STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST KAKO JE GRADONAČELNIK OBROVCA POSTAO VLASNIK HOTELA PORTO U ZADRU ČIJA JE VRIJEDNOST U PRETVORBI PROCIJENJENA U IZNOSU 2.671.913,00 DM? Gradonačelnik grada Obrovca je vlasnik 50% hotela Porto d.o.o. u Zadru, a 50% Ivan Perat iz Varaždina. Sjedište poduzeća je u Varaždinu. Navedeni hotel je bio u vlasništvu društvenog građevinskog poduzeća Gortan Zagreb u kojemu su stanovali njegovi radnici. Prije provedbe pretvorbe poduzeća, odnosno prije upisa promjene oblika poduzeća utvrđenog pretvorbom, poduzeće je osnovalo osam dioničkih društava-kćeri. Društva-kćeri upisana su u sudski registar u siječnju 1991. Dionička društva-kćeri upisana u sudski registar u siječnju 1991. godine su sljedeća: Gortan-visokogradnja (iznos osnivačke glavnice 60.100.000,- DM), Gortan-niskogradnja (20.460.000,- DM), Gortan-ing (12.424.000,- DM), Gortan-stolarija (7.801.000,- DM), Gortan-instalacije (5.846.000,- DM), Gortan-trade (4.007.000,- DM), Gortan-završnogradnja (2.829.000,-DM) i Gortan-projekt (633.000,- DM). Ukupno 114.100.000,- DM. 1995. društvo je s temeljnim kapitalom u iznosu 18.100,00 kn osnovalo društvo Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Društvo Gortan-Zadar d.o.o. upisano je u sudski registar trgovačkog suda u Splitu u kolovozu 1995. godine. U sudskom registru je na temelju izmjena izjave o osnivanju od 16. prosinca 1995. upisano povećanje temeljnog kapitala na 316.100,00 kn i povećanje broja članova društva. U pročišćenom tekstu društvenog ugovora o osnivanju društva Gortan-Zadar d.o.o., koji je sastavljen 27. svibnja 1998., navedeni su osnivači - društvo s ulogom 5,8% i četiri fizičke osobe s ulogom 94,2% u temeljnom kapitalu. Nekretnine u Zadru koje su bile u vlasništvu društvenog poduzeća Gortan procijenjene su na dvije lokacije. Poslovni prostor neto građevinske površine 582 m2 koji se nalazio u stambeno-poslovnoj zgradi u ulici A. Hebranga procijenjen je sa zemljištem i priključcima ukupno u iznosu 564.372,- DEM. Sada je na ovoj lokaciji sjedište poduzeća Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Nekretnine u ulici Nikole Jurišića u Zadru procijenjene su u iznosu 2.671.913,- DEM. Sastojale su se od zemljišta označenog kao k.č. broj 7929 k.o. Zadar, površine 19 987 m2 i objekata ukupne neto površine 3 590 m2. Objekti su se odnosili na pogone, radnički hotel i pomoćne objekte. Sada je na navedenoj lokaciji hotel Porto u Zadru čiji su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Pretvorbom društvenih poduzeća vlasnik radničkog hotela u Zadru (sada hotel Porto) prvotno je postalo poduzeće «Perat-consulting d.o.o. čiji je vlasnik i direktor Ivan Perat. Na novo društvo Porto d.o.o., osnovano 2008. godine, je prenesen bivši hotel poduzeća Gortan, sada Porto d.o.o. (103 sobe, restoran, parkiralište i dr.) te su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Funkciju direktora obavlja Ivan Perat. Postavlja se pitanje kako je hotel u Zadru prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća «izdvojen» iz poduzeća Gortan i po kojoj cijeni te kako su vlasnici postali Ivan Perat i sadašnji gradonačelnik Obrovca Ante Župan. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Obrovcu, 30. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 29. LIPNJA 2011. GODINE ZADARSKI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : Čobanković prolongirao ovrhu nad benkovačkom Veletržnicom Na Glavnoj skupštini planirano je izglasavanje davanja razrješnice Upravi Nadzornom odboru Društva za poslovanje u 2010. godini. Zaposlenici su peticijom zatražili da se to ne učini sve dok USKOK ne odradi svoj posao. U tome ih je dopisom podržao i ministar Petar Čobanković zatraživši prolongiranje ovrhe nad imovinom Društva http://www.zadarskilist.hr/clanci/29062011/cobankovic-prolongirao-ovrhu--nad-benkovackom-veletrznicom http://www.zadarskilist.hr/clanci/07042010/shz-organizirane-skupine-prale-novac DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICE BENKOVAC REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima. U Zadarskoj županiji mogla bi se povući paralela, kako jedan narkoman uništava ili uništi vlastitu obitelj, tako ovih zadnjih 15. godina hrvatski „političari“ uništavaju Hrvatsku. Pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu. Dioničko društvo osnovano je 1998. godine kao Veletržnica Benkovac d. d., da bi se Društvu u rujnu 2003. godine pripojilo Društvo Agroprodukt d. d. te je tako formirana Regionalna veletržnica Benkovac d. d. Ova tvrtka u većinskom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju ima blokiran račun od ljeta 2004. godine i već šest neuspješno provedenih natječaja za prodaju. Sada je zaposleno 36 radnika, situacija je u kritičnom stanju, poduzeće najvjerojatnije odlazi u stečaj. Organizirane skupine su prale i zgrtale novac preko Veletržnice Benkovac, blefirajući promovirali su vladajuću stranku na lokalnom i državnom nivou. Vodila ih je računica, kao i na drugim „projektima“, tko ima političku moć u svojim rukama tvori i metode kako skriti kriminalna djela i ostati nekažnjen, sve pod „zaštitnim kišobranom“ stranačkih dužnosnika. Do sada se nesmetano provode nezakonite radnje. Predsjednik nadzornog odbora Veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a. Nadzorni odbor ove tvrtke najodgovorniji je za poslovanje iste, koja je sada u milijunskim dugovima. Posao je obavljen, a mešetari traže način kako se maknuti i živjeti da nitko ne pita i ne zna gdje je oprani novac navedenog poduzeća, posrnule i opljačkane Veletržnice Benkovac. Državno odvjetništvo kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nije opravdalo svoju ustavnu funkciju, zbog nezakonitih radnji u Veletržnici Benkovac. PRŠUTANA Zbog planskog uništenja poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca, građani se sve više javljaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog pranja novca kroz Regionalnu veletržnicu Benkovac. Pršutana u Šopotu kod Benkovca bila je u sastavu poduzeća Regionalne veletržnice Benkovac, čiji je projekt pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Ista je imala kapacitet za sušenje 20 000 komada dalmatinskog pršuta i panceta. Prodana je 2003. godine za samo 700 tisuća kuna iako je vrijedila više milijuna kuna. Predsjednik nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a, koji je nedavno i sam izjavio da se radi o nezakonitoj prodaji pršutane koju je prodao prethodni nadzorni odbor na čijem je čelu bila Omerka Šarić, SDP-ova vijećnica u Gradskom vijeću Zadra. Međutim institucije RH koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani na prijave žitelja Benkovca zbog kriminalnih radnji uprava i nadzornih odbora Regionalne veletržnice Benkovac. ZAŠTO SE NE VJERUJE U OPORAVAK REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC Ovih dana pojedini hrvatski mediji stvaraju klimu i izvješćuju da nije moguć oporavak Regionalne veletržnice Benkovac. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoje opravdati sadašnju blokadu veletržnice Benkovac. Nakon što su prema Zakonu o trgovačkim društvima bivši nadzorni odbori najodgovorniji za blokadu veletržnice Benkovac, Vlada RH je nedavno predložila novi nadzorni odbor. Sam sastav novog nadzornog odbora je zanimljiv iz razloga što predloženi članovi nemaju nikakvog stručnog dodira s poljoprivrednom problematikom na području Zadarske županije. Osim navedenog problema s nadzornim odborima postavlja se pitanje zbog čega većinski vlasnik veletržnice dopušta da neznatni - ostali dioničari kontroliraju veletržnicu preko kriminalnih skupina i tako onemogućavaju stručnim osobama da revitaliziraju poljoprivrednu proizvodnju na području Benkovca. Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva te uvjeravaju da je nemoguće da se jave na sljedeći natječaj za prodaju veletržnice zbog utjecaja navedenih kriminalnih skupina od kojih su neki i financirali pojedine stranke čiji su pojedinci bili u nadzornim odborima. Također postavljaju pitanje zašto nije proglašen stečaj i tko je odgovoran za to iako veletržnica već godinama posluje s gubitkom i državi duguje znatna sredstva. Zašto se ne raspisuje novi natječaj za prodaju, zbog čega se i dalje odugovlači, za koga se čuva i dr. Danas, udružene „elite“ u Hrvatskoj koje vladaju same su sebi svrha. Pojedinci bez srama samo zbog osobnih koristi, pomoću „kumova“ u Zadarskoj županiji najprije su uništili veletržnicu, a sada čekaju da je kupe u bescjenje i zatim preprodaju za desetke puta skuplje. Posljedice se tek vide - Hrvati su izgubili radna mjesta. Nažalost, uglavnom politika „političari pojedinci“ nezavisne Hrvatske su stimulirali i odgovorni za stanje u Zadarskoj županiji kakvo je danas. Tendenciozno, ali i bez ideja na ovim prostorima, ne žele ništa promijeniti kako bi se organizirano otvarala radna mjesta u poljoprivredi. Danas samo domoljubne – stručne snage mogu revitalizirati poljoprivrednu djelatnost u Zadarskoj županiji. NADZORNI ODBOR SAM SEBI PODIJELIO NOVCE Zbog planskog uništenja poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca, građani se sve više javljaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog pranja novca kroz Regionalnu veletržnicu Benkovac. Nedavno smijenjeni predsjednik nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac Željko Lončar, sada zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a, dana 7. travnja 2010. godine dao je izjavu Zadarskom listu o nezakonitoj prodaji pršutane koja je bila u sastavu poduzeća Regionalne veletržnice Benkovac d.d. koju je po njemu prodao prethodni nadzorni odbor 2003. godine za samo 700 tisuća kuna iako je vrijedila više milijuna kuna na čijem je čelu bila Omerka Šarić, SDP-ova vijećnica u Gradskom vijeću Zadra. Na nedavnom suđenju bivšem direktoru Regionalne veletržnice Benkovac vještakinja financijske struke Majda Korljan utvrdila je da je uvidom u poslovne knjige računovodstvo benkovačke veletržnice isplaćivalo novčane iznose u gotovini za članove Nadzornog odbora, a ne preko žiro računa članova Nadzornog odbora. Na konferenciji za novinare 10. kolovoza 2007. godine bivši predsjednik Županijske organizacije stranke DC-a Joško Morić izjavio je da je Nadzorni odbor na čelu s Željkom Lončarom, bivšim predsjednikom Regionalne veletržnice Benkovac koji je postao predsjednikom 2005. godine, sam sebi odredio naknade i podijelio novce u iznosu 450.000 tisuća kuna (četiri sto pedeset tisuća kuna). Nikome u Hrvatskoj nije jasno što je nadzorni odbor nadzirao. Prema Zakonu o trgovačkim društvima nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti svoje pojedine članove ili stručnjake. Podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu i dr. Sadašnje brojne afere kao što je slučaj s Regionalnom veletržnicom Benkovac potvrđuju da samo direktori odgovaraju za kaznena djela, a Nadzorni odbori koji su politički postavljeni ostaju nekažnjeni. Više nije tajna da su nekad uspješna poduzeća kao Regionalna veletržnica Benkovac djelovala pod zaštitom kriminalnih skupina i zarađivala monopolističku rentu koja ih je zbog toga činila stalnim pristašama organiziranog kriminala. Te kriminalne aktivnosti umjesto da su na vrijeme uklonjene, postale su isprepletene s politikom i zbog toga ih je teško razlikovati. Sada kada je uništeno hrvatsko gospodarstvo, protiv korupcije treba se boriti reformom poreznog sustava, kao što je bio slučaj 30-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u koje su zatvorile okorjelog kriminalca Al Caponea zbog utaje poreza jer mu nisu prethodno mogli dokazati razna kaznena djela prohibicije i ubojstava. ODGOVORNOST BIVŠEG NADZORNOG ODBORA ZA UNIŠTENJE REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima. Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu. Ovih dana bivši predsjednici Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d. d. daju pojedinim hrvatskim sredstvima priopćavanja izjave da ih istražuju nadležne hrvatske institucije zbog uništenja veletržnice. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoje opravdati svoju odgovornost u vođenju nadzornog odbora. Također isti prijete prijavama onima koji su ih razotkrili, a sve s ciljem da ih se zastraši. Prema Zakonu o trgovačkim društvima isti ne mogu opravdati odgovornost za propast veletržnice. Tako po istom zakonu direktore veletržnice imenuje nadzorni odbor koji je mogao opozvati svoju odluku o imenovanju kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva i dr. Uprava, odnosno direktor po navedenom zakonu mora izvješćivati nadzorni odbor o: poslovnoj politici i o drugim načelnim pitanjima budućeg vođenja poslova; rentabilnosti poslovanja društva, a napose rentabilnosti upotreba vlastitoga kapitala; tijeku poslova, napose prihoda i stanja društva; poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva. Uprava podnosi izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje (ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu da se o tome izvjesti bez odgađanja), izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i o stanju društva najmanje tromjesečno, a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav. Izvješća se moraju sastavljati savjesno i istinito. Također prema zakonu nadzorni odbor može zahtijevati od uprave da ga izvješćuje i o drugim pitanjima koja su od značaja za poslovanje i stanje društva. Nadzorni odbor može u svako doba tražiti od uprave da ga izvijesti o pitanjima koja su povezana s poslovanjem društva i koja značajnije utječu na položaj društva ili se razumno može očekivati da bi na to mogla utjecati. Dalje, prema zakonu nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti svoje pojedine članove ili stručnjake. Podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu i dr. Osim prema Zakonu o trgovačkim društvima, bivši nadzorni odbor ne može opravdati odgovornost i prema Kaznenom zakonu RH (članak 300.) za neprijavljivanje počinjenja kaznenog djela. Kaznom će se kazniti odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga. Odgovorna osoba u smislu navedenog zakona je osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Benkovcu, 29. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 28. LIPNJA 2011. GODINE VEČERNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : Bitka za naftnu kompaniju: Ina pod kontrolom vlade Viktora Orbana? Nagađa se i o spajanju MOL-a i mađarskog MVM-a, što bi značilo da će utjecaj Orbanove ekipe biti veći i u MOL-u i Ini http://www.vecernji.hr/biznis/bitka-naftnu-kompaniju-ina-pod-kontrolom-vlade-viktora-orbana-clanak-304690 DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA MOĆNI MAĐARSKI LOBIJI Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy. Po toj smiješno niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. U roku tri godine od preuzimanja poduzeća Primošten d.d., Mađari su preuzeli obvezu da će podmiriti sve vjerovnike iz vlastitih sredstava u iznosu od 70 milijuna kuna i da će uložiti vlastitih 15 milijuna eura u obnovu hotela. Svake godine trebali su uložiti po pet milijuna eura. Isti ni u snu nisu pomišljali poštivati te stavke ugovora nego su vjerovnike podmirili na teret hotelsko-turističkog poduzeća Primošten. U budimpeštanskoj Reifeisen banci uzeli su kredit od 140 milijuna kuna i to opet ne na vlastiti nego na teret poduzeća Primošten za koji su položili ne vlastitu hipoteku nego najatraktivnije