoge koji danas žive u Srbiji, pa je tako Karin jučer bio prepun automobila registarskih oznaka Beograda, Sombora, Šapca... http://www.voxportal.hr/vijest/zastava-sa-cetiri-s-na-lokalnoj-crkvi/13325.html DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 29. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
25.07.2011., ponedjeljak
RASPRODAJA NAJUSPJEŠNIJE POSLOVNE ZONE?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI PRIOPĆENJE ZA JAVNOST RASPRODAJA NAJUSPJEŠNIJE POSLOVNE ZONE? Poslovna zona Stankovci proglašena je 2009. godine kao najuspješnija zona u RH. Sada u poslovnoj zoni Stankovci razni mešetari koji su preko općine jeftino kupili zemljište, izgradivši na njima prazna skladišta i hale, skuplje preprodaju to isto zemljište za 70, 860, 1220 i 1240 eura po m2. Dostavljamo hrvatskoj javnosti sadašnju rasprodaju zemljišta u poslovnoj zoni Stankovci koje sada razni mešetari rasprodaju, a čiju su prodaju oglasili na internetskim portalima: 20.03.2011., Zemljište, STANKOVCI, 336.280 €, 4804,00 m2 cca 70 €/m2 www.njuskalo.hr U industrijsko-poslovnoj zoni udaljenoj 5 km od auto puta A1, građevinsko zemljište s pravomoćnom građevinskom dozvolom za hotel za podrum+priz+1 kat+potkrovlje, a ukupna korisna površina za planirani objekt je 1.268 m2+ 274,09 m2 terasa. Kompletna infrastruktura je uz parcelu koja .... Zemljište, STANKOVCI, 550.000 €, 450,00 m2 cca 1220 €/m2 03.01.2011., www.nekretnine.net Prodaje se poslovna hala u poslovnoj zoni Stankovci. Zemljište ima 7500m2, proizvodni pogon 300m2.Kancelarije i pomoćne prostorije imaju 120m2(neto površine). Hala je napravljena u svrhu pogona za obradu kamena pa se uz halu nude i strojevi za obradu kamena.vlasništvo 1/1. pravomoćna .... Zemljište, STANKOVCI, 1.786.250 €, 2076,00 m2 cca 860 €/m2 27.12.2010., www.nekretnine.net Skladišno poslovni prostor u industrijskoj zoni Stankovci direktno uz prometnicu. Skladište 1620 m2, uredi 446 m2 sve na zemljištu od 11.700 m2. Dozvola za gradnju još jednog objekta od 2800 m2. Uporabna dozvola. Vlasništvo 1/1. Poslovni prostor, STANKOVCI, 550.000 €, 445,00 m2 cca 1240 €/m2 20.03.2011., www.njuskalo.hr Predmetna nekretnina, u naravi poslovna građevina-izgrađena hala , nalazi se u poslovno-industrijskoj zoni Stankovci, samo 2 km od autoceste Zagreb-Split. Hala se sastoji od prizemlja i 1. kata. Teren zemljišta je ravan, površine 7 500 m2 . Parcela ( cca. 80 %) je ograđena betonskim .... Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Hrvatske 4. Državnom odvjetništvu RH U Stankovcima, 25. srpnja 2011.godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI |
23.07.2011., subota
KORUPTIVNO DRUŠTVO?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 23. SRPNJA 2011. GODINE JUTARNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : JE LI HRVATSKA DUBINSKI KORUPTIVNO DRUŠTVO? Protukorupcijska kampanja bavi se političarima i poslovnim ljudima jer su oni u poziciji da manipuliraju moći i novcem. Međutim, korupcija u RH nadilazi usku političku sferu. Pitanje je, međutim, jesu li građani svjesni svih razina korupcije. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA DRŽAVA BRODOGRADNJI DAJE ZADNJU ŠANSU - CIJENA SPAŠAVANJA - U Jutarnjem listu 14. 05. 2011. godine objavljen je članak pod gornjim naslovom, s navodom da je država u brodogradnju uložila 34, 33 milijarde kuna u razdoblju od šesnaest godina. Hrvatsku treba osloboditi netransparentnih i netočnih podataka koji opterećuju i zamagljuju stvarnost. Navođenjem da se za taj novac moglo mnogo drugih potreba kupiti ili izgraditi poglavito unosi razdor i nered. Pođimo redom. Prvo, hrvatska država nije u brodogradnju utrošila ni približno toliki novac u navedenom razdoblju. Drugo, zašto o tome šute brodograđevni sindikati i same uprave brodograditelja? Navedena brodograđevna poduzeća u tom razdoblju su na ime potpora primila maksimalno 3,84 miljarde kuna iz proračuna RH, gledano kroz proračun tih poduzeća za 2008./2009. godinu. Pitanje je li i taj iznos uplaćen na račune tvrtki je za neke druge institucije. Na ovaj iznos brodograđevna industrija je imala pravo po pozitivnim zakonima RH, isto kao i drugi primatelji potpora. Stoga ovaj iznos nije posebno isticati, a naročito ne s naznakom da je brodograđevna industrija skup lijenčina i neznalica. Drugi zbunjujući podatak odnosi se na sredstva sanacija u izvještajnom razdoblju koja su navedena u iznosu od 30,49 milijardi kuna. Ovaj iznos je približno jednak ukupnom prihodu brodograđevne industrije u navedenom razdoblju, stoga nije ni približno točan. RH je u razmatranom razdoblju u sanaciju brodogradnje ukupno izdvojila maksimalno 5,84 milijarde kuna. Ovo je također gledano kroz bilance brodogradnje za 2008./2009. godinu. Pitanje jesu li i ta sredstva uplaćena na račune brodogradnje je za neke druge institucije. Zaključno, RH je u brodogradnju u promatranom razdoblju od 16 godina maksimalno uložila 9,68 milijardi kuna, a ne kako se tvrdi 34,33 milijarde kuna. Suludo je tvrditi da je RH u razmatranom razdoblju financirala ležarinu brodograditelja. Ipak su u tom razdoblju napravili cca 40 milijardi kuna vrijednosti posla. Voljeli bismo čuti uprave brodograditelja koji je podatak uistinu točan. S obzirom na strukturu vlasništva u brodogradnji, gdje RH čini preko 98%, izvršna vlast RH je bila dužna bolje gospodariti brodogradnjom, stručnije i kompetentnije u interesu poreznih obveznika i svih građana Republike Hrvatske. Čini nam se logičnim šutnja izvršne vlasti i uprava brodograditelja u kontekstu predaje brodogradnje pogodovanjem svojim igračima. Šutnju opravdava i činjenica da izvršna vlast želi u europskoj administraciji naći krivca i opravdanje za stanje u brodogradnji. Novcem poreznih obveznika Vlada RH i Sabor, usvajanjem godišnjih proračuna, zaista mogu više i bolje, naročito transparentno i odgovorno. No, to nije problem brodogradnje stoga je i ne treba kriminalizirati i držati odgovornom za ulazak u Europsku uniju. Treba li je prodati za jednu kunu kao sanirane banke je već pitanje za druge institucije, ako ne sad, onda za izvjesno vrijeme. INA- hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić Glavna strategija mađarske vlade u odnosu na Hrvatsku je da preko MOL-a ovlada Inom i vrati Hrvatsku na pozicije apsolutne gospodarske ovisnosti slične onoj s početka 20.stoljeća. Hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva za Vladu RH 2003. godine pripremio je prodaju 25 posto dionica INE Mađarima samo za 505 milijuna dolara. Isti je 30. travnja i 1. svibnja 2005. godine dao izjavu Vjesniku da tih 25 posto dionica vrijedi 800 milijuna dolara. Zar je 295 milijuna zanemariva svota te zašto za tu štetu nitko ne odgovara? Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da je Jurčić kao pregovarač napravio štetu za prodanu četvrtinu INE dvije milijarde dolara, a ne 295 milijuna kako i sam tvrdi. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju u najvećoj gospodarskoj i političkoj aferi u Hrvatskoj. Stoga predlažemo da hrvatska vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. POSLOVNE ZONE – SUMRAK RAZVOJA Rasprodajom do opstanka Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva donesen 2002. godine i izmjenjen 2007. godine, lošim tumačenjem i još lošijom primjenom i provedbom, a naročito nadzorom nad istim izopćio se u širi oblik grabeži i korupcije. Lokalne samouprave očito poduprte centralnom vlašću odjednom su nahrlile mijenjati prostorne planove na način da što više prostora predvide za poslovne i ine zone gospodarske aktivnosti. Nitko nikad nije na razini centralne državne vlasti utvrdio strategiju razvoja i potrebe prostora za taj razvoj. U takvoj situaciji lokalne samouprave bez ikakve strategije razvoja mijenjaju svoje prostorne planove samo radi rezervacije prostora za poslovne i druge zone za gospodarsku i inu djelatnost bez ikakva smisla i potrebe za razvoj. Kakav razvoj, kakve gospodarske djelatnosti koje grane razvoja - proizvodnja, prerada, turizam i drugo, nije nužno nikome na razini centralne države objašnjavati jer ista nema strategije. Koliki prostor i s kakvim populacijskim resursima raspolažu pojedine lokalne samouprave, nitko nikoga nije propitivao. Pojedine općine su u prostornim zonama predvidjele toliko prostora da bi se u istim mogli zaposliti milijuni djelatnika, a da iste nemaju ni 2000 stanovnika. Primjer su općina Poličnik i općina Stankovci ili još bolje cijela zadarska županija. Prostornim planovima općine zadarske županije predviđeno je preko 74 poslovne i ine zone s toliko prostora da bi se u istom moglo zaposliti preko milijun radnika, a zapravo cijela zadarska županija ima 170.398 stanovnika. Čemu sve ovo i koji je razlog? Mi smatramo da je razlog opstanak nerealnog broja lokalnih samouprava. Većina općina u navedenoj županiji, ali i drugdje, preživljava rasprodajom prostora u zonama koje im je centralna država prenijela u vlasništvo bez naknade. Još degutantnija je spoznaja da je centralna država u uređenje tih zona ulupala ogromna financijska sredstva kojima se također gubi svaki nadzor i trag. U društvenom ustroju, koji voli reći da je tržišni, besramno je da se u investicije, kao što su projekti zona, izgubi svaki trag uložena novca poreznih obveznika. Ima ovaj narod pravo znati tko je taj da već u prvoj preprodaji prostora u poslovnim i drugim zonama stječe i dio koji je dota poreznih obveznika. Mešetari koji su kupili zemljište u zonama po povlaštenim cijenama ne većim od 25 € za m˛, prvom prodajom istom dižu cijenu na realnu, a to je 250 € za m˛. Kome ide razlika? Poreznim obveznicima, zna i centralna država, sigurno ne ide. Najspretniji u zadarskoj županiji su općina Stankovci i općina Poličnik. Njih dvije slove za najuspješnije jer su prodale najviše prostora u poslovnim zonama. Kad se pak pogledaju zaposlenici u te dvije općine, vidi se da im je brojno stanje manje nego što je bilo prije rasprodaje prostora u zonama. Broj stanovnika im je skoro prepolovljen. Po čemu onda drže primat u razvoju? Isključivo po ukupnom prihodu koji je rezultat utrška od prodaje prostora u poslovnim zonama. Godišnji prihod ovih općina od preko 65.000.000 kuna zvuči bombastično s obzirom da obe ove općine zajedno imaju samo 6.429 stanovnika, a skupa nemaju ni 500 radnika. Zašto centralna država o ovome ne želi i neće raspravljati? Razlozi su sljedeći: sama je država u zone bez nadzora uložila zemljište i financijska sredstva za uređenje, nemaju viziju organizacije društva i potrebnog broja lokalnih samouprava, stranačka baza održanja na vlasti, koruptivna vertikala do vrha svih struktura društva (primjer je općina Sibinj). Na kraju, nužno je na razini centralne države utvrditi strategiju razvoja sagledavajući sve resurse prostora i ljudi, izvršiti reviziju prostornih planova te prostore za poslovne zone uskladiti sa stvanim potrebama, hitno izvršiti redukciju broja lokalnih samouprava primjerenu tržišnom opstanku i potrebama društva (ne više od njih stotinjak). Također treba provjeriti i ispitati sve do sada realizirane poslovne zone kako razvojnim učinkom, tako i koruptivnim i nezakonitim radnjama. Ovo treba žurno napraviti kako općina Sibinj ne bi bila jedina gdje je utvrđeno nezakonje i zlouporaba. POSLOVNA ZONA «ŠOPOT» GRAD BENKOVAC «Šapat» komentar na revizijski nalaz Prema izvješću o obavljenoj financijskoj reviziji za poslovnu godinu 2009. za grad Benkovac, navedeni su podaci vezani za programe i projekte koji su financirani u 2009. godini. Tako je navedeno da je grad Benkovac u suradnji s Razvojnom agencijom Zadarske županije zaključio s Ministarstvom regionalnog razvoja realizaciju projekta izgradnje infrastrukture u poslovnoj zoni «Šopot» Benkovac. Projekti nose nadnevke još od 2005. godine pa zaključno sa 2009. godinom. U projekt infrastrukture u poslovnoj zoni Šopot je prema nalazu državne revizije utrošeno ukupno 6.463.460,00 kuna. Projekt je poduprt sa sredstvima PHARE s iznosom od 65,7% sredstava, a grad Benkovac je uložio 34,3% sredstava. Poslovna zona Šopot obuhvaća 64 hektara prostora, a u ovoj prvoj fazi obuhvaćeno je 29 hektara podijeljenih u 20 građevinskih parcela. Do kraja 2009. godine grad Benkovac je prodao 18 od ukupno 20 parcela za iznos od 1.588.707,00 kuna. Uz neto iskorištenje prostora od 70% slijedi veličina pojedine parcele cca 10.000 m˛. Nadalje slijedi da je pojedina parcela veličine 10.000 m˛ prodana prvom kupcu za iznos cca 88.261,00 kuna. Potom slijedi da je svih 18 parcela prodano po cijeni od 8,8 kn/m˛. Iz nalaza državne revizije vidljivo je da grad Benkovac provodi nekakvu javnu dražbu prodaje parcela. Nameću se pitanja: Kako je utvrđena tržišna cijena od 8,8 kn/m˛ koja ne pokriva niti troškove utrošene u infrastrukturu od 32,32 kn/m˛ ? Kako je u poslovnoj zoni Stankovci ili poslovnoj zoni Grabi Poličnik tržišna cijena postignuta u iznosu od 10 - 35 €/m˛, a u poslovnoj zoni Šopot Benkovac samo 1 €/m˛ ? Što je s cijenom zemljišta kao osnove poslovne zone? Kako se utvrđuje cijena zemljišta i tko ju utvrđuje? Tko su prvi kupci parcela u poslovnoj zoni Šopot Benkovac? Kome će pripasti razlika već kod sljedeće prodaje tih istih parcela? Tko je to u gradu Benkovcu (koji grca u dugovima) odlučio o izboru kupaca po cijeni koja ne pokriva troškove uređenja infrastrukture? Tko je taj u ovoj zemljici Hrvatskoj tko suvislo može kazati kako se utvrđuje tržišna cijena državne imovine? Ima li takve osobe? Tko je taj u gradu Benkovcu koji je odlučio troškove uređenja infrastrukture, koje su platili porezni obveznici, ne naplatiti prvim kupcima parcela? Je li moguće da je to saborski zastupnik i vrli gradonačelnik Branko Kutija? Tko će konačno u ovoj državi Hrvatskoj stati na kraj nezakonitom i kriminalnom trgovanju državnom imovinom na 571 tržnici jedinica lokalne samouprave? Može li se vjerovati da je općina Sibinj izdvojen otok u skupini od 571 otoka? Konačno, tko će se naći sljedeći na političkom udaru? Političkom udaru svakako, jer organi represije i nadzora šute, šute i prešućuju, a trgovina ide šaptom dalje. Najlošija je decentralizirana funkcija, nekontrolirana trgovina državnom imovinom i resursom, a to je upravo već godinama na sceni. O ovome ćemo uporno pisati na sve adrese javne državne vlasti. REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC - NEZAKONITI OTKAZI ZAHTJEV ZA OSTVARIVANJE PRAVA RADNIKA Goran Nimac Ante Starčevića br.2., 23420 Benkovac Benkovac, 01.07.2011.godine Regionalna veletržnica Benkovac d.d. n/r dir Dražena Lokin Ja, odnosno Goran Nimac dipl.iur., dana 01.07 2011.g. primio sam Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a isti dan podnosim ovaj zahtjev u kojem se želim očitovati i ukazati na nepravilnosti i nezakonitosti koje su rezultirale donošenju predmetne Odluke. Jednako tako želim radi zaštite svojih prava upozoriti i upoznati predstavnika poslodavca, odnosno direktora, sa svim mogućim posljedicama nezakonitog otkaza koje su propisane kaznenim i drugim važećim zakonima RH. Prije svega iz obrazloženja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedvojbeno proizlazi da mi je direktor dao otkaz iz razloga što sam poslao dopis Vladi RH, t.j. predsjednici Vlade, državnoj tajnici, u kojem isti tvrdi da sam iznosio krive stavove protiv njega, da sam ga oklevetao i lažno optužio. Nadalje se tvrdi da sam bez odobrenja direktora koristio službeni pečat, te da sam 24.06.2011.g. u 13,30 odbio se odazvati direktoru jer sam napustio Društvo. U svoju obranu pod punom odgovornošću ovim putem iznosim argumente, dokaze i činjenice kako slijedi: - Točno je da sam 03. lipnja 2011.g. Uredu Vlade RH uputio podnesak u kojem sam upozoravao na opasnost (za vlasnika odnosno državu RH i za radnike) koja se može desiti u slučaju sudske ovršne prodaje Društva. - Također je točno da sam nakon što je Ured predsjednice odgovorio na taj podnesak i nakon što sam dobio odgovor od HBOR-a , uputio još jedan dopis (bez pečata) u kojem sam iznio neke opravdane sumnje (pojašnjenje slijedi na kraju ovog zahtjeva). Iza tih sumnji još stojim, a da imam pravo na to propisuje i članak 109 stavak 3 Zakona o radu koji je propisao da obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz. - Ja sam upravo od direktora dobio odobrenje da vodim antikorupcijski program Regionalne veletržnice Benkovac koja je to obvezna provoditi kao tvrtka u većinskom vlasništvu države (95%), dakle, obvezao sam se voditi taj program i ovlašten sam sve osobe i njihove nezakonite radnje prijaviti mjerodavnim tijelima za koje smatram da bi mogle biti korupcijske i nezakonite. - Naravno da se za takva obraćanja moram i mogu služiti službenim pečatom kojim se punih deset godina služim u podnescima koje ja potpisujem i to nikad nije bio problem. Nikad ovaj, a jednako tako niti prijašnji direktori, nisu branili rukovoditeljima korištenje pečata, niti su donijeli odluku o načinu korištenja pečata. Uobičajeno su ga koristili rukovoditelji i radnici u računovodstvu u svojim podnescima kad se potpisuju iza svog imena u poslovima za koja su odgovorni. Dokaz: oba podneska upućena Uredu predsjednice Vlade RH, odgovor HBOR-a, svjedoci, ostalo nesporno. Što se tiče odlaska sa posla u 13,30 sati i to 24.06.2011.g. s napomenom da se nisam odazvao na poziv direktora, mogu kazati slijedeće: -Direktor mi je kazao da napišem sam sebi opomenu pred izvanredni otkaz i da mu to donesem. Iz moralnih razloga i mojih karakternih osobina nisam mu udovoljio tom po mom mišljenju nemoralnom zahtjevu već sam mu kazao da to učini sam ili uz pomoć svojih suradnika jer ja imam zakonsko i ustavno pravo da se branim, a nitko me ne može natjerati da sam sebi pišem opomenu i izvanredni otkaz. O ovome sam odmah izvijestio Ured predsjednice Vlade RH od kojeg sam tražio zaštitu kao osoba koja provodi antikorupcijski program i zbog toga što imam dokaze o svemu onome što sam im napisao u svezi moje sumnje u svezi mogućeg nezakonitog preuzimanja Društva. Ponovno odgovorno tvrdim da imam dokaze koji potvrđuju moje sumnje u korupciju i nezakonito preuzimanje Društva, a to su: - presude o osudi osoba koje sumnjičim za gore navedeno, a to su presuda za kazneno djelo iznude i presuda iz gospodarskog kriminala (prva sa bezuvjetnom kaznom zatvora, druga sa uvjetnom kaznom); - dokaz o poslovnoj sprezi direktora tvrtke Slad Branka Bungura i direktora Lokina; - dokaz o ovjeri lažne izjave o nekažnjavanju pri upisu u sudski registar; - dokaz o nuđenju mita, osobno meni je nuđeno 50.000,00 kn te direktorsko radno mjesto kad Slad preuzme Regionalnu Veletržnicu Benkovac i kad se kroz stečaj ili likvidaciju riješi svih radnika, osim rukovoditeljice komercijale koju je doveo Bungur; - dokaz o sukobu interesa jer direktor Lokin još neformalno radi u tvrtki Slad, odnosno prijavljuje radnike tog Društva kod Zavoda za zdravstveno osiguranje i kod Zavoda za mirovinsko osiguranje, te predvečer kupi utržak od te tvrtke i razvozi njihove radnike sa posla kući; - dokaz da je auto koje dvije godine vozi direktor Lokin (ZD-119 FD) u vlasništvo tvrtke Slad d.o.o.; - osobno mi je direktor kazao da je 40% suvlasnik tvrtke Slad ali da je to samo usmeno riješio sa sadašnjim direktorom Bungurom koji mu to navodno prizna. Još toga mogu posvjedočiti i dokazati da se ovdje radi o mafijaškoj metodi nezakonitog preuzimanja državne tvrtke, a to znači da sam imao potpuno pravo što sam o ovome pisao Uredu predsjednice i što sada tražim da se sve to provjeri i procesuira. Ja kao pravnik i kao čestit čovjek koji nikada u životu nisam počinio kazneno djelo i koji vjerujem u pravnu državu, te koji izvanredno poznajem zakone i svoja prava, ovim putem direktoru i Nadzornom odboru želim skrenuti pozornost da dobro razmisle o ovom otkazu i da u interesu Društva i njegovih vlasnika, u razumnom roku isti povuku. Nije mi cilj oštetiti Društvo, ali će ta šteta biti neminovna ukoliko se pokrene radni spor jer sam siguran da ću radni spor dobiti kao i svu odštetu koja bi mi pripala nakon što dokažem da se radi o nezakonitom otkazu. Na ovakav način se ne postupa sa radnicima, a osim toga o tome «govori» i članak 114 kaznenog zakona koji propisuje kaznu zatvora do dvije godine. Na kraju želim dodatno navesti da u ovom slučaju nije poštivan članak 149 Zakona o radu jer o Odluci o otkazu prethodno nije upoznat ni sindikalni povjerenik i predstavnik radnika u NO-u (radničko vijeće) Jašo Bljaić , koji je to pismeno potvrdio 01.07.2011.g.. Također se nije poštovala niti odredba iz članka 111. istog zakona. Stoga tražim da se opozove ova Odluka, a ovaj zahtjev osim poslodavcu upućujem predstavniku većinskog vlasnika, odnosno Agenciji za upravljanje državnom imovinom, zatim Uredu predsjednice Vlade RH, nadležnoj Inspekciji rada, Općinskom državnom odvjetništvu radi kaznenog djela povrede prava na rad i drugih prava iz rada (čl.114 kaznenog zakona) uz kaznenu prijavu, te posebno svim «novim» članovima NO-a koji za ovakve radnje i postupke direktora moraju znati i naravno pravodobno reagirati. Jedini koji je o ovome upoznat je predsjednik NO-a Frane Božina kojeg sam redovno izvještavao i upozoravao na sve ovo u tekstu što sam napisao. On mi je odgovarao otprilike ovako- hvala na upozorenju, ali vidjet ćemo još - jer ja neću nikog još prozivati, čekat ćemo 6 mjeseci -pa ako ne bude rezultata, možda tada i sl. Gospodin Frane kao da ne želi konkretno poduzeti ono što mu je Skupština naznačila i upozorila nedavanjem razrješnice, već čeka da se on sam posebno dodatno uvjeri, ili se ipak ovdje radi o nečem drugom. Naravno da je bitna činjenica da mi je direktor 01.07. 2011.g. dao otkaz kada je isti to i oglasio na oglasnoj ploči Društva i kad mi je to i uručio, dakle, ne 28.06. 2011 kako je to netočno napisao. Svjedoci su tome Grozdana Krizman i Stipan Rogić. Datum nije točno napisao jer je 29.06. 2011.g. bila Glavna Skupština Društva koja mu tada nije dala razrješnicu. Ja sam tada, t.j. 29.06. 2011.g. zastupao Društvo na Općinskom sudu u Benkovcu u, i to u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HBOR-a, a došao sam nakon rasprave i na posao kada sam priložio zapisnik sa te rasprave. Taj dan sam neposredno pri završetku Skupštine razgovarao sa direktorom i predsjednikom NO-a koji su napustili Društvo i otišli u restoran Šopot na ručak. O otkazu mi tada nitko ništa nije kazao tako da sam uvjeren da je datum otkaza (28.06.2011.g.) namjerno netočno napisan zbog nedobivene razrješnice 29.06.2011.g.. U prilogu još dostavljam sedam izvanrednih otkaza o radu koje je direktor Lokin po nalogu direktora Slada d.o.o. Branka Bungura potpisao, te potpisao prijave o odjavi sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a sve radi toga da Bunguru kako je sam rekao –očisti teren pred kupovinu Društva-. Radi se o otkazu radnika Marijana Zrilića, Željka Drlića, Milana Tute, Borisa Bašića , Dragana Vrsaljka i Zdravke Čirjak. Tada sam skužio da se radi o nepoštenom i lažnom mogućem kupcu Društva i tada sam im se suprotstavio, odnosno nisam htio to poslati poštom, već sam te otkaze i odjave zadržao kod sebe, a oba, odnosno Lokin i Bungur su mi počeli prijetiti i ucjenjivati me da ću ja dobiti otkaz umjesto njih. Eskalacija sukoba se desila nakon što sam napisao i poslao ta dva dopisa Vladi RH , odnosno Uredu predsjednice, a u kojima sam ukratko –razotkrio njihov plan- i koja su temelj ovog IZVANREDNOG OTKAZA. Goran Nimac, dipl.iur. KAKO JE GRADONAČELNIK OBROVCA POSTAO VLASNIK HOTELA PORTO U ZADRU ČIJA JE VRIJEDNOST U PRETVORBI PROCIJENJENA U IZNOSU 2.671.913,00 DM? Gradonačelnik grada Obrovca je vlasnik 50% hotela Porto d.o.o. u Zadru, a 50% Ivan Perat iz Varaždina. Sjedište poduzeća je u Varaždinu. Navedeni hotel je bio u vlasništvu društvenog građevinskog poduzeća Gortan Zagreb u kojemu su stanovali njegovi radnici. Prije provedbe pretvorbe poduzeća, odnosno prije upisa promjene oblika poduzeća utvrđenog pretvorbom, poduzeće je osnovalo osam dioničkih društava-kćeri. Društva-kćeri upisana su u sudski registar u siječnju 1991. Dionička društva-kćeri upisana u sudski registar u siječnju 1991. godine su sljedeća: Gortan-visokogradnja (iznos osnivačke glavnice 60.100.000,- DM), Gortan-niskogradnja (20.460.000,- DM), Gortan-ing (12.424.000,- DM), Gortan-stolarija (7.801.000,- DM), Gortan-instalacije (5.846.000,- DM), Gortan-trade (4.007.000,- DM), Gortan-završnogradnja (2.829.000,-DM) i Gortan-projekt (633.000,- DM). Ukupno 114.100.000,- DM. 1995. društvo je s temeljnim kapitalom u iznosu 18.100,00 kn osnovalo društvo Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Društvo Gortan-Zadar d.o.o. upisano je u sudski registar trgovačkog suda u Splitu u kolovozu 1995. godine. U sudskom registru je na temelju izmjena izjave o osnivanju od 16. prosinca 1995. upisano povećanje temeljnog kapitala na 316.100,00 kn i povećanje broja članova društva. U pročišćenom tekstu društvenog ugovora o osnivanju društva Gortan-Zadar d.o.o., koji je sastavljen 27. svibnja 1998., navedeni su osnivači - društvo s ulogom 5,8% i četiri fizičke osobe s ulogom 94,2% u temeljnom kapitalu. Nekretnine u Zadru koje su bile u vlasništvu društvenog poduzeća Gortan procijenjene su na dvije lokacije. Poslovni prostor neto građevinske površine 582 m2 koji se nalazio u stambeno-poslovnoj zgradi u ulici A. Hebranga procijenjen je sa zemljištem i priključcima ukupno u iznosu 564.372,- DEM. Sada je na ovoj lokaciji sjedište poduzeća Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Nekretnine u ulici Nikole Jurišića u Zadru procijenjene su u iznosu 2.671.913,- DEM. Sastojale su se od zemljišta označenog kao k.č. broj 7929 k.o. Zadar, površine 19 987 m2 i objekata ukupne neto površine 3 590 m2. Objekti su se odnosili na pogone, radnički hotel i pomoćne objekte. Sada je na navedenoj lokaciji hotel Porto u Zadru čiji su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Pretvorbom društvenih poduzeća vlasnik radničkog hotela u Zadru (sada hotel Porto) prvotno je postalo poduzeće «Perat-consulting d.o.o. čiji je vlasnik i direktor Ivan Perat. Na novo društvo Porto d.o.o., osnovano 2008. godine, je prenesen bivši hotel poduzeća Gortan, sada Porto d.o.o. (103 sobe, restoran, parkiralište i dr.) te su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Funkciju direktora obavlja Ivan Perat. Postavlja se pitanje kako je hotel u Zadru prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća «izdvojen» iz poduzeća Gortan i po kojoj cijeni te kako su vlasnici postali Ivan Perat i sadašnji gradonačelnik Obrovca Ante Župan. POTPORE ZA UNIŠTAVANJE HRVATSKIH TVORNICA? ADRIA D.D. Podzemni svijet i vladajuće «elite» Zadarske županije pronašli su zajednički interes u špekuliranju nekretnina. Novi urbanistički planovi u gradu Zadru doveli su do promjene sveopćeg stanja na terenu na kojemu su se nalazili proizvodni pogoni, te se uništavaju jer se nalaze na atraktivnim lokacijama pogodnim za izgradnju. Zbog njihova «kontroliranog» uništavanja i bogaćenja, uništavaju jedinu preostalu zadarsku tvornicu za preradu ribe «Adriju», zbog čega radnice već nekoliko dana prosvjeduju pred tvornicom iz razloga što im nisu isplaćene zarađene plaće. Preko poduzeća Adrija godinama su od RH dobivali potporu i isisavali novac. Tako su od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za 2008. godinu dobili potporu u iznosu 1.315.309,00 kuna, a za 2009. godinu 8.585.958,00 kuna. Samo u dvije godine dobili su potporu u ukupnom iznosu od 9.901.267,00 kuna. Iscrpljen, osiromašen i pasivan hrvatski narod i dalje prihvaća takvo stanje. ZADARKOMERC+ GRADSKA BANKA+ KALMETA= STEČAJ Grad Zadar je prodao tri parcele zemljišta u gradskom naselju Gaženica poduzeću Zadarkomerc nad kojim se još vodi stečaj, od 2000. godine. Na navedenim parcelama zemljišta isto poduzeće je izgradilo zgrade. Tijekom prodaje grad Zadar je parcele prodao poduzeću Zadarkomerc kao neplodno tlo, tj. kao pašnjak. Kad su navedene zgrade već izgrađene, za ne vjerovati je da se grad Zadar ponovno gruntovno knjiži na navedenim parcelama i to opet kao pašnjak. Kad su se događale te kriminalne transakcije, gradonačelnik grada Zadra je bio Božidar Kalmeta, sadašnji ministar mora, prometa i razvitka. Postavlja se pitanje zašto su gore navedene nekretnine ponovno vraćene kao pašnjak gradu Zadru i po čijoj direktivi, ako su već prije prodane Zadarkomercu kao pašnjak, a potom su na njima izgrađene zgrade. Na navedeno pitanje jedino može dati odgovor bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta. Sada gore navedene dvije parcele potražuje Gradska banka iz Osijeka koja je Zadarkomercu dala kredit u iznosu 8.500.000,00 kn (osam milijuna i 500 tisuća kuna) te se zbog navedenog ne može naplatit. Ista je također u stečaju, od 1999. godine. Jednu parcelu potražuje i Državna agencija za sanaciju banka. Zbog navedenih kriminalnih radnji Vjećeslav Rački, stečajni upravitelj Gradske banke, podnio je i kaznenu prijavu protiv Božidara Kalmete, bivšeg gradonačelnika grada Zadra, nadležnim hrvatskim institucijama. U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postale su pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za protuzakonitu transakciju gore navedenih parcela zemljišta u gradskom naselju Gaženica. IZABRANI I POVLAŠTENI U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postale su pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani, a naročito za protuzakonitu rasprodaju parcele zemljišta usred grada Zadra između Kauflanda i ulice Bana Jelačića izabranim i povlaštenim pojedincima. Šteta takvim radnjama mjeri se u milijunama kuna, kako za grad Zadar tako i za Ministarstvo financija RH. Utvrđena cijena od 186 eura za četvorni metar navedenog zemljišta je smiješna i kriminalno niska, a njena se realna cijena kreće preko 500 eura za četvorni metar koja je opremljena komplet infrastrukturom. Predstavnici grada Zadra navedenu prodaju u javnosti predstavili su