zemljište marine Kremik i najljepše primoštenske kampove, gotovo cijelu hrvatsku obalu od Primoštena do Kremika. Umjesto da obnove hotele, Mađari su samo manji dio novca uložili u ionako atraktivne kampove i marinu te veći dio oprali (izvukli u vlastite džepove) preko izmišljenih izvođača koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Osim što su Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy oprali novac preko gore navedenih nekretnina i banaka, novac su izvlačili i preko primoštenskog vinograda veličine 441 m2 podigavši na njega hipotekarni kredit u iznosu 9.892.160,00 eura (devet milijuna osamsto devedeset dvije tisuće i sto šezdeset eura). Navedeni vinograd od samo 441 m2 založili su tri puta i na njega dizali kredit, i to dva puta, od Nove ljubljanske banke u iznosu 4.400.000,00 eura i jedan od zagrebačke tvrtke u iznosu «OL Nekretnine» 5.492.160,00 eura čiji su vlasnici slovenski državljani. Nije slučajno da je Marko Voljc, direktor Nove ljubljanske banke, član međunarodne Trilateralne komisije. Thomas Vitezy prve uspješne poslove odradio je posredujući u nabavi ruske nafte za MOL dok su mu braća Laslo i Andraš ispisali uspješne biografije kao dobavljači mađarske vlade i državnih ustanova. A uz to, njihova majka je sestra sadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana. U tom svjetlu lakše se može razumjeti prešutna otimačina Ine, pokušaj uništenja ili otkupa dionica Podravke preko OTP banke te uništenja HTP Primošten, privatizacija tribunjske marine i dr., od strane moćnog mađarskog lobija i njegovog ucjenjivanja Hrvatske za ulazak u EU. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u hotelsko-turističkom poduzeću Primošten i dr. Nitko od sudionika nije procesuiran; niti su poništeni ugovori koji nisu poštivani, niti je zatraženo obeštećenje od mađarskih ulagača. Zagreb-Zadar, 28. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST MAĐARSKO POŽURIVANJE HRVATSKE U EU Otkad je Mađarska preuzela šestomjesečno predsjedavanje EU, mađarska oficijelna politika stvara atmosferu u hrvatskim sredstvima informiranja da isti sada najviše pomažu da Hrvatska uđe što prije u EU. Takvu atmosferu stvaraju iz razloga što su zagospodarili hrvatskom obalom preuzevši Istarsku banku, Dalmatinsku banku, Dubrovačku banku i Sisačku banku koje su spojili u jednu zajedničku, sada OTP banku. Na kriminalan način preuzeli su INU preko raspadajućeg MOL-a koji je tri puta manji od Ine. Sličnim ponašanjem nered su napravili i hrvatskom turizmu u Primoštenu, Tribunju, Pirovcu i Viru. Tako su, naravno na kriminalan, način preuzeli hotelsko turističko poduzeće Primošten i dr. Zašto sada Mađari požuruju da RH što prije uđe u EU? Sada je svima u Hrvatskoj jasno da to rade s ciljem kako bi «zabetonirali», tj. učvrstili da Hrvatska ulaskom u EU ulazi kao opustošena država koja ne može više potraživati gore navedene banke, poduzeća i dr. koje su mađarske kriminalne elite uzele na kriminalan način. Zagreb-Zadar, 27. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST KATASTROFA ENERGETSKE POLITIKE REPUBLIKE HRVATSKE Nedavna poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj su nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nemaju baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas, kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 92 dolara po barelu (24.06.2011, na burzi u New Yorku terminska cijena crnog zlata porasla je s jučerašnjih 91,02 nadomak 92 dolara). Zbog sulude dugogodišnje energetske politike Hrvatska bi uskoro mogla bankrotirati, osim ako hitno ne nacionalizira hrvatske energetske izvore kao što je INA, nalazišta plina u Jadranu i dr., koja su na kriminalan način prodana u bescjenje i poklonjena strancima. Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da današnje energetsko stanje vodi Hrvatsku u katastrofu. Njihovu procijenu kolapsa energetskog sustava RH dostavljamo hrvatskoj javnosti. Domaća proizvodnja energenata prije dvije godine je zadovoljavala tek 47,7 posto hrvatskih potreba za energijom, a za dvadeset godina, prema službenim prognozama, zadovoljavat će svega 26-28 posto, jer će se domaća proizvodnja smanjiti, a potrošnja će znatno porasti. Zbog toga će 2030. godine Hrvatska čak tri četvrtine potrebnih energenata morati uvoziti. No sudeći prema trendu sve većeg zaduživanja i sve izrazitijeg platnog deficita, teško da će Hrvatska toliku količinu uvozne nafte, plina, struje i dr., uopće moći platiti. Uz ovakvo stanje u energetici nemamo nikakvih izgleda za zaustavljanje sloma već posrnulog gospodarstva. Uz cijenu nafte od 92 dolara po barelu, kakva je danas u svijetu, i vrijednost dolara od oko pet i pol kuna, trošak nafte u jednoj litri derivata iznosi oko tri kune. Troškovi prerade, distribucije i prodaje derivata na hrvatskim benzinskim crpkama mogli bi iznositi oko jednu kunu po litri, što znači da preostalih pet kuna odlaze nekamo drugdje. Način određivanja cijene naftnih derivata po vrlo nejasnoj formuli koju koriste oni koji formiraju cijene upravo i služi za zamagljivanje razlike od 5 kuna koje nekome odlaze. Stanovnici Hrvatske kupuju hrvatski plin od Mađara (i ostalih u lancu prodaje) čak po jedanaest puta višoj cijeni nego je trošak njegova proizvođenja iz Jadrana (polje Ivana). No zbog kriminalno sklopljenih ugovora i do 33 posto proizvedenog plina u RH izveze se u Italiju u bescjenje (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi uvozom skupog plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj hrvatski plin dobivaju Talijani. Nedavno su umjesto iz Rusije ugovorili skupi uvoz hrvatskog plina iz Jadrana od Talijana višestruko skuplje (5-6 puta ) nego što je za Talijane trošak njegova crpljenja iz hrvatskog dijela Jadrana. Može se reći da Hrvatska nije sklopila ugovor o prodaji plina Talijanima, ista bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina. Ako tome pridodamo i praktički poklonjenu četvrtinu INE Mađarima, 2003. godine i poklonjenu nuklearnu elektranu te električnu energiju Slovencima, cjelokupna šteta se mjeri u milijardama američkih dolara. Stoga predlažemo da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Također smatramo da je rješenje energetskog problema u RH u nacionalizaciji poklonjenog i otuđenog hrvatskog energetskog blaga. Zagreb-Zadar, 26. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ZBOG OBRAĆANJA GRAĐANA STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA RADI SADAŠNJEG HRVATSKOG VANJSKOG DUGA KOJI RH VODI U BANKROT, DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA NACIONALIZACIJA NEZAKONITOG Hrvatska, ako želi opstati kao suverena država, mora hitno nacionalizirati INU, Plinsko polje u hrvatskom Sjevernom Jadranu, HT, Plivu, Podravku, banke i sve drugo što je nezakonito prodano strancima. Hrvatskoj nije ostalo ništa iz razloga što je neovlašteno poklonjeno ili prodano u bescjenje podobnim osobama i grupama u inozemstvu i Hrvatskoj. Hrvatski sabor mora donijeti zakon po kojem se ukradeno mora vratiti. Ako to ne uradi, Hrvatska će bankrotirati. Bez povrata otuđene imovine Hrvatska nema nikakve šanse da opstane. Nema više novca za vraćanje duga. Sadašnje stanje hrvatskog vanjskog duga vodi u bankrot, a visoko profitne aktivnosti otetog (energetika, banke, telekomunikacije, turizam...), koje ostvaruju stranci, odnose u inozemstvo. Odljev novca treba zaustaviti povratom te imovine. Isti su se već namirili za ono što su na kriminalan način stekli. Ako u navedenom budemo hrabri i Europa će nam to tolerirati. Što se dulje s tim čeka, šanse su sve manje za izlazak iz krize. Zagreb-Zadar, 25. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 21. LIPNJA 2011. GODINE VEČERNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM : Sanader uzeo 10 milijuna eura mita i dao Inu Mađarima Istraga protiv bivšeg premijera Ive Sanadera još je jednom proširena, ovaj put s vrlo ozbiljnom optužbom da je primio mito od 10 milijuna eura od mađarskog MOL-a kojemu je zauzvrat omogućio upravljanje Inom, ekskluzivno doznaje Večernji list od izvora u Austriji. U novom istražnom zahtjevu navodi se da je bivši premijer Ivo Sanader primatelj mita, šef MOL-a Zsolt Hernádi davatelj mita, a bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec pomagač u kaznenom djelu. http://www.vecernji.hr/vijesti/sanader-uzeo-10-milijuna-eura-mita-dao-inu-madarima-clanak-303028 DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA INA - Nacionalna veleizdaja Saborsko povjerenstvo za INU završilo je s ispitivanjem dijela sudionika u toj najvećoj gospodarskoj i političkoj aferi u Hrvatskoj. I što je zaključilo? Uskoro će se vidjeti. Ali, prema onom što smo vidjeli i čuli u medijima, ništa spektakularno se neće dogoditi niti poznatim sudionicima, a niti onima nepoznatima koji su stajali u sjeni. A strašne stvari su se dogodile ovom najvećom kriminalnom radnjom koja će imati nesagledive posljedice, kako za hrvatsku državu, tako i za njezino gospodarstvo. Strašna je spoznaja: - da je 25% vrijednosti Ine darovano mađarskoj državi za 500 milijuna dolara! - da prema procjeni neovisnih stručnjaka Ina vrijedi ne 2,5 nego 25- 30 milijadi eura! - da tih 500 mil.dolara, prema iskazima sudionika afere, nikada nisu doznačeni u Hrvatsku! - da je hrvatski pregovarač koji je poznat hrvatskoj javnosti, prema vlastitom priznanju, 2003. godine odbio višu ponudu neusporedivo kvalitetnijeg i sigurnijeg austrijskog OMV-a! - da nitko ne zna kako je mađarska država dobila dodatne dionice i postala najvećim vlasnikom Ine (Uprava i Nadzorni odbor)! - da Hrvatska preko mađarskog rukovodstva u Ini kupuje najskuplje gorivo pored vlastitih 70% plina i 30% nafte! - da mađarska vlada preko jedne male tvrtke MOL (tri puta manje od Ine) dolazi do vlasništva najvećeg hrvatskog gospodarskog giganta, okosnice hrvatskog gospodarstva i garanta energetske neovisnosti države! - da je ovo klasičan primjer ne samo neprijateljskog nego i kriminalnog preuzimanja najveće hrvatske tvrtke! - da je glavna strategija mađarske vlade u odnosu na Hrvatsku preko MOL-a ovladati Inom i vratiti Hrvatsku na pozicije apsolutne gospodarske ovisnosti slične onoj s početka 20.stoljeća! - da je Mađarska uz plin i naftu postala vlasnikom svih izvora pitke i termalne vode koje je imala u vlasništvu Ina, a koji su najveće nacionalno bogatsvo! - da će bušotine otkrivene hrvatskim novcem i znanjem u Siriji davati Mađarskoj 80 milijuna eura čiste dobiti mjesečno ili okruglo 24 milijarde eura za rok koncesije od 25 godina! - da je hrvatska Vlada Mađarskoj darovala visoko isplativu proizvodnju plina, a nerentabilnu prodaju zadržala za sebe! - da je Ina nakon ulaska mađarske uprave u 2009. godini napravila (namjerno!) gubitak viši od 2 milijarde kuna dok su sve slične tvrtke u regiji poslovale s enormnom dobiti! - da većinska mađarska Uprava uz to nije državi plaćala poreze i trošarine, a da nadležne institucije hrvatske države nisu prstom makle da ovaj bjelodani kriminalni čin potkopavanja države sankcioniraju i spriječe daljnu propast! - da se iza ovih namjernih gubitaka krije strategija mađarske vlade da Inu baci na koljena i tako u potpunosti otkupi preostale dionice! - da je nejaki MOL za plaćanje poreza i trošarina dao Ini tzv. korporacijski kredit od 1,1 milijarda kuna kako bi kroz ovaj podli potez potpuno onesposobio Inu i tako došao do preostalih dionica, a da to nitko pismen u Ini i Vladi ne vidi! - da je 25 mađarskih uposlenika Ine radilo na crno zajedno s mađarskim predsjednikom Uprave i Nadzornog odbora, te da isti nisu uhićeni i prema hrvatskom zakonu protjerani iz zemlje sa zabranom ulaska, kao što se to radi u svim ostalim slučajevima rada stranaca na crno! - da mediji i doslovce sve političke stranke hrvatsku javnost zabavljaju osobnim sudbinama pojedinih sudionika afere umjesto da ukažu na pogubne učinke ovog kriminalnog djela i povratak pravne države radi hrvatske budućnosti. Stoga predlažemo: - da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa ne pregovara o eventualnoj izmjeni ugovora nego žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih dionica MOL-u i mađarskoj vladi. - da hrvatska Vlada kao prvi korak odmah i bezuvjetno otkupi razliku od cca 7% preostalih dionica koje još nisu u mađarskom vlasništvu te tako opet postane većinski vlasnik! - da se svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama, budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Ukoliko hrvatska Vlada ne povuče radikalne poteze te tako sačuva nacionalni dignitet i najznačajniju nacionalnu imovinu, javnost će sigurno uskoro reagirati na odgovarajući način. MAĐARSKE KRIMINALNE ELITE – II. DIO Mađarske kriminalne elite ciljano su uništavale hrvatske nacionalne resurse pomoću sličnih ljudi u našim državnim institucijama i sumnjivim bankama (HFP, Hypo, Linić, Starčević, Matanović...). Tako su na kriminalan način preuzeli hotelsko-turističko poduzeće Primošten d.d. koje su im omogućili pojedini bivši hrvatski državni dužnosnici i službenici, a čiju je obnovu financirala Hypo banka. Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla i Thomas Vitezy. Po toj smiješnoj niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. U roku tri godine od preuzimanja poduzeća Primošten d.d., Mađari su preuzeli obvezu da će podmiriti sve vjerovnike iz vlastitih sredstava u iznosu od 70 milijuna kuna i da će uložiti vlastitih 15 milijuna eura u obnovu hotela. Svake godine trebali su uložiti po pet milijuna eura. Isti ni u snu nisu pomišljali poštivati te stavke ugovora nego su vjerovnike podmirili na teret hotelsko-turističkog poduzeća Primošten. U budimpeštanskoj Reifeisen banci uzeli su kredit od 140 milijuna kuna i to opet ne na vlastiti nego na teret poduzeća Primošten za koji su položili ne vlastitu hipoteku nego najatraktivnije zemljište marine Kremik i najljepše primoštenske kampove, gotovo cijelu hrvatsku obalu od Primoštena do Kremika. Dragi Hrvati, to vam izgleda nevjerojatno, ali to je moguće samo u Republici Hrvatskoj. Umjesto da obnove hotele, Mađari su samo manji dio novca uložili u ionako atraktivne kampove i marinu te veći dio oprali (izvukli u vlastite džepove) preko izmišljenih izvođača koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u hotelsko-turističkom poduzeću Primošten d.d. Nitko od sudionika nije procesuiran, niti su poništeni ugovori koji nisu poštivani niti je zatraženo obeštećenje od mađarskih ulagača. KATASTROFA ENERGETSKE POLITIKE REPUBLIKE HRVATSKE Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog nedavnog poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj koji je nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nema baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas, kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 92 dolara po barelu. Zbog sulude dugogodišnje energetske politike Hrvatska bi uskoro mogla bankrotirati, osim ako hitno ne nacionalizira hrvatske energetske izvore kao što je INA, nalazišta plina u Jadranu i dr., koja su na kriminalan način prodana u bescjenje i poklonjena strancima. Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da današnje energetsko stanje vodi Hrvatsku u katastrofu. Njihovu procijenu kolapsa energetskog sustava RH dostavljamo hrvatskoj javnosti. Domaća proizvodnja energenata prije dvije godine je zadovoljavala tek 47,7 posto hrvatskih potreba za energijom, a za dvadeset godina, prema službenim prognozama, zadovoljavat će svega 26-28 posto, jer će se domaća proizvodnja smanjiti, a potrošnja će znatno porasti. Zbog toga će 2030. godine Hrvatska čak tri četvrtine potrebnih energenata morati uvoziti. No sudeći prema trendu sve većeg zaduživanja i sve izrazitijeg platnog deficita, teško da će Hrvatska toliku količinu uvozne nafte, plina, struje i dr., uopće moći platiti. Uz ovakvo stanje u energetici nemamo nikakvih izgleda za zaustavljanje sloma već posrnulog gospodarstva. Uz cijenu nafte od 92 dolara po barelu, kakva je danas u svijetu, i vrijednost dolara od oko pet i pol kuna, trošak nafte u jednoj litri derivata iznosi oko tri kune. Troškovi prerade, distribucije i prodaje derivata na hrvatskim benzinskim crpkama mogli bi iznositi oko jednu kunu po litri, što znači da preostalih pet kuna odlaze nekamo drugdje. Način određivanja cijene naftnih derivata po vrlo nejasnoj formuli koju koriste oni koji formiraju cijene upravo i služi za zamagljivanje razlike od 5 kuna koje nekome odlaze. Stanovnici Hrvatske kupuju hrvatski plin od Mađara (i ostalih u lancu prodaje) čak po jedanaest puta višoj cijeni nego je trošak njegova proizvođenja iz Jadrana (polje Ivana). No zbog kriminalno sklopljenih ugovora i do 33 posto proizvedenog plina u RH izveze se u Italiju u bescjenje (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi uvozom skupog plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj hrvatski plin dobivaju Talijani. Nedavno su umjesto iz Rusije ugovorili skupi uvoz hrvatskog plina iz Jadrana od Talijana višestruko skuplje (5-6 puta ) nego što je za Talijane trošak njegova crpljenja iz hrvatskog dijela Jadrana. Može se reći da Hrvatska nije sklopila ugovor o prodaji plina Talijanima, ista bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina. Ako tome pridodamo i praktički poklonjenu četvrtinu INE Mađarima, 2003. godine i poklonjenu nuklearnu elektranu te električnu energiju Slovencima, cjelokupna šteta se mjeri u milijardama američkih dolara. Stoga predlažemo da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Također smatramo da je rješenje energetskog problema u RH u nacionalizaciji poklonjenog i otuđenog hrvatskog energetskog blaga. MOĆNI MAĐARSKI LOBIJI Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy. Po toj smiješno niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. U roku tri godine od preuzimanja poduzeća Primošten d.d., Mađari su preuzeli obvezu da će podmiriti sve vjerovnike iz vlastitih sredstava u iznosu od 70 milijuna kuna i da će uložiti vlastitih 15 milijuna eura u obnovu hotela. Svake godine trebali su uložiti po pet milijuna eura. Isti ni u snu nisu pomišljali poštivati te stavke ugovora nego su vjerovnike podmirili na teret hotelsko-turističkog poduzeća Primošten. U budimpeštanskoj Reifeisen banci uzeli su kredit od 140 milijuna kuna i to opet ne na vlastiti nego na teret poduzeća Primošten za koji su položili ne vlastitu hipoteku nego najatraktivnije zemljište marine Kremik i najljepše primoštenske kampove, gotovo cijelu hrvatsku obalu od Primoštena do Kremika. Umjesto da obnove hotele, Mađari su samo manji dio novca uložili u ionako atraktivne kampove i marinu te veći dio oprali (izvukli u vlastite džepove) preko izmišljenih izvođača koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Osim što su Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy oprali novac preko gore navedenih nekretnina i banaka, novac su izvlačili i preko primoštenskog vinograda veličine 441 m2 podigavši na njega hipotekarni kredit u iznosu 9.892.160,00 eura (devet milijuna osamsto devedeset dvije tisuće i sto šezdeset eura). Navedeni vinograd od samo 441 m2 založili su tri puta i na njega dizali kredit, i to dva puta, od Nove ljubljanske banke u iznosu 4.400.000,00 eura i jedan od zagrebačke tvrtke u iznosu «OL Nekretnine» 5.492.160,00 eura čiji su vlasnici slovenski državljani. Nije slučajno da je Marko Voljc, direktor Nove ljubljanske banke, član međunarodne Trilateralne komisije. Thomas Vitezy prve uspješne poslove odradio je posredujući u nabavi ruske nafte za MOL dok su mu braća Laslo i Andraš ispisali uspješne biografije kao dobavljači mađarske vlade i državnih ustanova. A uz to, njihova majka je sestra sadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana. U tom svjetlu lakše se može razumjeti prešutna otimačina Ine, pokušaj uništenja ili otkupa dionica Podravke preko OTP banke te uništenja HTP Primošten, privatizacija tribunjske marine i dr., od strane moćnog mađarskog lobija i njegovog ucjenjivanja Hrvatske za ulazak u EU. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u hotelsko-turističkom poduzeću Primošten i dr. Nitko od sudionika nije procesuiran; niti su poništeni ugovori koji nisu poštivani, niti je zatraženo obeštećenje od mađarskih ulagača. MAĐARSKO POŽURIVANJE HRVATSKE U EU Otkad je Mađarska preuzela šestomjesečno predsjedavanje EU, mađarska oficijelna politika stvara atmosferu u hrvatskim sredstvima informiranja da isti sada najviše pomažu da Hrvatska uđe što prije u EU. Takvu atmosferu stvaraju iz razloga što su zagospodarili hrvatskom obalom preuzevši Istarsku banku, Dalmatinsku banku i Dubrovačku banku koje su spojili u jednu zajedničku, sada OTP banku. Na kriminalan način preuzeli su INU preko raspadajućeg MOL-a koji je tri puta manji od Ine. Sličnim ponašanjem nered su napravili i hrvatskom turizmu u Primoštenu, Tribunju, Pirovcu i Viru. Tako su, naravno na kriminalan, način preuzeli hotelsko turističko poduzeće Primošten i dr. Sadašnjeg hrvatskog ministra turizma smatraju više mađarskim ministrom nego hrvatskim. Isti se u hrvatskoj javnosti poima kao najsposobniji ministar u Vladi RH. Zašto sada Mađari požuruju da RH što prije uđe u EU? Sada je svima u Hrvatskoj jasno da to rade s ciljem kako bi «zabetonirali», tj. učvrstili da Hrvatska ulaskom u EU ulazi kao opustošena država koja ne može više potraživati gore navedene banke, poduzeća i dr. koje su mađarske kriminalne elite uzele na kriminalan način. ZADOVOLJAVANJE MAĐARSKOG MOL-a Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog stalnog poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj koje je nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nema baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 86,20 dolara po barelu. Vlastodršci RH nastoje iskoristiti situaciju u arapskom svijetu za najnovije poskupljenje energetika u RH za punjenje proračuna i za zadovoljavanje mađarskog MOL-a iz razloga što Mađarska predsjedava EU te navodno pomaže Hrvatskoj da što prije uđe u EU. Poskupljenje pravdaju maglom da je nafta u svijetu poskupljela zbog problema u Libiji. Svima je poznato u Hrvatskoj da Libija proizvodi tek oko 2% nafte u svijetu i da je njezin utjecaj na cijenu nafte u svijetu zanemariv. Samo poskupljenje naftnih derivata u Hrvatskoj je udar na standard hrvatskog stanovništva gdje poskupljuje hrana i dr, što je nasrtaj na najsiromašnije u Hrvatskoj. Umjesto da proračun pune od hrvatskih tajkuna koji su pokrali RH, isti gule i dalje najsiromašnije slojeve Hrvatske. Do kada? NACIONALIZACIJA NEZAKONITOG Hrvatska, ako želi opstati kao suverena država, mora hitno nacionalizirati INU, Plinsko polje u hrvatskom Sjevernom Jadranu, HT, Plivu, Podravku, banke i sve drugo što je nezakonito prodano strancima. Hrvatskoj nije ostalo ništa iz razloga što je neovlašteno poklonjeno ili prodano u bescjenje podobnim osobama i grupama u inozemstvu i Hrvatskoj. Hrvatski sabor mora donijeti zakon po kojem se ukradeno mora vratiti. Ako to ne uradi, Hrvatska će bankrotirati. Bez povrata otuđene imovine, Hrvatska nema nikakve šanse da opstane. Nema više novca za vraćanje duga. Sadašnje stanje hrvatskog vanjskog duga vodi u bankrot, a visoko profitne aktivnosti otetog (energetika, banke, telekomunikacije, turizam...), koje ostvaruju stranci, odnose ga u inozemstvo. Odljev novca treba zaustaviti povratom te imovine. Isti su se već namirili za ono što su na kriminalan način stekli. Ako u navedenom budemo hrabri, i Europa će nam to tolerirati. Što se dulje s tim čeka, šanse su sve manje za izlazak iz krize. Zagreb-Zadar, 21. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST GRADONAČELNIK GRADA OBROVCA – USPJEŠNI PODUZETNIK? Gradonačelnik grada Obrovca, Ante Župan, kao uspješni poduzetnik s plaćom od 14.994,00 kune vlasnik je sljedećih nekretnina: 1. Stan u Zadru, površine 84 m2, vrijednost 828.000,00 kuna 2. Vlasnik 50% hotela Porto d.o.o. u Zadru, a 50% Ivan Perat iz Varaždina. Sjedište poduzeća je u Varaždinu. Navedeni hotel je bio u vlasništvu društvenog građevinskog poduzeća Gortan Zagreb u kojemu su stanovali njegovi radnici. Prije provedbe pretvorbe poduzeća, odnosno prije upisa promjene oblika poduzeća utvrđenog pretvorbom, poduzeće je osnovalo osam dioničkih društava-kćeri. Društva-kćeri upisana su u sudski registar u siječnju 1991. Dionička društva-kćeri upisana u sudski registar u siječnju 1991. godine su sljedeća: Gortan-visokogradnja (iznos osnivačke glavnice 60.100.000,- DM), Gortan-niskogradnja (20.460.000,- DM), Gortan-ing (12.424.000,- DM), Gortan-stolarija (7.801.000,- DM), Gortan-instalacije (5.846.000,- DM), Gortan-trade (4.007.000,- DM), Gortan-završnogradnja (2.829.000,-DM) i Gortan-projekt (633.000,- DM). Ukupno 114.100.000,- DM. 1995. društvo je s temeljnim kapitalom u iznosu 18.100,00 kn osnovalo društvo Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Društvo Gortan-Zadar d.o.o. upisano je u sudski registar trgovačkog suda u Splitu u kolovozu 1995. godine. U sudskom registru je na temelju izmjena izjave o osnivanju od 16. prosinca 1995. upisano povećanje temeljnog kapitala na 316.100,00 kn i povećanje broja članova društva. U pročišćenom tekstu društvenog ugovora o osnivanju društva Gortan-Zadar d.o.o., koji je sastavljen 27. svibnja 1998., navedeni su osnivači - društvo s ulogom 5,8% i četiri fizičke osobe s ulogom 94,2% u temeljnom kapitalu. Nekretnine u Zadru koje su bile u vlasništvu društvenog poduzeća Gortan procijenjene su na dvije lokacije. Poslovni prostor neto građevinske površine 582 m2 koji se nalazio u stambeno-poslovnoj zgradi u ulici A. Hebranga procijenjen je sa zemljištem i priključcima ukupno u iznosu 564.372,- DEM. Sada je na ovoj lokaciji sjedište poduzeća Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Nekretnine u ulici Nikole Jurišića u Zadru procijenjene su u iznosu 2.671.913,- DEM. Sastojale su se od zemljišta označenog kao k.č. broj 7929 k.o. Zadar, površine 19 987 m2 i objekata ukupne neto površine 3 590 m2. Objekti su se odnosili na pogone, radnički hotel i pomoćne objekte. Sada je na navedenoj lokaciji hotel Porto u Zadru čiji su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Pretvorbom društvenih poduzeća vlasnik radničkog hotela u Zadru (sada hotel Porto) prvotno je postalo poduzeće «Perat-consulting d.o.o. čiji je vlasnik i direktor Ivan Perat. Na novo društvo Porto d.o.o., osnovano 2008. godine, je prenesen bivši hotel poduzeća Gortan, sada Porto d.o.o. (103 sobe, restoran, parkiralište i dr.) te su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Funkciju direktora obavlja Ivan Perat. Postavlja se pitanje kako je hotel u Zadru prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća «izdvojen» iz poduzeća Gortan i po kojoj cijeni te kako su vlasnici postali Ivan Perat i sadašnji gradonačelnik Obrovca Ante Župan. 3. Vlasnik poduzeća «Eco-Medicon d.o.o. u Zadru. Funkciju direktora obavlja Ante Župan i Sonja Mišlov. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Obrovcu, 13. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST OBROVAC - GRAD DUHOVA? Čelnici grada Obrovca u Zadarskoj županiji svojim načinom vladanja potrošili su vrijeme žiteljima, urušili moralne vrijednosti što je očigledno i uzrok padu nataliteta u gradu Obrovcu. Hrvati su stoljećima umjeli imati i čuvati svoju djecu dok danas ovakvim vladanjem žitelji grada Obrovca gube bitno – smisao, a uljuljani političari grada Obrovca su hedonistički sami sebi svrha. U Obrovcu i dalje opada broj učenika te će tako prvi razred osnovne škole u rujnu 2011. godine pohađati samo osam učenika. Žitelji Obrovca upozoravaju nas da nekoliko hrvatskih obitelji planira odseliti iz Obrovca zbog ponižavanja i gašenja života u gradu Obrovcu te će grad u dogledno vrijeme kako navode biti grad duhova. Posljedica neznanja vlastodržaca u Gradu Obrovca je pad nataliteta i u mjestu Kruševo. Broj stanovnika mjesta Kruševo 1991. godine bio je 1671, a 2001. godine 1078 stanovnika. Dakle, 593 stanovnika je manje što je poražavajuća i zabrinjavajuća činjenica. Ako se ovakav trend i dalje nastavi i osnovna škola u Kruševu će biti zatvorena iz razloga što nema djece koja bi pohađala školu. U Obrovcu, 11. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA OBROVAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Stranka hrvatskog zajedništva, podružnica Benkovac - osnovala mjesni ogranak Bulić Dana 9. lipnja 2011. godine u Buliću, Stranka hrvatskog zajedništva - podružnica Benkovac osnovala je mjesni ogranak Bulić. Za predsjednika ogranka izabran je Marijan Rašić. Predsjednik ogranka Marijan Rašić izvjestio je o opadanju nataliteta u mjestu Bulić. Broj stanovnika mjesta Bulić 1991. godine bio je 251 (dvjesto pedeset jedan) stanovnik, a 2001. godine 172 (sto sedamdeset dva). Dakle, 79 (sedamdeset devet) stanovnika je manje što je poražavajuća i zabrinjavajuća činjenica Ako se ovakav trend i dalje nastavi, za 30 godina navedeno područje će biti bez stanovništva. Zbog opadanja nataliteta novoizgrađena područna škola u Buliću je zatvorena iz razloga što nema djece koja bi pohađala školu. Bulić, 9. lipnja 2011. godine Predsjednik SHZ-a Zadarske županije Mr. sc. Miljenko Marić |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST GRADONAČELNIK OBROVCA Zanešen (opijen) vlašću gradonačelnik grada Obrovca, Ante Župan, nedolično demokratskom ponašanju, ne odgovara na uredan zahtjev za korištenje javne površine Stranke hrvatskog zajedništva - podružnice Gračac radi potpisivanja peticije u Obrovcu za premještanje pogona za preradu plastičnog otpada «Eko Velebit» iz općine Gračac čije su posljedice moguća zagađenja rijeke Zrmanje. Peticija se već nekoliko dana potpisuje u općini Gračac koju je potpisalo više stotina mještana Gračac. Ista će se potpisivati diljem Zadarske županije. Ponašanje gradske vlasti Obrovca podsjeća kako se to činilo neistomišljenicima – opoziciji i prošlih godina. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 4. USKOK-u U Obrovcu, 9. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 7. LIPNJA 2011. GODINE NACIONALNI TJEDNIK GLOBUS OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: KAKO JE NESTALO VIŠE OD MILIJARDU KUNA KRAJ ISTRAGE O AFERI «PROČISTAČ» Nakon 6 mjeseci prikupljeni su svi dokazi o najvećoj malverzaciji kojom je oštećen Zagreb http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/kraj-istrage-o-aferi-procistac DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICE ZADAR GDJE SU ULOŽENA VELIKA FINANCIJSKA SREDSTVA U IZGRADNJU ZADARSKOG MEHANIČKO-BIOLOŠKOG PROČIŠĆIVAČA. IZGRADNJA ZADARSKOG MEHANIČKO-BIOLOŠKOG PROČIŠĆIVAČA Mnogi projekti u gradu Zadru su loše zaključeni i precjenjeni te ne mogu opravdati velika uložena financijska sredstva osim što su bili pogodni za potkupljivanje. Takav je slučaj s izgradnjom zadarskog mehaničko-biološkog pročišćivača čija investicija stoji oko 700.000.000 kuna sa PDV-om i zemljištem (sedamsto milijuna kuna.). Ugovori koji su sklapani za izgradnju navedenog pročišćivača predstavljaju znatan izdatak za grad Zadar i državni proračun Republike Hrvatske. Prema procjeni stručnih vještaka i stajališta dobavljača oprema, vrijednost navedene investicije je trebala biti za 50 posto manja. Potkupljivost i pranje novca kroz izgrađeni pročišćivač najbolje potvrđuju stanovnici gradskog naselja Ričine koji učestalo prosvjeduju zbog nesnošljivog smrada od strane istog. Da bi se prikrila «napuhana» investicija, sada jedan od direktora gradskog javnog poduzeća Odvodnja smiruje stanovnike grada Zadra da vrše testiranje i pojačana mjerenja, a sve kako bi uvjerio građane u opravdanost investicije. Može se reći da ih isti ne smiruje zbog smrada već zbog prenapuhane izgrađene investicije pročišćivača, a sve da ne bi hrvatska javnost postavljala pitanja u svezi velikih financijskih sredstava investicije pročišćivača. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Zadru, 8. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ADRIA D.D. Podzemni svijet i vladajuće «elite» Zadarske županije pronašli su zajednički interes u špekuliranju nekretnina. Novi urbanistički planovi u gradu Zadru doveli su do promjene sveopćeg stanja na terenu na kojemu su se nalazili proizvodni pogoni, te se uništavaju jer se nalaze na atraktivnim lokacijama pogodnim za izgradnju. Zbog njihova «kontroliranog» uništavanja i bogaćenja, uništavaju jedinu preostalu zadarsku tvornicu za preradu ribe «Adriju», zbog čega radnice već nekoliko dana prosvjeduju pred tvornicom iz razloga što im nisu isplaćene zarađene plaće. Preko poduzeća Adrija godinama su od RH dobivali potporu i isisavali novac. Tako su od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za 2008. godinu dobili potporu u iznosu 1.315.309,00 kuna, a za 2009. godinu 8.585.958,00 kuna. Samo u dvije godine dobili su potporu u ukupnom iznosu od 9.901.267,00 kuna. Iscrpljen, osiromašen i pasivan hrvatski narod i dalje prihvaća takvo stanje. U Zadru, 8. lipnja, 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DOBROVOLJNI PRILOZI ZA KUPNJU PRVA DVA OBJEKTA HRVATSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI Molimo Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti da svojim prilozima pomognu za kupnju prvih dvaju objekata u Hrvatskoj koji će za početak biti u službi Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, dok se zakonom ne regulira financiranje iz državnog proračuna za obnovljenu Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Također Republika Hrvatska treba donijeti zakon po kojem će srpski pravoslavni popovi vratiti, Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi Hrvatske, ukupne nekretnine i pokretnine koje su protupravno-silom prisvojili. U Zadru, 5. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ZAŠTO ŠUTE BRODOGRAĐEVNI SINDIKATI, UPRAVE BRODOGRADITELJA, IZVRŠNA VLAST I DRUGI? SVI ŽELE U EUROPSKOJ ADMINISTRACIJI NAĆI KRIVCA I OPRAVDANJE ZA STANJE U BRODOGRADNJI, A SVE S CILJEM DA PREDAJU BRODOGRADNJU «POGODOVANIM IGRAČIMA». ZBOG SVE VEĆEG OBRAĆANJA RADNIKA BRODOGRAĐEVNE INDUSTRIJE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, SHZ ZADARSKE ŽUPANIJE OBJAVIO JE TEKST KOJI DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI. DRŽAVA BRODOGRADNJI DAJE ZADNJU ŠANSU - CIJENA SPAŠAVANJA - U Jutarnjem listu 14. 05. 2011. godine objavljen je članak pod gornjim naslovom, s navodom da je država u brodogradnju uložila 34, 33 milijarde kuna u razdoblju od šesnaest godina. Hrvatsku treba osloboditi netransparentnih i netočnih podataka koji opterećuju i zamagljuju stvarnost. Navođenjem da se za taj novac moglo mnogo drugih potreba kupiti ili izgraditi poglavito unosi razdor i nered. Pođimo redom. Prvo, hrvatska država nije u brodogradnju utrošila ni približno toliki novac u navedenom razdoblju. Drugo, zašto o tome šute brodograđevni sindikati i same uprave brodograditelja? Navedena brodograđevna poduzeća u tom razdoblju su na ime potpora primila maksimalno 3,84 miljarde kuna iz proračuna RH, gledano kroz proračun tih poduzeća za 2008./2009. godinu. Pitanje je li i taj iznos uplaćen na račune tvrtki je za neke druge institucije. Na ovaj iznos brodograđevna industrija je imala pravo po pozitivnim zakonima RH, isto kao i drugi primatelji potpora. Stoga ovaj iznos nije posebno isticati, a naročito ne s naznakom da je brodograđevna industrija skup lijenčina i neznalica. Drugi zbunjujući podatak odnosi se na sredstva sanacija u izvještajnom razdoblju koja su navedena u iznosu od 30,49 milijardi kuna. Ovaj iznos je približno jednak ukupnom prihodu brodograđevne industrije u navedenom razdoblju, stoga nije ni približno točan. RH je u razmatranom razdoblju u sanaciju brodogradnje ukupno izdvojila maksimalno 5,84 milijarde kuna. Ovo je također gledano kroz bilance brodogradnje za 2008./2009. godinu. Pitanje jesu li i ta sredstva uplaćena na račune brodogradnje je za neke druge institucije. Zaključno, RH je u brodogradnju u promatranom razdoblju od 16 godina maksimalno uložila 9,68 milijardi kuna, a ne kako se tvrdi 34,33 milijarde kuna. Suludo je tvrditi da je RH u razmatranom razdoblju financirala ležarinu brodograditelja. Ipak su u tom razdoblju napravili cca 40 milijardi kuna vrijednosti posla. Voljeli bismo čuti uprave brodograditelja koji je podatak uistinu točan. S obzirom na strukturu vlasništva u brodogradnji, gdje RH čini preko 98%, izvršna vlast RH je bila dužna bolje gospodariti brodogradnjom, stručnije i kompetentnije u interesu poreznih obveznika i svih građana Republike Hrvatske. Čini nam se logičnim šutnja izvršne vlasti i uprava brodograditelja u kontekstu predaje brodogradnje pogodovanjem svojim igračima. Šutnju opravdava i činjenica da izvršna vlast želi u europskoj administraciji naći krivca i opravdanje za stanje u brodogradnji. Novcem poreznih obveznika Vlada RH i Sabor, usvajanjem godišnjih proračuna, zaista mogu više i bolje, naročito transparentno i odgovorno. No, to nije problem brodogradnje stoga je i ne treba kriminalizirati i držati odgovornom za ulazak u Europsku uniju. Treba li je prodati za jednu kunu kao sanirane banke je već pitanje za druge institucije, ako ne sad, onda za izvjesno vrijeme. Poslano 1. Hrvatskom saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3 Vladi Republike Hrvatske 4. Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva RH 5. USKOK-u Zadar, 4. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DRŽAVA BRODOGRADNJI DAJE ZADNJU ŠANSU - CIJENA SPAŠAVANJA - U Jutarnjem listu 14. 05. 2011. godine objavljen je članak pod gornjim naslovom, s navodom da je država u brodogradnju uložila 34, 33 milijarde kuna u razdoblju od šesnaest godina. Hrvatsku treba osloboditi netransparentnih i netočnih podataka koji opterećuju i zamagljuju stvarnost. Navođenjem da se za taj novac moglo mnogo drugih potreba kupiti ili izgraditi poglavito unosi razdor i nered. Pođimo redom. Prvo, hrvatska država nije u brodogradnju utrošila ni približno toliki novac u navedenom razdoblju. Drugo, zašto o tome šute brodograđevni sindikati i same uprave brodograditelja? Navedena brodograđevna poduzeća u tom razdoblju su na ime potpora primila maksimalno 3,84 miljarde kuna iz proračuna RH, gledano kroz proračun tih poduzeća za 2008./2009. godinu. Pitanje je li i taj iznos uplaćen na račune tvrtki je za neke druge institucije. Na ovaj iznos brodograđevna industrija je imala pravo po pozitivnim zakonima RH, isto kao i drugi primatelji potpora. Stoga ovaj iznos nije posebno isticati, a naročito ne s naznakom da je brodograđevna industrija skup lijenčina i neznalica. Drugi zbunjujući podatak odnosi se na sredstva sanacija u izvještajnom razdoblju koja su navedena u iznosu od 30,49 milijardi kuna. Ovaj iznos je približno jednak ukupnom prihodu brodograđevne industrije u navedenom razdoblju, stoga nije ni približno točan. RH je u razmatranom razdoblju u sanaciju brodogradnje ukupno izdvojila maksimalno 5,84 milijarde kuna. Ovo je također gledano kroz bilance brodogradnje za 2008./2009. godinu. Pitanje jesu li i ta sredstva uplaćena na račune brodogradnje je za neke druge institucije. Zaključno, RH je u brodogradnju u promatranom razdoblju od 16 godina maksimalno uložila 9,68 milijardi kuna, a ne kako se tvrdi 34,33 milijarde kuna. Suludo je tvrditi da je RH u razmatranom razdoblju financirala ležarinu brodograditelja. Ipak su u tom razdoblju napravili cca 40 milijardi kuna vrijednosti posla. Voljeli bismo čuti uprave brodograditelja koji je podatak uistinu točan. S obzirom na strukturu vlasništva u brodogradnji, gdje RH čini preko 98%, izvršna vlast RH je bila dužna bolje gospodariti brodogradnjom, stručnije i kompetentnije u interesu poreznih obveznika i svih građana Republike Hrvatske. Čini nam se logičnim šutnja izvršne vlasti i uprava brodograditelja u kontekstu predaje brodogradnje pogodovanjem svojim igračima. Šutnju opravdava i činjenica da izvršna vlast želi u europskoj administraciji naći krivca i opravdanje za stanje u brodogradnji. Novcem poreznih obveznika Vlada RH i Sabor, usvajanjem godišnjih proračuna, zaista mogu više i bolje, naročito transparentno i odgovorno. No, to nije problem brodogradnje stoga je i ne treba kriminalizirati i držati odgovornom za ulazak u Europsku uniju. Treba li je prodati za jednu kunu kao sanirane banke je već pitanje za druge institucije, ako ne sad, onda za izvjesno vrijeme. Poslano 1. Hrvatskom saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3 Vladi Republike Hrvatske 4. Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva RH 5. USKOK-u Zadar, 4. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Peticijom protiv pogona za prikupljanje i preradu plastičnog otpada «Eko Velebit» Stranka hrvatskog zajedništva organizirala je danas u Gračacu potpisivanje peticije za premještanje pogona za prikupljanje i preradu plastičnog otpada «Eko Velebit». Prolaznike su tako na potpisivanje peticije pozivali predstavnici spomenute stranke i to Ivan Petrov, predsjednik podružnice SHZ-a Gračac, te Dejan Roša, zamjenik predsjednika podružnice SHZ-a Gračac. Današnje potpisivanje peticije organizirano je na inicijativu žitelja Gračaca, koji od SHZ-a konstantno traže da pokrenu premještanje pogona za prikupljanje i preradu plastičnog otpada «Eko Velebit». Posljedice prerade su mogući zdravstveni problemi stanovnika Gračaca. SHZ predlaže da se pogon premjesti na drugu lokaciju van područja vodotoka, a sve kako bi se izbjeglo onečišćenje. Pri ispiranju otpada iz pogona, otpadna ulja, deterdženti i drugo slijevaju se u jezero Štikada te postoji mogućnost ekološkog zagađenja vodotoka Ričice i vodospremnika Štikada odakle i sam Gračac dobiva vodu. Moguće je i šire zagađenje - zagađenje rijeke Zrmanje iz razloga što se voda iz Štikade u sustavu reverzibilne hidroelektrane Obrovac vraća u Zrmanju. Današnju peticiju u samo sat vremena potpisalo je preko stotinu građana ne samo iz Gračaca već i iz susjedne općine Lovinac. Peticija se može potpisati u parku dr. Franje Tuđmana do 11. lipnja u vremenu od 8 do 20 sati. Gračac, 3. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POTPIŠITE PETICIJU! Stranka hrvatskog zajedništva - podružnica Gračac organizira potpisivanje peticije u kojoj traži od općine Gračac i Zadarske županije premještanje pogona za prikupljanje i preradu plastičnog otpada «Eko Velebit». Potpisivanje peticije obavljat će se u Gračacu, u ulici Park Sv.Jurja od 3. do 9. lipnja 2011. godine u vremenu od 08,00 do 20 sati. Veliki problem stanovnicima općine Gračac zadaje pogon za prikupljanje i preradu plastičnog otpada «Eko Velebit». Pri ispiranju otpada iz pogona, otpadna ulja, deterdženti i drugo slijevaju se u jezero Štikada te postoji mogućnost ekološkog zagađenja vodotoka Ričice i vodospremnika Štikada odakle i sam Gračac dobiva vodu. Također, moguće je i šire zagađenje - zagađenje rijeke Zrmanje iz razloga što se voda iz Štikade u sustavu reverzibilne hidroelektrane Obrovac vraća u Zrmanju. Zbog gore navedenog mogući su zdravstveni problemi, uključujući i trovanje stanovništva. Rješenje je naravno da se pogon premjesti na drugu lokaciju van područja vodotoka, a sve kako bi se izbjeglo onečišćenje. Gračac, 2. lipnja 2011. godine Predsjednik podružnice SHZ-a Gračac Ivan Petrov |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA GRAČAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zaneseni (opijeni) vlašću čelnici pojedinih političkih stranaka u Gračacu, nedolično demokratskom ponašanju, vrše pritisak na predsjednika i članove SHZ-a podružnice Gračac kako se to činilo neistomišljenicima – opoziciji i prošlih godina. DOSTAVLJAMO OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICA GRAČAC KOJI SU IZVJEŠĆIVALI HRVATSKU JAVNOST. Stranka hrvatskog zajedništva - osnovala podružnicu u Gračacu Dana 6. veljače 2011. godine u Gračacu, Stranka hrvatskog zajedništva Zadarske županije osnovala je podružnicu Gračac. Za predsjednika podružnice izabran je Ivan Petrov. Za dopredsjednika je izabran Dejan Roša, a za tajnika Izabela Mihaljević i rizničar Goran Jurić. Na osnivanju, uz članove podružnice, prisustvovali su mr.sc. Miljenko Marić, dopredsjednik SHZ-a i predsjednik SHZ-a Zadarske županije; Goran Marinović, predsjednik podružnice SHZ-a Poličnik; Jure Jurica, predstavnik SHZ-a zadarske podružnice te predstavnici hrvatskih braniteljskih udruga. Miljenko Marić nazočne članove podružnice izvjestio je o aktivnosti i dosadašnjem radu stranke na području Zadarske županije koja je svojim aktivnim programima postala jedna od najprepoznativljijih stranaka za rješavanje gospodarskih problema. Aktivnosti SHZ-a usmjerene su izrazito na industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju koja je nužna za opstanak hrvatskog naroda na ovim prostorima. SHZ ima rješenja, okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne, stoga ništa i ne poduzimaju. RAZVOJNA STAGNACIJA OPĆINE GRAČAC Čelnici općine Gračac u Zadarskoj županiji svojim načinom vladanja potrošili su vrijeme žiteljima, urušili moralne vrijednosti što je posljedica velike nezaposlenosti u općini što općinski vlastodršci žele prikriti raznim smicalicama. Sada je u općini nezaposlena 731 osoba, a od toga 13 s višom i visokom stručnom spremom te s time općina ima najveću stopu nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. Iz priloženog je vidljivo da se svi obrazovani mještani u općini Gračac drsko odbacuju, tako da općinom uglavnom upravljaju neki „tutori“ pomoću nepismenih „političara“. Nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, niti su pokrenuli poljoprivrednu proizvodnju u općini Gračac koja je prostorno najveća u RH. Zbog takve općinske politike, jedna je od posljedica i smanjenje broja Hrvata u općini Gračac iz razloga što mladi odlaze zbog nemogućnosti pronalaska posla. Žitelji općine Gračac upozoravaju nas kako su nered i neznanje usmjerili općinu u dugogodišnju razvojnu stagnaciju iz razloga što općinske vlastodršce ne zanima otvaranje radnih mjesta već egoistička grabež. Općina Gračac je prekrasno podneblje, a SHZ ima rješenja, okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne stoga ništa i ne poduzimaju. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Gračacu, 1. lipnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA GRAČAC |