u pravom svjetlu, a sve s ciljem da nesmetano dobiju podršku stanovništva i da kriminalno rasprodaju gradsko zemljište. Nisu se samo zadovoljili protuzakonitom prodajom gradskih parcela već zemljište na navedenoj lokaciji nije ni plaćeno gradu Zadru. Može se reći da gradska vlast bez ikakve grižnje savjesti u rukavicama surađuje s organiziranim kriminalom, a na račun žitelja grada Zadra. SPECIJALNI RAT PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE Droga kojom potencijalni porobljivači truju hrvatsku djecu najveći je problem u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenog problema roditelji sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva i traže pomoć da zaštite vlastitu djecu. U Hrvatskoj primarne i sekundarne grupe za odgoj djece nisu u funkciji kad trovači – ubojice širom Hrvatske ubijaju mlade ljude. Kao da nije svjesna hrvatska vlada da stranci pomoću maloumnih Hrvata, zbog strateških interesa, drogom desetkuju hrvatski narod. Nevjerojatno, nisu u funkciji niti državne institucije koje su zadužene kao „servis,“ koji plaćaju roditelji. Neprijatelj se nametnuo specijalnim ratom – drogom protiv hrvatskog naroda, oslanjajući se na institucije roditelji bez borbe prepuštaju svoju djecu krvoločnim zvijerima, koje ih nemilosrdno šalju u smrt, uništavajući tako cijelu obitelj – ognjište. Kada su u pitanju djeca i kada ih se treba zaštititi kao život i nosioce općeg, Hrvatsku, hrvatski narod bez oklijevanja treba se ustati i sa svim raspoloživim sredstvima boriti se protiv trovača naše djece, da se nikada više ne usude! ! ! Ubuduće, Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora da se trovači naše djece niti ne pojave, a kamoli da truju. Sada kada smo zatečeni na spavanju trebamo dodatnu odlučnost da odmah uništimo zlo. Budimo svjesni, ma tko bio otrovan u ludnicama se ne može pomoći, samo se tako dalje urušava osobno i opće. Samo žrtvovanjem za opće dobro, možemo spasiti i vlastitu djecu. Protiv Hrvata specijalni je rat na sceni, krajnje je vrijeme za borbu protiv smrti u Hrvatskoj. Roditelji trebaju biti odlučni protiv onih koji su u funkciji smrti. Hrvatska vlada s institucijama trovanje drogom mora vidjeti kao najveći problem u državi. Narkoman, sve dok nije i fizički mrtav, uništava vlastitu obitelj, emocionalno, psihički i ekonomski. Obitelj kojoj je otrovan jedan član, dok se s njim zaokuplja i ne primjećuje urušavanje cijele obitelji iscrpljujući se na smrt otrovanim članom. Danas, kafići i druga prikladna mjesta služe uljezima - ubojicama da prodajom droge pored strateških interesa i enormno zarađuju. Trovači – ubojice, regrutiraju Hrvate za ludnice, koji tumaraju do fizičke smrti, kojima se ne može pomoći. Dok izgradnja i održavanje tih „lječilišta“ silno opterećuje i materijalno državni proračun, što je samo još jedna stavka koja urušava hrvatsku zajednicu. Nikada kroz povijest, nijedno oružje do danas kao droga nije sijala smrt na hrvatskim prostorima, koje se širi geometrijskom progresijom. Nosioci smrti su trgovci drogom, instruirani čak u institutima pojedinih (svojih) država u svijetu. Čudno da su Hrvati kroz povijest i zbog manje žrtava ustajali u borbu protiv neprijatelja, a da još nisu otvoreno u ratu s trovačima – ubojicama, dok su u agoniji smrti s vlastitom djecom, tu pored ubojica u vlastitom dvorištu. Dakle, krenimo u otvoreni obračun protiv stranih uljeza - trovača s drogom i suludih Hrvata (suvremenih janjičara) koji im pomažu ubijati Hrvate. NIŠTENJE VOLJE Droga kojom potencijalni porobljivači truju građane RH, najveći je problem, smišljen po novim potencijalnim okupatorima – eksploatatorima koji znaju da droga ništi volju za angažiranjem u politici. Trovanje drogom u Hrvatskoj svake godine je sve više. Problem kojeg „političari“ RH nisu svjesni, a niti ga mogu riješiti, problem koji je sve veći, smišljen po novim potencijalnim okupatorima – eksploatatorima, sve veći u odnosu na prošlog okupatora, čija je UDB-a, a naročito KOS, nakon 1971. godine iz straha da se Hrvati ne dignu ponovno masovno protiv srpskog eksploatatora drogom trovali Hrvate. Znali su da droga ništi volju za angažiranjem u politici. Istom idejom trend se nastavio i od 1991. godine, droga kao pošast dijelila se hrvatskoj vojsci na ratištima točno po pravilima stranih kontraobavještajnih službi u Hrvatskoj. Nakon 1995. godine trovanje drogom u Hrvatskoj svake godine je sve više. Zagreb-Zadar, 23. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
21.07.2011., četvrtak
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POSLOVNA ZONA «ŠOPOT» GRAD BENKOVAC «Šapat» komentar na revizijski nalaz Prema izvješću o obavljenoj financijskoj reviziji za poslovnu godinu 2009. za grad Benkovac, navedeni su podaci vezani za programe i projekte koji su financirani u 2009. godini. Tako je navedeno da je grad Benkovac u suradnji s Razvojnom agencijom Zadarske županije zaključio s Ministarstvom regionalnog razvoja realizaciju projekta izgradnje infrastrukture u poslovnoj zoni «Šopot» Benkovac. Projekti nose nadnevke još od 2005. godine pa zaključno sa 2009. godinom. U projekt infrastrukture u poslovnoj zoni Šopot je prema nalazu državne revizije utrošeno ukupno 6.463.460,00 kuna. Projekt je poduprt sa sredstvima PHARE s iznosom od 65,7% sredstava, a grad Benkovac je uložio 34,3% sredstava. Poslovna zona Šopot obuhvaća 64 hektara prostora, a u ovoj prvoj fazi obuhvaćeno je 29 hektara podijeljenih u 20 građevinskih parcela. Do kraja 2009. godine grad Benkovac je prodao 18 od ukupno 20 parcela za iznos od 1.588.707,00 kuna. Uz neto iskorištenje prostora od 70% slijedi veličina pojedine parcele cca 10.000 m˛. Nadalje slijedi da je pojedina parcela veličine 10.000 m˛ prodana prvom kupcu za iznos cca 88.261,00 kuna. Potom slijedi da je svih 18 parcela prodano po cijeni od 8,8 kn/m˛. Iz nalaza državne revizije vidljivo je da grad Benkovac provodi nekakvu javnu dražbu prodaje parcela. Nameću se pitanja: Kako je utvrđena tržišna cijena od 8,8 kn/m˛ koja ne pokriva niti troškove utrošene u infrastrukturu od 32,32 kn/m˛ ? Kako je u poslovnoj zoni Stankovci ili poslovnoj zoni Grabi Poličnik tržišna cijena postignuta u iznosu od 10 - 35 €/m˛, a u poslovnoj zoni Šopot Benkovac samo 1 €/m˛ ? Što je s cijenom zemljišta kao osnove poslovne zone? Kako se utvrđuje cijena zemljišta i tko ju utvrđuje? Tko su prvi kupci parcela u poslovnoj zoni Šopot Benkovac? Kome će pripasti razlika već kod sljedeće prodaje tih istih parcela? Tko je to u gradu Benkovcu (koji grca u dugovima) odlučio o izboru kupaca po cijeni koja ne pokriva troškove uređenja infrastrukture? Tko je taj u ovoj zemljici Hrvatskoj tko suvislo može kazati kako se utvrđuje tržišna cijena državne imovine? Ima li takve osobe? Tko je taj u gradu Benkovcu koji je odlučio troškove uređenja infrastrukture, koje su platili porezni obveznici, ne naplatiti prvim kupcima parcela? Je li moguće da je to saborski zastupnik i vrli gradonačelnik Branko Kutija? Tko će konačno u ovoj državi Hrvatskoj stati na kraj nezakonitom i kriminalnom trgovanju državnom imovinom na 571 tržnici jedinica lokalne samouprave? Može li se vjerovati da je općina Sibinj izdvojen otok u skupini od 571 otoka? Konačno, tko će se naći sljedeći na političkom udaru? Političkom udaru svakako, jer organi represije i nadzora šute, šute i prešućuju, a trgovina ide šaptom dalje. Najlošija je decentralizirana funkcija, nekontrolirana trgovina državnom imovinom i resursom, a to je upravo već godinama na sceni. O ovome ćemo uporno pisati na sve adrese javne državne vlasti. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH U Benkovcu, 21. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC |
19.07.2011., utorak
GRAD OBROVAC
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST GRAD OBROVAC Radovi i usluge nabavljeni su bez provedbe prikupljanja ponuda ili javnog natječaja i bez gradskih odluka? Državni ured za reviziju utvrdio je nepravilnosti i propuste u gradu Obrovcu za 2009. godinu. Odgovorna osoba za izvršenje proračuna je Ante Župan, gradonačelnik grada Obrovca. Utvrđene su sljedeće nepravilnosti i propusti: 1. Za poslove deratizacije i dezinsekcije, sanaciju objekata, božićno – novogodišnje ukrašavanje grada te poslove uništavanja uginulih životinja lutalica Grad nije donio udluku kojom se određuju komunalne djelatnosti od lokalnog značaja. Prema odredbi članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti djelatnosti od lokalnog značenje koje se smatraju komunalnim djelatnostima. Za obavljanje ovih poslova u ukupnoj vrijednosti 219.146,00 kuna radovi i usluge nabavljeni su bez provedbe prikupljanja ponuda ili javnog natječaja. Prema odredbi članka 15. Zakona o komunalnom gospodarstvu jedinica lokalne samouprave može obavljanje komunalnih djelatnosti koje se financiraju isključivo iz njezina proračuna povjeriti fizičkoj ili pravnoj osobi na temelju pisanog ugovora. Prema istoj odredbi jedinica lokalne samouprave donosi odluku o objavi prikupljanja ponuda ili javnog natječaja i odluku o izboru osobe kojoj će se povjeriti obavljanje komunalnih poslova na temelju ugovora i sklapa ugovor o povjeravanju komunalnih poslova najdulje na vrijeme od četiri godine. 2. Grad nije provodio aktivnosti utvrđene Planom uspostave i razvoja financijskog upravljanja i kontrola, što nije u skladu s odredbom članka 7. Pravilnika o provedbi financijskog upravljanja i kontrola u javnom sektoru. Odredbom članka 3. Pravilnika o provedbi financijskog upravljanja i kontrola u javnom sektoru je propisano da je za uspostavu odnosno provedbu aktivnosti vezanih uz financijsko upravljanje i uspostavu odnosno provedbu aktivnosti vezanih uz financijsko upravljanje i kontrole odgovoran čelnik korisnika proračuna. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH U Obrovcu, 19. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC |
18.07.2011., ponedjeljak
GRAD BENKOVAC
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST GRAD BENKOVAC Prihodi od kapitalnih pomoći utrošeni za tekuće proračunske potrebe umjesto za nabavu opreme i uređenje područnih gradskih škola te sredstava od prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo nisu doznačena u državni proračun? Državni ured za reviziju utvrdio je nepravilnosti i propuste u gradu Benkovcu za 2009. godinu. Odgovorna osoba za izvršenje proračuna je Branko Kutija, gradonačelnik grada Benkovca. Utvrđene su sljedeće nepravilnosti i propusti: 1. Grad nije provodio aktivnosti utvrđene Planom uspostave i razvoja financijskog upravljanja i kontrola, što nije s odredbama članka 7. Pravilnika o provedbi financijskog upravljanja i kontrola u javnom sektoru. Odredbom članka 3. Pravilnika o provedbi financijskog upravljanja i kontrola u javnom sektoru je propisano da je za uspostavu odnosno provedbu aktivnosti vezanih uz financijsko upravljanje i uspostavu odnosno provedbu aktivnosti vezanih uz financijsko upravljanje i kontrole odgovoran čelnik korisnika proračuna. 2. Dio prihoda od kapitalnih pomoći u iznosu 481.389,00 kuna utrošen je za tekuće proračunske potrebe umjesto za nabavu opreme i uređenje područnih gradskih škola. 3. Pripadajući dio sredstava od prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo u iznosu 34.263,00 kuna nije doznačen u državni proračun. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državno odvjetništvo RH U Benkovcu, 18. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC |
17.07.2011., nedjelja
U SPOMEN NA 30 ŽRTAVA ŽUPE LIŠANE OSTROVIČKE
|
U SPOMEN NA 20.g. PROGONSTVA i 30 ŽRTAVA ŽUPE LIŠANE OSTROVIČKE pozivamo Vas da svojim koracima podržite MOLITVENU HODNJU „KORACIMA NADE U ISTINU" BULIĆ-VUKŠIĆ-LIŠANE OSTROVIČKE nedjelja 17.07. 2011.g. Polazak: 18 h spomen obilježje Željka Čubrića u Buliću Dolazak: 20 h Lišane Ostrovičke, sveta misa za poginule branitelje i civile iz Domovinskog rata u crkvi sv.Nikole Tavelića u Lišanima O. Udruga „Žene u Domovinskom ratu-Zadar" treću godinu za redom obilježava 17.07.2011.g. kao datum stradanja prvih hrvatskih žrtava srpskih topničkih granata i 20. godina progonstva žitelja župe Lišane Ostrovičke (Bulić, Vukšić, Prović i Lišane Ostrovičke). Kao što znate u toj župi ubijeno je ukupno 30 branitelja i civila, a svi žitelji su bili prognani. Program započinjemo u 18 sati ispred spomen obilježja Željka Čubrića u Buliću nošenjem križa i molitvom Marijinog križnog puta. Hodnjom se ide do Vukšića, do groblja Sv.Mihovila gdje se moli odrješenje za poginule i do crkve Sv.Nikole Tavelića u Lišanima Ostrovačkim gdje će se u 20 sati služiti sveta misa u čast i spomen poginulima u Domovinskom ratu. |
16.07.2011., subota
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POSLOVNE ZONE – SUMRAK RAZVOJA Rasprodajom do opstanka Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva donesen 2002. godine i izmjenjen 2007. godine, lošim tumačenjem i još lošijom primjenom i provedbom, a naročito nadzorom nad istim izopćio se u širi oblik grabeži i korupcije. Lokalne samouprave očito poduprte centralnom vlašću odjednom su nahrlile mijenjati prostorne planove na način da što više prostora predvide za poslovne i ine zone gospodarske aktivnosti. Nitko nikad nije na razini centralne državne vlasti utvrdio strategiju razvoja i potrebe prostora za taj razvoj. U takvoj situaciji lokalne samouprave bez ikakve strategije razvoja mijenjaju svoje prostorne planove samo radi rezervacije prostora za poslovne i druge zone za gospodarsku i inu djelatnost bez ikakva smisla i potrebe za razvoj. Kakav razvoj, kakve gospodarske djelatnosti koje grane razvoja - proizvodnja, prerada, turizam i drugo, nije nužno nikome na razini centralne države objašnjavati jer ista nema strategije. Koliki prostor i s kakvim populacijskim resursima raspolažu pojedine lokalne samouprave, nitko nikoga nije propitivao. Pojedine općine su u prostornim zonama predvidjele toliko prostora da bi se u istim mogli zaposliti milijuni djelatnika, a da iste nemaju ni 2000 stanovnika. Primjer su općina Poličnik i općina Stankovci ili još bolje cijela zadarska županija. Prostornim planovima općina zadarske županije predviđeno je preko 74 poslovne i ine zone s toliko prostora da bi se u istom moglo zaposliti preko milijun radnika, a zapravo cijela zadarska županija ima 170.398 stanovnika. Čemu sve ovo i koji je razlog? Mi smatramo da je razlog opstanak nerealnog broja lokalnih samouprava. Većina općina u navedenoj županiji, ali i drugdje, preživljava rasprodajom prostora u zonama koje im je centralna država prenijela u vlasništvo bez naknade. Još degutantnija je spoznaja da je centralna država u uređenje tih zona ulupala ogromna financijska sredstva kojima se također gubi svaki nadzor i trag. U društvenom ustroju, koji voli reći da je tržišni, besramno je da se u investicije, kao što su projekti zona, izgubi svaki trag uložena novca poreznih obveznika. Ima ovaj narod pravo znati tko je taj da već u prvoj preprodaji prostora u poslovnim i drugim zonama stječe i dio koji je dota poreznih obveznika. Mešetari koji su kupili zemljište u zonama po povlaštenim cijenama ne većim od 25 € za m˛, prvom prodajom istom dižu cijenu na realnu, a to je 250 € za m˛. Kome ide razlika? Poreznim obveznicima, zna i centralna država, sigurno ne ide. Najspretniji u zadarskoj županiji su općina Stankovci i općina Poličnik. Njih dvije slove za najuspješnije jer su prodale najviše prostora u poslovnim zonama. Kad se pak pogledaju zaposlenici u te dvije općine, vidi se da im je brojno stanje manje nego što je bilo prije rasprodaje prostora u zonama. Broj stanovnika im je skoro prepolovljen. Po čemu onda drže primat u razvoju? Isključivo po ukupnom prihodu koji je rezultat utrška od prodaje prostora u poslovnim zonama. Godišnji prihod ovih općina od preko 65.000.000 kuna zvuči bombastično s obzirom da obe ove općine zajedno imaju samo 6.429 stanovnika, a skupa nemaju ni 500 radnika. Zašto centralna država o ovome ne želi i neće raspravljati? Razlozi su sljedeći: sama je država u zone bez nadzora uložila zemljište i financijska sredstva za uređenje, nemaju viziju organizacije društva i potrebnog broja lokalnih samouprava, stranačka baza održanja na vlasti, koruptivna vertikala do vrha svih struktura društva (primjer je općina Sibinj). Na kraju, nužno je na razini centralne države utvrditi strategiju razvoja sagledavajući sve resurse prostora i ljudi, izvršiti reviziju prostornih planova te prostore za poslovne zone uskladiti sa stvanim potrebama, hitno izvršiti redukciju broja lokalnih samouprava primjerenu tržišnom opstanku i potrebama društva (ne više od njih stotinjak). Također treba provjeriti i ispitati sve do sada realizirane poslovne zone kako razvojnim učinkom, tako i koruptivnim i nezakonitim radnjama. Ovo treba žurno napraviti kako općina Sibinj ne bi bila jedina gdje je utvrđeno nezakonje i zlouporaba. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva RH 4. Državnom odvjetništvu RH Zagreb-Zadar, 16. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
15.07.2011., petak
Hoće i dalje nagrade za neuspjehe i u sljedećem mandatu
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 15. SRPNJA 2011. GODINE JUTARNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : Kukuriku koalicija: Milanović premijer, Čačić potpredsjednik, umirovljenici traže jedno ministarsko mjesto http://www.jutarnji.hr/kukuriku-koalicija--potpisivanje-predizbornog-sporazuma--zoran-milanovic-premijer--radimir-cacic-potpredsjednik--hsu-trazi-jedno-ministarsko-mjesto/959428/ DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA Hoće i dalje nagrade za neuspjehe i u sljedećem mandatu Hrvatski narod ima veliki problem zbog totalne devalvacije kvalitete hrvatskih stranaka, naročito SDP i HDZ, koje su preko vlasti demonstrirale tendencioznost zapostavivši moralne vrijednosti u nedostatku ideja, zavarani prividom ruše hrvatsku bazu i nadgradnju. Tako navikavajući hrvatski narod devastirali su u Hrvatskoj život, život koji je devalvirao baš proporcijalno devalviranim strankama koje ubuduće Stranci hrvatskog zajedništva i hrvatskom narodu ne mogu biti niti kao opozicija, već samo kao opomena. Posljedica njihove vladavine je opadanje nataliteta, neobrađena polja, uništenje industrijske proizvodnje, nedovoljno iskorišteno hrvatsko more (neproglašenje Gospodarskog pojasa RH i dr.), droga kojom potencijalni porobljivači truju građane Hrvatske i destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu. Ako vam netko uzme polje i more i poruši tvornice, isti vam ne dozvoljava pravo na rad, najdirektnije pravo na život. Programe po kojima su izabrani nisu ispunili, a već sada najavljuju iste kandidate i za sljedeće izbore. Hoće i dalje nagrade za neuspjehe i u sljedećem mandatu. Hrvatski narod mora se odreći robovske tradicije tako da na sljedećim izborima odgovorno bira pojedince, odnosno svoje najbolje predstavnike koji su to zaslužili po biografiji i djelima. Dakle, hrvatski narod mora izabrati najbolje pojedince koji će spriječiti daljnje propadanje hrvatske zajednice. Stranka hrvatskog zajedništva neće više dozvoljavati ponižavanje i gašenje života u Republici Hrvatskoj. Naprotiv, s već razrađenim planovima bit će poticaj i uzor Hrvatima u cijeloj Hrvatskoj. SHZ ima rješenja - okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne stoga ništa i ne poduzimaju. Zagreb-Zadar, 15. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
Stranka hrvatskog zajedništva, osnovala mjesni ogranak Sv.Filip i Jakov
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA SV. FILIP I JAKOV PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Stranka hrvatskog zajedništva, osnovala mjesni ogranak Sv.Filip i Jakov Dana 14. srpnja 2011. godine u sv.Filipu i Jakovu , Stranka hrvatskog zajedništva osnovala je mjesni ogranak sv.Filip i Jakov . Za predsjednika ogranka izabran je Krešimir Majica. Na osnivanju, uz članove ogranka, prisustvovali su mr.sc. Miljenko Marić, zamjenik predsjednika SHZ-a Hrvatske i predsjednik SHZ-a Zadarske županije; Dragica Jačan, predsjednica podružnice SHZ-a sv.Filip i Jakov i Antonija Štrkalj, dopredsjednica podružnice SHZ-a sv.Filip i Jakov. Miljenko Marić nazočne članove ogranka izvjestio je o aktivnosti i dosadašnjem radu stranke na području Zadarske županije koja je svojim aktivnim programima postala jedna od najprepoznativljijih stranaka za rješavanje gospodarskih problema. Aktivnosti SHZ-a usmjerene su izrazito na industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju koja je nužna za opstanak hrvatskog naroda na ovim prostorima. SHZ ima rješenja, okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne, stoga ništa i ne poduzimaju. Sv. Filip i Jakov, 14. srpnja 2011. godine Predsjednik podružnice SHZ-a Sv.Filip i Jakov Dragica Jačan |
14.07.2011., četvrtak
KOMENTARI NA TEKST: Srpska pravoslavna crkva - NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM , NAREDBOM - HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI KOMENTARE NA OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA POD NASLOVOM: Srpska pravoslavna crkva - NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM - HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE I Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena.  II Mr.sci. Dragan Hazler Ne samo to, gospodine Miljenko Mariću, što ste Vi naveli za SPC, nego je po općem sudu, kojemu pridružujem i svoj sud: 1. Srbska pravoslavna crkva je politička institucija, koja je čak nacionalna sramota Srbije i Srba jer im je nametnulu suludu ideju ostvarenja Velike Srbije do zadnjeg srbskog groba. Dakle to političko ludilo SPC-a zahvaća cijeli svijet jer su Srbi iz socijalnih i drugih problema odlazili u čitav svijet "trbuhom za kruhom" i u svijetu su ostajali njihovi grobovi. Dakle Svijete veliki spremaj se da postaneš Velika Srbija. 2. Imperijalizam Srbske pravoslavne crkve se širi iz Zagreba na Sloveniju i vascelu Italiju. Zašto to dozvoli a) Hrvatska vlast, b) Kaptol i c) Slovenija i Italija, da im se nameće imperijalizam srbskog političkog pravoslavla iz Zagreba. 3. Srbska pravoslavna crkva sa svojim nametljivim političkim pravilima prevodi silom vjernike drugih vjerskih sljedbi u SPC, odnosno u srbstvo. Naime, tko se vjenča u SPC-u taj mora postati Srbin, Srbkinja. "Sve što je pravoslavno jest srbsko!" 4. Povijesno se znade da su svi stanovnici Bosne i Hercegovine bili Hrvati, katolici i kristjani (Bogumili). Dolazkom Turaka došlo je do islamiziranja katolika i kristjana. U Turskome carstvu je uz muslimanstvo jedino slobodno djalovalo pravoslčavlje. SPC je pratila Turke u Bosni i vršila silom i milom prijelaz Hrvata katolika radije na pravoslavlje, nego na islam. 5. Već je pečki patrijarh Makarije (brat od Mehmada paše Sokolovića) odredio granice srbskog pravoslavnog carstva ovako: Jadranom do Trsta, od Trsta na Budim, od BNudima na Temišvar, od Temišvara preko Vidina na Soplun sa srbskim pravom na Carigrad. Od toga srbskog pravoslavnog ludila nisu ni danas Srbi odustali, nego se bora za Veliku Srbiju metodama politike i metodama masakra ljudi (nersba) po metodi Miloševića, Pupovca, Karadžiža, Šešelja,Mladića Šljivančanina, Stanimirovića i ostalih monstuoznih srbskih zločinaca. Toliko kao mala dopuna. Mr.sci. Dragan Hazler Basel, 11. srpnja 2011. Na obljetnički dan vrhunca srbskog žločinstva u Srebrenici 1995. predvođenog krvnikom Ratkom Mladićem uz nazočnost publike Nizozemskih "Plavih kaciga". III SVI RAZLOZI SU ISPUNJENI DA SE GLAVNI GRAD REPUBLIKE HRVATSKE PREMJESTI NA NOVU LOKACIJU NADMORSKE VISINE OD 500 DO 900 METARA Je li netko nešto obavio po preuzetoj dužnosti, bio u funkciji po čemu je i odgovoran, pokaže se čovjeku i narodu kao očigledno, po logici zdravog razuma. O tom nema pogađanja ako se tendenciozni ne uključe propagandom, prema pravilima psihologije za mase, da odrade kako bi se ušutkala logika zdravog razuma. Ma tko god je zastupnik slabijeg argumenta – jest sofist a to čini kao egoist, dakako iz neznanja. S razlogom i ova tema kao poticajna zastupa bitno. U skladu sa Životom pokušava iznaći mogućnosti za uredno življenje hrvatskog naroda na ovim prostorima, jer samo čisti zemaljski uvjeti su garancija čovjeku. Koliko sela i gradovi služe kao uzori, naročito glavni grad Hrvatske, može se realno sagledati. Ali štetu na račun općeg dobra hrvatskog naroda ne treba tolerirati nikada i nikomu. Do sada Zagreb kao glavni grad Hrvatske, kada uspoređujemo s glavnim gradovima vitalnih naroda na Zemlji, nije u funkciji koja mu je namijenjena i uzor – što pokazuje zadovoljstvo i osmjeh na licu Hrvata. Posljedica je zabrinutost naroda zbog bitnog i budućnosti dok je, posrćući, očigledno u krivom pravcu usmjeravan. Ma bilo o kojem se pojedincu ili mjestu radilo, uključujući i glavni grad po lokaciji, sa svojom ulogom ne mogu bit sami sebi svrha. Smatramo, prema očiglednom, da su se već davno ispunili razlozi da hrvatski narod dobro promisli o ovoj temi (problemu) pa da ovu ideju i podrže u ime općeg dobra - zadovoljstva – života - Hrvata u Hrvatskoj, zbog dostojanstva kojim će poticati na red i rad. Koliko su kroz povijest pojedini glavni gradovi opravdali svoju ulogu to se pokazalo, što je posebna tema koja bi trebala pomoći ovom razmišljanju kao sintezi kojoj je namjera da pomogne Hrvatima u odabiranju najadekvatnijeg mjesta za prijestolnicu. Lokaciju za prijestolnicu Australije Canberru odabrali su mudraci, potom su se uključili znanstvenici koji su materijalno-tehničko rješavali, što je bio manji posao. Od tad u Canberri, čistoj lokaciji, vlada Australije služi svojim urednim funkcioniranjem svim građanima; na zadovoljstvo sela i gradova neprestano potiče Australce na uredno ponašanje. Ova ideja Hrvatima više nameće i izaziva samo tehničko - materijalne probleme, koji uopće i nisu problemi kada je riječ o životu, o biti ili ne biti Hrvatima. U Hrvatskoj postoje prostori za ovu ideju, tj. dugoročno rješenje, gledano iz znanstvenog kuta a prema statistikama najadekvatnije je tamo gdje je nadmorska visina od 500 do 900 metara, gdje je atmosferski pritisak manji. Do sada, kroz povijest, kada su bili ispunjeni dovoljni razlozi puno naroda je mijenjalo mjesta za prijestolnicu, tj. glavni grad, i nisu se dvoumili kad je u pitanju bitno. Spoznali su i nisu oklijevali, a što se pozitivno odrazilo, npr. Australija, Brazil, . . . i dr. Ova tema je toliko ozbiljna pa zahtijeva da se uključe svi Hrvati i dobronamjerni građani Hrvatske, kako smo naglasili u ime dobra, tj. života – da odgovorno i uz pomoć znanosti odaberu lokaciju kako su to učinili narodi koji su mijenjali lokacije za svoje prijestolnice. Već duže vrijeme Zagreb je stvarana rupa, mjesto koje usisava iz svih krajeva Hrvatske preostale najvitalnije Hrvate kojima se ništa ne nudi osim dekadentnog šarenila i ulice, što po prividu zavarava i ništi duše. Već uhodani dekadentni stil privlači u Zagreb zbog „kruha bez rada“, a uzori su im ostaci „elita“okupatora koji u Zagrebu žive od najamnina i smišljanja da tako u Zagrebu bude i dalje, po cijenu općeg dobra. Dakle, inspiriraju oni iz „vrha“ Zagreba mjesto da su opomena, nas opominje očigledno i dalje zbog općeg dobra. Danas jedna četvrtina stanovništva Hrvatske je u Zagrebu, bez dovoljno tvornica uglavnom je na ulici, i živi od socijale – od kredita zaduženih u inozemstvu . . . bez perspektive, jer ih se u takvim sredinama ne potiče na rad i jer šarenilo ulice i tvorci nisu u stanju ništa poduzeti bez poticanja adekvatnim stilom – brižnih Hrvata. Dakle, u ovom slučaju sada su odgovorni oni koji znaju i vide. I Australcima, po logici zdravog razuma, nametnulo se očigledno na koje su adekvatno reagirali u ime općeg, tj. dobra. Znajući pravila kako se iz stvorene rupe i mraka ne može realno djelovati, što i jest tendencija zla koje je zamutilo čistu vodu. Australci su napustili Sydney i za glavni grad za svoju prijestolnicu, odredili Canberru, spoznavši da istina kakva god jest najbolje se vidi dok se promatra sa strane, a što se potvrđuje u svakom slučaju. I nakon što je Sydney prestao biti glavnim gradom Australije stanovnici Sydneya svojim radom više su u funkciji za opće dobro. Shvativši da je rad odraz reda kao i život – reda kojim se potiče, a ne želja za nekom egoističkom autonomijom po anarhičnoj volji u pravcu nerada. Spoznavši kako se neradom, nesvjesno, tvori mrak dok se urednim življenjem jača život. Danas su Australci uzoran narod. Tim više za naglasiti je Australiju jer u Australiji ima puno Hrvata koji mogu poticati na uredno djelovanje i življenje u Hrvatskoj. Treba spoznati da egoizam ruši osobno i opće, dok živjeti za opće je najveća nagrada u svakom pozitivnom pravcu života, jer je opće uvjet za dobro koje pojedinac svojim očima i dušom treba vidjeti i osjetiti kao bitno i uvjet vlastitom životu. Dakle, očito Zagreb kao uzrok demonstrira negativne posljedice za život, što je očigledno – počevši od nataliteta kao posljedice duhovnog stanja u Hrvatskoj. Zato je jasno zašto nisu dovoljni zakoni napisani, na toj lokaciji, po nekim tendenciozno - umišljenim kipovima bez ideja (zakonodavcima) čiji zakoni „reda“ne pomažu da bi se živjelo dobro. Zato svi građani Zagreba i Hrvatske trebaju shvatiti da je raditi jednako živjeti, a ne po Zagrebu kao rupi (kantama) tražiti otpatke. Eto što je šarenilo i što danas ulice Zagreba grada nude, dakle, ne oslanjati se na „stručnjake“ koji mute čistu vodu, i rade u kućama za propagandu…. . Čiji mediji? Proizlazi da je s nove lokacije ponajprije u ime bitnog – općeg, pomoću reda potrebna pomoć Zagrebu. Danas stanovnici Sydneya višemilijunskog grada radeći oslanjaju se na sebe, a što zapravo znači aktivno živjeti - pomažući i drugima. Nije im ni na kraj pameti živjeti na račun drugoga, što bi bilo po navici direktno protiv njih samih. Evo još jednog poticajnog primjera koji se potvrđuje kao dobro. Glavni grad jedne države, po stvorenim uvjetima, treba funkcionirati kao uzorno uređeno mjesto toliko koliko je potrebno za uredan život. Vlada iz glavnog grada, po dužnostima, odgovorna je poticati na rad, tj. otvarati radna mjesta a ne oslanjati se na turizam što je kod kulturnih naroda samo sekundarna, usputna djelatnost. Gdje nema proizvodnje nema reda, nema progresa, a na kraju niti život. Dakle, Hrvati iz svih gradova i sela trebaju shvatiti, i prije svega živjeti prema zakonima života a ne po zakonima privida, koji uglavnom služe onima koji ih izmišljaju. Upravo takvi zakoni su Zagreb stvorili rupom iz koje su Zagrepčane i ostale Hrvate doveli pred provaliju. Dr. sc. Ilija Barjašić Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT Zagreb-Zadar, 14. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
13.07.2011., srijeda
POVIJEST NASRTAJA PRAVOSLAVNE CRKVE NA KATOLIKE U BOSNI I HERCEGOVINI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI TEKST prof. dr. fra Andrije Nikića KOJI JE DOSTAVIO STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA POD NASLOVOM: POVIJEST NASRTAJA PRAVOSLAVNE CRKVE NA KATOLIKE U BOSNI I HERCEGOVINI U Zadru, 13. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE Povijest nasrtaja Pravoslavne crkve na katolike u Bosni i Hercegovini Na temelju arhivskih podataka što sam ih pronašao u crkvenim i civilnim pismohranama na području Bosne i Hercegovine, te Hrvatske i grada Rima došao sam do podataka: da je prvi do sada poznati dokument kojim sultan zaštićuje katolike od pravoslavnih crkveno dostojanstvenika datiran u Carigradu 17. kolovoza 1498. godine. Tom dokumentu prethodila je terenska akcija pravoslavnih crkveno dostojanstvenika da podvrgnu katolike pod svoju jurisdikciju. Nakon toga je uslijedila zamolba s popratnim darovima. Umilostivljen vidljivim znakovima odanosti sultan je odobrio pisanje traženog fermana kako bi Pravoslavna crkva podvrgla katolike i u Bosni i Hercegovini pod svoju jurisdikciju. [1] Prije izdavanja tog dokumenta prethodila je zamolba, a prije molbe plan da Pravoslavna crkva proširi svoju jurisdikciju na sve katolike na području osmanske okupacijske vlasti. Ili obratno, od plana i ideje o širenju pravoslavlja, odnosno Srbije i Srpske pravoslavne crkve išlo se preko molbe, dobivanja fermana na akciju. Tekstovi u sultanovim dokumentima su slični. Iako gotovo svaki od tih dokumenata ima posebne povode i adresante, ipak njihov bitni dio je gotovo nepromjenljiv. 1. Sadržaj traženog fermana Sadržaj prvog fermana o podjarmljivanju katolika pod jurisdikciju Srpske pravoslavne crkve i ubiranje odgovarajućih poreza nije mi poznat. Međutim, poznat mi je njegov sadržaj iz 1693. godine. Uz neznatne izmjene, po svoj prilici, sadržaj starijeg fermana mogao bi glasiti kao i ovaj mlađi. To potvrđuje ferman iz 1693. koji pripada manastiru u Dužima (Hercegovina). Evo što, uz ispuštanje imena sultana i patrijarhe, stoji u tom fermanu: "…Hercegovački, mostarski, gabeoski, doljanski itd. kadije, Bog vas višim znanjem podario. Sa ovim veličanstvenim pismom koje će Vam prispjeti stavlja Vam se do znanja da je … (taj i taj patrijarha i metropolita) mome veličanstvu s tužbom se obratio, u kojoj se pritužuje kako u istim kotarima stanujući: Latini (katolici), Madžari, Šokci, Gardijani, Lužani, Arnauti i ostali kristijanski narodi i svećenici, koji su od pamtivijeka državne daće u njemu spadajuće milostinje, skupštine i za vjenčanja Mitropolitu upućivali, sada se tomu protive i plaćanju ustručavaju govoreći: 'mi tebi ne damo, mi ćemo papi i Rimu plaćati i dati', te ujedno zamolio, da bi se koga bi se u smislu postojećih zakona postupati imalo. Usljed koje zamolbe, nalažem Vam da u istim kotarima stanujući Latini (katolici), Mađari, Šokci, Arnauti i ostali drugi krstijanski narod moraju godišnje dažbe daće i Patriki i Mitropolitu i spadajuće milostinje i za vjenčanja i sve ostale male i goleme pristojbine Mitropolitu uplaćivati i po običaju i ustanovljenom zakonu davati, ako bi se koji od svećenika tomu protivio i opirao imade Mitropolit po svojem običaju njega urediti, pokoriti se da mu tkogod tomu na put stane…" [2] Nisam uspio pronaći čime je tužitelj dokazao da su latini (katolici) "od pamtivijeka državne daće u njemu spadajuće milostinje, skupštine (vjerojatno redovinu?) i za vjenčanje (takse) Mitropoliji i manastiru spadajuće pristojbine mitropolitu upućivali…" a "sada se tomu protive…" Patrijarha, želeći dobiti svoju naklonost, naglašava nepovjerenje Porte prema katolicima koji su povezani tajnim kanalima s papom i planiraju organizirati rat protiv osvajača. Međutim, na temelju tužbe sultan daje meritorno rješenje. Naređuje da se pristojbe i takse godišnje isplaćuju patrijarhi i metropolitima. Za izvršitelja naredbe, prema znanju pokrajinskih kadija kojima slijedi posebna nagrada, sultan ovdje ovlašćuje mitropolite – tužitelje. Konačno, dobivanje dokumenata s navedenim odredbama stajalo je dosta mita i "potplaćivanja". Sve se to isplatilo jer su tužitelji bili sigurni da će to stostruko naplatiti na terenu. U pozadini navedenog stoje svjedočanstva pravoslavnih povjesničara koji ističu da je njihova Crkva priznala Osmanlijama vlast, prihvatila kompromis i sklopila neki pakt, a vjerojatno dobila u prilog i koji sultanov dokument. [3] Već od samog početka osmanskog vladanja, ističu i srpski povjesničari, njihova se Crkva proglasila "caput nationis" i preko svojih crkvenih predstavnika vršila zadaću ne samo da štiti pripadnike srpskog naroda gdje god se oni nalazili nego i da katolike pridruži svojoj zajednici. Nadalje, pravoslavno svećenstvo koristi svaki neuspjeh katoličke vojske pa čak i njihov uspjeh u daljem zaustavljanju osmanskog nadiranja, da na osvojenom području podjarmi katolike pod svoju jurisdikciju. Postojanje "pakta između Pravoslavne crkve i Osmanlija" potvrđuje mučenje franjevaca i rušenje franjevačkih samostana s jedne, a doseljavanje pravoslavaca i osnivanje njihovih manastira s druge strane. [4] Konkretno, u Hercegovini se od starih sedam franjevačkih samostana na području zapadne (Novi, Ljubuški, Imotski, Bišće, Mostar, Konjic, Duvno, a vjerojatno još u Čerinu i na Policama) i bar četiri na području istočen Hercegovine, tijekom XVI. stoljeća ruše i posljednji, a osnivaju novi pravoslavni manastiri. Čini se da su se poznate naredbe i propisi – Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovčaki, zvornički, kliški, crnogorski i skadarski sandžak iz 1516… i slijedećih godina o zabrani popravljnja i podizanja ne samo samostana nego i križeva odnosile samo na franjevce, a ne i na pravoslavne. [5] Neće biti iznenađenje kad se sazna da su neki pravoslavni crkveni dostojanstvenici umiješani u akciju franjevačkih stradanja Bosne Srebrene tijekom četiri stoljeća turske uprave. [6] Nadalje, iz izloženoga je vidljivo da Porta ima posebnu taktiku i odnose prema pravoslavnima, a posebnu prema katolicima još od početka svog okupacijskog upravljanja na Balkanu. Brojni su izvori tijekom narednih stoljeća za navedene akcije. Na temelju pronađenih dokumenata upada u oči grupiranje tih dokumenata uz vojne akcije, bez obzira na uspjehe i poraze. Tako onaj prvi poznati slučaj slijedi nakon bitke na Krbavskom polju (1493.), drugi nakon tursko-mletačkog rata (1499.-1502.) a treći nakon 1509. u vrijeme trajanja ugarsko-turskog primirja, a onaj iz 1514. nakon uspjelog pohoda Petra Berislavića u Dubici, slijedeći pokušaji kao da su pratili uspjehe ratova između hrvatskih banova i Turaka. Za pedeset godina (1498.-1548.) Porta je izdala jedanaest dokumenata kako bi zaštitila katolike i franjevce Bosne Srebrene od ponavljanih nasrtaja Pravoslavne crkve. U carigradskim pismohranama, kao i pismohranama Pravoslavne crkve, otkrit će se po svoj prilici najraniji dokumenti što ih je njihova Crkva dobila da bi ozakonila i dobila blagonaklonost Porte u svojim akcijama na podjarmljivanju i stavljanju katolika pod njihovu jurisdikciju. [7] 2. Zaštićivanje katolika Prvi dosada poznati dokument kojim sultan zaštićuje katolike od nasrtaja pravoslavnih crkvenih dostojanstvenika datiran je 17. kolovoza 1498. godine. Ferman u cijelosti glasi: "On – Bog (u turgi) Bajazit sin Mehmed-hanov, vazda pobjedonosan! Ponosu kadija i sudaca, majdanima šerijata i odredaba, kadijama Novog brda i Srebrenice – da bi im vrline trajne bile! Kada stigne uzvišeni carski biljeg, primite na znanje da su sada stanovnici Novog Brda i Srebrenice poslali na moju Portu svoga čovjeka koji je ovako izvijestio: "Do sada patrijarsi i mitropoliti nisu običavali da se miješaju (u prava) naših svećenika (franjevaca). 'Do sada su, međutim, došli, pobirati svoj prinos i vršili nasilja i nepravdu. To (tako) ranije nije bilo. Dalje je izvijestio ovako: 'Njihova vjera i vjerski obredi ne vrijede među nama'. Sada naređujem da ove slučajeve kako treba ispitate i izvidite pa nastojte da i od sada bude onako kako je prije bilo i da nikako ne postupite drukčije, a ako su protivno običaju pobirali njihove prinose, preduzmite da se odmah natrag vrati, one koji se budu protivili i opirali ukorite, one pak koji ne poslušaju popišite i ovamo dostavite, i nakon što pregledate ovaj carski ferman, ostavite ga u rukama stanovnika Srebrenice. Vi pak oslonite se na uzvišeni znak". [8] Upada u oči da je prvi poznati protest protiv akcije Pravoslavne crkve potekao iz Srebrenice. Srebrenica je, između ostalog, utisnula takav pečat franjevačkoj zajednici na Balkanu da je njihova zajednica dobila – a djelomično još i danas nosi . ime Bosna Srebrena. Tu je dugo vremena bilo sjedište uprave iste provincije, a franjevci koji su, nakon dobivene Ahdname, [9] jedini ostali među katoličkim pučanstvom pod Turcima, nastavili svoju pastirsku službu ne samo pastoriziranja katolika nego su bili kulturni i gospodarski djelatnici, te njihovi čuvari i zagovornici. Čini se da je potrebno upozoriti da je izdavanju tog fermana prethodila terenska akcija pravoslavnih crkvenih visokih dostojanstvenika da podvrgnu katolike pod svoju jurisdikciju. Prije te akcije dobiven je odgovarajući sultanov dokument. Prije izdavanja tog dokumenta prethodila je molba, a prije molbe plan da Pravoslavna crkva proširi svoju jurisdikciju na sve podanike dokle god se proširi osmanska vlast. Ili obrnuto, od plana, preko molbe, dobivanja fermana na akciju. To potvrđuje ferman što se čuvao u pravoslavnom manastiru u Dužima. Nasuprot izjavama pravoslavaca da je katolička i pravoslavna vjera ista, u fermanu je zapisana tvrdnja katoličke strane. Da je osmanska vlast shvatila plan pravoslavlja, proizlazi iz naredbe: "da ove slučajeve kako treba ispitate i izvidite..…" Tako crkvenim vlastima jedne i druge vjeroispovijedi Porta priznaje pravo da pobiru prinose vjernika po starom običajnom pravu, ali pravo odlučivanja u konkretnom slučaju zadržava za sebe. Iza te prakse možda se krije plan Osmanlija da se u svojim osvajačkim ciljevima drže dvoličnog odnosa s podanicima i da uz pomoć provoslavaca pridobije njihove snage za dalje osvajanje, a isto tako da u planu prema osvajanju katolika, dajući im slobodu vjeroispovijesti, ne uznemiri i digne katolički Zapad ujedinjen protiv Osmanlija koji su nadirali. Nadalje, moguće je da su se Osmanlije htjele poslužiti pravoslavcima da bi islamizirali katolike. Potrebno je upozoriti da se u fermanu ne dokazuje da su katolici "od pamtivjeka državne daće u njemu spadajuće milostinje i (takse) za vjenčanje mitropoliti i manastiru upućivali. A poznato je kako se "sad tome protive". Međutim, patrijarha naglašava nepovjerenje Porte prema katolicima koji su, navodno, povezani tajnim kanalima s papom i 'planiraju' organizirati rat protiv osvajača. U fermanu se daje meritorno rješenje. Naređuje se da se pristojbe i takse godišnje isplaćuju patrijarhu i mitropolitima. Za izvršitelje naredbe, prema znanju kadija, sultan ovlašćuje mitropolite – tužitelje. Dobivanje ovakvih dokumenata stajalo je dosta mita i potplaćivanja. Isplatilo se, jer su tužitelji bili sigurni da će to stostruko naplatili od podjarmljenih katolika. Sultanova zaštita katolika u Srebrenici i Novom Brdu skrenula je, čini se, pravoslavne crkvenodostojanstvenike na Bosnu Srebrenu, odnosno Bosnu i Hercegovinu. Koncem lipnja 1504. uslijedio je novi ferman o sporu franjevaca s pravoslavcima u Hercegovini. Za pedeset godina (1498.-1548.) Porta je izdala jedanaest dokumenata kojim se zaštićuju katolici i franjevci od nasrtaja Pravoslavne crkve. Po svoj prilici tako toliko fermana je izdano i crkvenim dostojanstvenicima Pravoslavne crkve. Sve se to moralo skupo plaćati, ali za franjevce ništa nije bilo preskupo jer se radilo o biti ili ne biti na svom teritoriju i sa svojom vjerom. 3. Obnova Pećke patrijaršije 1557. Kako je Pećka patrijaršija obnovljena uz pomoć, zagovorom a možda i na inicijativu obitelji Sokolović, od 1555. do 1597. grupiraju se i ubrzavaju akcije na podvrgavanju katolika pod jurisdikciju Pravoslavne crkve. Odlučujući događaj za uspon i budućnost Srpske pravoslavne crkve povezan je uz politički uspon, prema Su'dlandu, islamiziranog bivšeg pravoslavnog kapelana iz istočne Hercegovine, poznatog pod imenom Mehmed Sokolović. Brat se islamizirao da bi Srpska pravoslavna crkva dobila nezavisnost, a po toj nezavisnosti da bi postala jedina snaga koja će ujediniti narod. Pod nazivom srpski narod krije se za dvojicu bez ikakve sumnje, sav kršćanski puk pod osmanskom vlašću. Da uskrisi pravoslavlje Mehmed je "žrtvovao" pravoslavlje i "prigrlio" islam. Kakvi su sve planovi i dogovori postojali između velikog vezira Mehmeda i patrijarha Makarija donekle se mogu razotkriti iz dokumenata što su uslijedili i akcija koje su se zbivale na štetu katoličanstva a na korist pravoslavlja na području Bosne i Hercegovine i gotovo cijelog Balkana. Godine 1557. on sam obnavlja Pećku patrijaršiju i kad je to uspio tada na stolicu postavlja svoga brata Makarija. Tako se u rukama dvojice rođene braće nalazi duhovna i politička vlast na ovom dijelu okupiranog Balkana. Dva brata – po imenu bi se reklo jedan pravoslavac, a drugi musliman (što u duši ne mora biti) usmjeruju povijest Turskog Carstva te srpskog naroda i Crkve novim smjerom. Pod vlast Pećke patrijaršije potpadoše sve "srpske" zemlje koje su bile pod turskim zulumom. [10] Osim crkvene jurisdikcije patrijarh dobiva i sudačku vlast i to ne samo u crkvenim stvarima. Uz to Pravoslavna crkva je raspolagala ogromnim materijalnim dobrima od Pešte do ispod Skopja. Makarija je na patrijaršijskoj stolici naslijedio Antonije, a posljednjeg Gerasim – sva trojica iz plemena Sokolovića. I u tome se nastavlja tradicionalna politika Pravoslavne crkve, da u svojim rukama skupi što je moguće više vlasti, oslanjajući se po mogućnosti što jače na državnu vlast. Tako se državna vlast koja je bila u to doba u rukama velikog vezira, izjednačila s vlašću patrijarhe, a njihove rodbinske veze imale su za cilj da se pod plaštem turske vlasti proširi pravoslavlje. Slijedećih pedesetak godina susreću se, prema turskim dokumentima, dvadeset i dva ponovljena pokušaja od strane Pravoslavne crkve i isto toliko franjevačkih obrana. Na izgled bezopasne prepiske uz značajne novčane izdatke kriju iza sebe i velike štete. Kroz isti vremenski period dolazi do rušenja svih pet katoličkih samostana u Hercegovini, a djelomično i po Bosni i podizanje pravoslavnih na područjima gdje prije nisu postojali. Istočna Hercegovina polagano, ali ustrajno prelazi na pravoslavlje. Razlozi za to su: 1. uzurpiranje biskupskog sjedišta sa strane mrkanjskih biskupa, 2. nepohađanje vjernika koji su pod turskom upravom, 3. protjerivanje franjevaca koji su služili te duše već gotovo 350 godina i 4. manjak drugih svećenika. [11] Stvaranje pakta između Srpske crkve i Turskog Carstva u to vrijeme imalo je okončati živost Vlaha koji su se raspršili po Balkanu i uništavati feudalne slavenske pokrajine. Državi je trebala usluga: treba preteći Vlahe da ne asimiliraju ostale narod. Pravoslavna crkva je preuzela na sebe ulogu da riješi taj problem. To je ona izvela vrlo uspješno: nestadoše oni kao takvi i žive još i danas u obliku srpstva. Na koncu konca patrijarh je bio država u državi, srpska država u osmanskoj carevini. Svoju Crkvu srpski je narod takvom osjećao i smatrao. Iz te duhovne sile povremeno se razvija regionalna vlast pojedinih vladika i mitropolita što će s vremenom dovesti do "vladičanstva" Crne Gore. Kao potvrdu dobro je prisjetiti se suda Sime Milutinovića koji u svojoj knjizi ističe: "Preuzvišeni mitropolit Rufim (vjerojatno Rufim I. 1593.-1639.) iskazao je pravoslavnoj vjeri posebnu uslugu, i ujedno je znatno unaprijedio srpstvo time, što je iz rimske vjere povratio na istočno pravoslavlje plemena Kučći, Bratonožiće i Drekaloviće. Ovi su malo prije toga od svećenika iz Albanije primamljeni na prijelaz u njihovu vjeru. Oni su naime susjedi Albanaca, a i sad se još sjedinjuju s njima po ženidbi, ali po nauci i zakletvi istoga mitropolite, na pametniji način nego prije; uzimaju naime njihove žene i danas još, ali im ne daju svoje; i tako je svaka muka rimske propagande uzalud." [12] Nakon obnove Pećke patrijaršije sve su učestaliji i žešći napadi pravoslavaca na katolike. Slijedećih četrdesetak godina poznato je preko četrdeset (48) dokumenata – i prema tome vjerojatno na toliko progona, koji se odnose na iste akcije, ali na različitim područjima. Samo u pismohrani franjevačkog samostana u Zaostrogu čuvaju se četiri fermana sa sličnim sadržajem. U fermanu Selima III. iz 1567. stoji: "sandžak-bezima bosanskog, kliškog, hercegovačkog i zvorničkog sandžaka i kadijama u tim sanžacima. Ranije su kadije Mostara i Skradina uputili mojoj Visokoj Porti pismo u kome su izvijestili slijedeće: 'Na šerijatski sud dolaze svećenici, koji stanuju u crkvama Ljubuški, Zaostrog, Makarska, Srebrenica i Hlevne (Livna) i ostali kršćani. pa su se potužili ovako: 'Od carskog osvojenja do ovog današnjeg dana patrijarsi, mitropoliti i episkopi grčkih i srpskih nevjernika nisu uzimali od nas poreze, niti su ni na koji način miješali se u naše crkve. Sada, međutim suprotno ranijem postupku traže od nas poreze, i suprotno šerijatu ulaze u naše crkve i posižu za njima, te nam vrše razna nasilja. Unatoč tome što mi u rukama imamo brojne fermane, kojim se to zabranjuje, oni to nisu poslušali, nego i dalje suprotno šerijatu i ustaljenom običaju miješaju se u to'. Moj pokojni otac, da mu je laka zemlja, bio je izdao ferman ( u kome se kaže): 'Ako patrijarsi, mitropoliti i episkopi grčkih i srpskih nevjernika nisu od starine običavali, da uzimaju poreze od navedenih svećenika naroda katoličke vjere (frenk taifa), i ako nisu imali nikakvog prava, da se miješaju u njihove crkve, te ako je istina, da oni sada, suprotno šerijatu, ustaljenom običaju i fermanima, koje ovi imaju u rukama, traže od navedenih svećenika poreze, i upadaju u njihove crkve i posižu za njima, te ih na taj način zlostavljaju, to spriječi, i ne dopusti, da nitko ništa ne radi suprotno šerijatu, ustaljenom običaju i starom kanunu.' Sada je na moju Portu poslan čovjek, koji moli, da se (taj ferman) obnovi. Stoga naređujem slijedeće: 'Kad stigne ovaj ferman, izvidite, pa ako oni posižu suprotno fermanima, koji su i ranije izdati, to zabranite, i ne dopustite, da nitko ne radi ništa, što je suprotno šerijatu i, starom ustaljenom običaju, i ranije izdatom carskom fermanu. One koji ne poslušaju, prekorite, a koji se budu suprotstavljali, zapišite i ovamo javite. Nemojte dozvoliti, da mi se ovi ponovno žale. Oslonite se na, moj časni znak…'" [13] U prosincu 1575. sud mostarskog kadije opisuje nasilje mitropolite Savatina prema katolicima u zapadnoj Hercegovini. Savatin je silom utjerivao novčane pristojbe i činio nasilja. Fratri su, uz znatne novčane izdatke i tom prigodom uspjeli zaštiti katolike. [14] U 17. stoljeću već poodavno započeta i uhodana praksa širenja jurisdikcije nad katoličkim pučanstvom nastavlja se. Samo prema podatcima iz arhiva Franjevačkog samostana u Fojnici sačuvani su fermani sa sličnim sadržajem iz godina: 1610., 1614., 1615., 1618.,1619., 1623., 1626., 1627., 1629., 1635., 1662., 1665., 1668., 1679. i 1689. [15] Taj popis se dopunja s hatišerifima i fermanima u korist katolika a proti pravoslavnima bijahu izdani u godinama: 1604., 1613., 1622., 1648., 1653., 1661., 1667., 1672., 1675., 1692., 1693., i 1697. Akcije se, češće ili rjeđe, susreće sve do 1870. godine. [16] Godine 1660. makarski biskup fra Marijan Lišnjić opisuje osobne poteškoće s carigradskim patrijarhom i skupini Turaka koji su ga napadali i optuživali da priječi katolicima provođenje fermana da carigradskom patrijarhu priječi plaćanje poreza (bradarine). I to ne samo da brani katolicima, nego i svećenicima, fratrima i biskupima, koji odbijaju da se podlože carigradskom patrijarhu i da prihvate istočnjački obred. Biskup je naveo dvanaest svjedoka poimenično. Oni su jamčili za biskupa jednako kao i za svotu novca koja se mora platiti. Uza sveto bili su batinani skupa s biskupom i svaki je od njih, nakon što je bio batinan morao platiti po 3 škude po glavi. «Kako je dobro poznato vašim Uzoritostima, piše biskup Propagandi u Rim, da nije bilo njegove rodbine i ovih dobrih kršćana, ovaj put biskup sigurno ne bi izvukao živu glavu.» [17] Ovaj primjer što ga je doživio biskup koji je došao iz Makarske postavlja pitanje, kakvo li je onda bio odnos protivnika prema fratrima koji su sa svojim katolicima ovdje trajno živjeli. Osim pritisaka i potražnji od katolika u Rami, u rujnu 1673. patrijarha traži i od biskupa da prizna njegovu jurisdikciju. "Uz to javljaju tužnu vijest, stoji u dokumentu od 8. rujna 1673. da se Gabela podložila, a imotski samostan je izgubio 80.000 baiachi (jaspri) tekućeg novca", a isto toliko su izgubili i duvanjski katolici. Da se zaštite od poteškoća, koje su se ponavljale "svake godine" franjevcima su pomagali dubrovački veleposlanici u Carigradu. Iz sedamnaestoga stoljeća poznato je 29 turskih dokumenata koji brane katolike od novih nasrtaja pravoslavnih crkvenih veledostojnika. U drugoj polovici XVII. stoljeća u unutrašnjosti Crne Gore nema više ni traga katolicizmu. Bez svojih svećenika, napadani i proganjani, katolici su silom prigrlili pravoslavlje ili, što se dogodilo u manjem broju islam. Nije isključeno da je maleni dio ovih "Turaka" kasnije prešao na pravoslavlje kad im je za vrijeme mitropolita Danila 1707. ili 1709. godine ostavljen izbor između sigurno smrti ili krst. [18] 4. Daljnje navale U tom stoljeću spominje se i pokušaj "unije" Pravoslavne crkve iz Hercegovine s katoličkom. Primjerice prije 7. ožujka 1661. iguman manastira Tvrdoš stigao je u Rim s pismom svoga brata mitropolite Vasilija. Priznali su jedinstvo. [19] Iguman je zatražio: 1. kakav nabožni dar s odgovorom na Vasilijevo pismo 2. preporuku kršćanskim vladarima 3. novčanu pomoć za putne troškove 4. predlaže da dvojica njihovih studenata budu primljena u rimski kolegij na daljnji studij. [20] Biskup Ogramić je oko 1670. godine razotkrio Propagandi namjere pravoslavnih monaha i upozorio da njihov dolazak u Rim nema za cilj izraz poslušnosti papi, nego da dobiju novčanu pomoć i darove od istog pape. Kaleže zatim prodaju Turcima pa istim Turcima govore isto što i drugim rečenim našim katolicima, to jest da im papa daje porez kao podložnik njihova patrijarha, i da još više, isti papa zapovijeda, da isto to činimo i mi ostali latini (katolici). S novcem što ga dobiju zatim idu u Carigrad i kupuju od Porte fermane protiv bijednih katolika. Oni tvrde da papini skudi (novac) više mogu, nego sav ostali novac, na primjer "da više mogu učiniti protiv istih katolika s deset papinih skudi, nego s tisuću drugih". Biskup Ogramić, konačno, je naglasio da navedena akcija ide na "veliku sablazan i štetu među onim pobožnim vjernicima". [21] I u 18. stoljeću se uhodana praksa Pravoslavne crkve nastavlja. Budući da pravoslavnoj hijerarhiji nije uspjelo katolike potčiniti, ona je uvijek iznovice nastojala barem im naškoditi, pri čemu zloća igraše svoju gadljivu ulogu. U pastirskom pismu od 17. veljače 1777. biskup fra Marko Dobretić piše: "Budući u ovoj tužnoj provinciji živimo, među nevjernicima i, što je još daleko gore, među raskolnicima koji nas pred sudovima tako kleveću da svojim napadima nadmašuju i samoga đavla, htijući nas podjarmiti i naša svetišta uvaliti u svakovrstan jad, spremni da nas globama i pljenidbama pozivaju na odgovornost". [22] Fra Filip Lastrić je naveo četiri slučaja. [23] U posljednjem i sam je branio katolike i, uz ogromne novčane izdatke, uspio ih obraniti. Tragove ovoga nastojanja Grčke i Srpske crkve moguće je uvijek iznovice otkriti čak i u službenim dokumentima što ih je, kako u korist pravoslavaca tako i radi zaštite katolika, izdavala Visoka Porta. [24] Tako 1779. godine hercegovački mitropolita pokušava podložiti katolike kadiluka Trebinje, Blagaj, Mostar, Ljbuški i Duvno pod jurisdikciju Pravoslavne crkve. Zahvaljujući franjevačkoj budnosti, novčanim izdatcima ali i podmićivanjem mitropolita, kao i mostarski vladika su odbijeni. [25] Pravoslavci su željeli isposlovati odobrenje, koje bi im dopuštalo slaviti svoje bogoslužje u katoličkim crkvama, u njima propovijedati katoličkome puku itd. [26] Z a k l j u č a k Srpska država, narod i crkva bili su jedan organizam koji je od boja na Kosovu (1389.) počeo proživljavati odvojenost. Nakon boja na Kosovu južni Slaveni su osjećali da im se radi o glavi, stoga je Tvrtko poslao jači odred vojske u pomoć Srbima, a i Hrvati sa sjevera priskaču u pomoć odredom vojske. Međutim, ta pomoć je bila uzaludna. Srpska se država raspala na državice, a one su se postepeno rastvarale i pretvarale u turske pokrajine. Padom Smedereva 1459. zamrla je nada u skoro oživljavanje i ujedinjenje države, a osvajanjem Zete 1499. i posljednji ostatak nekadašnje države dođe pod osmansku vlast. Srpski narod s vjerom i crkvenim ustrojstvom primljenim od Bizanta, rastakao se na razne strane. Kad se ima na umu da je srpski narod potpao pod osmansku vlast prije nego hrvatski narod, i u većem dijelu ostao dalje pod istom vlašću, mogli bismo pomisliti da su Osmanlije više tlačili Srbe nego Hrvate. Sudeći po povijesnim izvorima i samim događajima, stvari stoje drukčije. Dok su Hrvati stalno i dosljedno provodili politiku nepopustljivog otpora, dotle su Srbi vrlo rano započeli s oportunom politikom kolebanja. Prije svega pada na pamet ona njihova politika ženidbe: Olivera, kći pokojnog cara Lazara, udaje se za sultana Bajazita, a Mara, kći despota Đorđa Lazarevića, udaje se za sultana Murata. Zatim slijedi politika vjernih vazala i crkvena politika koja je dobila neku naklonost, privilegije i prešla u inicijativu. Prema svjedočanstvima srpskih povjesničara njihova je Crkva priznala Osmanlijama vlast, prihvatila kompromis i sklopila neki pakt, a vjerojatno dobila u prilog i koji sultanov dokument. Pravoslavna crkva je sa svom ozbiljnošću nastojala obilno iskoristiti svoj pravno i stvarno povoljni položaj u osmanskome carstvu napadajući katoličke interese. [27] Ona je trajno, posebno nakon obnove Pećke patrijaršije nastojala prisiliti katolike da im plaćaju crkvene namete. Provedbu tog pothvata omogućavali su joj sultanovi iskazi (fermani i berati), zatim turski sudovi – kao i fizička prisila osmanskog državnog aparata. Osmanska bujica vrlo brzo se razlila preko ruševina srpske države i stala nadirati kroz sve pukotine u Bosansku državu. Stanovništvo je žrtvovalo nezavisnost i slobodu. Godine 1463. pade Bosna, a 1482. i posljednji predjeli Hercegovine pod turski zulum. Crkva u Bosni i Hercegovini, napuštena od biskupa koji se već skloniše izvan njezinih granica, ostala je na franjevcima koji su uspjeli pravno – na temelju ahdname utemeljiti svoju nazočnost. Generalni pohoditelj fra Ivan de Vietri, nakon što je obišao područje koje su pastorizirali franjevci Bosne Srebrene 1708. pismeno je obavijestio Propagandu: "Neću opisivati patnje, koje su kroz navedeno vrijeme trpjeli redovnici (sv. Franje) u službi Boga i sv. vjere, jer nažalost ne bih imao snage pisati, nego radije plakati i suze roniti. Ali, kao svećenik, premda nedostojan, kažem istinito da u tim krajevima nema pedlja zemlje, koji nije natopljen krvlju siromašnih fratara. Tu istinu potvrđuju ne samo ljetopisi spomenute provincije (Bosne Srebrene), nego to dokazuju oni oronuli starci, od kojih je jedan hrom zbog batina, drugi pun rana što ih je primio od Turaka, a treći čvrsto uz krevet privezan. Nju dokazuju i sami samostani, koji su bili ne samo jedanput, nego i više puta od Turaka paljeni, a s njima mnogi redovnici ranjeni…. Hoću reći samo Bog i onaj , tko je bio u ovim zemljama, zna znoj koji pada s čela redovnika sv. Franje…" [28] Provincijal fra Bone Benić napisao je 1768. Propagandi slijedeće: "Mi smo u Bosni (i Hercegovini) među dvije vatre, koje uvijek gore: s jedne strane Turci, a s druge Grci pravoslavni. Prvi govore: Da nema fratara u našoj državi, sav bi ovaj narod bio muhamedanski; a drugi tvrde: Da nema ovdje fratara, sav bi ovaj narod, koji je danas latinski (katolički), bio grčki (pravoslavni)." [29] Lastrić otvoreno kaže: "Mi u njima imamo ljuće dušmane nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi na tome, da nas sprave pod svoju vlast" [30] Bogu hvala, ni jednima ni drugima se planovi nisu ispunili ni tijekom osamnaestoga stoljeća. Nažalost, katolici su u pojedinim područjima gubili teren i crkvene objekte u korist pravoslavaca. Tako priraštaj pravoslavaca u Bosni i Hercegovini nakon turske okupacije, a posebno nakon obnove Pećke patrijaršije bijaše stalno sve više i više pospješivan. Turcima se to moglo činiti pogodnim, a ponekad oni su se ponašali i posve indiferentnim. [1] Opširnije usp. ANDRIJA NIKIĆ, Franjevci – zaštitnici naših katolika pod osmanlijskom vlašću (do 1597). Tavelić,, XXI/1981., br. 1., str. 9.-18.; ANDRIJA NIKIĆ, Specifičnost crkvenih prilika u Hercegovini u 17. st. Zbornik predavanja Znanstvenog skupa u Subotici 12.-14. VIII. 1986. Subotica, 1987., str. 19.-47. i ISTI, Franjevci u Hercegovini u doba fra Matije Divkovića (1563.-1631.). Mostar 1985. – prijevod fermana na str. 41.-45. [2] "Pisano dne 15. šabana 1104. (1693.) godine u logoru polja Bilegrada." Arhiv Hercegovine u Mostaru, Acta Turcarum, br. 2/73. Preslik u Franjevačkom arhivu u Mostaru god. 1693. [3] Tu misao preuzima Ivo Pilar pod pseudonimom: L. von Su'dland, Južnoslavensko pitanje. Izd. Matice hrvatske, 1943., od povjesničara Stanoja Stanojevića, str. 273. [4] O franjevačkim mučenicima usp.: ANDRIJA NIKIĆ, Mučenici Franjevačke provincije Bosne Srebrene između 1513. i 1613. Tavelić, 21/1981., br. 2., str. 38.-41. i ISTI, Mučenici Franjevačke provincije Bosne Srebrene između god. 1617. i 1878. Tavelić, 22/1982., br. 1., str. 9.-12. i ISTI, Hercegovački franjevački mučenici (1524.-1945.). Mostar 1992. [5] Izd. ORIJENTALNI INSTITUT, Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovčaki, zvornički, kliški, crnogorski i skadarski sandžak .. . Sarajevo 1957. [6] ANDRIJA NIKIĆ, Hercegovački franjevački mučenici (1524.-1945.). Mostar, 1992. [7] Očekivat je objavljivanje dokumenata s takvom tematikom iz pismohrana Pravoslavne crkve i pismohrana pojedinih sultana. [8] H. ŠABANOVIĆ, Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine 15. stoljeća. Istorijsko-pravni zbornik, sv,.2 (1949.), str. 198. i A. NIKIĆ, Franjevci – zaštitnici naših katolika pod osmanlijskom vlašću (do 1597). Tavelić,, XXI/1981., br. 1., str. 14.-18. [9] Već odavno se sumnja u autentičnost glasovite Ahdname što se čuva u franjevačkom samostanu u Fojnici. Tim pitanjem posebno su se bavili povjesničari: H. Šabanović, Josip Matasović, Dominik Mandić i Vančo Boškov. Na koncu se može reći: Fojnička ahdnama je nestala vrlo rano. Najvažnije odredbe iz te ahd-name sačuvane su u jednom fermanu sultana Bajazita II, iz 1483. godine. Taj tekst fermana poslužio je kao podloga za izradu sadašnje ahd-name. Prema tome današnja Fojnička ahd-nama je falsifikat koji je nastao u XVI. stoljeću – upravo u vrijeme kada je stanje franjevaca i katolika bilo gotovo neizdrživo jer su se našli između dvije vatre – muslimana i pravoslavaca - koje trajno gore. Usp. V. BOŠKOV. Pitanje autentičnosti Fojničke Ahd-name Mehmeda II iz 1463, godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, XXVIII-XXX/1979., str. 87.-103. [10] Prema Stanojeviću, pod Pećku patrijaršiju su potpale sve srpske zemlje, a to su: veći dio Srbije, čitava Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Slavonija, veći dio Hrvatske i čitava južna i srednja Ugarska – sve do iznad Pešte. [11] ARHIV PROPAGANDE, Scritture originali riferite nelle Congregazioni Generali, sv. 262., ff. 189r-192v i sv. 152., f. 205rv. Primjerice biskup Andrijašević izvještava Kongregaciju De propagande fide 1627. da je u Popovu bilo "nema ni 50 godina 380 (katoličkih) kuća, i jer nisu imali svoga pastira biskupa prešli su na pravoslavlje. A od 12 (katoličkih) crkava 4 su prisvojili i zauzeli pravoslavci…" SOCG, sv. 46., f 263r. [12] ANDRIJA NIKIĆ, Franjevci – zaštitnici naših katolika…, str. 17. O prelasku na pravoslavlje pisali su KRUNOSLAV DRAGANOVIĆ, Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje hrvatskog govornog područja u vrijeme vladavine Turaka. Mostar 1991. i Dominik Mandić, Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Rim 1968. Na propuste kod dr. Krunoslava Draganovića upozorio je: ANDRIJA NIKIĆ, Prešućeni uzrok u knjizi 'Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje'… Mostariensia, br. 6 (Mostar, 1997.), str. 93.-107. [13] Arhiv Franjevačkog samostana u Zaostrogu, Acta Turcarum, br. 54. Na poleđini je zapisno: "Ovo e hućum po četiri sandžaka za patriarku, za fratre i za… paša cara Selima." Noviji zapis: "Emre da frattrrio nisu podložni vladici i biskupom romskom, onostranskim". Ostala tri fermanu su arhivirani: br. 52., 62., i 63. U fermanu iz 1575. (br. 62.) poimenično se spominje Duvno, te knezovi:Pavao sin Stipanov iz sela Duvno, Nikola sin Žuje iz Vinac i Petar sin Matije iz sela Grude, zatim knezovi iz Mostarskog kadiluka. Među protivnicima spominje se "… kaluđer po imenu Salvatije, koji je mitropolit, ide po carevoj zemlji sa 12 konjanika i uzima od nas i od svakoga sela po 15, po 20, pa i više (do 30) groša, a mnoge od nas i na muke stavljaju… Navedeni je kaluđer objesio o konopac redovnika po imenu fra Ivan" , a nevjernici koji su uz njega… udaraju žene u trbuh kladeći se da će biti muško dijete. Oni su prisilili ženu iz sela Uzarići, u župi Blato da pobaci sina i oteli joj robu. [14] D. MANDIĆ, Acta franciscana…, Mostar, 1934., str.32.-34. [15] JOSIP MATASOVIĆ, Fojnička regesta…, br. 13., 17.,20.,22., 34.,39.,41.,44.-46., 50.,52.,te 208., 233., 238., 267., 296… KRUNOSLAV DRAGANOVIĆ, Masovni prijelazi… str. 98. Usp. ANDRIJA NIKIĆ, Prešućeni uzrok... u knjizi Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje. Mostariensia, br. 6. (1991.), str. 93.-107. i Isti, Specifičnost crkvenih prilika u Hercegovini u 17. st. Zbornik … u Subotici 12.-14. VIII. 1986., str. 39.-43. [16] Isto, str. 99. Uz podatke iz fojničog arhiva Draganović navodi i nove izvore. [17] ARHIV PROPAGANDE, SOCG, sv. 436., ff.498r.-499v. [18] Nikić, Franjevci – zaštitnici naših katolika …, str. 18. citirano kod Draganovića, str. 54. [19] Arhiv Propagande, SOCG, sv. 125., ff. 330r- 353r. Tu se nalaze originali i prijevod odgovarajućih dopisa i ispovijesti vjere. Usp. ff. 344r i 345v, te Acta, sv. 29.,ff. 58r-59r. Kaluđeri iz Mileševa su odlučili izraziti poslušnost Papi (SOCG., sv. 474., f. 523rv). A kaluđeri iz Žitomislića su 1682. poslali svoga igumana da izrazi poslušnost (Acta, sv. 55., ff. 17v-18r i SOCG, sv. 492., f. 85r. [20] Arhiv Propagande, Acta, sv. 29, ff. 58r-59r; sv. 30, f. 23v. Sažetak slijedi iz zapisanih odgovora. [21] Arhiv Propagande, SOCG., sv. 459., f. 127rv. Usp. SOCG, sv. 436., ff. 188rv i 186+188r prijevod. Preporuka biskupa Primia (Prvića?) nalazi se na ff 183rv i 184rv. [22] JULIJAN JELENIĆ, Izvori za kulturnu povijest franjevaca Bosne Srebreničke. Sarajevo 1912., str. 50.-51. citirano prema Draganioviću, str. 104. [23] FILIP LASTRIĆ, Pregled povijesti Bosanske provincije. Sarajevo 1977. priredio dr. fra Andrija Zirdum. Odgovarajuće poglavlje fra Filip je naslovio: Nevolje pretrpljene zbog bezdušnosti i spletkarenja Grka, , str. 91-92. [24] Usp. A. NIKIĆ, Lastrićev opis obrane katolika od pretenzija Pravoslavne crkve, Zbornik o fra Filipu Lastriću Oćevcu u povodu 300. obljetnice rođenja, Mostar, 2000., str. 157.-178.Fojnička regesta, br. 172., 233 i 546.; DOMINIK MANDIĆ, Acta Hercegovinae… Mostar 1934., br. 209. i K. DRAGANOVIĆ, Masovni prijelazi.., str. 105. [25] Usp. ĆIRO TRUHELKA, Studije o podrijetlu (etnološka razmatranja iz BiH), Zagreb, 1941., str. 39.-40. [26] ARHIV PROPAGANDE, SC, Bosnia, sv. 2., f. 97r. [27] Posebice je zanimljivo pismo carigradskoga patrijarha Genadija II. (1454.-1457.) sinajskom monahu Maksimu, svjetovnim imenom Sofijanu (Migne, Patrologia Graeca, sv. 160., str. 304.). U tome pismu patrijarh izvješćuje "de episcopo Bosniae, qui multos ex latinae religionis hominibus ad fidem Ecclesiae Graece adducebat; de Chartzrega (Herceg Stjepan Vukčić – Kosača u Hercegovini) principe, quem ad eandem adducere idem episcopus conabatur…" Tako je već davno Pravoslavna crkva počela s promićbom među našim katolicima. [28] Arhiv Propagande, SC, Bosnia, sv. 5., f.2 [29] Isto, sv. 6., f. 210r. To je simbolično izrazio Krunoslav Draganović riječima: "Ujaci su tada sv. misu slavili s kaležom od drveta, a ujaci su bili od zlata!" [30] Usp. D. FARLATI, Illyricum sacrum, sv. IV., str. 87. Prof. dr. fra Andrija Nikić |
11.07.2011., ponedjeljak
NUŽNO NAM TREBA STO DVADESET DVIJE MILJARDE AMERIČKIH DOLARA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 11. SRPNJA 2011. GODINE JUTARNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : EKSKLUZIVNO Propast mirovinskog sustava: Hrvati će imati najmanje mirovine u EU! http://www.jutarnji.hr/svaki-je-drugi-umirovljenik-mladi-od-65--svi-koji-mogu-raditi-moraju-se-vratiti-na-posao-ili---hrvati-ce-imati-najmanje-penzije-u-eu-/958517/ DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA NUŽNO NAM TREBA STO DVADESET DVIJE MILJARDE AMERIČKIH DOLARA Godine 1990. nova vlast, predvođena HDZ-om, izvršila je pretvorbu društvenog vlasništva u državno na štetu gospodarskih subjekata koji su ovim potezom ostali bez vlastite imovine i prava tvrtke te dotadašnjeg menadžmenta da istom upravlja. Država je time preuzela sudbinu tvrtki i zaposlenika u svoje ruke, kao svojinu. Dakle, država je postala vlasnik sveukupne aktive i svih osnovnih sredstava gospodarstva. Nakon toga slijedi mrak i nepoznato, kako državi kao novom vlasniku tako i dotadašnjim vlasnicima i uposlenicima – tvrtki. Tvrtke bez vlastite imovine isto su što i ženidba bez neke stvari. Dakle, sva aktiva i sva stvorena društvena vrijednost i imovina od 1945. do 1990. preko noći su prešli u ruke oligarhije koja se time nije znala nositi, te je pod hitno ozakonila procese da bi se toga riješila i nešto zaradila. Ništa čudno za naše podneblje! Očekivalo se da će se država kao novi vlasnik resursa ponašati i upravljati pažnjom i odgovornošću dobrog gospodara. Uposlenici, a naročito menadžment, nikako se nisu mogli snaći – tko je čiji i tko kome odgovara. Dobar gospodar se nije dogodio. Prevladala je politika 200 naših (HDZ - ovih) bogatih. Kako ih obogatiti? Zakonima loše pisanim i još lošije provodivim. Tako su neki postali vlasnici i preko 200 tvrtki , a da u džepu i hrvatskoj lisnici nisu imali ni škude. Ovim je završila privatizacija. Da bi postali stvarni vlasnici, koristili su se Stečajnim zakonom. Kako? Proces je tekao tako da su gospodarske subjekte iz privatizacije zaduživali nekoliko puta više od stvarne vrijednosti tvrtki kod banaka koje su vrlo brzo vidjele način lakog stjecanja. Sredstva banaka koja su opteretila tvrtke u većini slučajeva nisu ni sjela na račune zaduženih tvrtki već su nestala ZNA SE gdje. Potom nelikvidna poduzeća u stečaj! Tijekom trajanja stečajnih procesa vrijednost tvrtki se urušava do granice bezvrijednosti. Nakon svega propalu tvrtku kupuju «našim» novcem, koji su ranije spremili ZNA SE gdje. Ovakvi procesi traju do potpunog uništenja imovine stvorene do 1990. godine. Neki stečajevi traju čitav ovaj period od dvadesetak godina. Na sve ovo nijemo gledaju Sabor, saborski zastupnici, Vlada i sve institucije zadužene za nadzor i zaštitu državne i privatne imovine. Približimo redoslijed i veličine uništenog: godine 1990. RH je imala 1.968.000 (milijun devetsto šezdeset osam tisuća) zaposlenih i 656.000 (šesto pedeset šest tisuća) umirovljenih građana. godine 2010. RH ima 1.425.000 (milijun četiristo dvadeset pet tisuća) zaposlenih i 1.187.000 (milijun sto osamdeset sedam tisuća) umirovljenih građana. Dakle, u dvadeset godina stečajnih i stjecajnih procesa u Republici Hrvatskoj uništeno je 543.000 radnih mjesta (uposlenih) i prevedeno u mirovinski korpus 531.000 radno sposobnih građana. Kad je pak u pitanju aktiva vrijednosti poslovnih subjekata uništena u ovom razdoblju cifra se penje na fantastičnih 122.000.000.000 američkih dolara. Ovaj bi nam iznos danas trebao u keš investiciji da zaposlimo 543.000 radno sposobnog stanovništva koje smo izgubili stečajnim ili stjecajnim procesima. Dakle, nužno nam treba 122.000.000.000 američkih dolara da bismo se u idućih četiri - pet godina vratili na pozicije iz 1990. godine. Sve ostalo je lupetanje i puste tlapnje očajne oligarhije vlasti i bespomoćnih građana o gospodarskom oporavku i mjerama za izlazak iz krize, demagogija politikanata kojima je samo stalo do vlasti. Svih smo se ovih priča o štednji i uštedama naslušali u ranom socrealizmu. Kao da noge može štedjeti onaj tko ih nema. Zagreb-Zadar, 11. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
10.07.2011., nedjelja
Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena. Poslano 1. Hrvatskom Saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. MUP-u Republike Hrvatske Zadar, 9. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
08.07.2011., petak
OPĆINA STANKOVCI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI PRIOPĆENJE ZA JAVNOST OPĆINA STANKOVCI Poslovi se povjeravaju bez provedbe postupka javne nabave i zaključivanja pisanog ugovora i bez općinskih odluka? Državni ured za reviziju utvrdio je nepravilnosti i propuste u općini Stankovci za 2009. godinu. Odgovorna osoba za izvršenje proračuna je Željko Baradić, načelnik općine Stankovci. Utvrđene su sljedeće nepravilnosti i propusti: 1. Voditelj za financijsko upravljanje i kontrolu nije imenovan i nije donesen plan uspostave financijskog upravljanja i kontrole, što nije u skladu s odredbom članka 8. Zakona o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru. 2. Unutar materijalnih rashoda evidentirani su rashodi za održavanje komunalne infrastrukture u iznosu 788.014,00 kuna (za održavanje javne rasvjete 313.031,00 kuna, javnih površina i groblja 251.416,00 kuna i nerazvrstanih cesta 223.567,00 kuna. Općinska odluka, kojom je prema odredbama članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09 i 79/09) trebalo odrediti komunalne djelatnosti od lokalnog značaja, nije donesena. Program održavanja komunalne infrastrukture za 2009. nije donesen što nije u skladu s odredbom članka 28. Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojoj se program održavanja komunalne infrastrukture donosi svake kalendarske godine sukladno predvidivim sredstvima i izvorima financiranja i obvezatno sadrži opis i opseg poslova održavanja s procjenom pojedinih troškova po djelatnostima i iskaz financijskih sredstava potrebnih za ostvarivanje programa s naznakom izvora financiranja. 3. Rashodi za održavanje nerazvrstanih cesta izvršeni su u iznosu 223.567,00 kuna. Poslovi održavanja nerazvrstanih cesta povjereni su dvjema pravnim osobama bez provedbe postupka javne nabave i bez zaključivanja pisanog ugovora o povjeravanju komunalnih poslova što nije u skladu s odredbom članka 15. Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojoj predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave određuje komunalne djelatnosti čije se obavljanje može povjeriti pravnoj osobi na temelju pisanog ugovora te utvrđuje uvjete i mjerila za provedbu prikupljanja ponuda ili javnog natječaja za njihovo povjeravanje, a ugovor o povjeravanju komunalnih poslova, koji se može zaključiti najdulje u vremenu od četiri godine, mora sadržavati djelatnost za koju se zaključuje, vrijeme na koje se zaključuje, vrstu i opseg poslova, način određivanja cijene za obavljene poslove, te način i rok plaćanja i jamstvo izvršitelja o ispunjenju ugovora. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 5. Državno odvjetništvo RH U Stankovcima, 8. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI |
REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC - NEZAKONITI OTKAZI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC - NEZAKONITI OTKAZI DANA 7. SRPNJA 2011. GODINE RADNICI REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC OBRATILI SU SE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, PODRUŽNICI BENKOVAC U VEZI NEZAKONITIH OTKAZA U NAVEDENOM PODUZEĆU. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI NJIHOV DOPIS - ZAHTJEV ZA OSTVARIVANJE PRAVA RADNIKA U VELETRŽNICI BENKOVAC . Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Benkovcu, 7. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC Goran Nimac Ante Starčevića br.2., 23420 Benkovac Benkovac, 01.07.2011.godine Regionalna veletržnica Benkovac d.d. n/r dir Dražena Lokin ZAHTJEV ZA OSTVARIVANJE PRAVA RADNIKA Ja, odnosno Goran Nimac dipl.iur., dana 01.07 2011.g. primio sam Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a isti dan podnosim ovaj zahtjev u kojem se želim očitovati i ukazati na nepravilnosti i nezakonitosti koje su rezultirale donošenju predmetne Odluke. Jednako tako želim radi zaštite svojih prava upozoriti i upoznati predstavnika poslodavca, odnosno direktora, sa svim mogućim posljedicama nezakonitog otkaza koje su propisane kaznenim i drugim važećim zakonima RH. Prije svega iz obrazloženja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedvojbeno proizlazi da mi je direktor dao otkaz iz razloga što sam poslao dopis Vladi RH, t.j. predsjednici Vlade, državnoj tajnici, u kojem isti tvrdi da sam iznosio krive stavove protiv njega, da sam ga oklevetao i lažno optužio. Nadalje se tvrdi da sam bez odobrenja direktora koristio službeni pečat, te da sam 24.06.2011.g. u 13,30 odbio se odazvati direktoru jer sam napustio Društvo. U svoju obranu pod punom odgovornošću ovim putem iznosim argumente, dokaze i činjenice kako slijedi: - Točno je da sam 03. lipnja 2011.g. Uredu Vlade RH uputio podnesak u kojem sam upozoravao na opasnost (za vlasnika odnosno državu RH i za radnike) koja se može desiti u slučaju sudske ovršne prodaje Društva. - Također je točno da sam nakon što je Ured predsjednice odgovorio na taj podnesak i nakon što sam dobio odgovor od HBOR-a , uputio još jedan dopis (bez pečata) u kojem sam iznio neke opravdane sumnje (pojašnjenje slijedi na kraju ovog zahtjeva). Iza tih sumnji još stojim, a da imam pravo na to propisuje i članak 109 stavak 3 Zakona o radu koji je propisao da obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz. - Ja sam upravo od direktora dobio odobrenje da vodim antikorupcijski program Regionalne veletržnice Benkovac koja je to obvezna provoditi kao tvrtka u većinskom vlasništvu države (95%), dakle, obvezao sam se voditi taj program i ovlašten sam sve osobe i njihove nezakonite radnje prijaviti mjerodavnim tijelima za koje smatram da bi mogle biti korupcijske i nezakonite. - Naravno da se za takva obraćanja moram i mogu služiti službenim pečatom kojim se punih deset godina služim u podnescima koje ja potpisujem i to nikad nije bio problem. Nikad ovaj, a jednako tako niti prijašnji direktori, nisu branili rukovoditeljima korištenje pečata, niti su donijeli odluku o načinu korištenja pečata. Uobičajeno su ga koristili rukovoditelji i radnici u računovodstvu u svojim podnescima kad se potpisuju iza svog imena u poslovima za koja su odgovorni. Dokaz: oba podneska upućena Uredu predsjednice Vlade RH, odgovor HBOR-a, svjedoci, ostalo nesporno. Što se tiče odlaska sa posla u 13,30 sati i to 24.06.2011.g. s napomenom da se nisam odazvao na poziv direktora, mogu kazati slijedeće: -Direktor mi je kazao da napišem sam sebi opomenu pred izvanredni otkaz i da mu to donesem. Iz moralnih razloga i mojih karakternih osobina nisam mu udovoljio tom po mom mišljenju nemoralnom zahtjevu već sam mu kazao da to učini sam ili uz pomoć svojih suradnika jer ja imam zakonsko i ustavno pravo da se branim, a nitko me ne može natjerati da sam sebi pišem opomenu i izvanredni otkaz. O ovome sam odmah izvijestio Ured predsjednice Vlade RH od kojeg sam tražio zaštitu kao osoba koja provodi antikorupcijski program i zbog toga što imam dokaze o svemu onome što sam im napisao u svezi moje sumnje u svezi mogućeg nezakonitog preuzimanja Društva. Ponovno odgovorno tvrdim da imam dokaze koji potvrđuju moje sumnje u korupciju i nezakonito preuzimanje Društva, a to su: - presude o osudi osoba koje sumnjičim za gore navedeno, a to su presuda za kazneno djelo iznude i presuda iz gospodarskog kriminala (prva sa bezuvjetnom kaznom zatvora, druga sa uvjetnom kaznom); - dokaz o poslovnoj sprezi direktora tvrtke Slad Branka Bungura i direktora Lokina; - dokaz o ovjeri lažne izjave o nekažnjavanju pri upisu u sudski registar; - dokaz o nuđenju mita, osobno meni je nuđeno 50.000,00 kn te direktorsko radno mjesto kad Slad preuzme Regionalnu Veletržnicu Benkovac i kad se kroz stečaj ili likvidaciju riješi svih radnika, osim rukovoditeljice komercijale koju je doveo Bungur; - dokaz o sukobu interesa jer direktor Lokin još neformalno radi u tvrtki Slad, odnosno prijavljuje radnike tog Društva kod Zavoda za zdravstveno osiguranje i kod Zavoda za mirovinsko osiguranje, te predvečer kupi utržak od te tvrtke i razvozi njihove radnike sa posla kući; - dokaz da je auto koje dvije godine vozi direktor Lokin (ZD-119 FD) u vlasništvo tvrtke Slad d.o.o.; - osobno mi je direktor kazao da je 40% suvlasnik tvrtke Slad ali da je to samo usmeno riješio sa sadašnjim direktorom Bungurom koji mu to navodno prizna. Još toga mogu posvjedočiti i dokazati da se ovdje radi o mafijaškoj metodi nezakonitog preuzimanja državne tvrtke, a to znači da sam imao potpuno pravo što sam o ovome pisao Uredu predsjednice i što sada tražim da se sve to provjeri i procesuira. Ja kao pravnik i kao čestit čovjek koji nikada u životu nisam počinio kazneno djelo i koji vjerujem u pravnu državu, te koji izvanredno poznajem zakone i svoja prava, ovim putem direktoru i Nadzornom odboru želim skrenuti pozornost da dobro razmisle o ovom otkazu i da u interesu Društva i njegovih vlasnika, u razumnom roku isti povuku. Nije mi cilj oštetiti Društvo, ali će ta šteta biti neminovna ukoliko se pokrene radni spor jer sam siguran da ću radni spor dobiti kao i svu odštetu koja bi mi pripala nakon što dokažem da se radi o nezakonitom otkazu. Na ovakav način se ne postupa sa radnicima, a osim toga o tome «govori» i članak 114 kaznenog zakona koji propisuje kaznu zatvora do dvije godine. Na kraju želim dodatno navesti da u ovom slučaju nije poštivan članak 149 Zakona o radu jer o Odluci o otkazu prethodno nije upoznat ni sindikalni povjerenik i predstavnik radnika u NO-u (radničko vijeće) Jašo Bljaić , koji je to pismeno potvrdio 01.07.2011.g.. Također se nije poštovala niti odredba iz članka 111. istog zakona. Stoga tražim da se opozove ova Odluka, a ovaj zahtjev osim poslodavcu upućujem predstavniku većinskog vlasnika, odnosno Agenciji za upravljanje državnom imovinom, zatim Uredu predsjednice Vlade RH, nadležnoj Inspekciji rada, Općinskom državnom odvjetništvu radi kaznenog djela povrede prava na rad i drugih prava iz rada (čl.114 kaznenog zakona) uz kaznenu prijavu, te posebno svim «novim» članovima NO-a koji za ovakve radnje i postupke direktora moraju znati i naravno pravodobno reagirati. Jedini koji je o ovome upoznat je predsjednik NO-a Frane Božina kojeg sam redovno izvještavao i upozoravao na sve ovo u tekstu što sam napisao. On mi je odgovarao otprilike ovako- hvala na upozorenju, ali vidjet ćemo još - jer ja neću nikog još prozivati, čekat ćemo 6 mjeseci -pa ako ne bude rezultata, možda tada i sl. Gospodin Frane kao da ne želi konkretno poduzeti ono što mu je Skupština naznačila i upozorila nedavanjem razrješnice, već čeka da se on sam posebno dodatno uvjeri, ili se ipak ovdje radi o nečem drugom. Naravno da je bitna činjenica da mi je direktor 01.07. 2011.g. dao otkaz kada je isti to i oglasio na oglasnoj ploči Društva i kad mi je to i uručio, dakle, ne 28.06. 2011 kako je to netočno napisao. Svjedoci su tome Grozdana Krizman i Stipan Rogić. Datum nije točno napisao jer je 29.06. 2011.g. bila Glavna Skupština Društva koja mu tada nije dala razrješnicu. Ja sam tada, t.j. 29.06. 2011.g. zastupao Društvo na Općinskom sudu u Benkovcu u, i to u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HBOR-a, a došao sam nakon rasprave i na posao kada sam priložio zapisnik sa te rasprave. Taj dan sam neposredno pri završetku Skupštine razgovarao sa direktorom i predsjednikom NO-a koji su napustili Društvo i otišli u restoran Šopot na ručak. O otkazu mi tada nitko ništa nije kazao tako da sam uvjeren da je datum otkaza (28.06.2011.g.) namjerno netočno napisan zbog nedobivene razrješnice 29.06.2011.g.. U prilogu još dostavljam sedam izvanrednih otkaza o radu koje je direktor Lokin po nalogu direktora Slada d.o.o. Branka Bungura potpisao, te potpisao prijave o odjavi sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a sve radi toga da Bunguru kako je sam rekao –očisti teren pred kupovinu Društva-. Radi se o otkazu radnika Marijana Zrilića, Željka Drlića, Milana Tute, Borisa Bašića , Dragana Vrsaljka i Zdravke Čirjak. Tada sam skužio da se radi o nepoštenom i lažnom mogućem kupcu Društva i tada sam im se suprotstavio, odnosno nisam htio to poslati poštom, već sam te otkaze i odjave zadržao kod sebe, a oba, odnosno Lokin i Bungur su mi počeli prijetiti i ucjenjivati me da ću ja dobiti otkaz umjesto njih. Eskalacija sukoba se desila nakon što sam napisao i poslao ta dva dopisa Vladi RH , odnosno Uredu predsjednice, a u kojima sam ukratko –razotkrio njihov plan- i koja su temelj ovog IZVANREDNOG OTKAZA. Goran Nimac dipl.iur. |
06.07.2011., srijeda
INA- hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST INA- hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić Glavna strategija mađarske vlade u odnosu na Hrvatsku je da preko MOL-a ovlada Inom i vrati Hrvatsku na pozicije apsolutne gospodarske ovisnosti slične onoj s početka 20.stoljeća. Hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva za Vladu RH 2003. godine pripremio je prodaju 25 posto dionica INE Mađarima samo za 505 milijuna dolara. Isti je 30. travnja i 1. svibnja 2005. godine dao izjavu Vjesniku da tih 25 posto dionica vrijedi 800 milijuna dolara. Zar je 295 milijuna zanemariva svota te zašto za tu štetu nitko ne odgovara? Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da je Jurčić kao pregovarač napravio štetu za prodanu četvrtinu INE dvije milijarde dolara, a ne 295 milijuna kako i sam tvrdi. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju u najvećoj gospodarskoj i političkoj aferi u Hrvatskoj. Stoga predlažemo da hrvatska vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Hrvatskom saboru 4. Ministarstvu pravosuđa 5. USKOK-u Zagreb-Zadar, 6. srpnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
05.07.2011., utorak
OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 4. SRPNJA 2011. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM : SKANDAL U SRBIJI "Vladika me dirao po intimnim dijelovima i tražio je da se skinem" BEOGRAĐANIN BOJAN JOVANOVIĆ OPTUŽUJE VASILIJA KAČAVENDU ZA PEDOFILIJU Zbog aktivnosti za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, Kačavendu su prozvali “đavoljim vladikom”. Dijelio je blagoslove vojnicima koji su kretali na bojište, a ima indicija i da je švercao oružjem. U ratu se obogatio, uživao je zaštitu Ratka Mladića i Radovana Karadžića. http://slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/142574/Default.aspx DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 5. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
| < | srpanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Zajedništvo
Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.
POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica
e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/
CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">
Linkovi
Braniteljski forumBraniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr
Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest
Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.
Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.
Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.
To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.
Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.
Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.
Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.
Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.
Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.
Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.
Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.
Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.
Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.
Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.
Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA
Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.
Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.
Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.
Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.
Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.
Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.
Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.
Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.
Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.
Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.
Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.
Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.
Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.
Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH
ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA
Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.
Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.
Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.
Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.
Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.
Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.
Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.
Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …
Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.
Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …
Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.
Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.
Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život
DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA
ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.
U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.
Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
U Zagrebu, rujan 2011. godine
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT